Pitanje br. 123 |
Kakav je stav islama prema homoseksualcima koji isto "ne prakticiraju", odnosno uopće se ne ponašaju kao homoseksualci? Da li su isti obavezni zasnovati brak? |
Odgovor br. 123 |
Ako pomenute osobe ne prakticiraju homoseksualizam, onda po mom shvatanju, vjerovatno imaju sklonost i simpatije prema muškarcima. To, ako nije jednako odvratno kao sam čin odnosa, onda ne zaostaje puno za njim. Da Allah sačuva! Pametan i zdrav čovjek ne može imati sklonosti i simpatije prema muškarcima, to se može dogoditi samo nastranim osobama ili osobama koje su pogazile prirodu sa kojom ih Allah stvara. Kaže Allah, dželle šenuhu: "On je taj koji vas od jednog čovjeka stvori i do njega je drugu njegovu stvorio, da bi se uz nju smirio." (El-E'araf, 189); "O narode moj, zar činite razvrat kojeg niko prije vas nije činio! Zar sa ljudima općite pored žena vaših! Uistinu ste vi narod koji je sve granice zla prešao." (El-E'araf, 80-81). Brak je prema većini islamskih učenjaka pohvalan (mustehabb), i nije strogo naređen osim u slučaju da se čovjek boji zapadanja u nemoral. Tada postaje vadžibom. Nema sumnje da je homoseksualizam jedan od najodvratnijih vidova nemorala, s toga smatram, a Allah najbolje zna, da je osobama koje imaju simpatije prema muškarcima, obaveza zasnovati brak, kako bi pobjegli od zla homoseksualizma i odagnali od sebe nastranost kojom su zahvaćeni. U suprotnom nisu daleko od toga da počnu imati odnos jedni sa drugima i zasluže Allahovu srdžbu i kaznu, kao što je zaslužo Lutov narod. Allah najbolje zna. Dipl. isl. pravnik - Semir Imamović - islambih.org 2000.-2001. god. |