ŠIRK - VIŠEBOŠTVO

Hfz.mag. Muhammed Fadil Porča

Kao što je iskazivanje tewhida-jednoće Allahu, subhanehu we teala, prirodno i u čistim dušama prisutno od rođenja, kao što je to cilj i svrha života iskazana šehadetom LA ILAHE ILLALLAH – NEMA DRUGOG ISTINSKOG BOGA KOJI ZASLUŽUJE OBOŽAVANJE OSIM ALLAHA i temelj svakog rada i uspjeha sa jedne strane, tako je širk sušta suprotnost tome i najveća nepravda i zlo koje se radi. To je izvor svakog poroka pa se ništa drugo od nevaljalština ne može s njim porediti.

Allah, subhanehu we teala, Koji je sve stvorio i blagodati i usmjerenje svemu podario, Koji je pravila života propisao i dobru nas poučio, a na zlo upozorio, prema Kojem najveću obavezu i dužnost imamo, On Uzvišeni da se ne poštuje, da Mu se ne pokorava i ponizno da Mu se ne bude, već se drugima čovjek okreće i odmeće prkoseći i oholeći se. 

Svoje strasti, materiju i sve beznačajno za svoje božanstvo odabire, te drugima mimo Njega blagodati pripisuje i na tome im zahvaljuje, druge veliča i uzdiže, drugima se klanja i uz njih se smiruje, a jedinog istinskog Gospodara svog zanemaruje. Nije svjestan da ga On Uzvišeni prati i nadzire i zato svako zlo takav radi i odabire. Takav propise Allahove ne poštuje i ne trudi se da mu se Gospodar smiluje.

Širk je najveća nepravda. 

Kaže Uzvišeni: “Zaista je širk velika nepravda.”(sura Lukman, ajet 13.)

Svi poslanici su pozivali u obožavanje samo jednog i jedinog Allaha, a upozoravali na obožavanje bilo koga i čega uz ili mimo Njega Uzvišenog. Kaže Uzvišeni: “Slali smo svakom narodu poslanika: “Allahu ibadet činite i klonite se taguta (ibadeta drugima)”.(sura En-Nahl, ajet 36.) Svi su govorili: “Ibadet činite Allahu, vi nemate nikakvog drugog Boga osim Njega.”(sura El-Earaf, ajeti 59.,65, 73., 85.) 

Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, pozivao je ljude u čisti TEWHID-ALLAHOVU JEDNOĆU i upozoravao na ŠIRK u cijelom mekanskom periodu punih trinaest godina, gdje nije bilo posebnih propisanih ibadeta. To sve zbog velike i ogromne važnosti tewhida i opasnosti širka.

Uzvišeni Allah, subhanehu we teala, ne oprašta na Sudnjem danu širk onome ko ga učini i kao takav umre ne pokajavši se. Uzvišeni kaže: «Allah, uistinu, neće oprostiti da Mu se širk čini a oprostit će manje od toga kome On hoće».(sura En-Nisa, ajeti 48., 116.) 

Rezultat širka je vječna Džehennemska vatra kao što kaže Uzvišeni: « Ko Allahu širk učini, haram (zabranjenim) mu je Allah Džennet učinio i boravište njegovo je vatra» (sura El- Maide, ajet 72.)

Ibrahim, alejhis-selam, bojao se širka i u svojoj dovi učio: “I sačuvaj mene i sinove moje od obožavanja kipova.” (sura Ibrahim, ajet 35.)

Širk upropaštava i poništava sva ljudska dobra djela, kolika god ona bila, jer kaže Uzvišeni, subhanehu we teala,: »A već je objavljeno tebi i onima prije tebe: Da si širk učinio sigurno bi ti propala sva tvoja djela i bio bi od onih koji su upropašteni. Naprotiv, Allaha zato obožavaj i budi od zahvalnih» (sura Ez-Zumer, ajeti 65.-66.) 

Pa kada bi sva dobra djela propala najodabranijem Allahovom Poslaniku da je širk učinio, prvaku prvih i posljednjih, pečatu svih Allahovih vjerovjesnika, posjedniku najvećeg šefaata, Allahovom dozvolom, na Sudnjem danu, šta je onda sa ostalim ljudima?! Ovo ukazuje na ozbiljnost, opasnost i loše posljedice širka kojeg čovjek treba znati kako bi ga se klonio. 

Kaže Uzvišeni: ”A većina njih ne vjeruje u Allaha osim kao višebošci.” (sura Jusuf, ajet 106.) tj. sa svojim vjerovanjem većina ljudi miješa širk – višeboštvo. 

Ovo treba podstaći svakog da čini sve svoje ibadete iskreno i ispravno samo Allahu i da shvati opasnost upadanja u bilo koji vid širka i da se plaši za sebe, te da spozna u čemu se širk sve pojavljuje i da ga se klone. 

Može se neko zapitati: Zar širk nije bio i prošao sa drevnim narodima i kakva korist da se danas o tome govori?! Odgovor je da je širk bio od nuhovog naroda do naovamo. Ne samo da ga nije nestalo, već su se pojavili i njegovi novi oblici i vrste. Ako čovjek učini bilo koji vid i čin širka takav je u najvećoj opasnosti i na njega se odnose mnogobrojni ajeti i hadisi koji govore na ovu temu bio on svjestan toga ili ne. Takvome ništa ne koristi formalno izgovaranje šehadeta kao ni namaz ni post ni hadž niti ostali ibadeti. Šta vrijedi izgovarati i po hiljadu puta LA ILAHE ILLALLAH ako se ne poznaje njegovo značenje i suština, ako se njegovi temelji ne praktikuju i ako njegovi uslovi nisu ispunjeni. 

Nije nikakvo čudo u kakvo stanje je zapao danas naš Ummet od bijede, poniženja, neznanja, tlačenja, raštrkanosti, podijeljenosti i slabosti na svim poljima. To je zato što se šehadet LA ILAHE ILLALLAH kod mnogih pretvorio u formalnost, što ga mase izgovaraju, a ne znaju ni šta znači i na šta upućuje, a kamo li da po njemu rade. Pripisivanje islamu i muslimanima ništa samo po sebi ne koristi niti vrijedi, ako ga ne prati znanje vjere iz njenih izvora i rad po njemu. Nažalost, Kuran se kod nas uči mrtvima umjesto živima, sva pažnja se posvećuje lijepom glasu, a tumačenje i razumijevanje se zapostavlja, pjevaju se kaside i ilahije u hvalospijev Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u kojima ponekada ima i zabranjenih stvari i širka, a ne nastoji se naučiti njegov životopis i sunnet kako bi se po njemu radilo. 

Činjenje nekih ibadeta Allahu nije garancija da čovjek ne može učiniti širk ako ga ne poznaje i ako ga se ne klone. Zar nisu mušrici u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vjerovali da Allah stvara i upravlja svim, zar nisu obavljali hadž i umru, davali sadaku i činili druge ibadete, zar nisu ostavljali neke zabranjene stvari iz straha od Allaha, ali to nije bilo dovoljno da budu muslimani. Ono što ih je učinilo nevjernicima je činjenje ibadeta nekome uz ili mimo Allaha, upućivanjem dove, prinošenjem žrtava, traženjem spasa, posredovanja do Allaha i sl. 

Nažalost, kod mnogih muslimana neznanje u vjeri i slijepo slijeđenje običaja je postalo osnova, djelimično njihovim nemarom, a djelimično nastojanjem mnogih da ih zbune u vjeri i da ih zavedu i iskoriste raznim filozofijama i u islamu neutemeljenim pričama. Zato je potrebno upoznati svoju vjeru iz njenih čistih izvora Kurana i Sunneta, raditi u skladu sa njom, pozivati druge u to i strpiti se i biti ustrajan na tom putu. 

Allah nas poziva u čisti TEWHID da samo Njemu izvornu vjeru iskreno ispovijedamo i sve ibadete samo Njemu Uzvišenom činimo i poziva nas u kuću spasa – Džennet, a prokleti šejtan nas poziva u ŠIRK da bi imao što više društva u Džehennemskoj vatri.

Kaže Uzvišeni Allah: “Onaj koji zaniječe taguta (šejtana i sve koji pozivaju u širk), a vjeruje u Allaha, takav se drži za najčvršću vezu kojoj nema prekidanja, a Allah sve čuje i zna. (sura El-Bekareh, ajet 256.)