Odricanje od širka i njegovih pristalica je uslov ispravnosti i prihvatanja Islama.
Šejh Imam Muhammed b. Abdul-Vehhab, rahimehullah, kaže: “Islam, kao vjera, neće biti valjan kod osobe, osim sa odricanjem od ovih, tj., svih Taguta koji se obožavaju mimo Allaha, i njihovog proglašavanja nevjernicima. Kao što Uzvišeni kaže:
فَمَنْ يَكْفُرْ بِالطَّاغُوتِ وَيُؤْمِن بِاللّهِ فَقَدِ اسْتَمْسَكَ بِالْعُرْوَةِ الْوُثْقَىَ
“Onaj ko ne vjeruje u Taguta, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu.” (El-Bekare, 256)
Šejh Abdur-Rahman b. Hasan kaže: “Učenjaci od prvih (selefa) i kasnijih generacija (halefa), među ashabima, tabiinima, imamima i svim pripadnicima ehli-sunneta, su se složili da čovjek neće biti musliman osim ako se ostavi velikog širka, odrekne se istog i onoga ko ga počini. Da ih mrzi, ispolji svoje neprijateljstvo prema njima shodno svojoj mogućnosti i sposobnosti, uz iskrenost prema Allahu u svim djelima, onako kako je došlo u Muazovom hadisu u oba Sahiha: ‘Allahovo pravo nad robovima je da Ga obožavaju i da Mu ni u čemu širk ne čine.”
Abdul-Laitf b. Abdur-Rahman b. Hasan kaže: “Osnova i temelj islama su: obožavanje Jedinog Allaha Koji nema ortaka, usmjeravanje svojih namjera i potreba samo Njemu, te da su tevhidur-rububijjet i djela samo Njegovi, s.v.t. Međutim, to nije dovoljno za sreću i spas niti time čovjek biva muslimanom sve dok ne bude obožavao samo Allaha i dok se ne odrekne svih drugih idola i božanstava.”
Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab kaže: “O ti kome je Allah podario blagodat islama i koji si spoznao da nema istinskog božanstva osim Allaha, nemoj misliti da ako kažeš: ‘Ovo je istina i ja se klonim svega mimo ove istine, ali se neću suprostaviti mušricima, niti ću o njima išta govoriti,’ nemoj misliti da ćeš na taj način postići svoj ulazak u islam. Naprotiv, mora postojati mržnja protiv njih, protiv onih koji njih vole, njihovo omalovažavanje i iskazivanje neprijateljstava protiv njih. Kao što su tvoj otac Ibrahim, a.s. i oni koji su sa njim rekli:
إِنَّا بُرَاء مِنكُمْ وَمِمَّا تَعْبُدُونَ مِن دُونِ اللَّهِ كَفَرْنَا بِكُمْ وَبَدَا بَيْنَنَا وَبَيْنَكُمُ الْعَدَاوَةُ وَالْبَغْضَاء أَبَدًا حَتَّى تُؤْمِنُوا بِاللَّهِ وَحْدَهُ
“Mi s vama nemamo ništa, a ni s onim što vi, umjesto Allaha obožavate, mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će se između nas stalno javljati sve dok ne budete u Allaha, Njega Jedinog, vjerovali!” (El-Mumtehine, 4)
Ili kada Uzvišeni kaže:
فَمَنْ يَكْفُرْ بِالطَّاغُوتِ وَيُؤْمِن بِاللّهِ فَقَدِ اسْتَمْسَكَ بِالْعُرْوَةِ الْوُثْقَىَ
“Onaj ko ne vjeruje u Taguta, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu.” (El-Bekare, 256)
I kaže:
وَلَقَدْ بَعَثْنَا فِي كُلِّ أُمَّةٍ رَّسُولاً أَنِ اعْبُدُواْ اللّهَ وَاجْتَنِبُواْ الطَّاغُوتَ
“Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu Ibadet činite, a taguta se klonite!” (En-Nahl, 36)
Ako bi čovjek rekao: ‘Ja slijedim Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i on je na istini, ali se neću protiviti Latu, Uzau, neću se protiviti Ebu Džehlu i njemu sličnima, kakve ja imam veze sa njima.’ Njegov islam neće biti valjan.”
Takođe, rahimehullah, kaže:
Šejh Imam Muhammed b. Abdul-Vehhab, rahimehullah, kaže: “Islam, kao vjera, neće biti valjan kod osobe, osim sa odricanjem od ovih, tj., svih Taguta koji se obožavaju mimo Allaha, i njihovog proglašavanja nevjernicima. Kao što Uzvišeni kaže:
فَمَنْ يَكْفُرْ بِالطَّاغُوتِ وَيُؤْمِن بِاللّهِ فَقَدِ اسْتَمْسَكَ بِالْعُرْوَةِ الْوُثْقَىَ
“Onaj ko ne vjeruje u Taguta, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu.” (El-Bekare, 256)
Šejh Abdur-Rahman b. Hasan kaže: “Učenjaci od prvih (selefa) i kasnijih generacija (halefa), među ashabima, tabiinima, imamima i svim pripadnicima ehli-sunneta, su se složili da čovjek neće biti musliman osim ako se ostavi velikog širka, odrekne se istog i onoga ko ga počini. Da ih mrzi, ispolji svoje neprijateljstvo prema njima shodno svojoj mogućnosti i sposobnosti, uz iskrenost prema Allahu u svim djelima, onako kako je došlo u Muazovom hadisu u oba Sahiha: ‘Allahovo pravo nad robovima je da Ga obožavaju i da Mu ni u čemu širk ne čine.”
Abdul-Laitf b. Abdur-Rahman b. Hasan kaže: “Osnova i temelj islama su: obožavanje Jedinog Allaha Koji nema ortaka, usmjeravanje svojih namjera i potreba samo Njemu, te da su tevhidur-rububijjet i djela samo Njegovi, s.v.t. Međutim, to nije dovoljno za sreću i spas niti time čovjek biva muslimanom sve dok ne bude obožavao samo Allaha i dok se ne odrekne svih drugih idola i božanstava.”
Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab kaže: “O ti kome je Allah podario blagodat islama i koji si spoznao da nema istinskog božanstva osim Allaha, nemoj misliti da ako kažeš: ‘Ovo je istina i ja se klonim svega mimo ove istine, ali se neću suprostaviti mušricima, niti ću o njima išta govoriti,’ nemoj misliti da ćeš na taj način postići svoj ulazak u islam. Naprotiv, mora postojati mržnja protiv njih, protiv onih koji njih vole, njihovo omalovažavanje i iskazivanje neprijateljstava protiv njih. Kao što su tvoj otac Ibrahim, a.s. i oni koji su sa njim rekli:
إِنَّا بُرَاء مِنكُمْ وَمِمَّا تَعْبُدُونَ مِن دُونِ اللَّهِ كَفَرْنَا بِكُمْ وَبَدَا بَيْنَنَا وَبَيْنَكُمُ الْعَدَاوَةُ وَالْبَغْضَاء أَبَدًا حَتَّى تُؤْمِنُوا بِاللَّهِ وَحْدَهُ
“Mi s vama nemamo ništa, a ni s onim što vi, umjesto Allaha obožavate, mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će se između nas stalno javljati sve dok ne budete u Allaha, Njega Jedinog, vjerovali!” (El-Mumtehine, 4)
Ili kada Uzvišeni kaže:
فَمَنْ يَكْفُرْ بِالطَّاغُوتِ وَيُؤْمِن بِاللّهِ فَقَدِ اسْتَمْسَكَ بِالْعُرْوَةِ الْوُثْقَىَ
“Onaj ko ne vjeruje u Taguta, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu.” (El-Bekare, 256)
I kaže:
وَلَقَدْ بَعَثْنَا فِي كُلِّ أُمَّةٍ رَّسُولاً أَنِ اعْبُدُواْ اللّهَ وَاجْتَنِبُواْ الطَّاغُوتَ
“Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu Ibadet činite, a taguta se klonite!” (En-Nahl, 36)
Ako bi čovjek rekao: ‘Ja slijedim Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i on je na istini, ali se neću protiviti Latu, Uzau, neću se protiviti Ebu Džehlu i njemu sličnima, kakve ja imam veze sa njima.’ Njegov islam neće biti valjan.”
Takođe, rahimehullah, kaže:
“Nevjerovanje u taguta znači odricanje od svega onoga što se obožava mimo Allaha od: džina, ljudi, drveća, kamenja i drugog mimo toga, i da svjedočiš da je takav na kufru i zabludi, da ga mrziš, makar on bio tvoj otac ili brat. A onaj ko kaže: ‘Ja ne obožavam osim Allaha, ali se ne protivim glavešinama, niti kubetima nad kaburovima, i tome slično.’ On je u suštini poricatelj riječi ‘La ilahe illallah.’ On ne vjeruje u Allaha niti je negirao vjerovanje u taguta.”
Husejn i Abdullah, sinovi šejha Muhammed b. Abdul-Vehhaba, Allah im se smilovao svima, kažu: “Čovjek neće biti musliman sve dok ne spozna tevhid i dok ga ne uzme kao svoju vjeru, dok ne bude postupao po onome što nalaže, dok ne povjeruje u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i u ono o čemu je obavijestio, dok mu se ne pokori u onome što je zabranio i naredio, dok ne povjeruje u njega i u ono sa čime je došao.
Onaj ko kaže: ‘Ja neću neprijateljevati protiv mušrika,’ ili im se suprostavi ali ih ne proglasi nevjernicima, ili kaže da se neće neprijateljski odnositi prema onima koji izgovaraju ‘La ilahe illallah’ makar počinili kufr, širk i usprotivili se Allahovoj vjeri, ili da kaže da se neće suprostaviti kubetima; on kao takav neće biti musliman nego je od onih za koje je Allah, s.v.t., rekao:
وَيقُولُونَ نُؤْمِنُ بِبَعْضٍ وَنَكْفُرُ بِبَعْضٍ وَيُرِيدُونَ أَن يَتَّخِذُواْ بَيْنَ ذَلِكَ سَبِيلاً
أُوْلَـئِكَ هُمُ الْكَافِرُونَ حَقًّا
“…te govore: ‘U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo,’ i žele između toga dvoga iznaći put neki, oni su zbilja pravi nevjernici.” (En-Nisa, 150-151)
_________________________________________________________________________________
