subota, 21. travnja 2012.

NEUZNEMIRAVANJE LJUDI KAO VID IBADETA !!!

Jedan od najzastupljenijih vidova ezijjeta jeste vrijeđanje porijekla ljudi i njihovo sramoćenje na sijelima kao vid naslađivanja i zabave. Također, ezijjetom se smatra i zadiranje u privatnost bližnjih i komšija te istraživanje njihovih nedostataka i mahana. Shodno tome, svako kritiziranje i raspravljanje o privatnom i javnom životu bližnjih i komšija, bez prethodnog savjetovanja sa njima ili bez njihove dozvole i znanja o tome, i to u vrijeme kada onaj koji o tome govori ne dozvoljava nikome da se miješa u njegove stvari – predstavlja jedan od vidova uznemiravanja. 

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:

“ O vi koji ste muslimani samo na jeziku, a do čijih srca još nije dopro iman, ne uznemiravajte muslimane, ne sramotite ih i ne istražujte njihove mahane. Jer, ko bude istraživao mahane svoga brata muslimana, Allah će istraživati njegove mahane, a čije mahane Allah bude istraživao, osramotit će ga čak i usred njegove kuće. ”

U islamu postoje mnogi vidovi ibadeta čijim se prakticiranjem muslimani približavaju Allahu Uzvišenom. Iako mnogi misle da je hajr (dobro) ograničen na obavljanje obreda i udjeljivanje, ipak postoje i drugi vidovi ibadeta, o kojima neki dobri ljudi ne razmišljaju. Jedan od tih vidova ibadeta svakako je neuznemiravanje muslimana. Neuznemiravanje muslimana je uzvišen ibadet i na njegovu dobrotu i visok stepen ukazali su Kur’an i sunnet. Kaže Uzvišeni:

“ I reci Mojim robovima neka samo dobro govore. Jer šejtan zaista može među njih mržnju da ubaci. Šejtan je čovjeku, zaista, otvoreni neprijatelj.” (Prijevod značenja El-Isra, 53.)

Prenosi se od Ebu Muse el-Eš'arija, radijallahu anhu, da je rekao:

“ Upitali smo: 'O Allahov Poslaniče, koji je musliman najbolji?', a on reče: “Onaj od čijeg su jezika i ruku mirni drugi muslimani.” (Muttefkun alejhi)

Također, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:

“ Neka se dvojica ne sašaptavaju u prisustvu trećeg. Jer to doista uznemirava vjernika, a Allah, azze ve dželle, mrzi uznemiravanje vjernika.” (Tirmizi, hadis je sahih, vidjeti: Sahihu Tirmizi od Albanija)

Zakonodavac je zabranio uznemiravanje muslimana ne samo zbog njegove svetosti nego i zato što to dovodi do neprijateljstva i mržnje među članovima društva, do širenja nereda, narušavanja javne sigurnosti, kidanja rodbinskih veza i kidanja veza ljubavi među supružnicima. Isto kao što Uzvišeni nagrađuje muslimana za pokoravanje i činjenje dobra, isto tako ga nagrađuje za ostavljanje uznemiravanja (ezijjeta) i za otklanjanje zla od muslimana. Takvo postupanje predstavlja dobročinstvo i sadaku.

Rekao je Ebu Zerr, radijallahu anhu: “Rekao sam: 'O Allahov Poslaniče, a šta ako oslabim u nekim djelima?' 'Suzdrži se od činjenja zla ljudima, jer to je zaista tvoja sadaka za sebe samog !', reče on.'' (Muttefekun alejhi)

Allaha, azze ve dželle, obožavamo činjenjem djela pokornosti, a isto tako obožavamo Ga čuvanjem svetosti muslimana i ostavljanjem nasrtanja na tu svetost na bilo koji način. 

Nažalost, postoje ljudi, da ih Allah uputi, koji ne osjećaju i koji potcjenjuju veličinu ovog islamskog principa, tako da drže do namaza i posta i ostalih ibadeta, ali istovremeno napadaju na svog brata muslimana i uznemiravaju muslimane.

Stoga vjernik mora biti bogobojazan i strogo voditi računa o tome da Allaha ne susretne a uznemiravao je muslimana i tako sebe doveo u opasnost i uništio svoja dobra djela. Otuda je Allahov Poslanik rekao:

“Da li znate ko je muflis (bankrot, koji je ostao bez ičega)?” Rekoše: “Kod nas se muflisom smatra onaj koji nema ni novaca ni robe.” Na to Poslanik reče: “Zaista je muflis onaj koji na Sudnji danu dođe sa namazom i postom i zekatom, a opsovao je ovoga, potvorio onoga, u imetku zakinuo ovog, prolio krv onoga i udario ovoga. Pa će se svakom od njih dati dio njegovih dobrih djela, a ako mu nestane dobrih djela prije nego što se svima oduži, onda će se uzeti od njihovih loših djela i prebaciti na njega, pa će se onda, zajedno s njima, strovaliti u Vatru." (Muslim)

(Izvor: Islamski časopis El-Bejan)

Piše: Halid ibn Suūd el-Bulejhid (član Saudijske naučne organizacije za sunnet)