Tefsir
PRIJEVOD ZNAČENJA - IKRE, 1.-5.
" UČI, U IME GOSPODARA TVOGA KOJI STVARA, STVARA ČOVJEKA OD ZAKVAČKA. UČI, A GOSPODAR TVOJ JE NAJPLEMENITIJI, KOJI POUČAVA PERU, POUČAVA ČOVJEKA ONOME ŠTO NE ZNA."
Ovo su ajeti prve objave Kur'ana koji rasvijetliše put ljudskom rodu kroz tmine džahilijjeta u koje je bilo ogrezlo, nakon što izgubiše originalne Božije poruke koje ih vodiše pravim putem kroz vremena i prostore. Ovo nas upućuje na razmišljanje o važnosti početka Objave i o njenom uticaju kao i o značaju i značenju ovih časnih ajeta čija je poruka trajna.
Mi nismo u stanju u potpunosti sebi predstaviti važnost ovog događaja sve dok se ne prisjetimo nekih okolnosti vezanih za njega. Ne samo da je čovječanstvo u to doba bilo duboko ogrezlo u poroke, već se nije, što je najgore, nazirao izlaz iz te stvarnosti. Iskoristavanje i tlačenje čovjeka, nepravda i nesigurnost, neznanje, te umno i fizičko porobljavanje bile su karakteristike tog vremena. Čak i one kulture i civilizacije koje su se tada isticale (rimska i perzijska) ne mogu se pohvaliti društvenom pravdom, uzdizanjem istinskih moralnih vrijednosti i očuvanjem ljudske časti i prava. Ljudi su slijedili svoje strasti i ono na šta su ih navodili njihovi prohtjevi. Zakon sile je prevladavao sve druge norme i principe.
Božija milost je bila da počne dostavljati čovječanstvu savršeni zakon i uputu kako bi znali ko im je istinski Gospodar Koji jedini zaslužuje da bude obožavan i čije odredbe i principi vode sigurnoj sreći i uspjehu. Različita ljudska mišljenja i nagađanja, filozofije i pretpostavke, zamijenjene su jedinstvenom, trajnom i nepogrješivom Božijom Uputom. To je, ustvari, potvrda prije objavljenih knjiga i suhufa, koje rastavljaju istinu od neistine. Kaže Uzvišeni Allah:
"Elif-lam-mim. Allah je, nema boga osim Njega, Živi, Vječni ! On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne potvrđuje, a Tevrat i Indžil objavio je još prije, kao putokaz ljudima, a objavio je i ostale koje rastavljaju istinu od neistine. One koji u Allahove riječi ne vjeruju čeka teška patnja, a Allah je Silan i Strog. (Prijevod značenja, Ali ’Imran, 1.-4.)
OBJAVA JE RAZUMLJIVA SVAKOM
Objavom Kur'ana preciziran je način i sistem ljudskog života i data su trajna rješenja za nedoumice i probleme na koje čovječanstvo nailazi. Čovjek nije prepušten samom sebi da u tminama neznanja, zabluda i strasti luta i traga za putem spasa kojeg na kraju možda neće ni naći. U tom slučaju onaj koji ne mogne pronaći i zaključiti istinu, nije ni odgovoran za propast svog jedinog života na ovom svijetu, kao što nema odgovornosti za nered koji je počinio nesvjesno. To neminovno vodi u opći haos, bezakonje i nepravdu, jer će tada jači izrabljivati slabijeg, a pametniji zavoditi neupućenog. Kako zaštititi prava djeteta i kako da dobije ono što mu nužno pripada ? Da li treba čekati da ojača, pa ako spozna svoja prava i mogne ih svojom snagom dobiti, boriće se za njih, a u suprotnom živjeće u zabludi iskorištavan ? Kako odrediti prava svakog, kako upoznati cilj i svrhu života, kako urediti sve ljudske aktivnosti i usmjeriti ih ka dobru ?
Prvi korak na tom putu jeste spoznaja cilja života, njegovih zakona i pravila, prihvaćanje Uzvišenog Stvoritelja za svog jedinog istinskog Gospodara.
Kur'anski imperativ "Uči", ukazuje na sistem spoznaje istine. Na čovjeku je da objeručke prihvati Objavu i da dobro upozna njena značenja i poruke. Koliko je to važno, vidimo iz imperativa prve objave. Naime, prva riječ u prvoj objavi nije bila dozivanje niti predstavljanje već upravo naredba - vrijeme je za hitne promjene, jer drugi sistemi vode propasti i nesreći, i nema vremena za rasprave. Ovo je usmjeravanje čovjeka da se okrene Objavi, vječnoj, trajnoj i savršenoj, i da upozna Božiju Poruku i Zakon, te da na tome gradi ostala svoja saznanja i spoznaje. Nakon toga rad po uputama Islama je neminovan jer u njihovu ispravnost nema nimalo sumnje, a sa druge strane mu'minu daju takvu snagu i poticaj za radom da jednostavno za to živi i umire.
Iz ovog možemo zaključiti jednu veoma važnu karakteristiku Islama, a to je lahkoća i jednostavnost. Uzvišeni Allah ga je takvog objavio da je razumljiv za svakog i da je dokaz svakom. Nisu nam potrebne neke filozofije da bi se Njegova poruka razumjela. Kaže Uzvišeni:
"A Mi smo Kur'an učinili olakšanim za pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio ?" (Prijevod znacenja - El-Kamer, 17.)
UPUTA BOGOBOJAZNIM
Zatim nas Uzvišeni upućuje na način učenja da bi naš trud bio plodan i svrsishodan. Svaki posao koji radimo mora biti isključivo u ime Njega i u tom slučaju on postaje ibadet (pobožno djelo kojim Mu se približavamo). Tako je cijeli život jednog mu'mina ibadet i za sve što radi na ovom svijetu imaće nagradu kod Sveznajućeg. Dakle, ako se čak obični dunjalučki poslovi rade u ime Njega (ihlas), oni su ibadet, a kako je tek sa učenjem Kur'ana koje je u suštini ibadet kad bude urađen samo u ime Uzvišenog. Pored sevaba na Ahiretu, učac Kur'ana, i onaj koji razmišlja o njegovim porukama, crpi iman i čvrsto ubjeđenje (jekin), te saznaje propise i poruke vezane i za dunjaluk i za ahiret. To je uputa samo za vjernika i ovo je samo po sebi čudo. Kaze Uzvišeni:
" Elif Lam Mim, Ova knjiga, u koju nema nikakve sumnje uputa je bogobojaznim." (Prijevod znacenja - El-Bekare, 1.-2.)
Ona ne upućuje sumnjičave i zlonamjernike. štaviše, ona je njima iskušenje, te još više padaju u zabludu, kao kazna za njihovo nevjerstvo. Isto kao što sunce obasja cvijeće, pa ono još više zamiriše, a svoje zrake spusti i na smeće pa ono pusti neprijatan miris, a primjer Knjige Uzvišenog je uzvišeniji i bolji.
Velika čast nam je ukazana od strane Allaha, dž.š., da ga možemo spominjati i veličati što razumijemo iz upotrebe izraza RABBIK - tvog Gospodara, Vladara, Odgajatelja, Nadzornika… Kaže Uzvišeni:
" U džamijama koje se Njegovom dozvolom podižu i u njima se spominje Njegovo ime, hvale Njega ujutro i naveče, ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i namaz klanjaju i zekat daju…" (Prijevod znacenja - En-Nur, 37.-38.)
Samo učenje u ime Allaha daje svoje plodove koji se stalno obnavljaju, pa vjernik uvijek nalazi nešto novo u Kur'anu:
" Ono plod svoj daje u svako doba odredbom svog Gospodara." (Prijevod znacenja - Ibrahim, 25.),
a svojstvo Njegovo i dokaz prije spomenutog u ajetu jeste "Koji stvara", tj. On jedini zaslužuje da bude obožavan i da Mu se ibadet upućuje i da se samo u ime Njega uči i radi jer je Stvoritelj svega. On je jedini Moćan da propisuje i određuje, da naređuje i zabranjuje. Njegov zakon je savršen i Njegova Riječ je vječna i nepromjenjiva. Samo Njemu pripada pravo da bude obožavan. Na toj osnovi je i imperativ "Uči, u ime tvog Gospodara Koji stvara", a izvršenje ovoga je među najvećim ibadetima dok se korist na kraju opet vraća čovjeku.
U prvom ajetu prve objave nalazimo u svega nekoliko riječi uputu za rad, način izvršenja, te razlog i obrazloženje ove odredbe što je karakteristično za Časni Kur'an i njegov nenadmašni i savršeni stil ukazujući nam na vječne istine.
Nastavlja se inša'Allah …
