Stvari koje praktikuju neki ljudi, a one predstavljaju širk ili su sredstvo do širka.
 |
| Islamska Akida |
Postoje mnogobrojne stvari koje su na stepenu između velikog i malog širka koje praktikuju i čine mnogi ljudi, a nespojive su sa čistom islamskom akidom i koje mute i prljaju njenu čistotu. Ove stvari najviše praktikuju obične muslimanske mase, koje ne poznaju islamsku akidu i koje se slijepo povode za zabludjelim, pokvarenim i samozvanim učenjacima, koji su skrenuli sa ispravne staze i postali šejtanovi sljedbenici kome se potpuno pokoravaju i izvršavaju njegove naredbe, zavodeći i obmanjujući na taj način i druge ljude.
1. Stavljanje i nošenje određenih narukvica i končića s ciljem otklanjanja nesreće i zaštite od nje.
Ovo djelo spada u djela džahilijjeta i paganizma i ubraja se u mali širk koji vodi ka velikom širku, zavisno od toga kako se dotična osoba odnosi prema tome i koliko vjeruje u takve stvari.
Danas mnogi ljudi praktikuju ove stvari i obrazovan i neobrazovan, samo ako nisu upoznati sa islamskom akidom i ako ne slijede Allahovu uputu. Tako ćeš vidjeti mnoge ljude da vješaju cipelicu svog djeteta u autu ili potkovicu i slične stvari za koje su čuli da mogu zaštiti od uroka i od drugih belaja, međutim i pored toga, takve osobe žive u stalnom strahu i neizvjesnosti, jer ono što oni čine i čime se pokušavaju zaštiti jeste najgori vid sujevjerja koje nema nikakve veze sa istinskom vjerom i sa uputom, i koje donosi samo tugu i poniženje i život pun straha i neizvjesnosti.
Ovo je još jedan od dokaza koji govore o važnosti islamske akide i njenog upoznavanja i izgradnja života na njenim temeljima. Musliman koji dobro poznaje Islam i živi i radi po njemu, neće nikada zapasti u ovakvo stanje. Njegov jedini oslonac i utočište je Allah, dž.š., Gospodar svih svjetova. On je svjestan da mu se ne može desiti ništa bez Allahove volje i odredbe i da mu nikakvi zli duhovi, niti džini, niti šejtan, a ni ljudi ne mogu nanijeti zlo ako to Allah neće, niti mu mogu priskrbiti korist, ako to Allah nije odredio.
On je smiren u svom ubjeđenju i kroz život korača smjelo i ponosito. Siguran u Allahovu zaštitu i pomoć ukoliko bude slijedio put i program života koji je Allah, dž.š. uspostavio i odredio.
S tim u vezi, Imran ibn Husein prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., vidio čovjeka koji je imao zlatnu narukvicu na ruci, pa ga je upitao: "Šta ti je to ?". Rekao je: " To je zaštita od slabosti i nemoći.” Muhammed, a.s., mu na to reče: " Skini je, jer ona ti neće povećati ništa osim slabost i nemoć. I kad bi umro sa tom narukvicom ne bi se nikad spasio.” (Ahmed, Ibn Hiban kaže da je sahih)
2. Vješanje hamajlija, zapisa i talismana
Pod ovim se prije svega misli na lančiće koje su žene stavljale djeci protiv urokljivih očiju. Ovi lančići mogu biti od staklenih bobčića, kosti, drveta (kod nas je poznato tisovo drvo) i sl. Ovo je haram vješati i time se ne postiže ništa osim grijeh prema Allahu, dž.š. i izaziva Allahova srdžba.
U Sahihu se prenosi od Ebu Bišra el Ensarija da je on bio sa Allahovim Poslanikom, a.s., na putovanju, pa je Resul, a.s., poslao jednog čovjeka i rekao mu da ne ostavi na vratu deva ni jednu kožnu ogrlicu (končić), a da je ne otkine.
Begavi u djelu "Šerhu-s-sunne" navodi riječi Imama Malika, koji kaže da je Allahov Poslanik, a.s., naredio skidanje ogrlica sa deva, zbog toga što su ih ljudi stavljali kao zaštitu od uroka oka i smatrali su da te ogrlice čuvaju životinje od bolesti. Zato je to Resul, a.s., zabranio, objasnivši da ništa ne može spriječiti Allahovu odredbu.
Ebu Davud spominje predaju od Zejnebe, žene Abdullaha ibn Mesuda, koja je rekla: "Abdullah je vidio na mom vratu konac i rekao: "Šta je ovo?" "To je lančić na kome je zapis.", odgovorila sam. Zatim ga je on otkinuo, rekavši: "O porodico Abdullahova, vi ste oslobođeni od širka. Čuo sam Allahovog Poslanika, a.s., da kaže: "Zaista su zapisi, hamajlije i talismani širk."
Ovdje je važno napomenuti da postoji dozvoljena vrsta rukje (zapisa), a to je učenje Kur'ana i pritvrđenih dova od Allahovog Poslanik, a.s., u svrhu liječenja od džinna, uroka i sihra. Ova vrsta rukje nije zabranjena, naprotiv često puta je potrebna da bi se uz Allahovu pomoć otklonila šteta i izliječila bolest!
3. Sihr
Što se tiče same definicije sihra, većina učenjaka ne pravi razliku između jezičkog i šerijatsko-terminološkog značenja sihra i kažu to je " ime za svaku stvar čiji je uzrok tajnovit i delikatan i koja se pokazuje i pričinjava suprotno svojoj prirodi, i dešava se putem krivog prikazivanja, obmanjivanja i opsjene. " Zove se tim imenom jer se dešava na način skriven za oko.
Sihrom se naziva i u sihr ulaze amuleti, zapisi, određene vrste govora, te neke vrste lijekova i droga. Posljedica sihra je negativan trag na srce i tijelo. On prouzrokuje bolest tijela, a također uzrok je teškim duševnim stanjima i poremećajima koja mogu izazvati ubistvo, razvod braka i slično.
Sihr je šejtansko djelo i ne dešava se osim uz šejtansku asistenciju i pomoć, te obožavanje njega od strane onih koji se sihrom bave, riječju i djelom, zatim činjenjem harama i ružnih djela.
Sve ovo je kufr (nevjerstvo) i širk i nije dozvoljeno muslimanu koji vjeruje u Allaha i Sudnji dan da se bavi time. Dokazi da je onaj ko se bavi sihrom i ko poučava sihru nevjernik su mnogobrojni, a mi ćemo spomenuti 102. ajet iz sure El-Bekare prijevod značenja:
" I povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, - šejtani su nevjernici učeći ljude vradžbini i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojice nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: "Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!" I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada neće nikakve sreće na onom svijetu imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo znali !”
U drugom ajetu Allah, dž.š., kaže:
" Sihirbaz neće uspjeti ma gdje došao. " (Prijevod značenja - Taha, 69.)
Islamska ulema je složna da se sahir (onaj ko se bavi sihrom) ubija (važi za islamsku državu).
Muhammed, a.s., je u mnogim hadisima upozorio na opasnost i pogubnost sihra. Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s. rekao:
"Čuvajte se sedam upropaštavajućih djela." Rekli su: "O Allahov Poslaniče, koja su to djela?". Odgovorio je: " Širk, sihr, bespravno ubistvo, jedenje kamate, jedenje imetka siročeta, bježanje sa bojnog polja i potvora čestitih vjernica."
U drugom hadisu kojeg također prenosi Ebu Hurejre, Resul, a.s., je rekao:
" Ko ode vračaru ili gataru i povjeruje u ono što je on rekao, ne prima mu se namaz 40 dana.” A u drugoj predaji: "Nevjernik u ono što je objavljeno Muhammedu, a.s.” (Ebu Davud)
Pripremio: Abdussamed NasufBušatlić
