Šta je Ahlak ?
Riječ ahlak predstavlja množinu arapske riječi hulukun i označava urođenu sklonost, ćud, način ljudskog ophođenja sa svijetom, duševna i moralna svojstva koja određuju i formiraju način ljudskog vladanja.
Ahlak predstavlja sadržaj one duševne i duhovne ljepote i dobrote koja se u Kur’anu opisuje kao “sklad najljepši” (lekad haleknel-insane fi ahseni takwim), a koja se postiže činjenjem dobra u predanosti Bogu, na putu čovjekova samosavlađivanja, voljnim, emotivnim i intelektualnim naporom i unutarnjom borbom, sa samim sobom.
U izvorima Islama, Kur’anu i Hadisu, ahlaku se pridaje odlučno značenje i velika važnost. Ahlak se opisuje, kao lijepa ljudska ćud, lijepa ljudska priroda, plemenitost, dobrota i krijepost, poistovjećuje se i sa vrhuncem vjere.
Tirmizi u svojoj zbirci hadisa bilježi hadis u kojemu Allahov poslanik Muhammed, alejhisselam, kaže:
“Najsavršeniji u vjeri su oni vjernici koji imaju najbolji ahlak”.
U drugom hadisu, koji u svome Musnedu bilježi Et-Tajalisi, Muhammed, alejhisselam, o ahlaku govori kao o svrsi svoje poslaničke misije:
“Poslan sam da upotpunim ljepotu ahlaka”.
Uzvišeni Allah u Kur’anu o Muhammedovu, alejhisselam, ćudoredu i krijeposti kaže:
“A ti si, zaista, na najvišem stupnju morala (ahlaka).” (El-Kalem, 4.)
U Muslimovoj zbirci nalazimo hadisku predaju u kojoj se kaže:
“Poslanikov ahlak bio je Kur’an”.
Lijepa ljudska ćud, plemenite osobine, dobrota i krijepost određuju se pojmom dobrog ahlaka (ahlak-i-hamide), a loša ljudska ćud, negativne osobine i sklonost ka porocima odreduje se pojmom lošeg ahlaka (ahlak-i-zemime).
Najvažnije !
- Riječ ahlak predstavlja kur’anski termin za ljudsku ćud.
- Ahlak znači slično što i moral.
- O ahlaku se u Kur’anu i Hadisu govori tako da ga se dovodi u vezu s vjerovanjem (iman).
Riječ ahlak predstavlja množinu arapske riječi hulukun i označava urođenu sklonost, ćud, način ljudskog ophođenja sa svijetom, duševna i moralna svojstva koja određuju i formiraju način ljudskog vladanja.
Ahlak predstavlja sadržaj one duševne i duhovne ljepote i dobrote koja se u Kur’anu opisuje kao “sklad najljepši” (lekad haleknel-insane fi ahseni takwim), a koja se postiže činjenjem dobra u predanosti Bogu, na putu čovjekova samosavlađivanja, voljnim, emotivnim i intelektualnim naporom i unutarnjom borbom, sa samim sobom.
U izvorima Islama, Kur’anu i Hadisu, ahlaku se pridaje odlučno značenje i velika važnost. Ahlak se opisuje, kao lijepa ljudska ćud, lijepa ljudska priroda, plemenitost, dobrota i krijepost, poistovjećuje se i sa vrhuncem vjere.
Tirmizi u svojoj zbirci hadisa bilježi hadis u kojemu Allahov poslanik Muhammed, alejhisselam, kaže:
“Najsavršeniji u vjeri su oni vjernici koji imaju najbolji ahlak”.
U drugom hadisu, koji u svome Musnedu bilježi Et-Tajalisi, Muhammed, alejhisselam, o ahlaku govori kao o svrsi svoje poslaničke misije:
“Poslan sam da upotpunim ljepotu ahlaka”.
Uzvišeni Allah u Kur’anu o Muhammedovu, alejhisselam, ćudoredu i krijeposti kaže:
“A ti si, zaista, na najvišem stupnju morala (ahlaka).” (El-Kalem, 4.)
U Muslimovoj zbirci nalazimo hadisku predaju u kojoj se kaže:
“Poslanikov ahlak bio je Kur’an”.
Lijepa ljudska ćud, plemenite osobine, dobrota i krijepost određuju se pojmom dobrog ahlaka (ahlak-i-hamide), a loša ljudska ćud, negativne osobine i sklonost ka porocima odreduje se pojmom lošeg ahlaka (ahlak-i-zemime).
Najvažnije !
- Riječ ahlak predstavlja kur’anski termin za ljudsku ćud.
- Ahlak znači slično što i moral.
- O ahlaku se u Kur’anu i Hadisu govori tako da ga se dovodi u vezu s vjerovanjem (iman).
