Stid je vjeran pokazatelj prirode čovjeka. On otkriva vrijednost njegove vjere i veličinu njegovog morala. Kada vidiš da se čovjek usteže od onoga što ne treba činiti ili da mu se lice crveni kada uradi nešto nedolično, znaj da je to čovjek zdrave duše, bistre nutrine i čiste suštine. A kada vidiš beskrupuloznog, bezosjećajnog čovjeka koga nije briga šta uzima, a šta ostavlja, znaj da od njega nema hajra. On nema stida koji bi ga spriječio od činjenja grijeha i nedoličnosti.
Islam svojim sljedbenicima preporučuje stid. Ovaj princip je ubrojan u najmarkantnije principe ove vjere. Božiji Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: «Svaka vjera ima svoje vrline, a vrlina islama je stid.»* Smjelost je bila odlika Jevreja u vrijeme Musa, alejhi selama. Velikodušnost je bila odlika kršćana u vrijeme 'Isa, alejhi selama... Islam se odlikuje stidom. A sve vjere propagiraju skup vrlina i sankcionišu ih u skupu. Plemeniti Vjerovjesnik,sallallahu 'alejhi ve sellem, je htio da kod vjernika izgradi osjećanje za ono što je dobro u vrlinama i za ono što je loše u mahanama. Tako će se musliman pridržavati ovog prvog, a prezirati drugo. U njemu će postojati stid od ostavljanja dobra kao i od činjenja zla ne osvrćući se na nagradu ili kaznu zbog dotičnog djela. U tom smisli Ibn Qajjim kaže:
Evo Proživljenja, vjesnici su tu,
vatra pucketa, potpaljuje se!
Zar nije progodnije i bolje
da se robovi stide Veličanstvenoga?
Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je bio najblaže naravi, najčasnije biografije, najviše svjestan obaveza i najudaljeniji od harama.
Iman je lijepa veza između ljudi i njihovog Gospodara. Sastavni dio ove veze je regulisanje morala i prefinjenost djela. To se može postići samo ako u duši postoje živa osjećanja koja uvijek odvraćaju od grijeha i stvaraju odbojnost prema nedoličnim postupcima. A utapanje u prezrene stvari bez skrupula i činjenje nedoličnosti bez grižnje savijesti jasno ukazuje na nedostatak stida u duši, zatim na nedostatak imana. Božiji Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: «Stid i iman su združeni. Kada nestane jednog, nestaje i drugo.»** Tajna je u tome što čovjek, izgubivši stid, prelazi samo iz goreg u gore; pada iz poroka u veći porok i tone sve dok ne stigne do najnižih tmina. Hadis Božijeg Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, govori o fazama ovog propadanja na čijem početku stoji gubitak stida: »Kada Allah, subhanehu ve te'ala, poželi da upropasti nekog čovjeka, onda iz njega istrgne stid. Bez imana, taj čovjek će biti samo omraženi mrzitelj. A kada dođe na stepen omraženog mrzitelja, iz njega će biti iščupan emanet. Kada ostane bez emaneta, bit će samo pronevjeritelj i varalica. A kada to postane, iz njega će biti izuzeta milost. Kada ostane bez milosti, bit će samo proklet i odbačen. Kada dođe na taj stepen, bit će lišen srži islama.»*** Ovo je precizan poredak opisa duševnih bolesti i praćenje njihovih faza. Vidimo kako se iz loše faze prelazi u još goru. Kada čovjek skine veo sa svog lica, kada prestane brinuti o posljedicama svojih grijeha, ne prihvatajući ničije savjete zbog svojih nedjela, kada počne zlostavljati ljude i tlačiti sve koji su u njegovoj vlasti – tada taj razulareni čovjek neće imati nikoga ko bi mu se smilovao. Naprotiv, on samo sije mržnju u srcima i uzgaja tu mržnju.
Zar se može voljeti čovjek koji se uzoholi nad Allahom i ljudima, koga od grijeha ne odvraća stid? Kada dođe na ovaj stepen, čovjeku se ne može ništa povjeriti. Kako mu se mogu povjeriti pare kada on ne preže od krađe? Kako mu se mogu povjeriti tajne kada on ne preže od njihovog otkrivanja? Ili ugovor koji će on lahko prekršiti, obaveze koje neće ispuniti, roba oko koje će izvršiti prevaru...?
* Malik
** El - Hakim
***Ibn Madže
Islam svojim sljedbenicima preporučuje stid. Ovaj princip je ubrojan u najmarkantnije principe ove vjere. Božiji Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: «Svaka vjera ima svoje vrline, a vrlina islama je stid.»* Smjelost je bila odlika Jevreja u vrijeme Musa, alejhi selama. Velikodušnost je bila odlika kršćana u vrijeme 'Isa, alejhi selama... Islam se odlikuje stidom. A sve vjere propagiraju skup vrlina i sankcionišu ih u skupu. Plemeniti Vjerovjesnik,sallallahu 'alejhi ve sellem, je htio da kod vjernika izgradi osjećanje za ono što je dobro u vrlinama i za ono što je loše u mahanama. Tako će se musliman pridržavati ovog prvog, a prezirati drugo. U njemu će postojati stid od ostavljanja dobra kao i od činjenja zla ne osvrćući se na nagradu ili kaznu zbog dotičnog djela. U tom smisli Ibn Qajjim kaže:
Evo Proživljenja, vjesnici su tu,
vatra pucketa, potpaljuje se!
Zar nije progodnije i bolje
da se robovi stide Veličanstvenoga?
Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je bio najblaže naravi, najčasnije biografije, najviše svjestan obaveza i najudaljeniji od harama.
Iman je lijepa veza između ljudi i njihovog Gospodara. Sastavni dio ove veze je regulisanje morala i prefinjenost djela. To se može postići samo ako u duši postoje živa osjećanja koja uvijek odvraćaju od grijeha i stvaraju odbojnost prema nedoličnim postupcima. A utapanje u prezrene stvari bez skrupula i činjenje nedoličnosti bez grižnje savijesti jasno ukazuje na nedostatak stida u duši, zatim na nedostatak imana. Božiji Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: «Stid i iman su združeni. Kada nestane jednog, nestaje i drugo.»** Tajna je u tome što čovjek, izgubivši stid, prelazi samo iz goreg u gore; pada iz poroka u veći porok i tone sve dok ne stigne do najnižih tmina. Hadis Božijeg Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, govori o fazama ovog propadanja na čijem početku stoji gubitak stida: »Kada Allah, subhanehu ve te'ala, poželi da upropasti nekog čovjeka, onda iz njega istrgne stid. Bez imana, taj čovjek će biti samo omraženi mrzitelj. A kada dođe na stepen omraženog mrzitelja, iz njega će biti iščupan emanet. Kada ostane bez emaneta, bit će samo pronevjeritelj i varalica. A kada to postane, iz njega će biti izuzeta milost. Kada ostane bez milosti, bit će samo proklet i odbačen. Kada dođe na taj stepen, bit će lišen srži islama.»*** Ovo je precizan poredak opisa duševnih bolesti i praćenje njihovih faza. Vidimo kako se iz loše faze prelazi u još goru. Kada čovjek skine veo sa svog lica, kada prestane brinuti o posljedicama svojih grijeha, ne prihvatajući ničije savjete zbog svojih nedjela, kada počne zlostavljati ljude i tlačiti sve koji su u njegovoj vlasti – tada taj razulareni čovjek neće imati nikoga ko bi mu se smilovao. Naprotiv, on samo sije mržnju u srcima i uzgaja tu mržnju.
Zar se može voljeti čovjek koji se uzoholi nad Allahom i ljudima, koga od grijeha ne odvraća stid? Kada dođe na ovaj stepen, čovjeku se ne može ništa povjeriti. Kako mu se mogu povjeriti pare kada on ne preže od krađe? Kako mu se mogu povjeriti tajne kada on ne preže od njihovog otkrivanja? Ili ugovor koji će on lahko prekršiti, obaveze koje neće ispuniti, roba oko koje će izvršiti prevaru...?
* Malik
** El - Hakim
***Ibn Madže
Stid (I dio)
Datum: Sunday, September 11 @ 23:02:55 CEST
Tema: Akida - vjerovanje
Datum: Sunday, September 11 @ 23:02:55 CEST
Tema: Akida - vjerovanje
