nedjelja, 10. lipnja 2012.

Jezikom protiv sebe ?

piše: prof. Muhamed Fazlović

Poznata izreka ''Progovori da ti kažem ko si !'' dovoljno upečatljivo sumira u kojoj mjeri jezik predstavlja jednu osobu, njena ubjeđenja, podsvjesna razmišljanja i emocije. Stoga nalazimo da Poslanik, a.s., apeluje na vjernike da 'čuvaju jezik': 

" Ko mi garantira čistoću jezika i spolnog mjesta, ja mu garantiram Džennet " veli Božiji Poslanik, a bilježe El-Buhari i Muslim.

El-Buhari bilježi i da je Poslanik, a.s., kazao:
 

" Čovjek izgovori riječ dragu Allahu, ne obraćajući pažnju na nju, a Allah će ga zbog nje uzdići na visoke stepene; drugi izgovori riječ koja rasrdi Allaha, ne obraćajući pažnju na nju, a zbog nje će biti bačen u Džehennem."

Imamo li u vidu da je temeljna odrednica bošnjačkog bića islam, zapazit ćemo da se u našoj svakodnevnoj govornoj komunikaciji često čuju izreke i izrazi koji su, istina uglavnom nesvjesno izgovoreni, u direktnoj koliziji s osnovnim načelima islama. Neke od njih predstavljaju direktnu negaciju Božije jednoće, tevhida, da nas Allah sačuva. Druge su manje ozbiljne, ali bi ih trebalo izbjegavati. Ovom prilikom navest ćemo nekoliko takvih izreka i izraza.

 
Nećemo se baviti zaklinjanjem svim i svačim, kao: Tita mi!, Matere mi!, Života mi! i slično. Kazat ćemo samo da je zaklinjanje bilo čim osim Bogom, Stvoriteljem muslimanu i muslimanki zabranjeno. Također, nećemo govoriti o psovci, i upotrebi termina ''kopile'', ''drolja'', '' beštija'', '' kurva'' i sl., a koje je muslimanu strogo zabranjeno koristiti ako to što se spočitava ovim izjavama nije dokazano u slučaju osobe kojoj se upućuju, a možda ni tada. Navest ćemo na kraju i nekoliko izraza koji nemaju negativne vjerske implikacije, ali bi bilo dobro da ih se muslimani oslobode.

Ni Bog mu ne može pomoći. Ni Bog ne zna.

 
Izgovarajući ovakve rečenice, oni koji to čine, često i nesvjesno, negiraju prvi imanski šart, tj. Božija velika svojstva, jer su Allahove, dž.š., osobine, između ostalih, i da sve zna i da sve može.

Molim te k'o Boga. Volim te k'o Boga.

 
Sve ove i ovakve izreke predstavljaju pripisivanje Bogu druga, dovođenje nekog drugog u ravan sa Njim, što predstavlja najveći grijeh u islamu- širk.

Bog i doktori

 
Obično se u bolesti kaže da o zdravlju odlučuju ''Bog i doktor''. Islam nije fatalistička vjera i on traži od svojih pripadnika da se liječe kod ljekara. Međutim, islam također uči da se, kako glasi šesti imanski šart, ''sve događa i biva Božijom voljom i određenjem''. Zato je pogrešno kazati ''Bog i doktori'' jer se time doktori stavljaju u istu ravan sa Bogom. To je dakako širk. Ispravno je kazati '' Bog pa doktori''.

Obožavanja nogometaša, pjevača, hrane...

 
Često se u svakodnevnom govoru može čuti kako neko obožava nekog igrača, pjevača, glumca, piće, jelo, djevojku, ili nešto drugo. Sportski novinari nerijetko sportistima sa kojima rade intervju postavljaju sljedeće pitanja: Kojeg igrača obožavate? Koji klub obožavate?. Glagol «obožavati» je nastao od riječi Bog. Muslimani znaju da se niko, osim Boga, ne može obožavati.

Muke Isusove. Razapeo se k'o Isus Krist.

 
Ovakvo poređenje je, s islamskog stanovišta, neprihvatljivo, jer implicira da je Isa, a.s., (Isus) bio razapet na krst i da je pri tom prošao kroz stravične muke. Po Kur'anu, međutim, Isa, a.s., nije razapet, niti je prošao muke raspeća na krstu, već je ''uzdignut'', kako Kur'an veli.

Bogu za leđima ili Bogu iza nogu.

 
Ova poštapalica koristi se kada se želi iskazati udaljenost, zabačenost, zapostavljenost jednog mjesta. No, ona je blasfemična, jer implicira postojanje mjesta o kojem Bog ne brine i niti ga ima u vidu.

Tako mi pao grah. Takav mi horoskop.

 
Ove i ovakve izreke u najdirektnijoj su suprotnosti sa šestim imanskim šartom. Naime, sve na svijetu se dešava po Božijem određenju, a ne zato što je tako grah pao ili što tako stoji u horoskopu neke trećerazredne novine napisanog od strane trećerazrednog novinara koji je za taj horoskop naplatio honorar kao i za bilo koji drugi članak.

Kad zna Bog, nek' zna i narod.

 
Nije mali broj ljudi koji čine javno grijehe (piju alkohol, ne poste,...), iako znaju da nisu u pravu. Mnogi od njih ne mogu da se suzdrže da barem javno ne griješe. Tu svoju slabost oni najčešće pravdaju riječima: Kad zna Bog nek' zna i narod. Ovakav stav je potpuno pogrešan, a uz to je i licemjeran. Naime, mnogi od tih ljudi imaju i drugih mahana, za koje Bog također zna, ali se oni ne trude da ih pokažu narodu, već ih kriju. Kur'an i hadis prave razliku između potajnog griješenja koga se čovjek stidi, i onog javnog, demonstrativnog. Nemjereno je veća odgovornost one osobe koja drsko i oholo javno griješi, jer na taj način promoviše i reklamira zlo, a svaka se reklama skupo plaća.

Bog je u Kur'anu kazao: Čuvaj se, čuvat ću te ???

 
Nigdje u Kur'anu ne piše: Čuvaj se, čuvat ću te ! Veliki je grijeh pripisivati Allahu, dž.š., nešto što On nije rekao. S te strane ovakva izreka je pogrešna.

Bogu Božije, caru carevo.

 
Ovo je biblijsko geslo, potpuno oprečno islamskom duhu integracije svjetovnog i duhovnog u jednu cjelinu, kako bi se izbjegao sindrom 'podijeljene ličnosti' kojoj će jedno nalagati vjera, a drugo zakoni. Bog je stvorio nebesa i zemlju i sve što je između njih. Dakle, Bogu, Stvoritelju, pripada sve i na Dunjaluku i na Ahiretu.

Grijeh ne ide u usta, već iz usta.

 
Nije tačno da grijeh ne ide u usta, jer je muslimanima Allah, dž.š., zabranio da jedu svaku haramom stečenu hranu, svinjetinu i da piju alkohol. S druge strane, tačno je da grijeh izlazi iz usta u vidu izgovorene psovke, laži, ogovaranja i drugog ružnog govora.

I Bog samo tri puta pomaže.

 
Nigdje u islamu nije utemeljena tvrdnja da Bog samo tri puta pomaže. Božija milost je neizmjerna i On se odaziva kad Ga usrdno zamolimo. Ovakva izreka upućuje na kršćansko učenje o Božijem trojstvu ( Duh, Sin i Otac), što je sa stanovišta islama pogrešno.

Do-zla-boga dosadan.

 
Ova sintagma implicira postojanje dva boga: jednog koji je dobar i drugog koji je zao, što je neprihvatljivo sa stanovišta islama. Za Bošnjake ova je sintagma griješna i neprihvatljiva i u slučaju da se misli na jednog Boga, jer se zna da je Bog Milostiv, Samilostan, Pravedan, te se nikako za Njega ne može kazati da je zao.

Crni petak

 
Sintagmu ''crni petak'' iskonstruisali su nemuslimani. Za razliku od petka, dana kad muslimani obavljaju svoju zajedničku molitvu i uz koji se veže pridjev crni, uz nedjelju, kada kršćani idu na misu, vrlo često se upotrebljava pridjev sveta, pa nerijetko se čuje: ''sveta nedjelja'' ili ''sveta nedjeljica''. Dakle, za muslimane je petak najodabraniji dan u sedmici, kao što je ramazan odabrani mjesec u godini, te je stoga sintagma ''crni petak'' za nas neprihvatljiva.

''Pasji grobovi''

 
Lokalitet sa ovim toponimom nalazi se na području općine Sapna. Sa tim nazivom zabilježen je u svim kartama i u katastarskim knjigama. On jeste lokalnog karaktera, ali je vrlo bitan, jer govori o odnosu Srba prema Bošnjacima. Naime, sasvim je razumljivo, da svako kad čuje za taj toponim pomisli da se na tom lokalitetu nalaze grobovi pasa. Međutim, na tom lokalitetu se nisu nalazili nikakvi grobovi pasa, već muslimanski mezarovi. Koliko nas Srbi ''vole'' i šta nam i o nama misle, najbolje smo osjetili u vremenu minule Agresije. Zato ne treba da čudi i što su taj lokalitet nazvali ''Pasji grobovi''. Za Bošnjake sapanjskog kraja ovo mjesto je oduvijek nazivano ''Turski grobovi''.

Omrsiti se.

 
Kada musliman prekine post, bilo da je riječ u vremenu iftara ili da je to iz raznih razloga učinio prije toga, pogrešno je reći da se omrsio. I ovaj izraz su muslimani preuzeli od kršćana. Naime, njihov post se sastoji u tome da oni ne smiju jesti masnu, mrsnu, hranu, ali smiju piti vodu i jesti drugu nemasnu hranu. Njihov post, a ne naš, prekida se kada pojedu nešto masno, mrsno, kada se omrse. Muslimani prekinu post i time što će se napiti vode ili pojesti nešto drugo što ne mora biti masno. Musliman, dakle, ne omrsi se, već se jednostavno kaže da je prekinuo post ili iftario.

Božanstven ugođaj.

 
Kao što se samo Bog može obožavati, tako i pridjev Božanstven pripada samo Bogu. Nikav ugođaj, slika, ljepota, dakle, ne može biti Božanstven.
 

Da začas klanjamo, pa da kahvu natenane popijemo.
 

Nažalost, kod muslimana, i to onih koji klanjaju, dešava se i to da namaz zbrze, kako bi imali više vremena kahvu da piju. Obratite pažnju !

Tata, strina i ujača.

 
Zanimljivo je da mnogi Bošnjaci majčinog brata zovu dajdža, a njegovu ženu ujača. Isto tako očevog brata zovu amidža, a njegovu ženu strina. Kao što rodbinski par čine ujak i ujača (ujna), stric i strina i tetak i tetka, tako bi trebalo biti i u slučaju dajdža-dajdžinica (dajnica) i amidža-amidžinca. Kombinaciju u nazivima bliže rodbine činili su samo Bošnjaci, dok kod Srba i Hrvata nećete naći da svoga strica zovu amidžom ili ujaka dajdžom. Činjeno je to najvjerovatnije zbog kompleksa niže vrijednosti, osjećaja da je sve tuđe ljepše i bolje, koji je na razne načine nametan Bošnjacima u proteklom vremenu. Isti je slučaj i sa korištenjem izraza tata, umjesto babo.