Rebiu-l-evvel je mjesec u kojem je rođen velikan čovječanstva, čovjek koji je svojim pozivom preporodio svijet i izveo ljude iz tmina zablude na svjetlo upute. Ko ga slijedi on je spašen, a ko mu se suprotstavi propao je na oba svijeta. To nije niko drugi do Allahov poslanik i miljenik, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, posljednji poslanik i vjerovjesnik. Allah ga je kao poslanika odabrao svim ljudima zbog njegovih vrlina i osobina. Allah ga na mnogim mjestima u Kur'anu hvali i ističe njegove plemenite osobine. Bio je najuzoritijeg morala o čemu Uzvišeni Allah kaže:
"…jer, ti si zaista najljepše ćudi." (El- Kalem, 4.)
Bio je samilostan prema svima a naročito prema vjernicima:
" Došao vam je poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv." (Et-Tevba,128.)
Svaki pravi vjernik u svome srcu gaji ljubav prema Poslaniku, jer je to pokazatelj iskrenosti njegova imana. Međutim, ono što je bitno i što je srž teme je to kako danas muslimani ispoljavaju tu ljubav. Ljubav prema Poslaniku s.a.v.s. ogleda se u njegovom slijeđenju.Kao što, općenito, imaju
pogrešno shvatanje i odnos prema vjeri, tako imaju pogrešno shvatanje i ljubavi prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
Mnogi muslimani zbog neznanja u vjeri misle da se ta ljubav ispoljava tako što ćemo spominjati Poslanikove vrline u ilahijama i kasidama i riječima tvrditi da ga volimo, a u svakodnevnom životu biti daleko od njegove upute i puta.
Ne, ne ogleda se u tome ljubav prema Poslaniku. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije poslan da ga opjevavamo i da na dan njegova rođenja pravimo teferiče, nego je poslan da ga slijedimo u svim segmentima našega života, jer je put s kojim je došao univerzalan i kompletan. Islam obuhvata sve što je potrebno čovjeku u različitim sferama njegova života: vjeri, dunjaluku, ahiretu, međuljudskim odnosima, ratu, miru i ekonomiji. Jedan od mušrika je rekao Selmanu el-Farisiju: "Vaš Poslanik vas je svemu poučio, pa čak i kako ćete nuždu obavljati!" A Selman mu na to reče: "Da, zabranio nam je da se okrećemo prema Kibli kad obavljamo veliku ili malu nuždu." Znači u dosljednom slijeđenju Poslanikova puta se ogleda naša ljubav i poštovanje prema njemu. Tako su tu ljubav shvatile prve generacije muslimana, koje su nama najbolji uzor u slijeđenju istine.
Alija, radijallahu anhu, je upitan: "Kakva je bila vaša ljubav prema Allahovom Poslaniku ?" Alija je odgovorio: "Bio nam je draži od naših imetaka, naše djece, očeva i majki, pa i od hladne vode kad smo žedni." Nema nijednog vjernika a da mu krajnji cilj i želja nije Džennet, a naš Poslanik nam je jasno pojasnio kako ćemo stići do tog cilja. U hadisu kojeg bilježi Buharija prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
Nema nam spasa dok se u potpunosti ne pokorimo Allahu i Njegovom Poslaniku. Uzvišeni Allah kaže:
Kategorije ljudi u slijeđenju Poslanika s.a.v.s.
Danas se ljudi različito odnose prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: neki dosljedno slijede njegov put, a takvih je malo, i to su bogobojazni i odabrani Allahovi robovi;
Ima ljudi koji slijede Poslanikove naredbe, ali čine ono što je zabranio;
Dok neki niti slijede naredbe niti se klone zabrana, a takvi su kod Allaha najgori..... Ibn Šubrume ja rekao:
" Čudim se čovjeku koji se susteže od nekih dozvoljenih stvari bojeći se bolesti, a ne susteže se od grijeha bojeći se vatre." Dužnost svakog muslimana je da voli i uvažava Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, međutim, po ovom pitanju su ljudi otišli u dvije krajnosti.
Prva je antipatija i nepoštivanje Poslanika, u šta spada potvora za neiskrenost i nepravdu i odbacivanje njegova Sunneta kao izvora Šerijata.
Druga krajnost je uzdizanje Poslanika iznad mjesta koje mu je Allah dao, kao vjerovanje da on poznaje skriveni-gajb svijet,da je postojao prije stvaranja svijeta, da je svemir stvoren od njegova nura (svjetlosti) i mnoga druga neispravna vjerovanja koja nemaju nikakve osnove u islamu.
U vezi s tim Allahov Poslanik kaže:
Uzroci neslijeđenja Poslanika s.a.v.s.
Danas se većina muslimana nemarno odnosi prema slijeđenju Poslanikova puta. Moramo znati da nećemo zaslužiti Allahovu naklonost dok On ne bude zadovoljan s nama, a neće biti zadovoljan s nama dok ne budemo dosljedni u slijeđenju Njegova Poslanika.
Nema sumnje da su mnogi uzroci doveli do ovakvog odnosa ljudi prema Poslaniku a ja ću navesti najbitnije.
Na prvom mjestu je bez sumnje džehl ili neznanje, a neznanje je i jedan od najvećih uzroka zapadanja u ono što je zabranjeno. Neznanje može biti u vjerskim propisima, a može biti i u nepoznavanju važnosti određenog propisa i njegova mjesta u vjeri. S obzirom na štetnost i pogubnost neznanja u vjeri Uzvišeni Allah na mnogim mjestima u Kur'anu upozorava
na opasnost neznanja po vjeru. Kaže Allah Uzvišeni:
Kaže Ibnul-Kajjim: "Govoriti o Allahu, ili Allahovoj vjeri bez znanja je stvar koja je najstrožije zabranjena i koja je jedan od najvećih grijeha, jer tako se iznose laži na Allaha." U vezi s ovim Uzvišeni Allah je također rekao:
" Ne povodi se za onim što ne znaš ! I sluh i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati." (El-Isra, 36.)
Zato, Allahovi robovi, ne govorite o vjeri ono što ne znate, jer tako ćete u zabludu otići i na Allaha laži iznositi. Od Abdullaha ibn Amra, radijallahu
anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
Dužni smo učiti i prenositi znanje o vjeri onako kako nam je dostavljeno od
prvih generacija muslimana - ashaba i tabiina, jer oni su najbolje shvatili Allahovu vjeru jer su je učili direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Od Selmana el-Farisija se prenosi da je rekao: "Ljudi će biti u dobru sve dok postoje oni prvi od kojih će oni drugi naučiti. Ali ako nestane onih prvih prije nego ovi drugi od njih preuzmu znanje, ljudi će propasti."
Također, još jedan od razloga neslijeđenja Poslanika je slijeđenje strasti i prohtjeva, jer većina grijeha i novotarija nastaju baš zbog davanja prednosti strastima nad vjerodostojnim predajama Kur'ana i Sunneta. To je zbog toga što ljudska duša po svojoj prirodi teži udovoljavanju prohtjevima, a naročito ako je na to naviknuta i teško ju je naviknuti na suprotno osim sa jakim imanom i ubjeđenjem. Pravilo je da svako onaj ko ne slijedi uputu neminovno slijedi zabludu. Mnogi su kur'anski ajeti koji govore o pokuđenosti slijeđenja strasti i njenoj opasnosti po čovjeka i njegovu vjeru. Uzvišeni Allah kaže:
Nije problem ako čovjeka strast nekada i savlada, ali je problem ako on dragovoljno udovoljava njenim zahtjevima i ako je to njegova prepoznatljiva osobina. Od Muavije, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao Allahov Poslank, sallallahu alejhi ve sellem:
Ono što ćemo sada navesti je, možda, i najveći razlog zablude većine ljudi, a to je davanje prednosti mišljenju predaka, šejhova i velikana nad vjerodostojnim predajama u vjeri. Kaže Uzvišeni Allah:
" A kada im se kaže: 'Pristupite onome što Allah objavljuje, i Poslaniku', oni odgovaraju: 'Dovoljno nam je ono što smo od predaka naših zapamtili.' Zar i ako preci njihovi nisu ništa znali i ako nisu na Pravom putu bili ?!" (El-Maide, 104.)
U komentaru ovoga ajeta Ibn Kesir kaže: "To jest, ako budu pozvani Allahovoj vjeri, i Njegovom Šerijatu i onome što on naređuje i ostavljanju onoga što zabranjuje; kažu: 'Nama je dovoljna vjera i obredi na kojima smo zatekli naše pretke.' A Uzvišeni kaže: 'Zar i ako preci njihovi nisu ništa znali i ako nisu na Pravom putu bili', tj. ne poznaju i ne shvataju istinu i ne
idu Pravim putem, pa kako da ih takve slijedite !?
Na onome svijetu, kada ovakvi kazne dopadnu od Allaha će tražiti opravdanja što su ih velikani zaveli, ali to im se neće prihvatiti kao opravdanje." Kaže Uzvišeni:
Jedne prilike Urve ibn Zubejr je rekao Ibn Abbasu: " To nisu činili Ebu Bekr i Omer." A Ibn Abbas mu je rekao: "Tako mi Allaha, vi, izgleda, s tim nećete prestati dok vas Allah ne kazni."
Kaže Ibn Tejmijje:
Prešućivanje uleme Još jedan od razloga što svijet ne slijedi sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je što ulema skriva istinu o tome šta je ispravno od vjere, a šta nije.
Ako učeni ljudi u vjeri ne budu širili istinu i ne budu suzbijali laž, tada će glas laži nadvladati glas istine, pa će neuki narod pomisliti da su sljedbenici laži na istini, zbog njihovog mnoštva i zbog toga što vode glavnu riječ u društvu. Zbog toga Uzvišeni Allah kaže:
" One koji budu tajili jasne dokaze i Pravi put, koji smo u Knjizi ljudima označili, njih će Allah prokleti a proklet će ih i oni koji imaju pravo da proklinju, oprostit ću samo onima koji se pokaju i poprave i to javno ispolje, a Ja primam pokajanje i Ja sam milostiv." (El-Bekara, 159.-160.).
Islamski Časopis El- Asr br. 3-4
Mnogi muslimani zbog neznanja u vjeri misle da se ta ljubav ispoljava tako što ćemo spominjati Poslanikove vrline u ilahijama i kasidama i riječima tvrditi da ga volimo, a u svakodnevnom životu biti daleko od njegove upute i puta.
Ne, ne ogleda se u tome ljubav prema Poslaniku. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije poslan da ga opjevavamo i da na dan njegova rođenja pravimo teferiče, nego je poslan da ga slijedimo u svim segmentima našega života, jer je put s kojim je došao univerzalan i kompletan. Islam obuhvata sve što je potrebno čovjeku u različitim sferama njegova života: vjeri, dunjaluku, ahiretu, međuljudskim odnosima, ratu, miru i ekonomiji. Jedan od mušrika je rekao Selmanu el-Farisiju: "Vaš Poslanik vas je svemu poučio, pa čak i kako ćete nuždu obavljati!" A Selman mu na to reče: "Da, zabranio nam je da se okrećemo prema Kibli kad obavljamo veliku ili malu nuždu." Znači u dosljednom slijeđenju Poslanikova puta se ogleda naša ljubav i poštovanje prema njemu. Tako su tu ljubav shvatile prve generacije muslimana, koje su nama najbolji uzor u slijeđenju istine.
Alija, radijallahu anhu, je upitan: "Kakva je bila vaša ljubav prema Allahovom Poslaniku ?" Alija je odgovorio: "Bio nam je draži od naših imetaka, naše djece, očeva i majki, pa i od hladne vode kad smo žedni." Nema nijednog vjernika a da mu krajnji cilj i želja nije Džennet, a naš Poslanik nam je jasno pojasnio kako ćemo stići do tog cilja. U hadisu kojeg bilježi Buharija prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
" Svi moji sljedbenici će ući u Džennet osim onih koji to odbiju." Upitali su: "Allahov Poslaniče, a ko to odbija ?" "Onaj ko mi je pokoran, ući će u Džennet, a onaj ko mi je nepokoran on odbija."
Nema nam spasa dok se u potpunosti ne pokorimo Allahu i Njegovom Poslaniku. Uzvišeni Allah kaže:
" I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u međusobnim sporovima svojim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore." (En-Nisa, 65.)
Kategorije ljudi u slijeđenju Poslanika s.a.v.s.
Danas se ljudi različito odnose prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: neki dosljedno slijede njegov put, a takvih je malo, i to su bogobojazni i odabrani Allahovi robovi;
Ima ljudi koji slijede Poslanikove naredbe, ali čine ono što je zabranio;
Dok neki niti slijede naredbe niti se klone zabrana, a takvi su kod Allaha najgori..... Ibn Šubrume ja rekao:
" Čudim se čovjeku koji se susteže od nekih dozvoljenih stvari bojeći se bolesti, a ne susteže se od grijeha bojeći se vatre." Dužnost svakog muslimana je da voli i uvažava Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, međutim, po ovom pitanju su ljudi otišli u dvije krajnosti.
Prva je antipatija i nepoštivanje Poslanika, u šta spada potvora za neiskrenost i nepravdu i odbacivanje njegova Sunneta kao izvora Šerijata.
Druga krajnost je uzdizanje Poslanika iznad mjesta koje mu je Allah dao, kao vjerovanje da on poznaje skriveni-gajb svijet,da je postojao prije stvaranja svijeta, da je svemir stvoren od njegova nura (svjetlosti) i mnoga druga neispravna vjerovanja koja nemaju nikakve osnove u islamu.
U vezi s tim Allahov Poslanik kaže:
" Ne uzdižite me kao što su kršćani uzdizali Isaa, sina Merjemina, ja sam samo Allahov rob, pa recite Allahov rob i poslanik."
Uzroci neslijeđenja Poslanika s.a.v.s.
Danas se većina muslimana nemarno odnosi prema slijeđenju Poslanikova puta. Moramo znati da nećemo zaslužiti Allahovu naklonost dok On ne bude zadovoljan s nama, a neće biti zadovoljan s nama dok ne budemo dosljedni u slijeđenju Njegova Poslanika.
Nema sumnje da su mnogi uzroci doveli do ovakvog odnosa ljudi prema Poslaniku a ja ću navesti najbitnije.
Na prvom mjestu je bez sumnje džehl ili neznanje, a neznanje je i jedan od najvećih uzroka zapadanja u ono što je zabranjeno. Neznanje može biti u vjerskim propisima, a može biti i u nepoznavanju važnosti određenog propisa i njegova mjesta u vjeri. S obzirom na štetnost i pogubnost neznanja u vjeri Uzvišeni Allah na mnogim mjestima u Kur'anu upozorava
na opasnost neznanja po vjeru. Kaže Allah Uzvišeni:
" Reci: 'Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i tajni, i grijehe i nepravednu primjenu sile, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakva dokaza nije objavio, i da o Allahu govorite ono što ne znate.'" (El-A raf, 33.)
Kaže Ibnul-Kajjim: "Govoriti o Allahu, ili Allahovoj vjeri bez znanja je stvar koja je najstrožije zabranjena i koja je jedan od najvećih grijeha, jer tako se iznose laži na Allaha." U vezi s ovim Uzvišeni Allah je također rekao:
" Ne povodi se za onim što ne znaš ! I sluh i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati." (El-Isra, 36.)
Zato, Allahovi robovi, ne govorite o vjeri ono što ne znate, jer tako ćete u zabludu otići i na Allaha laži iznositi. Od Abdullaha ibn Amra, radijallahu
anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
" Uistinu, Allah neće dignuti znanje tako što će ga odvojiti od ljudi, nego će ga uzeti uzimanjem uleme. Tako kada ne ostane nijedan učenjak, ljudi će za poglavare uzeti neuke i pitat će ih pa će im oni bez znanja odgovarati, pa će svi zajedno u zabludu otići." (Buharija)
Dužni smo učiti i prenositi znanje o vjeri onako kako nam je dostavljeno od
prvih generacija muslimana - ashaba i tabiina, jer oni su najbolje shvatili Allahovu vjeru jer su je učili direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Od Selmana el-Farisija se prenosi da je rekao: "Ljudi će biti u dobru sve dok postoje oni prvi od kojih će oni drugi naučiti. Ali ako nestane onih prvih prije nego ovi drugi od njih preuzmu znanje, ljudi će propasti."
Također, još jedan od razloga neslijeđenja Poslanika je slijeđenje strasti i prohtjeva, jer većina grijeha i novotarija nastaju baš zbog davanja prednosti strastima nad vjerodostojnim predajama Kur'ana i Sunneta. To je zbog toga što ljudska duša po svojoj prirodi teži udovoljavanju prohtjevima, a naročito ako je na to naviknuta i teško ju je naviknuti na suprotno osim sa jakim imanom i ubjeđenjem. Pravilo je da svako onaj ko ne slijedi uputu neminovno slijedi zabludu. Mnogi su kur'anski ajeti koji govore o pokuđenosti slijeđenja strasti i njenoj opasnosti po čovjeka i njegovu vjeru. Uzvišeni Allah kaže:
" Reci ti meni ko će uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo, onaj koga je Allah, znajući ga, u zabludi ostavio, i sluh njegov i srce njegovo zapečatio, a pred oči njegove koprenu stavio ? Ko će mu, ako neće Allah, na Pravi put ukazati ? Zašto se ne urazumite !?" (El-Džasije, 23.)
Nije problem ako čovjeka strast nekada i savlada, ali je problem ako on dragovoljno udovoljava njenim zahtjevima i ako je to njegova prepoznatljiva osobina. Od Muavije, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao Allahov Poslank, sallallahu alejhi ve sellem:
" U mome ummetu će se pojaviti ljudi koje će strasti rastrgati kao što bijesan pas rastrga svoga vlasnika. Neće ostati nijedan zglob niti vena u koju mu strast neće ući."
Ono što ćemo sada navesti je, možda, i najveći razlog zablude većine ljudi, a to je davanje prednosti mišljenju predaka, šejhova i velikana nad vjerodostojnim predajama u vjeri. Kaže Uzvišeni Allah:
" A kada im se kaže: 'Pristupite onome što Allah objavljuje, i Poslaniku', oni odgovaraju: 'Dovoljno nam je ono što smo od predaka naših zapamtili.' Zar i ako preci njihovi nisu ništa znali i ako nisu na Pravom putu bili ?!" (El-Maide, 104.)
U komentaru ovoga ajeta Ibn Kesir kaže: "To jest, ako budu pozvani Allahovoj vjeri, i Njegovom Šerijatu i onome što on naređuje i ostavljanju onoga što zabranjuje; kažu: 'Nama je dovoljna vjera i obredi na kojima smo zatekli naše pretke.' A Uzvišeni kaže: 'Zar i ako preci njihovi nisu ništa znali i ako nisu na Pravom putu bili', tj. ne poznaju i ne shvataju istinu i ne
idu Pravim putem, pa kako da ih takve slijedite !?
Na onome svijetu, kada ovakvi kazne dopadnu od Allaha će tražiti opravdanja što su ih velikani zaveli, ali to im se neće prihvatiti kao opravdanje." Kaže Uzvišeni:
" Na Dan kada se njihova lica u vatri budu prevrtala govorit će: 'Kamo sreće da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali.' I govorit će: 'Gospodaru naš, mi smo prvake naše i starješine naše slušali, pa su nas s Pravoga puta odveli. Gospodaru, podaj im dvostruku patnju i prokuni ih prokletsvom velikim.'" (El- Ahzab, 66.-67.)
Jedne prilike Urve ibn Zubejr je rekao Ibn Abbasu: " To nisu činili Ebu Bekr i Omer." A Ibn Abbas mu je rekao: "Tako mi Allaha, vi, izgleda, s tim nećete prestati dok vas Allah ne kazni."
Kaže Ibn Tejmijje:
"Allahova vjera se temelji na slijeđenju Allahove Knjige, sunneta Njegovog Poslanika i onoga oko čega se složio ummet. Ovo troje je zaštićeno od greške, a sve ostalo nije sigurno."
Prešućivanje uleme Još jedan od razloga što svijet ne slijedi sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je što ulema skriva istinu o tome šta je ispravno od vjere, a šta nije.
Ako učeni ljudi u vjeri ne budu širili istinu i ne budu suzbijali laž, tada će glas laži nadvladati glas istine, pa će neuki narod pomisliti da su sljedbenici laži na istini, zbog njihovog mnoštva i zbog toga što vode glavnu riječ u društvu. Zbog toga Uzvišeni Allah kaže:
" One koji budu tajili jasne dokaze i Pravi put, koji smo u Knjizi ljudima označili, njih će Allah prokleti a proklet će ih i oni koji imaju pravo da proklinju, oprostit ću samo onima koji se pokaju i poprave i to javno ispolje, a Ja primam pokajanje i Ja sam milostiv." (El-Bekara, 159.-160.).
Islamski Časopis El- Asr br. 3-4
