OBMANJENI

Imam ibn Qudaama al-Maqdisi

 

Obmanjeni ovim svijetom, Allahovim oprostom ili svojim djelima.

Mnogi ljudi u žive u zabludi u pogledu ovog svijeta, govoreći:

" Keš je bolji od kredita; ovaj svijet je keš, dok je idući svijet kredit. " 

Ovo je njihova zabluda. Čovjekov život na ovom svijetu, prije nego on izdahne, zaista je nemjerljivi dio njegovog života, kad se uzme u obzir i idući svijet.  Ovo je zabluda nevjernika. A što se tiče onih koji su potopljeni u grijehe, dok je njihova vjera u vječne istine i dalje ispravna, oni dijele dio ove obmane sa nevjernicima preferirajući ovaj svijet, međutim, njihov slučaj je lakši nego onaj od nevjernika, jer će ih njihove osnove islamskog vjerovanja i djelovanja sačuvati od kazne koja vječno traje.

Obmanjeni Allahovim oprostom

Drugi griješnici su u zabludi govoreći:

" Allah je Velikodušan, mi se jedino oslanjamo na Njegov oprost ", dok nam učeni kažu da ako neko žudi za nečim, on svojim djelima teži ka tome, i da onaj koji se boji nečega, on se toga kloni. Ko god se nada oprostu, a i dalje nastavlja sa lošim djelima, živi u zabludi. Čovjek mora znati da je Allah, s.w.t.a. uz Svoju veliku milost, strog u kažnjavanju, i da je već odredio da će nevjernici zauvijek ostati u Džehennemu, iako Ga njihov kufr ne pogađa ni najmanje… Allah je učinio da neki od njegovih robova prođu kroz ispite na ovom svijetu, iako ih je Allah `azza wa džall u stanju otkloniti. Osim toga, u srca nam je usadio strah od Njegove kazne. Kako da ne budemo u strahu ? Strah (od kazne) i nadanje (za nagradom) navode čovjeka na radnju. To što ne vodi ljude ka djelima je zabluda, što je jasno iz činjenice da ‘nadanje’ većine ljudi njih navodi ili da ništa ne urade ili da više vole neposlušnost i nepokornost. 

Čudno je da su rani muslimani i radili i bojali se, dok se danas ljudi, iako su itekako lošiji, osjećaju sigurno i mirno kao da oni znaju bolje o Velikodušnosti Allaha ta`aala, nego Poslanici i saalihuun (oni koji čine dobra djela). Kad bi se oprost mogao dobiti pustim željama, pa zašto bi se rani muslimani umarali i toliko plakali ? Ne kori li Allah židove i kršćane za išta drugo kada kaže:  

" I poslije njih ostala su pokoljenja koja su Knjigu naslijedila i koja su kupila mrvice ovoga prolaznog svijeta, i govorila: - Biće nam oprošteno ! A ako bi im opet dopalo šaka tako nešto, opet bi to činili. Zar od njih nije uzet zavjet u Knjizi - a oni čitaju ono što je u njoj - da će o Allahu samo istinu govoriti. Onaj svijet je bolji za one koji se grijeha klone; opametite se !" [Kur'an - 7:169]

Ova zabluda liči zabludi ljudi koji čine i dobro i loše, ali više lošeg, dok zamišljaju da su njihova dobra djela veća. Oni mogu dati dirhem kao sadaku dok su na bespravan način zaradili mnogo veću sumu, oslanjajući se na tu darežljivost, što je slično stavljanju jednog dirhema na jedan teg, a hiljadu na drugi, nadajući se da će prvi prevagnuti. Ili, neki drugi misli da su njegova dobra djela više od njegovih loših djela, zato što on vodi račun samo o svojim dobrim djelima, a zaboravlja svoja loša djela i svoje grijehe. Npr., on kaže: " Astaghfir Allah " [Nek mi Allah oprosti] i " Subhan Allah " [Allah je slavljen i iznad je nesavršenstava i mana koje mu nevjernici pripisuju] sto puta dnevno, a onda provede ostali dio dana ogovarajući muslimane, imajući u vidu nagradu za " Subhan Allah ", " Astaghfir Allah ", zaboravljajući kaznu za ogovaranje i  zabranjeni govor.

Otklanjanje zabluda

Ako neko prigovara što nisam pomenuo ni jednu radnju koja u sebi ne sadrži zabludu i obmanu, odgovor je da uspjeh u budućem životu zavisi o sljedećoj stvari: jačanju svog srca. Svako je u stanju da ojača svoje srce osim onaj koji nije iskren. Kada bi čovjek bio zauzet onim svijetom kao što je sa ovim, on bi sigurno bio u stanju da to ostvari. Rani muslimani su uspjeli, što je slučaj i sa onim koji su ih uistinu slijedili.

Tri stvari koje mogu pomoći čovjeku da se otarasi zabluda:

• Um, istinsko svjetlo pomoću kojeg je čovjek u stanju da spozna realnost stvari oko njega.
• Znanje, pomoću kojeg čovjek spozna sebe, svog Gospodara, svoj život na ovom svijetu i svoj život na idućem svijetu.
• Učenje, pomoću kojeg je čovjek u stanju da iz svojih grešaka nauči ono što će ga približiti i uputiti ka Allahu ta`aala.

Kada čovjek učini sve ovo, mora da bude obazriv da ga šejtan ne prevari i da ga ne učini od onih koji žele da budu lideri i vođe, ili od onih koji se osjećaju sigurnim od Allahovog Plana. 

Strah nikada ne smije biti odsutan iz srca vjernika. Neka nas Allah zaštiti od zabluda i uputi nas da završimo svoje živote u dobru. Uistinu, on je blizu (sve čuje) i odgovara na dove vjernika.