Enes b. Malik prenosi:
Sjedili smo jedne prilike kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i on reče:
- Sada će pred vas izaći čovjek koji će otići u Džennet.
Utom izađe jedan ensarija. Sa brade mu je curila voda od abdesa. U desnoj ruci je držao svoje papuče... Sutradan je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, isto rekao, nakon čega je isti čovjek došao pred ashabe. I trećeg dana se isto desilo, pa je isti čovjek ušao. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao, 'Abdullah b. 'Amr pođe za tim čovjekom i reče:
- Posvađao sam se sa ocem i dao sam riječ da neću tri dana doći kući. Zamolio bih te da me primiš kod sebe dok ne prođu tri dana.
- 'Abdullah nam je rekao - nastavi Enes - kako za te tri noći nije primjetio da ovaj čovjek ustaje noću da klanja noćni namaz. Jedino što je radio jeste da je spominjao Allaha kada se prevrtao po postelji, i tako sve do vremena za sabah - namaz. Međutim, kaže 'Abdullah, za sve to vrijeme on je govorio samo dobro.
Pošto su prošle tri noći i ja ne vidjeh u njegovim djelima ništa posebno rekoh mu:
- O, Allahov robe! Između moga oca i mene nije bilo svađe niti napuštanja, ali sam čuo Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako je triput rekao da će pred nas izaći čovjek koji će ući u Džennet, nakon čega si ti ušao. Odlučio sam da se družim s tobom kako bih te uzeo za primjer. Međutim, nisam primijetio da nešto posebno radiš. Zbog čega si zaslužio one Poslanikove riječi?
- Ja ništa i ne činim ostim onoga što si vidio - reče ovaj ensarija.
Kada pođoh da idem, on me zovnu i reče:
- Uzrok je to što ja ni prema jednom od muslimana nisam postupio nepošteno. Ne zavidim nikome na dobru koje mu je Allah dao.
- To te je dovelo na taj stepen - reče 'Abdullah.
Sjedili smo jedne prilike kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i on reče:
- Sada će pred vas izaći čovjek koji će otići u Džennet.
Utom izađe jedan ensarija. Sa brade mu je curila voda od abdesa. U desnoj ruci je držao svoje papuče... Sutradan je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, isto rekao, nakon čega je isti čovjek došao pred ashabe. I trećeg dana se isto desilo, pa je isti čovjek ušao. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao, 'Abdullah b. 'Amr pođe za tim čovjekom i reče:
- Posvađao sam se sa ocem i dao sam riječ da neću tri dana doći kući. Zamolio bih te da me primiš kod sebe dok ne prođu tri dana.
- 'Abdullah nam je rekao - nastavi Enes - kako za te tri noći nije primjetio da ovaj čovjek ustaje noću da klanja noćni namaz. Jedino što je radio jeste da je spominjao Allaha kada se prevrtao po postelji, i tako sve do vremena za sabah - namaz. Međutim, kaže 'Abdullah, za sve to vrijeme on je govorio samo dobro.
Pošto su prošle tri noći i ja ne vidjeh u njegovim djelima ništa posebno rekoh mu:
- O, Allahov robe! Između moga oca i mene nije bilo svađe niti napuštanja, ali sam čuo Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako je triput rekao da će pred nas izaći čovjek koji će ući u Džennet, nakon čega si ti ušao. Odlučio sam da se družim s tobom kako bih te uzeo za primjer. Međutim, nisam primijetio da nešto posebno radiš. Zbog čega si zaslužio one Poslanikove riječi?
- Ja ništa i ne činim ostim onoga što si vidio - reče ovaj ensarija.
Kada pođoh da idem, on me zovnu i reče:
- Uzrok je to što ja ni prema jednom od muslimana nisam postupio nepošteno. Ne zavidim nikome na dobru koje mu je Allah dao.
- To te je dovelo na taj stepen - reče 'Abdullah.
