Hvala Allāhu, Gospodaru svih svjetova. Neka je mir i blagoslov na Allāhovog Poslanika, njegovu porodicu, ashābe i sve one koji slijede njegov put do Sudnjega dana.
Vehabizam je pogrdan naziv za pripadnike ehlis-sunneta, koji su smislili njihovi neprijatelji, da bi spriječili njegovo širenje među običnim narodom. Stoga ga se svi oni kojima se to ime pripusuje – trebaju odreći. To što nas neko naziva pogrdnim imenom ne znači da treba da se promijenimo, kako bi smo dokazali da nismo to što oni tvrde. Od karakteristika pripadnika ehlis-sunneta je da oni tumače Qur'ān onako kako su ga tumačile prve generacije (selef, pa otuda i naziv ''selefije'') i da slijede sunnet Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, tj. sve ono što je došlo od Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, bilo da su to suštinske stvari islāma ili sporedne. Ako Allāh Uzvišeni naredi da mu ne činimo širk – pokoravamo mu se, ako nas obavjesti o Njegovim imenima i svojstvima – vjerujemo u njih, ako kaže da sūd pripada jedino Njemu – smatramo da je svaki sūd mimo Njegovoga – kufr i širk... Ako Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, naredi da se pusti brada ili skrate nogavice – mi mu se pokoravamo, ako kaže da je svaka novotarija zabluda – klonimo se toga i upozoravamo druge...
Na drugoj strani vidimo one koji sebe takođe nazivaju sunnijama (sljedbenicima sunneta), ali kada se sunnet Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, suprostavi njihovoj nacionalnoj tradiciji – odbacuju sunnet i daju prednost tradiciji. Novotarije koje Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, naziva zabludom – oni smatraju lijepim. I tu nije kraj, već su autorizovali Allāhovu vjeru i dali sebi za pravo da pišu nekakve deklaracije u kojima oni daju nekom pravo da tumači islām i kako to treba raditi, šta je prihvatljivo, a šta ne. Kada se neko suprostavi njihovim – ne vjerskim, već tradicionalnim načelima – taj je vehābija, netolerantan, nazadan... I najgore od svega je što su vjeru uzeli kao zaklon iza koga se kriju profiteri i lopovi. Stoga i ne čudi što novotarije smatraju lijepim!
Tu je i treća skupina, koja se nalazi između dvije prethodno spomenute. Ona mu dođe kao neki koktel. Oni trče za maslehama (koristima). Kad su posle rata bile jake arapske humanitarne organizacije i dok je bilo moderno biti selefija, il' je tu bilo selefija – ili nigdje! Ashābi im nisu bili ravni... Odoše organizacije – odoše i brade i nikābi, od selefizma osta samo nekakva ''mudrost'', koja najviše liči tradiciji druge skupine. Nekada su se javno prepucavali preko svojih medija sa ''ihwānijama'', optužujući ih da oni ne slijede doslovno sunnet Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, a sad su ih daleko pretekli u onome za što su ih optuživali. Do jučer su parlamente smatrali nevjerstvom, a danas je to ''mudrost'', pa makar se radilo i o nevjerstvu. Do jučer su bili mudžāhidi, a danas mudžāhide smatraju teroristima i banditima. Do jučer su govorili da su oni koji ulaze u IZ - novotari, a danas su im oni najodaniji saradnici. Da li je nešto halāl ili harām kod njih zavisi od toga kakvu oni imaju korist, ne osvrćući se na šerī'atske dokaze. Ako se u budućnosti pojava neka nova ''masleha'' – ostaviće oni i IZ. Šta ćeš, mudrost...
Optužuju hāfidha Muhammeda Porču što ne vodi dijalog sa IZ kao što je vodio sa Jehovinim svjedocima. Pa, ako smatraju istim IZ i Jehovine svjedoke, treba mu poručiti da bude isti prema objema skupinama. Porča ne poziva u saradnju sa Jehovinim svjedocima, već ih je pozivao da prihvate islām. Da je koji put pozvao na saradnju sa njima – to bi bila druga priča. Optužuju ga da je ekstreman i netolerantan. Pa zar se smije popuštati u vjeri? Vjera nije trgovačka roba, pa da se oko nje cjenka. Da je IZ prihvatila za sudiju Qur'ān i sunnet Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem – mogao bi se sa njima voditi dijalog i davno bi spoznali istinu. Međutim, njima je sudija njihova bosanska tradicija, pa šta im se poklopi sa njom – to prihvate, a šta se ne poklopi – to odbacuju. Kakva je to vjera!? Zar IZ nikad nije čula riječi Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, u kojima kaže:
''Onaj ko bude živio poslije mene vidjeće velika razilaženja. Na vama je da se pridržavate moga sunneta i sunneta mojih ispravnih halīfā. Uhvatite se za njega (sunnet) očnjacima; čuvajte se noviteta u vjeri, svaki novitet je novotarija, a svaka novotarija je zabluda.''
Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, nije naredio da sarađujemo sa onima koji su zabludu prihvatili za svog vodiča i smatraju je lijepom, već da slijedimo njegov sunnet i sunnet njegovih ispravnih halīfā. Zar se može ujediniti na zabludi!?
Ako je IZ tako pravedna i ako su oni za dijalog i kompromise – zar nisu mogli dopustiti da se bar u jednoj džāmiji namāz obavlja po sunnetu. Zar i to nije tradicija, i to tradicija stara skoro 1500 godina. Ali ne, sve što miriše na sunnet – to je ''opasnost za čitav svijet'' i tu nema dijaloga i saradnje.
Ako doista neko želi saradnju – hajde da sarađujemo na ispravnim osnovama. Da se okupimo oko Qur'āna i sunneta. Da se okupimo oko govora onoga koji ne govori po hīru svome. U povijesti islāma se nije pojavila nijedna novotarija, a da se muslimani nisu razišli. Niti su muslimani oživjeli neki od sunneta, a da se nisu ujedinili.
Pripremio: Ebu Safija - Student islamskog univerziteta u Medini
