srijeda, 18. siječnja 2012.

UZNEMIRAVANJE I VRIJEĐANJE VJERNIKA

Negativne posljedice djelovanja našeg jezika mogu se manifestirati u ponižavanju, uznemiravanju, podrugivanju i ismijavanju drugih muslimana. Treba se truditi da naš govor oslobodimo od spomenutih negativnih osobina. Allah Uzvišeni jasno zabranjuje takvu vrstu odnosa prema drugima, rekavši:

''O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju -- sami sebi čine nepravdu''.

Uznemiravanje i vrijeđanje vjernika posebno je naglašeno kao težak grijeh. Allah Uzvišeni o tome veli:

" A one koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni to ne zaslužuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh ! "

Posebno trebamo voditi računa da ni jezikom ne uznemirimo i ne uvrijedino osobu koja voli Allaha i koju Allah voli. Dakle, radi se o krajnje pobožnim i bogobojaznim osobama. Ebu Hurejre, r.a., prenosi hadisi-kudsijju u kojoj Poslanik islama, s.a.v.s., najavljuje Allahov rat takvim osobama. On kaže: Allah Uzvišeni je rekao: 'Ko uznemiri Moga pravog roba (evliju), Ja ću mu najaviti rat !!!' Analizirajmo: koliko mi koristimo svoj jezik u ponižavanju, uznemiravanju, podrugivanju i ismijavanju drugih osoba ?!

Također, nadmetanje i rasprava su česte posljedice djelovanja jezika. One, uglavnom, izrode oholost, mržnju i svađu. Otuda je Allahov Poslanik, s.a.v.s., takvu aktivnost jezika definirao pogubnom, kao što vidimo u predaji 'Abdullaha b. 'Abbasa, r.a., u kojoj Vjerovjesnik, s.a.v.s., jasno naglašava: Nemoj se nadmetati u govoru sa svojim bratom, nemoj se ismijavati s njim i nemoj mu obećavati ono što nećeš ispuniti!

U drugoj Ibn 'Abbasovoj predaji, Poslanik, s.a.v.s., upozorava: Dovoljno je čovjeku grijeha da bude uporan u svađi i raspravi !

Vjerovjesnik, s.a.v.s., garantira džennetske ljepote onome ko ostavi raspravu, nadmetanje i svađu i to kada bude u pravu, ne želeći time izazvati nesporazume i još veće nedoumice. U predaji Enesa b. Malika, r.a., Allahov Vjerovjesnik, s.a.v.s., ovako obećava: Ja garantiram dvorac u podnožju Dženneta onome ko ostavi raspravu, pa makar bio u pravu; garantiram dvorac u sredini Dženneta onome ko ostavi laž, pa makar i u šali, i garantiram dvorac u najljepšem dijelu Dženneta onome čije ponašanje bude lijepo.

Imam Ahmed rhm., bilježi da je Poslanik s.a.w.s.,rekao: "Nemojte uznemiravati Allahove robove; nemojte ih brukati, i nemojte im mahane istraživati! Ko bude mahane istraživao svom bratu-muslimanu, Allah će njegove mahane istražiti, sve dok ga, u njegovoj kući, ne zastidi i obruka!" (Sahih ligajrihi, a ovaj lanac - hasen. Medžme'uz-Zeva'id)

Od Enesa r.a., se bilježi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "Rob neće vjerovati sve dok svome bratu ne bude želio od hajra ono što želi samome sebi!" (Muttefekun 'alejh)

Prethodne generacije muslimana i islamski učenjaci prije nas definirali su pogubnost djelovanja jezika, pa su se maksimalno čuvali od toga.

Mudri Lukman ovako savjetuje svoga sina: Sinčiću, ne raspravljaj sa učenim, pa da te ponize !

Ebu-d-Derda', r.a., upozorava: Dovoljan ti je grijeh da se stalno raspravljaš!

Muslim b. Jesar kaže: Dobro se čuvajte rasprave, jer je to trenutak u kojem se učen pokazuje kao neznalica a šejtan koristi njegovu grešku!.

Malik b. Enes upozorava: Rasprava uzrokuje tvrdoću srca i rezultira mržnjom !

Bilal b. Sa'd veli: Kada vidiš čovjeka da puno priča, da mnogo raspravlja i da je zadivljen svojom pričom, neka znaš da je propao !

Musliman treba imati lijepo mišljenje o drugom muslimanu, i ne smije ga optuživati zbog glasina ili neprovjerenih navoda. Obaveza je imati lijepo mišljenje o njegovom govoru i njegove izraze protumačiti u najljepšem značenju.

O tome Omer b. Hattab kaže: ''Ne misli o riječi koju je rekao tvoj brat vjernik osim dobro i traži joj najbolje tumačenje u dobru.''