O LJUDI, KLANJAJTE SE GOSPODARU SVOME

„O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je stvorio vas i one prije vas, da biste bogobojazni bili; & koji vam je Zemlju učinio posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba spušta kišu i čini da s njom rastu plodovi, hrana za vas. Zato ne činite svjesno druge Allahu ravnim! (el-Bekara, 21-22.)Ovo su ajeti koji na najbolji mogući način pojašnjavaju sve osnove i principe vjere od potvrde postojanja Vrhovnog Stvoritelja i Njegovih savršenih svojstava tipa: kudret/moć, 'ilm/znanje, iradet/volja, hajat/život, hikmet/mudrost, uz sva ostala djela i postupke. Ovi kur'anski ajeti su potvrda tome da je ovaj svijet nastao i da je stvoren, i da ga nekada nije bilo. Ovi su ajeti potvrda dvjema vrstama tevhida: „Tevhidul-rububijjeh“ – koji govori o tome da je Allah dž.š., taj koji je Vrhovni Gospodar svega, da je on Stvoritelj i Izumitelj svega, i „Tevhidul-uluhijjeh“ – koji u sabi sadrži to da je samo Allah dž.š., Bog koji ima pravo da se obožava, koji ima pravo da bude zbog toga i voljen; samo je On taj koji polaže pravo na 'ibadet, na dove, na klanjanje, na pokornost i poniznost, na srčanu ljubav itd..

Alah dž.š., kaže: „O ljudi“ – ovim se obraća cijelom čovječanstvu, svoj djeci Ademovoj/Adamovoj; svi ste vi Moja stvorenja, pa vam se zato i obraćam! „Klanjajte se Gospodaru svome“ – ovim riječima Allah dž.š., naređuje cijelom čovječanstvu, svim ljudima, da samo Njega obožavaju, i da mimo Njega svoja srca ne poklanjaju nikome!

Riječi „Gospodaru svome“ – rabbekum – nam eksplicite ukazuju na to da je svakome čovjeku obaveza robovati svome Stvoritelju i obožavati Ga, jer ako je On taj koji nas je stvorio, i raznim nas dobročinstvima, ni'imetima i blagodatima obasipa, i u Njegovoj su ruci naše duše i naši vratovi, i svaka je ćelija našeg organizma potpuno Njegova i samo Njemu pokorna – onda je na nama obaveza da Mu budemo zahvalni na svemu tome, i da Mu budemo iskreno odani, samo Njegovi robovi, pa nam zbog toga i poručuje: „Klanjajte se Gospodaru svome“ – a nije rekao: „Klanjajte se Bogu svome“ – jer je riječ „Rabb“ oznaka za Vrhovnog Vladara, Stvoritelja svega, Onoga koji ni'imete daje, Odgajatelja, Popravitelja... Svaki zdravi i normalni razum, i svaka neiskvarena duša, će zaključiti to da samo takvo Biće jedino zaslužuje da Mu se robuje, i da jedino On polaže pravo na obožavanje i klanjanje, i niko drugi mimo Njega!

„Koji je stvorio vas“ – ovim djelom Allah dž.š., nas podsjeća na to zbog čega traži od nas da Mu robujemo, i da mu 'ibadetimo, samo Njemu Jedinom – zbog toga što nas je izveo iz nepostojanja, i što nas je iz ničega stvorio! Ljudi, sami po sebi, većinom ovo i potvrđuju, jer nas o tome obaviještava i sljedeći kur'anski ajet, koji glasi: „A ako ih zapitaš ko ih je stvorio, sigurno će reći: "Allah!" Pa kuda se onda odmeću?“ (Zuhruf, 87.)

Stoga, ako je samo Allah dž.š., taj koji stvara – a tako jeste, onda je i samo On taj koji se smije obožavati! Po kom osnovu onda nemusliman sebi dozvoljava to da uputi svoju dovu/molitvu ili da se pokloni nekome/nečemu što apsolutno nezaslužuje da bude obožavano!? Ako smo svjesni toga da samo Allah dž.š., stvara, i da niko drugi mimo Njega nema moć stvaranja; ako smo svjesni toga da je moj i tvoj Stvoritelj Allah, pa kako da moje i tvoje srce bude rob nekog drugog mimo Njega!? Ovo je kur'anska metoda dokazivanja; putem rububijjeta – stvaranja, upravljanja i vladanja, dolazimo do toga ko se obožava i za koga svoje srce treba vezati!

„I one prije vas“ – Allah dž.š., naglašava i to da je pored tebe stvarao i one prije tebe; tvoje roditelje i sve prijašnje ljude! Niti je ko učestvovao s Njime u stvaranju onih prvih, niti je ko učestvovao s Njime u stvaranju tvome. Jedinstven je u stvaranju, zbog toga treba biti jedinstven i u obožavanju!

„Da biste bogobojazni/muttekije bili“ – ovo je svrha ljudskog postojanja i stvaranja! Da bi ste bili muttekije, vjernici; kako bi Mu se pokoravali i kako bi Mu bili poslušni; kako bi Ga se sjećali i spominjali, a ne zaboravljali; kako bi ste Mu zahvaljivali, a ne da Mu nezahvalni budete! U ovome je pohranjena sva suština takvaluka! Allah dž.š., kaže: „Džine i ljude sam stvorio samo zato da bi Mi se klanjali!” (el-Zarijat, 56.)

„Koji vam je Zemlju učinio posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba spušta kišu, i čini da s njom rastu plodovi, hrana za vas.“ – Allah dž.š., spominje još jedan dokaz mudrosti Njegova stvaranja. Prvi je pohranjen u osnovi stvaranja i izvođenja i naziva se „dokazom inovacije i stvaranja“, dok drugi u sebi sadrži mudrosti svega stvorenog što se naziva „dokazom pažnje i mudrosti“.

Ova dva dokaza se često spominju u Kur'ani-Kerimu, kao npr.: „Allah je stvoritelj nebesa i Zemlje; On spušta s neba kišu i čini da pomoću nje rađaju plodovi kojima se hranite; i daje vam da se koristite lađama koje plove morem voljom Njegovom, i daje vam da se rijekama koristite; & i daje vam da se koristite Suncem i Mjesecom, koji se stalno kreću, i daje vam da se koristite noći i danom.“ (Ibrahim, 32-33.) Allah dž.š., prvo spominje stvaranje nebesa i Zemlje, a potom spominje i mudrost njihova stvaranja i koristi koje u sebi nose.

Na isti način je i sljedeći ajet: „Onaj koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji vam spušta s neba kišu pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne - nemoguće je da vi učinite da izraste drveće njihovo. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjednačuje; & Onaj koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, nego većina njih u neznanju živi; & Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako nikako pouku vi da primite! & Onaj koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako je Allah visoko iznad onih koji druge Njemu ravnim smatraju! & Onaj koji sve iz ničega stvara, koji će zatim to ponovo učiniti, i koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Reci: "Dokažite, ako istinu govorite!" (el-Neml, 60-64.)

Na drugom mjestu Allah dž.š., kaže: „Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena noći i dana, lađa koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, kiša koju Allah pušta s neba pa tako u život vraća zemlju nakon mrtvila njezina - po kojoj je rasijao svakojaka živa bića, promjena vjetrova, oblaci koji između neba i Zemlje lebde - doista su dokazi za one koji imaju pameti.“ (el-Bekara, 164.)

Allah dž.š., je stvorio čvrsto tlo pod nogama čovječanstvu i ostalim bićima – Zemlju, koju je natkrio dobrim krovom – Nebesima; osnovu razvijanja ljudstva i ostalih bića je spustio sa nebesa – Vodu. Zemlju je učinio prikladnom za život, prikladnom za kretanje po njoj i za rad na njoj. Nebo je učinio omotačem i zaštitnikom stvorenjima na zemlji od raznoraznih spoljašnjih utjecaja – i u svemu tome nikakve mahane ne možemo naći!

Allah dž.š., kaže: „Uzvišen je Onaj u čijoj je ruci sva vlast - On sve može! & Onaj koji je dao smrt i život - da bi iskušao koji od vas će bolje postupati; On je Silni, Onaj koji prašta. & Onaj koji je sedam nebesa jedna iznad drugih stvorio - ti u onome što Milostivi stvara ne vidiš nikakva nesklada, pa ponovo pogledaj - vidiš li ikakav nedostatak, & zatim ponovo više puta pogledaj, pogled će ti se vratiti klonuo i umoran (od traženja mahane).“ (Mulk, 1-4.)

„Zato ne činite svjesno druge Allahu ravnim!“ – razmisli samo o ovom zaključku koji je proizišao nakon onakih uvoda. Razum i čista logika je ono što bi prvo proizvelo ovakav zaključak! To je Tevhid – ono što zdravi razum potvrđuje i prihvata. To je čisti monoteizam, i vjerovanje u jednog Boga! Ako je Allah dž.š., taj koji je stvorio nebesa i zemlju; ako je Allah dž.š., taj koji daje kišu i plodove; ako je Allah dž.š., taj koji nam je dao rijeke i mora, Sunce i Mjesec; ako je Allah dž.š., taj koji nam je noć i dan dao; ako je Allah dž.š., taj koji nam je brda, i bašče lijepe dao; ako je Allah dž.š., taj koji se nevoljniku na molbu odaziva – pa kako da obožavamo nekog drugog mimo Njega!? Kako da pridajemo božanske osobine onima koji ih ne zaslužuju? Kako da stvorenja izdižemo na stepen Stvoritelja!?

Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

NOĆNI NAMAZ - Ahmed Ferid

Od Abdullaha b. Omera , r.a. se prenosi da je rekao: „Jedan čovjek  upitao je Allahova Poslanika kako se klanja noćni namaz, pa mu je rekao: „Dva po dva (rekata), a ako se bojiš da te ne zatekne sabah, onda klanjaj bar jedan (rekat) !“

El-Hafiz u El-Fethu kaže: „Što se tiče hadisa koji pripovijeda Ibn Omer, najbolje je da se sljedbenici njega pridržavaju, jer je to odgovor na konkretno pitanje.“ ...

---

Kako i koliko je Vjerovjesnik, s.a.w.s. , noći provodio u namazu?

 

Od Abdullaha b. Omera , r.a. se prenosi da je rekao: „Jedan čovjek  upitao je Allahova Poslanika kako se klanja noćni namaz, pa mu je rekao: „Dva po dva (rekata), a ako se bojiš da te ne zatekne sabah, onda klanjaj bar jedan (rekat) !“

El-Hafiz u El-Fethu kaže: „Što se tiče hadisa koji pripovijeda Ibn Omer, najbolje je da se sljedbenici njega pridržavaju, jer je to odgovor na konkretno pitanje.“

Od Aiše r.a. se prenosi da je rekla: „Vjerovjesnik, s.a.w.s. , bi noću klanjao trinaest rekata,od kojih je jedan rekat vitr-namaza i dva rekata sabaha.“

U zbirkama sahih hadisa od Buharije i Muslima, od nje se takođe prenosi da je rekla: „ Između jacije i sabah-namaza Allahov Poslanik, s.a.w.s., bi klanjao još po jedanaest rekata, pri čemu bi , na svaka dva rekata, predavao selam i na kraju klanjao vitre sa jednim rekatom.

  

U koje doba je Vjerovjesnik, s.a.w.s., ustajao na noćni namaz?

Od Enesa, r.a. se prenosi da je rekao: „Allahov Poslanik s.a.w.s., bi u mjesecu mrsio toliko da bi mi znali pomisliti da nikako ne posti i postio toliko da bi mi znali pomisliti da nikako ne mrsi. Kada bi noću pomislio da ne klanja , vidio bi ga da klanja , a kada bi pomislio da ne spava , vidio bi ga da spava.“

El-Hafiz u El-Fethu kaže: „Od Vjerovjesnika , s.a.w.s., je potvrđeno da je on klanjao i na početku noći i u sredini noći i na kraju noći. Međutim , u hadisu koji prenosi Abdullah b.'Amr b.el'As, Vjerovjesnik s.a.w.s., je dao do znanja koji je noćni namaz najdraži Uzvišenom Allahu , rekavši: „Allahu najderaži namaz je namaz kakav je klanjao Davud a.s., Allahu najdraži post je Davudov post. On bi pola noći spavao , trećinu provodio u namazu i ponovo legao u zadnjoj šestini i jedan dan postio , a drugi mrsio.

El-Muhelleb kaže: „Davud, a.s., bi legao i zaspao na početku noći. Zatim bi, u vrijeme u kome Allah doziva :'Ima li ko da šta traži, pa da mu dam ?', ustao i klanjao. Zatim bi prilegao koliko je potrebno da se odmori od iscrpljenosti od noćnog namaza u ostatku noći. To je taj san u vrijeme sehura. Ovaj način obavljanja noćnog namaza postao je omiljen zato što se daje oduška duši i što se izbjegava moguća mrzovolja. Allahov Poslanik, s.a.w.s. , u tom je smislu rekao :“Allahu neće dodijati dok vama ne dodije.“ Prema tome , Allag dž.š. voli da Svojom dobrostivošću  što duže obasipa i da Svoje dobročinstvo  što duže izljeva. Gore navedeni način obavljanja noćnog namaza je lakši , jer kratak san i poslije noćnog namaza , odmara tijelo, otklanja štetnost nespavanja i klonulost tijela , za razliku od nespavanja sve do sabaha. Čovjek ovako , sabah namaz dočekuje odmoran , pa se kako njemu , tako i ostalim dnevnim obavezama , aktivnije i predanije može posvetiti. Osim toga , to je najbolji način da se izbjegne oholost , jer san u zadnjoj šestini noći vraća svježinu licu i vitalnost tijelu , što čovjeku omogućava da pred onim ko ga vidi sakrije u čemu je noć proveo. Na ovo ukazuje Ibn Dekik el-'Id.“

    

U koju vrstu propisa spada noćni namaz?

Ibn Abdulber kaže : „Pojedini , rijetki tabi'ini smatrali su da je noćni namaz obavezan (vadžib) makar koliko je potrebno da se pomuze ovca.“ Međutim , islamski učenjaci su mišljenja da je on pohvalan (mendub). Et-Tirmizi od Ishaka b. Rahevejha navodi da je rekao: „Noćni namaz je namaz onih koji se druže sa Kur'anom.“  Ovakvo mišljenje se prenosi i od El-Hasana. Bit će da je ti i najispravnije mišljenje. Ni u njemu nema nedvosmislene izjave o obaveznosti noćnog namaza. 

(Ahmed Ferid-Bistro more pobožnosti i suptilnosti)

Pravila, principi i načini ophođenja s novotarima kroz učenja Ibn Tejmijje

Pravila, principi i načini ophođenja s novotarima i novotarijama, shodno učenju i stavovima šejhul-islama Ibnu Tejmijje rhm..

Sva hvala pripada samo Allahu dž.š.; neka je salevat i selam na povjerljiva upućivača Muhammeda s.a.w.s., na njegovu časnu porodicu, na njegove ashabe, i na sve one koji se drže njegova sunneta, i njegovom stazom hode, do Sudnjega dana.

Dr. Ahmed b. Abdul-Aziz el-Halibi

Preveo: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Davanje odgovora na stavove novotara, njihove postupke i pravce, te otkrivanje neistina na kojima su, uz upozoravanje ostalih ljudi na njihove greške – je zadaća uleme i učenjaka, prema čemu se ne smije biti ravnodušno ili nemarno. Na ovakav način se štiti din/vjera i čuva od neistina raznih tipova, a svima nam je poznato da je Allah dž.š., ovaj din upotpunio, i blagodat njegovu, i da je zadovoljan islamom koji je objavljen Muhammedu s.a.w.s., o čemu nam sljedeći kur'anski ajeti podrobnije zbore: „Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera!“ (el-Ma'ida, 3.) Na drugom mjestu stoji: „Ono što vam Poslanik da - to uzmite, a ono što vam On zabrani – to ostavite; i bojte se Allaha, jer Allah, zaista, strahovito kažnjava!“ (el-Hašr, 7.)

Poslanik s.a.w.s., kaže: „Ko u ovu našu stvar ubaci ono što nije od nje – to će mu se odbiti!“ U drugom rivajetu stoji: „Ko učini nešto što mu nije propisano od nas – to će mu se odbiti!“ (Muslim)

Alah dž.š., je ulemi i učenjacima podario mizan hakka – vagu istine – pomoću koje su u stanju mjeriti i odmjeravati neispravne stavove kako bi izdali ispravan sud o njima. Ta vaga počiva na dvjema stopama:

1. 'Ilm/znanje, pomoću kojeg se odvaja ono što je ispravno/hakk od onoga što je neispravno/batil, i pomoću kojeg se uspostavlja dokaz protivu onoga ko nešto neispravno zbori ili radi. Allah dž.š., kaže: „Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati!“ (el-Isra', 36.)

2. 'Adl/pravda, pomoću koje se svakom stvorenju daje ono na što polaže pravo, bilo da je pohvala ili pokuda u pitanju, bez popuštanja ili zatezanja, kako sa prijateljem tako i sa neprijateljem. Allah dž.š., kaže: „O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede na to da nepravedni budete! Pravedni budite! to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!“ (el-Ma'ida, 8.)

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., se smatra jednim od glavnih imena kada je vjera islam u pitanju; on je jedan od upućenih imama, koji je svojim perom i jezikom branio sunnet Muhammeda s.a.w.s., i lično vodio borbu s glavešinama fitni i smutnji. Spram novotarskih misionara se postavljao kao najbolji borac, izdržavajući sva iskušenja koja su ga snalazila na putu uzdizanja Allahove riječi. Nije gubio nadu, niti je padao u očaj, sve dok Allah dž.š., nije dao da ehlu-sunnet dobije na težini putem njegova 'ilma, džihada i odlučnih stavova. Preko njegovih ruku se 'akida ehli-sunneta proširila na sve strane, nakon što je prednost u tome vodio apologetski pravac ('ilmul-kelam), kao i različiti stavovi novotara.

Kada je u pitanju sagledavanje stavova i postupaka ljudi, kako u primarnim/usul, tako i sekundarnim/furu', pitanjima vjere – šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., se u svemu tome oslanjao na Allahovu knjigu i sunnet Njegova poslanika s.a.w.s., bez povođenja za svojom strašću/havom, i bez slijepog povođenja za ljudima, zbog toga što je Allah dž.š., pokudio slijeđenje sumnji i onoga za čim duše žude, ostavljajući ono što je Allah objavio od upute. Allah dž.š., kaže: „To su samo imena koja ste im vi i preci vaši nadjenuli, Allah o njima nikakav dokaz nije poslao; oni se povode samo za predpostavkama i za onim za čim njihove duše žude, a već im dolazi od Gospodara njihova prava uputa!“ (el-Nedžm, 23.)

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., je uspostavio pravdu u ličnom donošenju suda kada su određene riječi i postupci ljudi u pitanju, pa makar se razilazili s njime i u primarnim/usul, stvarima vjere, uvjek uzimajući u obzir pitanja koja podnose određenju dozu razilaženja, ili greške koje su plod nečijeg idžtihada, ili ako je u pitanju ispravno tumačenje, ili nešto što podnosi određenu vrstu opravdavanja neistomišljenika – jer je sve to sigurnije od zapadanja u zulum i nasilje kojeg je Allah dž.š., zabranio i oharamio robovima Svojim, ili pak da se o Allahu dž.š., govori bez znanja – što je, naravno, bliže takvaluku i bogobojaznosti.

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., je vagao pravim mizanom hakka, za kojeg je i sam tvrdio da je obaveza njime vagati, ukazujući na to da je takvo postupanje s ljudima glavna razlika između menhedža ehli-sunneta vel-džema'ata i menhedža ehlu-bid'ata i razbijenosti, pa kaže: „Govor o ljudima mora biti utemeljen na 'ilmu/znanju i 'adlu/pravdi, a ne na džehlu/neznanju i na zulmu/nepravdi – što je praksa svih novotara!“ (Minhadžus-sunneh el-nebevijjeh, 4/337.)

Ovo je sve zbog toga što je pravilo da se jezik čuva od priče svega onoga što nije istina/hakk, kao i zbog čuvanja časti ljudi od povređivanja lažnog i potvorenog. Poslanik s.a.w.s., kaže: „Ko vjeruje u Allaha i u Sudnji Dan, neka se boji Allaha, i neka zbori istinu ili neka ćuti!“ (Sahih, Musned Ahmed b. Hanbel) Na drugom mjestu Poslanik s.a.w.s., kaže: „Dosta je čovjeku zla da potcijeni svoga brata muslimana; muslimanima su međusobno sveti i zabranjeni životi, imetak i čast!“ (Muslim)

Allah dž.š., je zabranio vrijeđanje i ezijjet vjernika, kao i imanje lošeg mišljenja o njima ili pak njihovo ogovaranje i gibet. Allah dž.š., kaže: „A oni koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni to ne zaslužuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh!“ (el-Ahzab, 58.) Allah dž.š., kaže: „O vjernici, klonite se mnogih sumljičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, a vama je to odvratno, zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je!“ (el-Hudžurat, 12.)

Allah dž.š., je teškim prijestupom proglasio govor o muslimanu neutemeljen na znanju, upućujući nas na to da jezik držimo za zubima onda kada je u pitanju nepravedno diranje u njegovu čast, s ponukom neprihvatanja i odbijanja onoga što se govori o njemu, držeći se osnove – pravednost i čistoća – kada je musliman u pitanju. Allah dž.š., kaže:  „A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i na ovom i na onom svijetu, već bi vas stigla teška kazna zbog onoga u što ste se upustili & kad ste to jezicima svojim prepričavati stali, i kad ste na sva usta govorili ono o čemu niste ništa znali, a vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono kod Allaha krupno bilo.  Zašto niste, čim ste to čuli, rekli: »Ne dolikuje nama da o tome govorimo, hvaljen neka si ti! To je velika potvora!«  Allah vam naređuje da više nikad tako nešto ne ponovite, ako ste vjernici,  i Allah vam propise objašnjava; a Allah sve zna i mudar je. One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate.“ (Nur, 15-19.)

'Ilm/znanje i 'adl/pravda su dva osnovna šarta/uslova, kada smo kod govora o ljudima, pogotovo kada je u pitanju donošenje suda o nečijim riječima ili postupcima. Sve ovo ne znači da se time ulagujemo novotarima, ili pak da branimo njihove novotarije, ili da je takvo postupanje razlog topljenja ili slabljenja ispravne 'akide/vjerovanja, pred naletima zabluda, ili neažurnost na putu njenog ispoljavanja i uzdizanja u odnosu na sve druge pravce i neispravna mišljenja. Pravedno postupanje s neistomišljenicima je menhedž hakka i istine kojeg je Allah dž.š., propisao poslanicima i robovima Svojim, na šta im uzvraća razilukom Svojim i zadovoljstvom, shodno ajetima objave Njegove. Muhammed s.a.w.s., je te ajete u životu svome praktikovao, a za njim su se u tome povodile sve generacije selefa i sva 'ulema ovoga ummeta.

O svemu navedenom nam šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže sljedeće: „S obzirom na to da su sljedbenici Allahovih poslanika bili pobornici 'ilma/znanja, i 'adla/pravde, onda i dijalog i priča sljedbenika islama i sljedbenika sunneta sa nevjernicima i novotarima mora biti utemeljen na znanju i pravdi, a nikako na sumnjama i strastima i porivima duše, pa zbog toga Poslanik s.a.w.s., kaže: „Tri su vrste sudija, dvojica će od njih u džehennem, a jedan će u džennet. Čovjek koji poznaje istinu i po njoj sudi – taj će u džennet. Čovjek koji poznaje istinu pa suprotno njoj sudi – taj će u vatru, i čovjek koji sudi ljudima na osnovu neznanja – taj će u vatru.“ (Sunen: Ebu Davud, Tirmizi, Ibnu Madždže)“ (Pogledaj: el-Dževab el-Sahih, 1/107.)

Ko se vrati na knjige i risale šejhul-islama Ibnu Tejmijje rhm., primjetiće doći će do prejasnih rezultata tj. jačina, utemeljenost i temeljitost su glavna odlika njegovih zaključaka i izvođenja opštih pravila ophođenja s novotarima i novotarijama, na koje je često puta skretao pažnju, onoliko koliko se bilo u potrebi za time, posebno kada bi polemisao i intelektualno obrađivao neki od stavova ili postupaka novotara, što ga je pomoglo u tome da uvjek ima jedinstvene i uravnotežene stavove.

Važnost svega ovoga je sam on pojasnio sljedećim riječima: „Kod svakog čovjeka moraju postojati opšta pravila (kullijjat), kroz prizmu kojih će on sagledavati posebne i detaljne propise (džuz'ijjat), kako bi mogao govoriti intelektualno i pravedno, i kako bi znao na koji način se sagledavaju detaljni propisi. U suprotnom, čovjek će ostati u laži i neznanju u detaljnim propisima, i neznanju i nasilju u opštim propisima, iz čega će se izroditi veliko zlo!“ (Pogledaj: Minhadžul-Sunneh el-Nebevijjeh, 5/83.)

Bitnost ovih pravila i principa se ogleda u sljedećem dvjema stvarima:

1. U pitanju su pravila pomoću kojih se stiže do preciznih, utemeljenih i pravednih propisa, izgrađenih na znanju i pravdi, a usko vezanih za menhedž hakka i istine.

2. Pomoću ovih pravila čovjek se čuva od griješenja u propisima, od postupanja neutemeljenog na sunnetu Poslanika s.a.w.s., i od svega štetnog što se zna izroditi iz griješenja na ovom polju, a tiče se kako pojedinaca tako i cijelih društava.

Zbog svega navedenog sam odlučio skupiti sva ta pravila na jednom mjestu izravno iz djela šejhul-islama Ibnu Tejmijje rhm., kako bi bilo olakšano okorišćavanje i vraćanje na iste. Doslovce sam citirao šejhul-islama ibnu Tejmijju rhm., navodeći njegove riječi iz njegovih djela, trudeći se da iznađem najljepši redoslijed za njih, uz sav napor deriviranja pravila i principa kada je govor o novotarima i novotarijama u pitanju. Ne kažem da sam uspio sva ta pravila sažeti na jednom mjestu sa svim detaljima, ali se nadam da sam u dovoljnoj mjeri na jednom mjestu skupio ono što mi je bilo dostupno.

Od Allaha dž.š., molim da me razboritosti uputi, i da me istinom opskrbi kako u riječima tako i u djelima, a On je jedini Taj koji upućuje pravome putu.

Dr. Ahmed b. Abdul-Aziz el-Halibi

Pravila, principi, načela ophođenja s novotarima i novotarijama...

1. Opravdavanje dobrih i vrijednih ljudi po pitanju novotarija koje su plod njihova idžtihada, tumačeći i razumjevajući njihove riječi/stavove na najljepši mogući način.

2. Neproglašavanje griješnikom mudžtehida koji je pogriješio u nekom primarnom/usul, ili sekundarnom/furu', pitanju, što u sebi podrazumjeva i neproglašavanje istog nevjernikom/kafirom ili pak griješnikom/fasikom.

3. Opravdavanje novotara ne iziskuje i opravdavanje novotarije ili dozvoljavanje slijeđenja iste, već je obaveza negirati je koliko se može, uz neophodni edeb pri svemu tome.

4. Neproglašavati novotarem svaku osobu koja izvjesnu novotariju čini, i ne biti zbog toga pravi neprijatelj s njom, izuzev ako je u pitanju novotarija koja je toliko teška i opasna shodno mišljenju uleme sunneta.

5. Ne smatrati stopostotno propalim svakog onog ko pogriješi u nekom od pitanja i'itikada/ubjeđenja ili nečeg drugog, niti smatrati određenu skupinu ili grupaciju ljudi da je jedna od 72 zalutale skupine izuzev ako nije u pitanju stvarno teška greška.

6. Temeljito ispitivanje hala i stanja određene osobe koja je počinila izvjesna djela nevjerstva ili grijeha prije nego li se proglasi nevjernikom ili griješnikom (tekfir/tefsik) tj. neće se tekfiriti niti proglašavati griješnikom niko dok se ne uspostavi dokaz protivu te osobe.

7. Nastojanje i rad na zbližavanju srca i jedinstvu stava i riječi, uz stalno čišćenje prsiju, upozoravajući na to da razilaženje u određenom sekundarnom propisu - bilo da je vjerskog ili praktičnog karaktera - ne smije biti povodom pucanju halki bratstva, prijateljstva ili mržnje među muslimanima.

8. Insaf – kada je u pitanju govor o nekom od novotara, spominjući sve pohvale i sve pokude na njegov račun, prihvatajući hakk i istinu koja je pri njima, uz odbijanje batila i neistine koji je pri njima, što je i središnji put ovoga ummeta.

9. Pridavanje pažnje šartovima/uslovima naređivanja dobra, i odvraćanja od zla, pogotovo onda kada se naređuje sunnet a zabranjuje bid'at, dajući prednost prečem nad prečim u svemu tome.

10. Propisanost kažnjavanja osobe koja javno poziva novotariji na način koji će ga odvratiti od toga, upristojiti i ostvariti cjelokupni interes, zbog toga što je štetno djelovanje dotičnog prelazno na ostale ljude za razliku od onoga koji javno ne poziva novotariji; od takvog se prihvata njegova vanjština, dok se njegova nutrina prepušta Allahu dž.š.!

11. Ispravnost namaza za novotarem ako se nije u mogućnost obavljati namaz za osobom koja je na sunnetu, a ako se to bude u mogućnost islamski učenjaci nemaju jedinstvena stava po tom pitanju.

12. Prihvatanje tewbe i pokajanja od osobe koja je pozivala određenoj novotariji.

Neka se Allah dž.š., smiluje šejhul-islamu Ibnu Tejmijji rhm.! Koliko li je bio pravedan i pun insafa prema drugim ljudima, a kako su malo bili pravedni i sa malo insafa drugi ljudi prema njemu, mada možemo naići i na veliki broj onih koji mu se pripisuju u menhedžu a da su veoma daleko od njegova menhedža u insafu prema ostalom svijetu.

Prijevod s arapskog jezika:
Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Odricali se Vehabizma, pa se odrekli Selefizma

Hvala Allāhu, Gospodaru svih svjetova. Neka je mir i blagoslov na Allāhovog Poslanika, njegovu porodicu, ashābe i sve one koji slijede njegov put do Sudnjega dana. 

Vehabizam je pogrdan naziv za pripadnike ehlis-sunneta, koji su smislili njihovi neprijatelji, da bi spriječili njegovo širenje među običnim narodom. Stoga ga se svi oni kojima se to ime pripusuje – trebaju odreći. To što nas neko naziva pogrdnim imenom ne znači da treba da se promijenimo, kako bi smo dokazali da nismo to što oni tvrde. Od karakteristika pripadnika ehlis-sunneta je da oni tumače Qur'ān onako kako su ga tumačile prve generacije (selef, pa otuda i naziv ''selefije'') i da slijede sunnet Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, tj. sve ono što je došlo od Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, bilo da su to suštinske stvari islāma ili sporedne. Ako Allāh Uzvišeni naredi da mu ne činimo širk – pokoravamo mu se, ako nas obavjesti o Njegovim imenima i svojstvima – vjerujemo u njih, ako kaže da sūd pripada jedino Njemu – smatramo da je svaki sūd mimo Njegovoga – kufr i širk... Ako Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, naredi da se pusti brada ili skrate nogavice – mi mu se pokoravamo, ako kaže da je svaka novotarija zabluda – klonimo se toga i upozoravamo druge...

Na drugoj strani vidimo one koji sebe takođe nazivaju sunnijama (sljedbenicima sunneta), ali kada se sunnet Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, suprostavi njihovoj nacionalnoj tradiciji – odbacuju sunnet i daju prednost tradiciji. Novotarije koje Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, naziva zabludom – oni smatraju lijepim. I tu nije kraj, već su autorizovali Allāhovu vjeru i dali sebi za pravo da pišu nekakve deklaracije u kojima oni daju nekom pravo da tumači islām i kako to treba raditi, šta je prihvatljivo, a šta ne. Kada se neko suprostavi njihovim – ne vjerskim, već tradicionalnim načelima – taj je vehābija, netolerantan, nazadan... I najgore od svega je što su vjeru uzeli kao zaklon iza koga se kriju profiteri i lopovi. Stoga i ne čudi što novotarije smatraju lijepim! 

Tu je i treća skupina, koja se nalazi između dvije prethodno spomenute. Ona mu dođe kao neki koktel. Oni trče za maslehama (koristima). Kad su posle rata bile jake arapske humanitarne organizacije i dok je bilo moderno biti selefija, il' je tu bilo selefija – ili nigdje! Ashābi im nisu bili ravni... Odoše organizacije – odoše i brade i nikābi, od selefizma osta samo nekakva ''mudrost'', koja najviše liči tradiciji druge skupine. Nekada su se javno prepucavali preko svojih medija sa ''ihwānijama'', optužujući ih da oni ne slijede doslovno sunnet Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, a sad su ih daleko pretekli u onome za što su ih optuživali. Do jučer su parlamente smatrali nevjerstvom, a danas je to ''mudrost'', pa makar se radilo i o nevjerstvu. Do jučer su bili mudžāhidi, a danas mudžāhide smatraju teroristima i banditima. Do jučer su govorili da su oni koji ulaze u IZ - novotari, a danas su im oni najodaniji saradnici. Da li je nešto halāl ili harām kod njih zavisi od toga kakvu oni imaju korist, ne osvrćući se na šerī'atske dokaze. Ako se u budućnosti pojava neka nova ''masleha'' – ostaviće oni i IZ. Šta ćeš, mudrost...

Optužuju hāfidha Muhammeda Porču što ne vodi dijalog sa IZ kao što je vodio sa Jehovinim svjedocima. Pa, ako smatraju istim IZ i Jehovine svjedoke, treba mu poručiti da bude isti prema objema skupinama. Porča ne poziva u saradnju sa Jehovinim svjedocima, već ih je pozivao da prihvate islām. Da je koji put pozvao na saradnju sa njima – to bi bila druga priča. Optužuju ga da je ekstreman i netolerantan. Pa zar se smije popuštati u vjeri? Vjera nije trgovačka roba, pa da se oko nje cjenka. Da je IZ prihvatila za sudiju Qur'ān i sunnet Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem – mogao bi se sa njima voditi dijalog i davno bi spoznali istinu. Međutim, njima je sudija njihova bosanska tradicija, pa šta im se poklopi sa njom – to prihvate, a šta se ne poklopi – to odbacuju. Kakva je to vjera!? Zar IZ nikad nije čula riječi Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, u kojima kaže: 

''Onaj ko bude živio poslije mene vidjeće velika razilaženja. Na vama je da se pridržavate moga sunneta i sunneta mojih ispravnih halīfā. Uhvatite se za njega (sunnet) očnjacima; čuvajte se noviteta u vjeri, svaki novitet je novotarija, a svaka novotarija je zabluda.'' 

Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, nije naredio da sarađujemo sa onima koji su zabludu prihvatili za svog vodiča i smatraju je lijepom, već da slijedimo njegov sunnet i sunnet njegovih ispravnih halīfā. Zar se može ujediniti na zabludi!? 

Ako je IZ tako pravedna i ako su oni za dijalog i kompromise – zar nisu mogli dopustiti da se bar u jednoj džāmiji namāz obavlja po sunnetu. Zar i to nije tradicija, i to tradicija stara skoro 1500 godina. Ali ne, sve što miriše na sunnet – to je ''opasnost za čitav svijet'' i tu nema dijaloga i saradnje. 

      Ako doista neko želi saradnju – hajde da sarađujemo na ispravnim osnovama. Da se okupimo oko Qur'āna i sunneta. Da se okupimo oko govora onoga koji ne govori po hīru svome. U povijesti islāma se nije pojavila nijedna novotarija, a da se muslimani nisu razišli. Niti su muslimani oživjeli neki od sunneta, a da se nisu ujedinili.

Pripremio: Ebu Safija - Student islamskog univerziteta u Medini

Ko su "vehabije" i kome to oni smetaju ?

Hvala Allāhu, Gospodaru svih svjetova, Milostivom i Samilosnom. Neka je salawāt i selām na posljednjeg Allāhovog poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu, drugove i na sve one koji ga slijede do Sudnjega dana. Svjedoci smo da se već duže vrijeme našem bošnjačkom narodu jedna grupa vjernika pokušava na razne načine predstaviti kao neka negativna pojava, koju što prije treba eliminisati. Kažem na razne načine, jer pored svih vrsta medija, u ovo beščasno blaćenje vjernika su uključeni i neki drugi vidovi javnog informisanja. Tako često naš bošnjački narod, ni kriv ni dužan, bude prisiljen da na različitim skupovima sluša svoje političke i vjerske lidere kako se trude da ovu skupinu vjernika predstave u što negativnijem smislu. Nerijetko smo u prilici da čujemo kako nekakve "vehābije" dolaze u džāmije i prave razdor među muslimanima. U narodu je opće poznata stvar da su to plaćenici britanske obavještajne službe koji su ubačeni među Bošnjake, s ciljem da ih razbiju. No, ne treba kriviti naš ionako napaćeni i naivni narod koji, zbog svega što je preživio u posljednjem stoljeću, na sve gleda sa velikim oprezom. Pogotovu ih ne treba kriviti kada im ovakve laži serviraju ljudi kojima oni bezgranično vjeruju, a to su njihovi politički i vjerski autoriteti. Pritisak na ovu grupu vjernika se naročito intenzivirao u posljednjih mjesec dana. Na nekim TV emisijama, koje su naročito gledane od strane Bošnjaka, mogle su se vidjeti i ankete o tome da li su "vehābije" opasne po muslimane. Zbog toga ću u narednim redovima, uz pomoć Uzvišenog, da odgovorim na pitanje: "Ko su 'vehābije' i kome to oni smetaju?"

Otkud naziv "vehābije"?

Sām naziv "vehābije" nije rado prihvaćen od strane vjernika koja je nazvana ovim imenom. Ako malo bolje proučimo odakle potiče ovaj naziv, vidjet ćemo da on dolazi od strane neprijatelja Allāhove vjere. Na isti način je zloupotrebljen naziv "terorista". Neprijatelji islāma su uz pomoć svog najubitačnijeg oružja – medija – uspjeli da ovu etiketu prilijepe muslimanima. Nije slučajno to da svi današnji "teroristi" nose muslimanska imena. Nije li malo čudno da se svi današnji "teroristi" nalaze na teritorijama okupiranih muslimanskih zemalja? Zašto američki vazdušni napadi na japanske gradove Hirošimu i Nagasaki u Drugom Svjetskom Ratu, u kojima je poginulo više od 100 000 ljudi, nisu okarakterisani kao "teroristički"? Izgleda zato što taj napad nisu izveli muslimani. Zašto se "teroristima" ne nazivaju Radovan Karadžić i Ratko Mladić, koji su odgovorni za ubistva na hiljade Bošnjaka u Bosni i Hercegovini? Ili zašto se Slobodan Milošević, koji je odgovoran za ubistva na hiljade Albanaca na Kosovu, nije prozvao "teroristom"? Odgovor je opet jasan: "Zato što spomenuta trojica nisu bili muslimani!" Na isti način "šejtānove sluge" pokušavaju etiketirati određenu skupinu vjernika i na taj način smanjiti njihov pozitivan uticaj na okolinu. Pokušavaju da svojim lažima predstave ove Allāhove iskrene robove kao "rak ranu" bošnjačkog naroda, koju treba što prije amputirati, da bi Bošnjaci nastavili da žive zdravo i normalno. Neki čak idu toliko daleko da pokušavaju izjednačiti značenje riječi "terorista" i "vehābija", ali im to, bar zasada, ne polazi za rukom. Kaže Uzvišeni:

''Oni žele da utrnu Allāhovo svjetlo ustima svojim, a Allāh će učiniti da svjetla Njegova uvijek bude, makar krivo bilo nevjernicima." (sūra es-Saff, 8. ājet)

Sām naziv "vehābije" asocira na islamskog obnovitelja Muhammeda ibn AbdulWehhāba. On je svoj život posvetio borbi protiv svih vrsta širkova i mušrika, koji su u njegovo vrijeme bili jako rasprostranjeni. Po ugledu na Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, bio je žestok u borbi protiv mušrika i u rušenju raznih vrsta širkilišta. On je kao i Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, pozivao u tewhīd (Allāhovu jednoću) i kao takav je bio veliki neprijatelj Osmanske imperije, jer je njihova vjera u to vrijeme obilovala velikim širkovima, koje svoje počinioce izvode iz islāma. Od tada pa sve do danas svi oni koji pozivaju da se Allāh obožava onako kako ga je obožavao Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, i njegovi ashābi, bez dodavanja nečega novog ili oduzimanja od toga – dobijaju od strane neprijatelja tewhīda naziv "vehābije".

Ko su, ustvari, "vehābije"?

Međutim mi, kao muslimani, ne smijemo prihvatiti od pokvarenjaka ništa "zdravo za gotovo", jer nam Uzvišeni Allāh nam poručuje:

"O vjernici, ako vam nekakav griješnik donese kakvu vijest – dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog toga što ste učinili pokajete." (sūra el-Hudžurāt, 6. ājet)

Ako bismo postupili po ovim riječima našeg Uzvišenog Gospodara i pokušali provjeriti vijesti koje nam donose Allāhovi neprijatelji, vidjeli bismo da su to sve same laži. Vidjeli bismo da ova skupina vjernika nije nikakva sekta, kako to mnogi pokušavaju da dokažu, već da su to Allāhovi pokorni robovi, koji svoje ideje crpe iz Qur'āna i sunneta. Rekao je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem:

"Ostavio sam vam ono, pa ako ga se budete držali nikada nećete zal utati, a to je Allāhova knjiga." (hadīth bilježi Muslim),

 

– a u drugoj predaji stoji:

"... Allāhovu knjigu i moj sunnet."

 

I zaista ćemo vidjeti da za sve ono što rade oni imaju jake dokaze iz Qur'āna i sunneta. Ako ih pitamo zašto puštaju brade, dobit ćemo kratak i jasan odgovor: "Zato što je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, rekao:

"Razlikujte se od mnogobožaca, kratite brkove i puštajte brade." (hadīth bilježi el-Buhārī)

Ako postavimo pitanje zašto su im nogavice onako kratke, oni odgovaraju riječima Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem: 

"Allāh na Sudnjem danu neće gledati u onoga ko pusti da mu se odjeća, iz oholosti i umišljenosti, po zemlji vuče." (hadīth je muttefekun alejhi)

Ako ih pitamo o njihovim ženama, zašto su pokrivene, proučiće nam kur'ānske ajete:

"...i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje;... " (sūra en-Nūr, 31. ājet)

"O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika – neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati, pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je." (sūra el-Ahzāb, 59. ājet)

Još će nas uputiti na tumačenje ovih ājeta od strane dvojice ashāba, koji su najbolje poznavali Qur'ān, 'Abdullāha ibn 'Abbāsa i 'Abdullāha ibn Mes'ūda, Allah bio zadovoljan obojicom, koji kažu da se ovdje misli na pokrivanje kompletnog ženinog tijela, uključujući i lice.

Ako im uputimo kritiku da se po načinu nošenja i kompletnoga sistema života razlikuju od današnjeg "civilizovanog" nevjerničkog svijeta, oni nam citiraju hadīth Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem: 

"Ko oponaša jedan narod – on pripada njima." (hadīth bilježi Ebū Dāwūd).

Pa kažu da, ako budu oblačili odjeću kao što oblače kāfiri (npr. stavljanje kravate) ili ako budu slavili nevjerničke praznike (poput Nove godine) – strah ih je da ne prekrše naredbu Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem: 

"Razlikujte se od mušrikā." (hadīth bilježi el-Buhārī).

 

Na kraju, dodaju da ne žele da se poistovjete sa nevjernicima ni u čemu, jer je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, rekao: 

"Vi ćete slijediti put onih prije vas, korak po korak. Pa kada bi oni ušli u gušterovu rupu vi biste ih slijedili." Rekoše: "Allāhov Poslaniče, je li Jevreje i kršćane?" On reče: "Pa koga drugoga?" (hadīth bilježe el-Buhārī i Muslim)

Na pitanje zbog čega imaju kategoričan stav prem Islamskoj Zajednici, tvrde da ova zajednica odbija da iz prakse ovdašnjih muslimana izbaci sve novotarije poput: mevluda, zajedničkog dhikra poslije namāza, učenja Qur'āna za pare itd., već se njeni članovi još i ljute kada neko drugi pokuša da izbaci ove bid'ate iz prakse Bošnjaka. A potom nas "vehābije" podsjećaju na hadīth u kojem Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, kaže: 

"...znajte da je Allāhova Knjiga najbolji govor, a najbolja uputa je uputa Muhammeda, sallallāhu 'alejhi we sellem. Najgore stvari su novotarije, a svaka novotarija je zabluda." (hadīth bilježi Muslim).

 

Također, Islamska Zajednica odbija da poruši sva turbeta u kojima se čini veliki širk i odbija da iz svojih redova izbaci one za koje postoje jasni dokazi da se bave sihrom. A ovo je mnogo opasnije po naš bošnjački narod od novotarija. 

Kada ih pitamo zašto često reaguju na ulicama kada vide neko zlo, zašto jednostavno ne prođu pored toga zla kao sav "normalan" svijet, oni nam kroz osmijeh citiraju riječi Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem: 

"Ko od vas vidi zlo – neka ga ukloni rukom. Ako ne može, onda – neka to učini jezikom, a ako ni to ne može – onda neka to prezire srcem, a to je najslabiji vid īmāna." (hadīth bilježi Muslim)

Ako im kažemo da im se uveliko zamjera zato što smatraju da je danas u redovima Bošnjaka veliki broj nevjernika – oni nam kažu da im je Allāhov hakk preči od toga šta će narod misliti o njima. I za ovo nam navode dokaze i to opet iz Qur'āna i sunneta. Pa kažu Bošnjacima koji su prihvatili demokratiju ili neke druge sisteme, koji uređuju međuljudske odnose, mimo islāma – da je to veliki širk u Allāhovom rubbubijjetu, koji svoje počinioce izvodi iz islāma. Kao dokaz navode riječi Uzvišenoga: 

"Oni koji ne sude po onome što je Allāh objavio – oni su pravi nevjernici." (sūra el-Mā'ide, 44. ājet)

Takođe poručuju Bošnjacima, koji ne obavljaju namāz, da nemaju pravo sebe smatrati muslimanima, jer je Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem, rekao: 

"Između čovjeka i između kufra i širka je ostavljanje namāza." (hadīth bilježe Muslim, Ahmed, Ebū Dāwūd, Tirmidhī i Ibn Mādže). 

A potom citiraju hadīth: 

"Ugovor između nas i njih (nevjernika) je namāz, pa ko ga ostavi – počinio je nevjerstvo." (hadīth bilježe Ahmed i sakupljači sunenā).

Svi ashābi su bili složni da je ostavljač namāza – kāfir, a ovoga stava su i Ahmed ibn Hanbel, 'Abdullāh ibn Mubārek, Ibn Tejmijje, Ibnul-Qajjim i mnogi drugi. A od današnjih 'ālima šejh Ibn 'Uthejmīn kaže da je čovjek nevjernik ako redovno ne obavlja namāz, pa makar ponekad i klanjao. A potom ova grupa vjernika postavlja pitanje: 

"A koliko danas Bošnjaka ne obavlja ovaj drugi islamski rukn?"

Takođe upozoravaju na veliki broj Bošnjaka koji psuju Uzvišenog Allāha i ismijavaju se sa propisima naše vjere (npr. ismijavanje sa bradom i nikābom). Podsjećaju nas na one koji su išli zajedno sa Allāhovim Poslanikom, sallallāhu 'alejhi we sellem, i njegovim ashābima u borbu, pa su se neki od njih počeli ismijavati sa ashābima. Jedan ashāb je to čuo i odmah otrčao do Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, da ga obavijesti o tome. Naravno da su i ovi otišli do Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, da se pravdaju, ali ih pretiče Džibrīl, 'alejhis-selām, i donosi objavu od Uzvišenog: 

"A ako ih zapitaš, oni će sigurno reći: "Mi smo se razgovarali i zabavljali se."  Reci: "Zar ste se Allāhu i Njegovim ājetima i Poslaniku Njegovom rugali? Ne pravdajte se! Nevjernici ste postali nakon što ste bili vjernici!" Ako nekima od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti zato što su nasilnici." (sūra et-Tewbe, 65. i 66. ājet).

Ovim ājetom je Uzvišeni ovu grupicu nazvao nevjernicima i ništa im nije pomoglo to što su pošli u borbu zajedno sa Allāhovim Poslanikom, sallallāhu 'alejhi we sellem, i ashābima. Šta tek reći za današnje Bošnjake koji uzimaju Allāhove propise kao predmet ismijavanja ili za one koji psuju Uzvišenog Allāha.

Ova grupa vjernika za sebe tvrdi da su "ispravni sljedbenici sunneta" i da ne prihvataju nikakav drugi naziv pored ovoga, pa nam citiraju riječi Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem: 

"U mom ummetu će biti uvijek jedna skupina ljudi na istini sve do Sudnjeg dana." (hadīth je muttefekun alejhi).

Na pitanje: 

"Otkud tolika sigurnost da ste vi ta skupina koja je na istini?",

 

– odgovaraju riječima Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem: 

"Moj ummet će se razići na 73 skupine. Sve će ući u vatru osim jedne." Rekoše: "Koja je ta skupina, o Allāhov Poslaniče?" On reče: "Oni koji budu na čemu sam ja danas i moji ashābi." (hadīth bilježi Tirmidhī),

 

...a mi se trudimo da se očnjacima  uhvatimo za sunnet Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i četvorice prvih ispravnih halīfa kao što nam naređuje Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi we sellem: 

''Onaj ko bude živio poslije mene vidjeće velika razilaženja; na vama je da se pridržavate moga sunneta i sunneta mojih ispravnih halīfa. Uhvatite se za njega (sunnet) očnjacima; čuvajte se noviteta u vjeri, svaki novitet je novotarija, svaka novotarija je zabluda.'' (hadīth bilježi Ebū Dāwūd).

Iz prethodnog smo se mogli uvjeriti da ovi vjernici zaista imaju čvrste dokaze za sve ono što rade i da se grdno varaju svi oni koji ih svrstavaju u nekakve sekte i grupice koje negativno utiču na islām i muslimane. Sve su nam argumentirali sa ajetima iz Qur'āna i vjerodostojnim hadīthima. Vrlo je teško da neko uđe u raspravu sa njima, sa ciljem da dođe do istine, a da nakon ovakvih dokaza ne postane jedan od njih. I svi oni koji ih nazivaju nekim drugim imenom od imena "ispravnih sljedbenika sunneta", prave veliku grešku i čine veliku nepravdu prema ovoj skupini vjernika.

Na kraju ih pitamo da li se plaše za svoju sigurnost, s obzirom da žive u vremenu naglog širenja širka, kufra i fesāda (nereda) među onima koji sebe nazivaju "muslimanima." Oni nam odgovaraju riječima Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem: 

"...Sudnji dan se neće pojaviti sve dok se živi od mog ummeta ne priklone mušricima i sve dok skupine od mog ummeta ne budu obožavali kumire."

 

A potom u istom hadisu stoji: 

"U mom ummetu će uvijek biti skupina na istini. Njima neće naškoditi onaj ko ih napusti (ili ostavi) sve dok ne dođe odredba Uzvišenog Allāha." (hadīth bilježe Ebū Dāwūd, Ibn Mādže, a hadīth je sahīh).

Kome to smetaju ispravni sljedbenici sunneta ?

 

1. Iblīsu, neka je na njega Allāhovo prokletstvo. Iblīs, vođa šejtānā, koji se uzoholio ne htijeći učiniti sedždu Ādemu, 'alejhis-selām, i koji je izbačen iz dženneta zbog svog nevjerovanja, navodiće ljude na zlo sve do Sudnjeg dana. Kao takav je i neprijatelj broj jedan sljedbenicima istine, koji pozivaju ljude u sve ono što je dobro. Kada je istjeran iz dženneta, Iblīs je zamolio svoga Gospodara da mu dā vremena do Sudnjega dana da zavodi ljude: "Gospodaru moj." – reče - "zato što si me u zabludu doveo, ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudiću se da ih sve zavedem, osim među njima Tvojih robova iskrenih." (sūra el-Hidžr, 39. i 40. ājet). 

Također kaže Uzvišeni: 

"...šejtān je doista čovjeku otvoreni neprijatelj." (Jūsuf, 5. ājet)

2. Nevjernicima tj. šejtānovim slugama od ljudi i džinnā. Nasuprot kufru i kāfirima stoje – īmān i mu'mini. Kāfiri se bore za nevjerstvo i laž, a mu'mini za vjeru u Uzvišenog Allaha i istinu. Tako će ove dvije skupine uvijek stajati jedni drugima na put i stalno će postojati borba između njih sve do Sudnjega dana. Kaže Uzvišeni: 

"Ni Jevreji ni kršćani neće biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatis vjeru njihovu." (sūra el-Beqare, 120. ājet)

3. Sljedbenicima novotarija. Bilo da se radi o novotarima u īmānu ili novotarima u djelima, sljedbenici sunneta će im biti stalna smetnja na njihovom putu zablude. Posebno se u svom neprijateljstvu prema čistom sunnetu ističu ovi prvi, dakle novotari po pitanju īmāna. U istoriji islāma je zabilježeno mnogo slučajeva u kojima su iskazali svoje neprijateljstvo. Jedni od njih, haridžije, su u 'Uthmānu i 'Aliji, Allāh bio zadovoljan obojicom, trećem i četvrtom halīfi i zetovima Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, vidjeli smetnju svojim idejama pa su ih ubili. Nasuprot njima mu'tezile, su jednog od imāmā sunneta, Ahmed ibn Hanbela, podvrgavali velikoj fizičkoj i psihičkoj torturi, samo zato što nije htio priznati njihovu novotariju da je Qur'ān stvoren. Sufije, također novotari u pitanjima 'aqīde, su se žestoko borili protiv Muhammeda bin 'AbdulWehhāba i njegove misije, zato što je odvraćao ljude od širka i pozivao ih u tewhīd. I ovaj sukob između sljedbenika novotarija i sljedbenika čistog sunneta će trajati do Sudnjeg dana.

4. Griješnicima iz redova muslimana. Nema sumnje da će oni koji pozivaju u dobro, a odvraćaju od zla naići na zatvorena vrata kod onih koji su muslimani, ali su njihovi životi puni velikih i malih grijeha. Svakom bludniku smeta onaj koji ga "nekada" može izbičevati ili kamenovati zbog tog sramnog čina. Alkoholičarima iz redova muslimana nikako nisu dragi oni koji će im "nekada" zabraniti da piju alkohol i možda izbičevati zbog njegovog konzumiranja. Takođe zelenašima, koji se bogate na račun velikih kamata, neće biti drago kad im se "jednog dana", inšā'Allāh, ukine kamata i kad će morati zavrnuti rukave i pošteno zaraditi svoj dinar.

5. ?????????????????. Ovoj skupini još ne možemo odrediti naziv, jer se i dalje vješto kriju iza ideja ehlis-sunneta, mada su u zadnje vrijeme počeli javno da iskazuju ono što njihova prsa kriju. I njih nazivaju "vehābijama" jer su do skora bili u saffu sa prethodno opisanom skupinom. Iako polako ali sigurno napuštaju saffove ispravnih sljedbenika sunneta, još nisu uspjeli da sa sebe skinu ovu etiketu, koju su im nalijepili neprijatelji islāma, dok su oni javno propagirali ideje potpomognute skupine. U zadnje vrijeme uporno pokušavaju pokazati javnosti da oni nisu više ono što su nekada bili. Tako javno izlaze pred TV kamere sa kravatama ili stavljaju svoje slike u novinama da svi vide da su skratili brade i da više ne liče na "ekstremne" muslimane. Ali to im nije dovoljno, već svoju braću sa kojima su nekada bili zajedno u saffu nazivaju različitim imenima poput "ekstremisti", "tekfirovci" itd. A mi ih pitamo: 

" Zašto sve ovo ? "

Zar nas niste vi učili ovim idejama na ljetnim kursevima širom BiH, a sada nas zbog istih prozivate? Zašto sada kratite brade, a nekada ste nas ubjeđivali da je brada wādžib i da se smije skratiti samo "ako je život u pitanju"?! Ko vama to prijeti smrću? Recite nam, pa da se zajedno, kao nekada, borimo protiv njih. Zašto, umjesto bijelih kapica i široke odjeće, danas oblačite uska odijela, i to još sa kravatom, a nekada ste nam govorili da je to oponašanje nevjernika? Sjećate li se kada ste nas na svojim predavanjima podsticali da volimo džihād i mudžāhide, a danas vi vođe džihāda nazivate "banditima". Vi ste nas učili da se borimo protiv novotarija, a danas nam se smijete kad novotarije izbacujemo iz džāmija. Kako je to el-Makdisi nekada bio rado viđen u časopisu "SAFF", a danas je taj isti – duhovni vođa ove negativne, ekstremne struje muslimana? Mustafa ef. Cerić je odjednom postao " 'ālim" u vašem časopisu, a nekada ste nam govorili da je novotar i filozof? Zašto prozivate skupinu mladića iz Sandžaka u svome časopisu, kad su nekada oni bili glavni distributeri vašeg lista u Sandžaku?

Šta se to dešava sa vama? Recite nam već jednom u čemu je problem?

Ako ste podlegli svim ovim iskušenjima koja su snašla današnje vjernike, pa ne možete da izdržite ovaj pritisak – shvatićemo vas. Pa, Uzvišeni Allah nikoga ne opterećuje preko njegovih mogućnosti... Ali, nemojte prozivati nas, koji smo odlučili da ostanemo na ono na čemu smo nekada bili zajedno, čvrsto se držeći sunneta Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem. Nemojte nam vi lijepiti kojekakve etikete, kao što to rade neprijatelji Allāhove vjere. Ako ste napustili naš saff – nemojte stajati u saff sa onima koji su protiv vas!

Ako ste, pak, odlučili da promijenite menhedž radi nekih dunjalučkih koristi – onda to uradite na jedan kulturniji način. Nemojte kaljati našu čast, a s ciljem da sebe prikažete u što boljem svjetlu. Samo nam recite kome to hoćete da dokažete da više niste ono što ste nekada bili. Možda vam mi možemo pomoći u tome.

Evo, apelujemo na Islamsku Zajednicu i sve one kojima se želite prikazati u što ljepšim bojama: 

''Otvorite im već jednom vrata vaših organizacija! Oni više nisu "vehābije" niti "ekstremni muslimani". Oni više ne nose duge brade i kratke nogavice, oni sada nose kravate isto kao i vi... Njima više ne smetaju novotarije, kao ni vama. Oni sada ismijavaju one koji se bore protiv novotarija, isto kao i vi. Oni sada klanjaju dženāze svim Bošnjacima, bez izuzetka, i nimalo im ne smeta to što su neki od njih cijeli život psovali Uzvišenog Allaha, ili umrli sa Titovom slikom u džepu. Oni se stide vremena kada su vam "pravili probleme" u džāmijama, izgovarajući naglas: Āmīn! Primite ih već jednom u vaše organizacije, pa olakšajte i njima i nama. Dosadilo nam je više da nas prozivaju u svakom novom broju "SAFF"-a, da bi se vama dokazali. A i njima će biti draže da više ne pišu o nama, već da taj prostor u "SAFF"-u iskoriste za mudre savjete i izreke njihovog novog duhovnog lidera Mustafe Cerića.''

A ako nekada ponovo odlučite da se vratite u nas saf – bujrum! Kod nas su, za sve one kojima je Allāhova vjera iznad svega – vrata uvijek otvorena. Samo pazite! Nemojte da budete od onih za koje Uzvišeni kaže: 

''Među vama ima i takvih koji će sigurno oklijevati i koji će, ako doživite poraz, reći: "Sām Allāh m i je svoju milost ukazao što s njima nisam bio!" A ako vam Allāh da pobjedu, on će sigurno reći, kao da je između vas i njega bilo nekakvo prijateljstvo: "Da sam kojom srećom s njima bio – veliki plijen bih dobio!" '' (sūra en-Nisā', 72. i 73. ājet).

Pripremili:

Ebū Hamza i Ebū Ibrāhīm

O vi džamijski ključaroši !!!

U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!

I neka je mir i spas na Poslanika sallallahu alejhi we sellem koji je rekao (u značenju): ''Prenesite od mene makar ajet!'' Svjedoci smo u našem okruženju tužne činjenice uzimanja monopola nad Allahovim kućama i odnosa prema tim časnim mjestima kakav ona ne zaslužuju. Često se neki postavljaju kao da su džamije nekog drugog – mimo Allaha - radi,  a kaže Uzvišeni u Kur'anu: ''Džamije su Allaha radi i ne molite se pored Allaha nikome'' (prijevod značenja sure el-Džinn/18); Kur'an govori i o onima koji brane odsjedanje i boravak u mesdžidima: ''Ima li većeg nasilnika od onoga koji brani da se u Allahovim mesdžidima ime Njegovo spominje i koji radi na tome da se oni opustoše. Takvi bi trebalo da u njih samo sa strahom ulaze. Oni će na ovome svijetu poniženje doživjeti, a na drugom ih čeka kazna velika!''(prijevod značenja sure el-Bekare/114); A zatim u suri iz zadnjeg džuza koju često učimo, a možda o njenim porukama ne razmišljamo...''Vidje li ti onoga koji brani robu da klanja?''(prijevod značenja sure el-Alaq/9-10); ''Zar on ne zna da Allah sve vidi? Ne valja to! Ako se ne okani, dohvatićemo ga za kiku, kiku lažnu i grješnu, pa neka on pozove društvo svoje (kao što je 'policija' npr. kojom se prijeti Allahovim robovima...) – Mi ćemo pozvati zebanije. Ne valja to! Ti njega ne slušaj, već sedždu obavljaj i nastoj da se Gospodaru svome približiš!'' (prijevod značenja sure el-Alaq/14-19); U suri et-Tewbe koja govori o licemjerima i koja nosi brojne poruke iz kojih lakše možemo shvatiti dešavanja koja gledamo i postupke nekih kojima se možda čudimo, spominje Uzvišeni Allah ko zaslužuje da se brine o Njegovim kućama na zemlji: ''Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadat se je, na pravom putu.''(prijevod značenja sure et-Tewbe/18); A zatim opet na drugim mjestima u Allahovoj knjizi: ''I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i navečer Gospodaru  Svome mole u želji za licem Njegovim – ti nećeš za njih odgovarati, a ni oni neće odgovarati za tebe, jer bi, ako bi ih otjerao, nasilnik bio.''(prijevod značenja sure el-En'am/52); ''A zaslužuju da ih Allah kazni kad brane drugima pristup časnom hramu, a oni nisu njegovi čuvari. čuvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allaha boje, ali većina njih ne zna.''(prijevod značenja sure el-Enfal/34); 

Postavlja se pitanje da li je moguće da se Allaha boji onaj koji rastjeruje ljude iz Allahove kuće?! I rekao je uzvišeni: ''U Džamijama koje se voljom Njegovom podižu i u kojima se Njegovo ime spominje – hvale Njega ujutro i navečer, ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju...''(Prijevod značenja sure En-Nur/36-37); A zar nije više nego zalosno da omladinu i ljude, koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju u džamijama, u tome ometaju – tjerajući ih i često požurujući – oni koji 'brinu' o Allahovim kućama, a pod raznim izgovorima, kao što su: 'Rekli su nam...', 'Mora se izaći kad svi završe...', 'Sevap je i kod kuće..', Itd..., A šta Allah kaže..?!

O vi džamijski ključari...! Zar ima pokornosti Stvorenju u nepokornosti Stvoritelju i da li je to po vašem shvatanju poštivanje Allahovih svetinja..?! ''A ko poštuje Allahove svetinje to mu je dobro kod Gospodara Njegova...'' (prijevod značenja sure el-Hadždž/30)

U siri (životopisu) Poslanika sallallahu alejhi we selleme možemo pročitati sljedeće o funkciji mesdžida...:''Mesdžid nije bio mjesto samo za namaz.Bio je i škola u   kojoj su muslimani saznavali Islam, proučavali ga i učili. Tu su se okupljala različita plemena i rješavala svoje sukobe, plemenske nesuglasice i netrepeljivosti. Tu su se donosile odluke  obustavi plemenskih ratova. Mesdžid je bio ustanova u  kojoj su se donosile sve odluke od životnog interesa za muslimane... Uza sve ovo, mesdžid je bio prihvatilište mnoge sirotinje i muhadžira (izbjeglica), koji nisu imali svoje domove, ni imetka, itd...'(pogledaj 'Zapečaćeni džennetski napitak', str.199-200) Takođe, spominje se da su tadašnji mušrici ezijetili Poslanika sallallahu alejhi we selleme na razne načine i u raznim prilikama pa i onda kad bi klanjao  haremu Kabe, ali vidimo da je on  sallallahu alejhi we selleme uprkos tome običavao dolaziti u harem da bi se klanjao Allahu Jedinom, makar bio uznemiravan od mušrika... ''Jednoga dana, jedan od spomenutih neprijatelja je prebacio ovčija crijeva na Resulullaha sallallahu alejhi we selleme dok je klanjao  haremu Kabe, a drugi je to isto znao baciti na put kuda bi prolazio Resulullah sallallahu alejhi we selleme. Stoga je on često uzimao sebi kutak u džamiji da  miru klanja zaklonjen od dušmana. Nekada je znao pokupiti bačena crijeva, te s njima izaći pred džamiju, zatim bi uzbuđen i ljut viknuo: ''O beni Abdi Menaf! Kakvi su ovo susjedi? Zašto mi to rade, šta sam im učinio!? (pogledaj 'Zapečaćeni džennetski napitak', str.96)

A šta vidimo da se radi danas Allahovim robovima koji nastoje da se dosljedno drže Kur'anskih odredbi i sunneta Poslanika sallallahu alejhi we selleme...? Onima koji radost nalaze  džamiji i koji žele da ožive Allahove kuće... Prstom se pokazuje na njih, a nerijetko se i jezici usmjeravaju prema njima  pogrdne riječi im se upućuju... Takvi 'garibi' danas mogu ponoviti već spomenute riječi Poslanika  sallallahu alejhi we selleme... 

Na razumnima je da razmisle, da iz pouku uzmu i ispravan stav zauzmu...

Onda se postavlja pitanje šta je činiti onima koji često zateknu zaključana vrata ili kapiju džamije... Da li da šute, slegnu ramenima i pomire se sa situacijom, nalazeći izgovor u tome što se neko sjetio da nazove kukavičluk i gaflet mudrošću  manjom štetom, ili da makar učine što mogu...!? Šta Allahova Knjiga kaže  dužnosti opominjanja, o dužnosti onih koji se Allaha boje...?; ''Oni koji se boje Allaha neće za njih račun polagati, ali su dužni da opominju ne bi li se okanili.''(prijevod značenja sure el-En'am/69); Neka su nam na pameti  riječi Poslanika sallallahu alejhi we selleme (u prev. značenju): ''Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, vi ćete naređivati na dobro i odvraćati od zla, ili će Allah uskoro poslati svoju kaznu na vas, pa ćete ga poslije toga moliti,  On vam se neće odazvati.'' (Tirmizi) Takođe, o dužnosti naređivanja dobra i odvraćanja od zla, veoma jasno govori i hadis Poslanika  sallallahu alejhi we selleme (u prev. značenju): ''Ko od vas vidi neko loše djelo neka ga izmijeni (ukloni) rukom (prisilno), a ako ne bude u stanju neka to uradi riječima (neka naredi da se ukloni), a ako ni to ne bude u stanju neka ga bar  srcem svojim prezre, a to je najslabiji čin imana!''(Muslim) – Pa ne budimo od onih sa najslabijim imanom ili,ne dao Allah,ako nema ni prezira srcem,da naš iman bude pod velikim upitnikom..! 

Prenosi se da je rekao Poslanik sallallahu alejhi we selleme (u prev. značenju): ''Allahu najdraža mjesta su džamije, a najmrža pijace.''(Muslim); Takođe je rekao (u prev. značenju): ''...Kada obavi namaz meleci donose salavat na Njega sve dok boravi na mjestu na kome je klanjao, govore: Allahu naš smiluj mu se! I sve dok boravi na mjestu  na kome je klanjao kao da je u namazu!''(Buhari); Prenose se od Poslanika sallallahu alejhi we selleme i sljedeće riječi (u prev. značenju): ''Kada se ljudi okupe u jednoj od Allahovih kuća (džamija) da uče Allahovu knjigu (Kur'an) i da je međusobno proučavaju, na njih se spusti mir, prekrije ih Allahova milost, okruže ih meleki  Allah ih spomene među onima koji su kod Njega!''(Muslim); Abdullah B. Amr kaže: ''Klanjali smo jednog dana sa Poslanikom, sallallahu alejhi we selleme, akšam namaz. Nakon namaza neki su otišli, a neki ostali u džamiji. Nakon toga dođe Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selleme, žurno sa dubokim uzdisajima i reče: 'Radujte se, vaš Gospodar je otvorio jedna od nebeskih vrata, ponosi se vama pred svojim melekima i kaže: Pogledajte moje robove obavili su jedan propisani namaz i čekaju drugi!''(Ibn-Madže i Ahmed); A u drugoj predaji stoji da su ashabi klanjali dobrovoljne namaze nakon akšama (čekajući jaciju)! (Ebu-Davud i Bejheki); Selman El-Farisi kaže da je Poslanik sallallahu alejhi we selleme rekao: ''Ko upotpuni abdest u svojoj kući, potom ode u džamiju, on je Allahov gost, a pravo domaćina je da ugosti gosta!''(Taberani); Prenosi se od Abdullaha Ibn Omera, radijallahu anhum da je rekao: ''Allahov Poslanik sallallahu alejhi we selleme bi klanjao sabah i sjedio u mesdžidu sve dok ne bi mogao klanjati duha namaz i rekao bi: „Ko klanja sabah namaz i sjedne u džamiji do duha namaza, imat će nagradu primljenog hadždža i umre!''(et-Taberani); Takođe, prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, da je Allahov poslanik sallallahu alejhi we selleme rekao: ''Meleki se natječu oko zapisivanja boravka (ostajanja) u džamiji između namaza, odlaska na namaze u njih i upotpunjavanja abdesta u teškim okolnostima, a ko bude činio spomenuta djela živjeti će u dobru i umrijeće u dobru!''(Tirmizi i Ahmed)

O vi džamijski ključari...

Da li ste čuli za ove i slične hadise i ajete iz Allahove knjige...? pa pitamo vas onda, s kojim pravom da uskraćujete Allahovim robovima ono što im je Allah dozvolio, čak pohvalnim i veoma vrijednim djelom učinio, i zar se ne bojite Allaha zbog uznemiravanja i istjerivanja Njegovih gostiju...!?! Pitamo se, a pitamo i vas, zar ne bi trebalo da pozivate u džamiju one koji ne dolaze, a ne, upravo suprotno tome, da tjerate i one malobrojne koji dođu...?! zašto ne usmjerite svoje ključeve i bijes na mjesta gdje se alkohol toči, gdje se kocka okreće i druga zla čine, umjesto na one koji vole da budu u džamiji i između namaza...?! Da li ste svjesni da zabranjujući omladini boravak u džamijama odvodite ih možda upravo, bili vi ili ne svjesni toga, u šejtanske prostore i da pomažete Iblisovu vojsku!? S pravom zapitanost da li ste u vojsci šejtanskoj...?! Da li to sve planski radite...?! A vi koji pomažete ključare, razmislite o tome pomažete li dobro djelo ili nepravdu, i da li je opravdanje to što vam je neko naredio i što vam je to posao...?! ''I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži...''(prijevod značenja sure Hud/113)

Bojati se Allahove kazne, zbog našeg odnosa prema mesdžidima, a znamo šta se u skoroj prošlosti desilo sa mnogim džamijama na ovim prostorima, jer su u većini slučajeva izgubile svoju pravu funkciju i bile svedene na kulturni spomenik... Svi vi koji nazivate držanje džamija zaključanim i pustom 'brigom' o kućnom redu i čuvanjem džamije, kao i vi koji nazivate šutnju, pasivnost, pokoravanje onome ko propisuje mimo Allaha, Itd... mudrošću, manjom štetom i sličnim nazivima znajte da promjena imena neke stvari ne mijenja suštinu već da je to stara Iblisova lanetullahi alejhi spletka kojom obmanjuje i zavodi, spletka kojom je naše praroditelje iz džennetskih ljepota izveo predstavivši im zabranjeno drvo, drvetom vječnosti, a možemo u Kur'anu o tome čitati... Dalje u tome kazivanju saznajemo da je izlaz nakon grijeha u pokajanju, pa pokajmo se svi Allahu i zatražimo od Njega da nas učvrsti na istini....

 
Vratimo Allahovim kućama na zemlji njihov hakk i govorimo bez straha riječi istine! ''Neka nikoga od vas ne spriječi strah od ljudi da kaže istinu kada je vidi ili bude njen svjedok, jer mu riječ istine neće približiti čas smrti niti mu umanjiti nafaku!''(Ahmed) Rekao je  onaj u kome imamo najljepši uzor, Poslanik sallallahu alejhi we selleme ve ala alihi we ashabihi...