Muhammad b. Usejmin
Hvala Allahu, Koji je zadovoljan da nam islam bude vjera i Koji je islam učinio vjerom lahkoće i velikodušnosti.
Hvala Allahu, Koji je zadovoljan da nam islam bude vjera i Koji je islam učinio vjerom lahkoće i velikodušnosti.
" On vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao." (EI-Hadždž: 78)
Vjerujem da nema drugog boga osim Allaha Jedinog, Koji nema druga, i vjerujem da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. Nije mu nikada dato da bira između dvije stvari, a da nije izabrao lakšu ukoliko se ne bi radilo o grijehu. Neka je neizmjerni salavat i selam Allahov na njega, njegovu časnu porodicu i vrijedne ashabe i na sve one koji se budu držali njegovog sunneta (puta) do Sudnjeg dana.
Muslimani, bojte se Allaha i zahvaljujte Mu što je posebno vas počastio ovom uzvišenom vjerom i poslanstvom ovog plemenitog Vjerovjesnika.
" Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kad im je jednog između njih kao poslanika poslao da im riječi Njegove kazuje, da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči jer su prije bili u očitoj zabludi.,,. (Ali-'lmran: 164)
Zaista je ova vjera sa kojom je od Allaha došao naš Poslanik - vjera milosti, dobra i sreće za cijelo čovječanstvo. U svijetu se nikada dosad nije pojavila vjera uzvišenija, potpunija (sveobuhvatnija) i lakša od ove istinite vjere, vjere za koju nam Allah preporučuje da se nje čvrsto držimo sve do časa smrtnoga.
" O vjernici bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani! " (Ali-'lmran: 102)
Ibrahim, a.s., i njegov sin Ismail molili su Allaha da njih i njihovo potomstvo učini sljedbenicima ove vjere - muslimanima, pa su rekli:
" Gospodaru naš učini nas dvojicu muslimanima - Tebi odanim i porod naš neka bude odan Tebi (neka budu muslimani)" (El-Bekara 128)
" I Ibrahim ostavi u amanet to sinovima svojim, a i Jakub: " Sinovi moji Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto ne umirite drukčije nego kao muslimani " (El-Bekara: 132)
Islam je, dakle, potpuna predanost Allahu putem tevhida (vjerovanja u Božije jedinstvo), pokornosti i poslušnosti Njemu i potpuna čistota od širka, idolatrije i idolopoklonika, mušrika. To je vjera svih vjerovjesnika, jer Nuh, a.s., kaže:
" l naređeno mi je da budem musliman." (En-Neml: 91)
" I Musa reče: O narode moj ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste muslimani ''(Junus. 84)
Islam, dakle, u njegovom općem značenju obuhvata svaki šerijat sa kojim je Allah, dž.š., poslao jednog od vjerovjesnika prije dolaska pečata svih poslanika, našeg vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s. Njegovim dolaskom objedinjena je nebeska vjera, a njegovo poslanstvo obuhvatilo je cijela dva svijeta: džine i ljude i trajat će sve do konca dunjaluka. Neće biti mijenjana niti derogirana sve do Dana sudnjeg.
'A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati. (Ali-imran)
Poslanikovim dolaskom Allah, dž.š., otklonio je teret i teškoće od svakoga ko ga bude vjerovao i slijedio:
" Onima koji će slijediti Poslanika, Vjerovjesnika, koji neće znati ni čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i lndžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji u njega budu vjeroyali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili, postići ono što budu željeli."
" Reci: 0 ljudi ja sam svima vama Allahov poslanik, Njegova vlast je i na nebesima i na Zemlji, nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, Vjerovjesnika, koji ne zna da čita i piše, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove/ njega slijedite · da biste na Pravom putu bili "
Svi su islamski propisi dakle, lahki i primjenljivi.
" Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate" (El-Bekara: 286)
" I u vjeri vam nije ništa teško propisao. " (El Hadždž: 78)
" Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih " (El Bekara: 185)
" Zato se Allaha bojte koliko god možete. " (El-Tegabun: 16)
A Poslanik, s.a.v.s., kaže:
" Kada vam nešto naredim, poslušajte koliko ste u stanju. " l kaže: " Poslan sam sa velikodušnom pravom vjerom (islamom)." Allah je, dž.š., u ovoj uzvišenoj vjeri uzeo u obzir sva stanja i situacije Svojih robova, iz milosti prema njima i olakšanja, pa je za svako stanje propisao ono što mu odgovara. Tako je dopustio putniku da se mrsi u ramazanskim danima i da ih naposti u drugim danima koje će moći lakše ispostiti. Također mu je dozvolio da namaz od četiri rekata skraćuje na dva rekata, te da izvrši spajanje dva namaza u jednom namaskom vremenu. Onom ko je u stanju straha propisao je da klanja u skladu s njegovim stanjem: hodajući, jašući, okrenut prema kibli ili prema nekoj drugoj strani.
" A ako se budete nečega bojali -onda hodajući ili jašući. " (Bekara: 239)
Bolesniku je propisao da klanja u skladu s njegovim mogućnostima: stojeći, sjedeći ili na strani (ležeći). Zatim je Uzvišeni Allah oslobodio ovaj ummet odgovornosti za ono što učine greškom, iz zaborava ili pod prisilom.
" Gospodaru naš ne kazni nas ako zaboravimo ili ako nešto nehotice učinimo ! " (El-Bekara: 286)
Taberanija i lbn-Hibban prenose od Ibn-Abbasa, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
" Allah je oprostio mom ummetu grešku, zaborav i ono na što su prisiljeni."
A također je rekao i sljedeće:
" Ko se zaboravi na ramazan pa nešto pojede ili popije, neka dovrši svoj post, jer Allah je Taj Koji ga je nahranio i napojio."
Također, Uzvišeni je Allah za nužne situacije odredio propise koji im odgovarajuj pa je onom ko se nađe u nuždi dozvolio ono što je u normalnim uvjetima haram (zabranjeno), kao što je jedenje strvine.
Uzvišeni kaže:
'A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati. (Ali-imran)
Poslanikovim dolaskom Allah, dž.š., otklonio je teret i teškoće od svakoga ko ga bude vjerovao i slijedio:
" Onima koji će slijediti Poslanika, Vjerovjesnika, koji neće znati ni čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i lndžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji u njega budu vjeroyali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili, postići ono što budu željeli."
" Reci: 0 ljudi ja sam svima vama Allahov poslanik, Njegova vlast je i na nebesima i na Zemlji, nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, Vjerovjesnika, koji ne zna da čita i piše, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove/ njega slijedite · da biste na Pravom putu bili "
Svi su islamski propisi dakle, lahki i primjenljivi.
" Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate" (El-Bekara: 286)
" I u vjeri vam nije ništa teško propisao. " (El Hadždž: 78)
" Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih " (El Bekara: 185)
" Zato se Allaha bojte koliko god možete. " (El-Tegabun: 16)
A Poslanik, s.a.v.s., kaže:
" Kada vam nešto naredim, poslušajte koliko ste u stanju. " l kaže: " Poslan sam sa velikodušnom pravom vjerom (islamom)." Allah je, dž.š., u ovoj uzvišenoj vjeri uzeo u obzir sva stanja i situacije Svojih robova, iz milosti prema njima i olakšanja, pa je za svako stanje propisao ono što mu odgovara. Tako je dopustio putniku da se mrsi u ramazanskim danima i da ih naposti u drugim danima koje će moći lakše ispostiti. Također mu je dozvolio da namaz od četiri rekata skraćuje na dva rekata, te da izvrši spajanje dva namaza u jednom namaskom vremenu. Onom ko je u stanju straha propisao je da klanja u skladu s njegovim stanjem: hodajući, jašući, okrenut prema kibli ili prema nekoj drugoj strani.
" A ako se budete nečega bojali -onda hodajući ili jašući. " (Bekara: 239)
Bolesniku je propisao da klanja u skladu s njegovim mogućnostima: stojeći, sjedeći ili na strani (ležeći). Zatim je Uzvišeni Allah oslobodio ovaj ummet odgovornosti za ono što učine greškom, iz zaborava ili pod prisilom.
" Gospodaru naš ne kazni nas ako zaboravimo ili ako nešto nehotice učinimo ! " (El-Bekara: 286)
Taberanija i lbn-Hibban prenose od Ibn-Abbasa, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
" Allah je oprostio mom ummetu grešku, zaborav i ono na što su prisiljeni."
A također je rekao i sljedeće:
" Ko se zaboravi na ramazan pa nešto pojede ili popije, neka dovrši svoj post, jer Allah je Taj Koji ga je nahranio i napojio."
Također, Uzvišeni je Allah za nužne situacije odredio propise koji im odgovarajuj pa je onom ko se nađe u nuždi dozvolio ono što je u normalnim uvjetima haram (zabranjeno), kao što je jedenje strvine.
Uzvišeni kaže:
" A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, tek toliko da glad utoli njemu grijeh nije. Allah zaista prašta i milostiv je." (El-Bekara: 171)
" Onome ko bude primoran, kad hara glad bez namjere da učini grijeh, Allah će oprostitii samilostan biti. " (El-Maida: 3)
Allah, dž.š., propisao je muslimanu da čistom zemljom uzme tejemum (potirući, umjesto vodom, svoje lice i ruke), u slučaju kada nema vode ili u
slučaju da je njena upotreba štetna (po zdravlje). Allah, dž.š., kaže:
" ako ste bolesni, ili na putu, ili ako ste izvršili prirodnu potrebu, ili ako ste se sastajali sa ženama, a ne nađete vode, onda rukama svojim čistu zemlju dotaknite i njima preko lica svojih i ruku svojih pređite. Allah ne želi da vam pričini poteškoće, već želi da vas učini čistim i da vam blagodat Svoju upotpuni da biste bili zahvalni. " (El-Maida: 6)
A kad je Allah, dž.š., propisao džihad na Njegovom putu, borbu protiv nevjernika imecima i životima, uvažio je prilike onih koji nisu u mogućnosti ispuniti ovu obavezu pa im je olakšao i opravdanje njihovo prihvatio. Uzvišeni Allah kaže:
'' Neće se ogriješiti nemoćni i bolesni i oni koji ne mogu naći sredstva za borbu, samo ako su prema Allahu i Njegovom Poslaniku iskreni. Nema razloga da se išta prigovara onima koji čine dobra djela -a Allah prašta i samilostan je. " (Et-Tevba: 91)
l također kaže:
" Nije griijeh slijepom, ni hromom ni bolesnom ! " (El-Feth: 17)
Postoji još mnoštvo drugih primjera koji govore o velikodušnosti islama kao i o njegovoj lahkoći. Tako je Vjerovjesnik, s.a.v.s., zabranio čovjeku da se opterećuje ibadetom (da muči sam sebe dodatnim dozama ibadeta), preporučujući mu da u tome bude umjeren. Imam Muslim prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
" Propali su oni koji cjepidlače i pretjeruju ".
A Buharija, Allah mu se smilovao, pripovijeda da su neka tri čovjeka došla kućama žena Vjerovjesnikovih, s.a.v.s., i raspitivali se o Poslanikovom, s.a. v .s., ibadetu. Kada su izviješteni o tome, činilo se da im je to izgledalo malo i nedovoljno, pa su rekli:
" Gdje smo mi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kojemu su oprošteni svi grijesi, i prijašnji i potonji ?!" Jedan od njih tada reče: "Ja ću stalno noću klanjati i neću spavati." Drugi dodade: "A ja ću svaki dan postiti i neću se mrsiti." Treći reče: "Ja ću se kloniti žena i neću se nikako ženiti." Kada je Poslanik, s.a.v.s., došao (i nakon što je obaviješten o slučaju), rekao je: "Jeste li vi oni što su rekli to i to ? Tako mi Allaha, ja se najviše od svih vas bojim Allaha i najpobožniji sam Njemu, međutim ja postim i mrsim se, klanjam (noćni namaz), ali i spavam i ženim se. Ko odstupi od moga sunneta i ne bude ga volio taj ne pripada meni ! "
Tako je Poslanik, s.a.v.s., odredio sredinu između pretjerivanja i zapuštanja (nehaja). Nema, dakle, u islamu pretjerivanja i prekomjernosti, ali ni nemarnosti i popustljivosti; treba ustrajati u činjenju dobra bez opterećivanja onim što nanosi poteškoće.
Poštovani muslimani !
Ima ljudi koji žele iskoristiti velikodušnost islama u negativnom smislu pa dopuštaju sebi činjenje harama, a zapostavljaju dužnosti i obaveze. Oni kažu: " Vjera je lahka (u vjeri nema poteškoće)" Da, vjera je lahka i u njoj nema poteškoće. Međutim, to su riječi istine kojima se namjerava reći neistina, jer lahkoća vjere ne znači njenu velikodušnost u oslobađanju od obaveza i prepuštanju griješenju i haramima. Lahkoća vjere znači prelazak roba sa teškog ibadeta na lahki ibadet, kao: prelazak musafira sa potpunog namaza na skraćeni namaz, prenošenje posta u danima putovanja na post u nekim drugim danima, prelazak sa čišćenja vodom na čišćenje čistom zemljom i sl. Tu isto tako spada oslobađanje vadžiba (obaveze) osobe koja je nemoćna da ga izvrši, uz iskreni nijet da će ga izvršiti kada bude mogla, a ne da ostavi vadžib iz želje da ga se oslobodi ili iz mržnje prema njemu, jer onome ko ostavi vadžib . (obavezu) iz nemoći da ga učini, uz iskren nijet da ga uradi kada bude u mogućnosti, pišu se sevabi isto kao i onome ko ga je uradio. U hadisu kojeg prenosi Enes, r.a., Allahov Poslanik: s.a.v.s., kaže:
" U Medini ima ljudi koji su sa vama ma kuda se vi kretali i ma koju dolinu presijecali." Ashabi rekoše: " U Medini su, a sa nama ?!" "Da", odgovori Poslanik, "zadržao ih je uzur, opravdani razlog. "
A Džabir, r.a, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
" Ostavili ste iza sebe u Medini ljude koji, kojim god putem se vi kretali i koju god dolinu presijecali, učestvuju sa vama u nagradi. Zadržala ih je bolest. "
Lahkoća vjere, dakle, ne znači da ostavljaš obaveze (vadžibe), a činiš harame. Naprotiv, onaj ko tako bude postupao zaslužuje kaznu i na dunjaluku i na ahiretu. Stoga su u Šerijatu određene granice i propisane kazne i sankcije s ciljem da se takvi obuzdaju i onemoguće i da se primoraju na poštivanje propisa vjere.
A slični njima jesu i oni koji čine grijehe i prijestupe, pa kada im se to želi spriječiti i zatraži se da to ne čine, oni kažu: " Vjera se ne ogleda u spoljašnjim manifestacijama, vjera je u srcu ", dokazujući to Poslanikovim, s.a.v.s., riječima: " Takvaluk (bogobojaznost) jeste ovdje ", pri čemu je pokazao na svoja prsa, s.a.v.s.
Međutim, to je pogrešno i neprihvatljivo korištenje argumenata jer onaj u čijem srcu ima takvaluka mrzi grijehe i kloni ih se, onaj kod koga takvaluk u srcu oslabi ili ga u potpunosti nestane, ne osjeća odvratnost prema grijesima i ne osuđuje ih. Allah, dž.š. kaže:
" Ko poštiva Allahove propise, to je znak bogobojaznosti (čestitosti)
srca. "(EI-Hadždž: 32)
Fesad iskvarenost vanjštine ili spoljašnosti upućuje na iskvarenost unutrašnjosti (srca), dok ispravnost unutrašnjosti (srca) ostavlja traga na ispravnost spoljašnjosti (pojavnih manifestacija), jer korijen bogobojaznosti leži u srcu. Poslanik, s.a.v.s. kaže:
" U tijelu ima jedan organ (komad mesa) koji ako je ispravan (zdrav), ispravno je čitavo tijelo, a ako je pokvaren (bolestan), iskvari se čitavo tijelo. Taj je organ srce. "
" Gospodaru naš Ti popravi naša srca i učvrsti ih na Putu istine ! Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kad si nam, već, na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost, Ti si uistinu, Onaj Koji mnogo daruje ! " (Ali-'lmran: 6)
" Onome ko bude primoran, kad hara glad bez namjere da učini grijeh, Allah će oprostitii samilostan biti. " (El-Maida: 3)
Allah, dž.š., propisao je muslimanu da čistom zemljom uzme tejemum (potirući, umjesto vodom, svoje lice i ruke), u slučaju kada nema vode ili u
slučaju da je njena upotreba štetna (po zdravlje). Allah, dž.š., kaže:
" ako ste bolesni, ili na putu, ili ako ste izvršili prirodnu potrebu, ili ako ste se sastajali sa ženama, a ne nađete vode, onda rukama svojim čistu zemlju dotaknite i njima preko lica svojih i ruku svojih pređite. Allah ne želi da vam pričini poteškoće, već želi da vas učini čistim i da vam blagodat Svoju upotpuni da biste bili zahvalni. " (El-Maida: 6)
A kad je Allah, dž.š., propisao džihad na Njegovom putu, borbu protiv nevjernika imecima i životima, uvažio je prilike onih koji nisu u mogućnosti ispuniti ovu obavezu pa im je olakšao i opravdanje njihovo prihvatio. Uzvišeni Allah kaže:
'' Neće se ogriješiti nemoćni i bolesni i oni koji ne mogu naći sredstva za borbu, samo ako su prema Allahu i Njegovom Poslaniku iskreni. Nema razloga da se išta prigovara onima koji čine dobra djela -a Allah prašta i samilostan je. " (Et-Tevba: 91)
l također kaže:
" Nije griijeh slijepom, ni hromom ni bolesnom ! " (El-Feth: 17)
Postoji još mnoštvo drugih primjera koji govore o velikodušnosti islama kao i o njegovoj lahkoći. Tako je Vjerovjesnik, s.a.v.s., zabranio čovjeku da se opterećuje ibadetom (da muči sam sebe dodatnim dozama ibadeta), preporučujući mu da u tome bude umjeren. Imam Muslim prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
" Propali su oni koji cjepidlače i pretjeruju ".
A Buharija, Allah mu se smilovao, pripovijeda da su neka tri čovjeka došla kućama žena Vjerovjesnikovih, s.a.v.s., i raspitivali se o Poslanikovom, s.a. v .s., ibadetu. Kada su izviješteni o tome, činilo se da im je to izgledalo malo i nedovoljno, pa su rekli:
" Gdje smo mi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kojemu su oprošteni svi grijesi, i prijašnji i potonji ?!" Jedan od njih tada reče: "Ja ću stalno noću klanjati i neću spavati." Drugi dodade: "A ja ću svaki dan postiti i neću se mrsiti." Treći reče: "Ja ću se kloniti žena i neću se nikako ženiti." Kada je Poslanik, s.a.v.s., došao (i nakon što je obaviješten o slučaju), rekao je: "Jeste li vi oni što su rekli to i to ? Tako mi Allaha, ja se najviše od svih vas bojim Allaha i najpobožniji sam Njemu, međutim ja postim i mrsim se, klanjam (noćni namaz), ali i spavam i ženim se. Ko odstupi od moga sunneta i ne bude ga volio taj ne pripada meni ! "
Tako je Poslanik, s.a.v.s., odredio sredinu između pretjerivanja i zapuštanja (nehaja). Nema, dakle, u islamu pretjerivanja i prekomjernosti, ali ni nemarnosti i popustljivosti; treba ustrajati u činjenju dobra bez opterećivanja onim što nanosi poteškoće.
Poštovani muslimani !
Ima ljudi koji žele iskoristiti velikodušnost islama u negativnom smislu pa dopuštaju sebi činjenje harama, a zapostavljaju dužnosti i obaveze. Oni kažu: " Vjera je lahka (u vjeri nema poteškoće)" Da, vjera je lahka i u njoj nema poteškoće. Međutim, to su riječi istine kojima se namjerava reći neistina, jer lahkoća vjere ne znači njenu velikodušnost u oslobađanju od obaveza i prepuštanju griješenju i haramima. Lahkoća vjere znači prelazak roba sa teškog ibadeta na lahki ibadet, kao: prelazak musafira sa potpunog namaza na skraćeni namaz, prenošenje posta u danima putovanja na post u nekim drugim danima, prelazak sa čišćenja vodom na čišćenje čistom zemljom i sl. Tu isto tako spada oslobađanje vadžiba (obaveze) osobe koja je nemoćna da ga izvrši, uz iskreni nijet da će ga izvršiti kada bude mogla, a ne da ostavi vadžib iz želje da ga se oslobodi ili iz mržnje prema njemu, jer onome ko ostavi vadžib . (obavezu) iz nemoći da ga učini, uz iskren nijet da ga uradi kada bude u mogućnosti, pišu se sevabi isto kao i onome ko ga je uradio. U hadisu kojeg prenosi Enes, r.a., Allahov Poslanik: s.a.v.s., kaže:
" U Medini ima ljudi koji su sa vama ma kuda se vi kretali i ma koju dolinu presijecali." Ashabi rekoše: " U Medini su, a sa nama ?!" "Da", odgovori Poslanik, "zadržao ih je uzur, opravdani razlog. "
A Džabir, r.a, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
" Ostavili ste iza sebe u Medini ljude koji, kojim god putem se vi kretali i koju god dolinu presijecali, učestvuju sa vama u nagradi. Zadržala ih je bolest. "
Lahkoća vjere, dakle, ne znači da ostavljaš obaveze (vadžibe), a činiš harame. Naprotiv, onaj ko tako bude postupao zaslužuje kaznu i na dunjaluku i na ahiretu. Stoga su u Šerijatu određene granice i propisane kazne i sankcije s ciljem da se takvi obuzdaju i onemoguće i da se primoraju na poštivanje propisa vjere.
A slični njima jesu i oni koji čine grijehe i prijestupe, pa kada im se to želi spriječiti i zatraži se da to ne čine, oni kažu: " Vjera se ne ogleda u spoljašnjim manifestacijama, vjera je u srcu ", dokazujući to Poslanikovim, s.a.v.s., riječima: " Takvaluk (bogobojaznost) jeste ovdje ", pri čemu je pokazao na svoja prsa, s.a.v.s.
Međutim, to je pogrešno i neprihvatljivo korištenje argumenata jer onaj u čijem srcu ima takvaluka mrzi grijehe i kloni ih se, onaj kod koga takvaluk u srcu oslabi ili ga u potpunosti nestane, ne osjeća odvratnost prema grijesima i ne osuđuje ih. Allah, dž.š. kaže:
" Ko poštiva Allahove propise, to je znak bogobojaznosti (čestitosti)
srca. "(EI-Hadždž: 32)
Fesad iskvarenost vanjštine ili spoljašnosti upućuje na iskvarenost unutrašnjosti (srca), dok ispravnost unutrašnjosti (srca) ostavlja traga na ispravnost spoljašnjosti (pojavnih manifestacija), jer korijen bogobojaznosti leži u srcu. Poslanik, s.a.v.s. kaže:
" U tijelu ima jedan organ (komad mesa) koji ako je ispravan (zdrav), ispravno je čitavo tijelo, a ako je pokvaren (bolestan), iskvari se čitavo tijelo. Taj je organ srce. "
" Gospodaru naš Ti popravi naša srca i učvrsti ih na Putu istine ! Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kad si nam, već, na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost, Ti si uistinu, Onaj Koji mnogo daruje ! " (Ali-'lmran: 6)
