VAŽNOST VREMENA U ŽIVOTU MUSLIMANA
U mnogim kur'anskim ajetima Uzvišeni Allah se kune vremenom ili dijelovima vremena, zbog njegove vrijednosti i važnosti:
'' Tako mi vremena '' (El-Asr, 1),
'' Tako mi jutra i noći kad se utiša '' (Ed-Duha, 2),
'' Tako mi zore i deset noći '' (El-Fedžr, 1-2),
'' Tako mi noći kada tmine razastre i dana kada svane '' (El-Lejl, 1-2).
Vrijeme je život i oni koji ne poznaju njegovu vrijednost i ne iskorištavaju ga na najbolji način u pokornosti Uzvišenom Allahu, radeći djela koja će ih približiti Njemu, žive kao mrtvaci među živima ili poput životinja.
Kaže imam Ibnul-Kajjim u svojoj vrijednoj knjizi ''El-Dževabul-Kafi limen se'ele 'anid-devaiš-šafi'':
'' Čovjekovo vrijeme je ustvari njegov život i ono je osnov i materijal njegovog vječnog života u neprekidnom uživanju ili pak, njegovog teškog i tegobnog života u bolnoj patnji. On prolazi poput oblaka, pa ono što bude za Allaha i radi Allaha, računa se njegovim pravim životom, a sve drugo mimo toga ne smatra se životom ma koliko bio dug njegov životni vijek. Ako čovjek svoje vrijeme provede u nemaru, rasijanosti i pustim željama, a najbolje u čemu ga je proveo bude spavanje i besposlenost, onda je ovakvom bolja smrt od njegovog života.''
Zbog toga će Uzvišeni Allah upitati nevjernike na Sudnjem danu:
''A koliko ste godina na Zemlji proveli'', upitat će On? ''Proveli smo dan ili samo dio dana'', odgovorit će, ''pitaj one koji su brojali.'' (Al-Mu'min, 112-113)
Dakle, uprkos tome što su neki od njih živjeli i više od šezdeset ili sedamdeset godina,budući da svoje vrijeme nisu ispunili obožavanjem Gospodara, koji je ih stvorio, zaboravljajući tako onaj svijet i odajući se strastima na ovom svijetu, osjetit će kratkoću svojih uzaludno provedenih i protraćenih godina života i zato će zaslužiti Allahovu srdžbu. Kaže Poslanik, s.a.v.s.:
'' Uzvišeni Allah mrzi svakog okrutnog i uobraženog (oholog) galamdžiju po pijacama koji je noću poput lešine, a danju kao magarac. Poznaje dunjalučke stvari, a ništa ne zna o ahiretu.'' (Ibn Hibban)
Naš plemeniti Poslanik, s.a.v.s., u mnogim hadisima pojašnjava nam važnost vremena u našem životu i obavezu njegovog iskorištavanja prije nego to bude kasno pa kaže:
'' Neće se pomaći stopalo sina Ademovog na Sudnjem danu sve dok ne bude upitan o pet stvari: o svojim godinama (životu) u šta ih je potrošio, i da li je radio po onom šta je naučio...'' (Tirmizi)
Ovdje je Poslanik, s.a.v.s., posebno spomenuo period mladosti, uprkos tome što ona ulazi u okvir čovjekovog života, da bi ukazao i na važnost i na opasnost tog životnog doba. Mladost je period zdravlja i snage, to je vrijeme najveće aktivnosti i poleta, jer prije toga bio je period slabosti u djetinjstvu, a nakon mladosti dolazi slabost u godinama starosti. Kaže naš voljeni Poslanik, s.a.v.s.:
'' Iskoristi pet stvari prije nego dođe drugih pet: svoju mladost prije starosti, svoje zdravlje prije bolesti, svoje bogatstvo prije siromaštva, svoje slobodno vrijeme prije zauzetosti, i svoj život prije smrti.'' (El-Hakim)
Također kaže:
'' Dvije blagodati zanemaruju ljudi: zdravlje i slobodno vrijeme. '' (Buharija)
Oni koji uspijevaju iskoristiti ove dvije blagodati su manjina, dok je većina onih koji nisu svjesni da propuštaju i traće period svog zdravlja i slobodnog vremena.
Kaže imam Ibnul-Dževzi:
'' Ko iskoristi svoje slobodno vrijeme i zdravlje u pokornosti Allahu, dž.š., on je na zavidnom položaju (sretan), a ko ga iskoristi u griješenju i nepokornosti prema Uzvišenom Allahu, on je obmanut, jer poslije slobodnog vremena dolazi zauzetost, a poslije zdravlja dolazi bolest. ''
Vjernik je uvijek oštrouman i pametan i on svoje dragocjeno vrijeme ne traći u stvarima koje mu neće donijeti nikakvo dunjalučko niti ahiretsko dobro. Rekao je El-Faruk, Omer, r.a:
'' Mrzim da vidim nekog od vas kao besposličara i dangubu, niti je u nekom dunjalučkom poslu, niti radi za ahiret. ''
Vjernik uvijek nastoji i ulaže svu svoju snagu da vrijeme svoje mladosti i zdravlja ispuni dobrim djelima, prije nego što na njega nasrnu problemi i poslovi, i prije nego što ga napadnu bolesti, a naročito u starosti, koja će ga spriječiti da obavlja mnoge ibadete. Na taj način vjernik dobija veliki kapital dobrih djela, a i dalje mu se za njih piše nagrada iako nije u stanju da ih obavlja zbog bolesti ili puta, kao što kaže Poslanik, s.a.v.s.: ''Kada se rob razboli ili kada ode na put, Uzvišeni Allah mu piše nagradu (za dobra djela) kao kada je bio zdrav i kod kuće. '' Tako vjernik biva miran i sretan u svom dunjalučkom životu i neće se kajati i žalostiti na onom svijetu ili pak u vremenu svoje starosti, kad mu kajanje i žaljenje za onim što je propustio, nimalo neće koristiti.
Veoma je čudno što neki muslimani nastoje ''ubiti'' svoje vrijeme da bi im ono brže prošlo, kako to oni tvrde. Stoga ih često možeš vidjeti kako bulje u televiziju, gledaju utakmice, sjede po kafićima i zabavljalištima ili se upuštaju u neke igre, kao što su šah, kartanje i sl., ili u još opasnije stvari od toga poput alkohola, kocke (hazardne igre), droge itd.; utječemo se Allahu, dž.š., od griješenja.
Kada bi se sati mjerili novcem, gubitak našeg ummeta iznosio bi svake godine stotine milijardi. Da oni koji ‘’ubijaju’’ svoje vrijeme istinski vjeruju u Allaha i Sudnji dan, natjecali bi se u činjenju dobrih djela umjesto ružnih i sramnih; da znaju da će oni koji su činili propuste u ibadetu željeti da se vrate na dunjaluk, čak i na par trenutaka, da rade dobra djela, najviše bi od svih ljudi žudili da iskoriste svaku minutu svog vremena, umjesto da ga troše u besposlici.
Kaže Uzvišeni:
‘’…da čovjek ne bi uzviknuo: ‘Teško meni, koliko sam dužnosti prema Allahu propustio, čak sam se i izrugivao!’, ili da ne bi rekao: ‘Da me je Allah pravim putem uputio, sigurno bi se Njegove kazne sačuvao.’ Ili da ne bi rekao kad doživi patnju: ‘Da mi se samo vratiti –dobra djela bih činio.’ Nikada! Dolazile su pouke Moje, pa si ih poricao i uzoholio se, i nevjernik si bio.’’ (Az-Zumer, 56-59)
Međutim, još je čudnije da je ova bolest (gubljenje vremena) počela polahko da se uvlači i u redove braće i sestara, koji su čvrsto prihvatili vjeru; ve la havle ve la kuvvete illa billah. Neki od znakova ove bolesti koja se jasno može uočiti su:
1- Sijela na kojima se priča prazan govor, a koja su se povećala u zadnje vrijeme, zajedno sa njima i šale, priče rekla-kazala, gibet, kaljanje časti, utječemo se Allahu, dž.š., od svega toga.
2- Zapuštanje učenja (traženja znanja) i pored knjiga, kaseta, šerijatskih kurseva, dersova.
3- Ne osjećanje opasnosti od gubljenja vremena u beskorisnim stvarima.
4- Osjećaj dosade i praznine prilikom činjenja bilo kakvih dobrih djela.
5- Lijenost u pogledu učenja Kur'ana, njegovog pamćenja i razumijevanja.
6- Slabost i propuštanje mnogih ibadeta i virdova (učenje Kur'ana i zikrova) te nemogućnost ustrajavanja na njihovom obavljanju.
7- Želja za rahatlukom, prekomjerno spavanje i jedenje.
Plemeniti brate i poštovana sestro !
Uistinu je vrijeme emanet na tvom vratu i velika blagodat zbog koje ćeš biti pitan na Sudnjem danu, Danu poniženja i kajanja, kada te tvoj Uzvišeni Gospodar upita o tvom životu – u šta si ga potrošio i o tvojoj mladosti kako si je proveo ?
Vrijeme je tvoj život. Ti nisi ništa drugo do skup dana. Kad god prođe jedan dan, prođe i nestane dio tebe, kao što kažu neki učenjaci: ''Čuvaj se da ne budeš nemaran prema smrti i prema Meleku smrti, koji će te uskoro tražiti da ti uzme dušu.'' Vrijeme je kao sablja i ako je ne uzmeš sa njenim pravom (svojski) tako da ti bude oružje koje siječe, postat će ti žestok neprijatelj i raskomadat će te.
Molimo Uzvišenog Allaha da nas spasi i sačuva i da nam podari lijep završetak na ovom svijetu. Također Ga molimo, Njegovim lijepim imenima i Uzvišenim svojstvima, da nam ukaže na naše mahane i popravi naša srca, te da nas uputi i nadahne, kako bismo iskorijenili ovu bolest, uistinu Allah sve čuje i odaziva se.
