ZUHD - SKROMNOST NA DUNJALUKU
Abdullah b. Omer, r.a. prenosi da je Muhammed, a.s. rekao:
" BUDI NA DUNJALUKU KAO STRANAC ILI PUTNIK. " (Prenosi Buhari)
Ovim riječima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., iznijet je islamski stav u pogledu čovjekovog življenja i ponašanja na ovom svijetu. Najbolji komentar dao je sam prenosilac ovog hadisa Ibni Omer, r.a.:
" Kada omrkneš ne očekuj svanuće, a kada osvaneš- ne očekuj smrknuće. Iskoristi zdravlje prije bolesti a život prije smrti." Lejs dodaje u svojoj predaji: "... i smatraj sebe među mrtvima."
Poređenje, kao način izražavanja u svom obraćanju Ummetu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., upotrebljava na mnogo mjesta. U ovom hadisu Alejhisselam ukazuje na važnost našeg bitnijeg nevezivanja za ovaj svijet, obzirom da je naš cilj u povratku Vječnome, a ovaj svijet je samo "ahiretska njiva". Naravno, ovo poređenje sa strancem, koji nema mjesta gdje bi se skrasio niti poznanika na koga bi se oslonio, dovoljno govori o načinu čovjekovog ophođenja i saobraćanja sa ovim svijetom i onim što je na njemu. Još eklatantniji primjer je putnika, koji prolazi kroz određena područja, bez stalnog boravka u njima, da bi stigao na određeni cilj kome se uputio.
Imami - Nevevi, r.a., komentarišući ovaj hadis, veli:
" Nemoj smatrati ovaj svijet svojom domovinom niti se vezivati za njega kao što se ni stranac ne vezuje za stranu zemlju u kojoj trenutno boravi. "
Abdullah b. Mesu'd, r.a., kaže:
" Allahov Poslanik, s.a.v.s., je spavao na hasuri a kada je ustao vidjeli su se tragovi hasure na njegovom tijelu. Rekli smo: "Allahov Poslaniče, da ti napravimo prostirku!" Rekao je: "Što se tiče mene i dunjaluka, ja sam na njemu kao jahač koji se zadrži u hladu ispod stabla a zatim ode i ostavi ga. " (Prenose Tirmizi, Ahmed, Ibn Madzdze, El-Hakim, Ebu Davud, Et-Tajalisi i dr.)
Imami Gazali, r.a., veli: " Zuhd postoji i u halalu i u haramu. U haramu je zuhd - farz, a u halalu - nafila. Uzmi od dunjaluka samo ono što ti je neophodno a ostavi uživanje za džennet, jer je to kuća uživanja u susjedstvu Gospodara svih svjetova ".
Abdullah b. Mubarek, r.a., je bio upitan: " Ko su kraljevi?" Odgovorio je: "Zahidi - oni koji nisu vezani za ovaj svijet ! "
Pogrešno je mišljenje da je zahid onaj čovjek koji nema imetka. Naprotiv, u islamu se gornja ruka - ona koja daje, smatra vrijednijom od donje - one koja uzima. Ko bi davao zekat, zekatulfitr, sadaku i ostalo da nije vjernika i njihovog kapitala ?
Međutim, stav islamske uleme, u njihovim mnogobrojnim djelima je, da vjernik može i treba da posjeduje imetak ali da taj imetak ne posjeduje njega ! Čuveni šejh Ebu Hasan Es-Sazeli, r.a., učio je slijedeće u svojim dovama: " Naš Gospodaru, učini dunjaluk posjedom u našim rukama, a ne dozvoli da uđe u naša srca !"
Sufjan Es-Sevri r.a. je upitan: " Da li bogat čovjek može biti zahid ?" Odgovorio je: " Da. Ako bude iskušavan - pa se strpi, i ako zadobije blagodat - pa zahvali ! "
Dakle, značenje zuhda nije odricanje od dunjaluka, nego pokušaj vjernika da spriječi dunjaluk i dunjalučke interese da prodru i okupiraju njegovo srce. Vjernik može biti i milijarder, ali da ostane zahid, što potvrđuje Sufjan Es-Sevri sa primjerom jednog čovjeka koji je želio posjetiti jedan grad na Zapadu islamskog halifata. Njegov susjed koji je bio vrlo siromašan, zamolio ga je da posjeti njegovog prijatelja u tom gradu i prenese mu selame, naglasivši da mu je taj prijatelj jedan od evlija (dobrih ljudi). Ovaj je to prihvatio i došavši u taj grad, potražio je spomenutog čovjeka i vrlo se iznenadio kada su ga uputili ka dvorcu. Ipak, smatrao je da je taj čovjek, možda sluga u tom dvorcu. Međutim, kada je pred njega izašao čovjek u raskošnom odijelu, predstavljajući se kao prijatelj njegovog susjeda, iznenađenju nije bilo kraja. Pomislio je: " Subhanallah, čovjek-evlija, a u dvorcu i raskosnoj odjeći ?" Iznenađenje nije ni prestalo a taj čovjek mu je rekao, da prenese selame svom susjedu i da mu kaže da umanji svoj interes za dunjalukom i da prestane konstantno misliti na njega. Nije mogao doći sebi. Kada se vratio njegov susjed je zaplakao i rekao: " Istinu je rekao moj brat. Kod njega je dunjaluk ostao samo na vanjštini i nije prodro do njegova srca niti zaprljao njegov iman. Kod mene je, na žalost, dunjaluk ušao u srce i stalno mislim o njemu ! "
Na kraju, spomenimo slučaj Davuda i Sulejmana, a.s., koji su bili kraljevi u svom vremenu, ali kapital i raskoš nisu okupirali njihovo srce. H. Ebu Bekr, Osman, Abdurrahman b. Awf, r.a., i dr. ashabi su raspolagali velikim kapitalom, ali su ga uložili za potrebe Islama i muslimana, dosljedno primjenjujući citirani hadis- o strancu i putniku. Oni su ga najbolje shvatili i primijenili u praksi.
Što se tiče nas - prosudimo sami: da li gradimo zidine kao da ćemo u njima vječno živjeti ili se osjećamo strancima i putnicima ?! Zapitajmo se: putujemo li ?!
Mr. Šefik Kurdić
