Tefsir II dio
“UČI, U IME GOSPODARA TVOGA KOJI STVARA ...”
(Prijevod značenja - Alek, 1.)
Ono što jasno vidimo iz poruke prve objave i što je karakteristika samog Islama jeste da je prožet rahmetom (milošću), kako opštim tako i posebnim. Čak i čin objave ukazuje na neizmjernu blagodat i želju Svevišnjeg da ukaže čovječanstvu na pravi put, kako bi im život bio u pokornosti Stvoritelju, a plodove toga, na kraju opet požnjeli ljudi. Na ahiretu će mu'mini dobiti svoju nagradu, kao što kaže Uzvišeni: "i vaše nagrade tek će vam se na Sudnjem danu dati." (Prijevod značenja - Ali Imran, 185.) a na dunjaluku rade i trude se da zadobiju Allahovo zadovoljstvo i posebnu milost koja je ograničena samo za prave i iskrene vjernike. Kaže Uzvišeni: "A one koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, Našim stazama naputiti, a Allah je doista sa dobročiniteljima.” (Prijevod značenja - El-Ankabut, 69.)
Ta milost je hidajet Allahova uputa ljudima na pravi put, učvršćenje na njemu i usmjerenje ka svakom dobru, te olakšanje istog, kao i omražavanje puta kufra, grijeha i nepokornosti i udaljavanje od njega. Kaže Uzvišeni za najbolju generaciju vjernika, ashabe Svog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji su primjer za ugledanje u svakom dobru: "Ali Allah je vama pravo vjerovanje omilio i lijepim ga u srcima vašim učinio, a nevjerstvo vam i razvrat i neposluh omrznuo. Eto, takvi su na pravom putu, dobrotom i blagodati Allahovom. Allah sve zna i mudar je.” (Prijevod značenja - El-Hudžurat, 7.-8.)
Dunjalučki život je pun iskušenja i ispita da se pokaže i dokaže kome se čovjek u biti opredijelio. Uzvišeni Allah nam postavlja te ispite i iskušenja u našem životnom hodu sa jedne strane, a podučio nas je propisima i pravilima svega sa druge strane. Da li ćemo vjerovati Svevišnjeg Allaha i u Njegovu riječ, da li ćemo uzeti za uzor nam Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i postupiti po njegovom primjeru, da li smo djelima spremni potvrditi naše vjerovanje i riječi?! Kaže Uzvišeni: "Elif Lam Mim, Misle li ljudi da će biti ostavljeni ako kažu: "Mi vjerujemo" i da na kušnju neće biti stavljeni. A Mi smo na kušnju stavljali i one prije njih, pa je Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu a ukazao je i na lažljivce. Zar misle oni koji loša djela rade da će nama umaći!? Loše li prosuđuju! A ko žudi susretu sa Allahom pa od Allaha određeno vrijeme će doći. On sve čuje i sve zna. A onaj ko se bori za sebe se bori. Doista je Allah neovisan od svih svjetova. Onima koji vjeruju i rade dobra djela preći ćemo sigurno preko ružnih djela njihovih i za ono što su radili doista ćemo ih najljepšom nagradom nagraditi." (Prijevod značenja - El-Ankebut, 1.-7.)
Mu'min nije došao na ovaj svijet da bi uživao, provodio se i ugađao svojim prohtjevima, već da bi dobrim djelima, trudom i zalaganjem, žrtvom i odricanjem, naporom i borbom došao do Božije milosti i zadovoljstva. Naći ćemo neke koje je ovaj svijet zavarao i zanio pa su mu se predali i priklonili ne gledajući na Allahove propise i ne mareći za njih. Vjeru "upražnjavaju" kada, kako i koliko hoće. Za njih je ispravno samo ono što oni misle i zamišljaju, bez obzira što to nema nikakve osnove u islamu i što se suprotstavlja jasnim dokazima vjere. Din je kod njih u stvari igra i zabava, nešto što je neobavezno i prepušteno svakom da ga prilagođava sebi, da uvodi u njega što mu odgovara, a ostavlja što ne želi. Kaže Uzvišeni: "Ostavi one koji vjeru svoju za igru i zabavu uzimaju i koje je život na ovom svijetu obmanuo, a opominji Kur'anom da čovjek, zbog onoga što radi, ne bi stradao, jer osim Allaha ni zaštitnika ni zagovornika neće imati, jer se od njega nikakva otkupina neće primiti." (Prijevod značenja - El-En'am, 70.)
Ima i onih koji živeći u izobilju, dunjalučkoj sreći i užicima, misle da je to zbog njihove zasluge kod Uzvišenog i Njegovog zadovoljstva njima i njihovim postupcima, a pri tome ne osvrćući se na svoja loša djela i njihove posljedice, na to da su vjeru zapostavili i dunjalukom se zabavili. Kaže Uzvišeni: "I oni govore: "Mi imamo više imetka i djece i mi nećemo biti mučeni." Ti reci Gospodar moj daje obilnu opskrbu kome On hoće, a i uskraćuje, ali većina ljudi ne zna. Ni bogatstva vaša ni djeca vaša neće vas učiniti Nama bliskim osim onih koji vjeruju i dobra djela čine. Njih čeka višestruka nagrada za ono što su radili i oni će u džennetskim odajama sigurni biti." (Prijevod značenja - Seb’e, 35.-37.)
Dakle opštim rahmetom Uzvišeni Allah ukazuje svim ljudima na pravi put, uči ih i obavještava, a posebnim upućuje samo vjernike na put spasa i uspjeha. Objavom se jasno odvaja istina od neistine, a to je posebno vidljivo u prvoj objavi koja imperativom naređuje učenje i saznavanje poruka ove Časne Knjige. To je sušta istina i iz nje mu'min crpi trajnu snagu svog imana. Da spomenemo nekoliko hadisa koji govore o važnosti učenja i širenja ovog čistog znanja. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko se uputi putem na kome traži znanje, Allah mu tim olakša put do Dženneta. Kada se sastane jedan narod u nekoj od Allahovih kuća (džamija) učeći Allahovu Knjigu, proučavajući je međusobno, na njih se spusti smirenost, prekrije ih milost, okruže ih meleki i spomene ih Allah među onima koji su kod Njega. (Muslim) I kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Prenesite od mene makar jedan ajet. (Buhari) I kaže: "Ko ukaže na dobro ima sličnu nagradu onome ko ga uradi." (Muslim) I kaže: "Prvi čovjek kome će biti presuđeno na Sudnjem danu je onaj koji je posjedovao znanje i podučavao druge i učio Kur'an, pa će biti doveden i pokazane mu blagodati pa će ih poznati. Kaže: "Šta si radio njima? A ovaj će odgovoriti: Naučio sam znanje i druge podučavao i učio sam Kur'an u Tvoje ime, pa će reći: Slagao si, ti si učio da se kaže da si alim i učio si Kur'an da se kaže da si karia (učač Kur'ana), a to je već rečeno, zatim će biti naređeno pa će biti vučen na licu dok ne bude bačen u vatru. (Muslim) I kaže: "Allah neće znanje dići odjednom i iznenada od svojih robova, već će dići znanje (dati da ga nestane) dizanjem (nestankom) uleme sve dok ne ostavi ni jednog alima pa će ljudi uzimati za svoje starješine džahile (neznalice u vjeri), pa će biti pitani te će davati fetve (govoriti o vjeri) bez znanja (zasnovanog na Kur'anu i Sunnetu, tj. po svom mišljenju) pa će zalutati i druge na krivi put odvesti." (Buhari i Muslim) I kaže: "Ko nauči nauku kojom se postiže Allahovo zadovoljstvo, ne uči je osim da dobije neku ovosvjetsku korist, neće naći Džennetskog mirisa na Sudnjem danu." (Ahmed, Ebu Davud, Ibn Madže-Sahih)
Najvrijednije znanje je ono kojim čovjek spoznaje svoga Gospodara, Uzvišenog Allaha, Njegova lijepa imena i savršena svojstva, Njegovu jednoću i pravo da jedino On bude obožavan i samo Njegov Zakon da vlada među ljudima. Put do toga je znanje Kur'ana i Sunneta.
Nastaviće se inša'Allah !
hfz. mr. Muhamed Porča
