Liječenje od grijeha

Robovi imaju stvari koje ih spašavaju od propasti i zločina. Kada ih nedaće snađu i spase od dolaska kazni prije nego što one dođu. Te spasonosne stvari razlog su sreće i na dunjaluku i na Ahiretu, a od njih su:

1. Iskreno pokajanje i traženje oprosta za sve grijehe, velike i male. Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta:

‘’I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.’’ (En-Nur 31)

‘’O vi koji vjerujete, učinite pokajanje Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, uveo, na Dan u kojem Allah neće osramotiti Vjerovjesnika i one koji su zajedno sa njim vjerovali; svjetlo njihovo će ići ispred njih i njihove desne strane. “Gospodaru naš,” - govoriće oni - “učini potpunim svjetlo naše i oprosti nam jer Ti, doista, sve možeš.” (Et-Tahrim 8)

‘’Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.” (Zumer 53)

Allah je pohvalio one koji se žurno nastoje se pokajati. 

 

‘’I za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole - a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? - i koji svjesno u grijehu ne ustraju.’’ (Ali Imran 135)

‘’Ja ću sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini,i koji zatim na Pravome putu istraje.”(TaHa 82)

Pokajanje ima mnoge koristi koje pokajnik zadobija, a evo nekih za primjer:

a) Allahova ljubav prema pokajnicima. - ‘’Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.’’ (El-Beqara 222)

b) Allahova radost pokajanju Njegovog roba. Od Enesa, radijAllahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Allah se više raduje pokajanju Svoga roba kada Mu se kaje, nego kada jedan od vas bude na svojoj jahalici u pustinji, pa mu jahalica pobjegne a na njoj mu budu hrana i voda. Potom izgubi nadu u nju i dođe pod drvo i legne u njegov hlad, a izgubio je već nadu u povratak jahalice. Dok on tako leži kada se najedanput jahalica nađe kod njega stojeći. On je uzme za povodac, a zatim od ogromne radosti kaže: Allahu, ti si moj rob a ja sam tvoj gospodar. Pogriješio je iz velike radosti.“ (Buhari, Muslim)

c) Allah, Azze ve Dželle, zamjenjuje loša djela dobrim djelima. Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta: ‘’I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludniče; - a ko to radi, iskusiće kaznu, patnja će mu na onome svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati; ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.’’ (El-Furqan 68-70)

d) Iskreno pokajanje od svih grijeha uvodi pokajnika u Džennet. Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta: ‘’O vi koji vjerujete, učinite pokajanje Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći uveo, na Dan u kojem Allah neće osramotiti Vjerovjesnika i one koji su zajedno s njim vjerovali, svjetlo njihovo će ići ispred njih i njihove desne strane. ”Gospodaru naš, - govoriće oni – učini potpunim svjetlo naše i oprosti nam jer Ti, doista, sve možeš.’’ (Et Tahrim, 8)

Pokajanje ima uslove i temelje bez kojih neće biti primljeno, a oni su:

1. Prestanak i ostavljanje činjenja grijeha

2. Čvrsta odluka da se više nikada neće vratiti tom grijehu

3. Pokajanje za činjenje tog grijeha

4. Ako je grijeh vezan za pravo kakvog čovjeka onda ima četvrti uslov, a to je da se griješnik riješi toga prava tj., da povrati ono što mu ne pripada.

 
Pokajanje neće korisiti kada duša dođe do grkljana ili kada sunce izađe sa zapada.

2. Bogobojaznost u tajnosti i javnosti. A to je da rob postupa prema pokornosti Allahu, Azze ve Dželle, uz svjetlo od Allaha a nadajući se Njegovoj nagradi, i da ostavi nepokornost Allahu uz svjetlo od Allaha bojeći se Njegove kazne, kada između onoga čega se plaši od svoga Gospodara u vidu Njegove srdžbe i kazne napravi zaštitu koja će ga čuvati.

3. Naređivanje dobra i odvraćanje od zla. ‘’I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati - oni će šta žele postići.’’ (Ali Imran 104) Vjerodostojno se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, ili ćete naređivati dobro i zabranjivati zlo ili samo što Allah na vas ne pošalje kaznu od Njega, a zatim ćete Ga dozivati a On se neće odazvati.“ (Tirmizi, Ahmed) ‘’I kada zaboraviše ono čime su bili opominjani, Mi izbavismo one koji su od nevaljalih djela odvraćali, a teškom kaznom kaznismo griješnike, zato što su stalno u grijehu bili. ‘’ (El-E’araf, 165)

4. Povođenje za Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, u svim uvjerenjima, izrekama i djelima.

5. Upućivanje dove, traženje utočišta kod Allaha.

a) Dova je jedan od najvećih povoda za odbacivanje neugodnosti i postizanje traženog. Međutim, rezultat dove može zakasniti, ili da dova bude sama po sebi slaba, tako da je Allah ne voli zato što u sebi sadrži neprijateljstvo, ili zbog slabosti srca i njegove ne predanosti Allahu, . Ili zbog nastupanja zapreke primanja dove, kao što je jedenje harama, nepravda, prekrivanje srca grijesima, ovladavanje nemara, igre i zabave. Ili radi neispunjavanja uslova primljene dove.

b) Dova je jedan od najkorisnijih lijekova. Ona je neprijatelj iskušenja i nedaća. Bori se protiv njega, i liječi ga i sprječava njegova nastupanja, i olakšava ga kada dođe. Dova je oružje vjernika.

c) Tri su stanja dove sa iskušenjem:

- da dova bude jača od iskušenja, pa ga odstrani

- da bude slabija od iskušenja, pa iskušenje bude jače, i rob bude njime pogođen, ali će i tada olakšati iskušenje i nedaću, iako je dova slaba

- da dođe do borbe između njih i oboje se međusobno spriječe

Od Ibn Omera, radijAllahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Dova koristi za ono što je nastupilo, a i ono što nije nastupilo. Zato se, Allahovi robovi, držite dove!“ (Ahmed, Hakim)

Od Selmana, radijAllahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Određenje ne može ništa odbiti osim dova, a dužinu života produžava samo dobroćinstvo.“ (Tirmizi)

d) Ustrajavanje u dovi jedan je od najkorisnijih lijekova. Iskreni musliman pristupa dovi i stalno je upućuje. Ponavlja je u vremenima kada se ona prima. Ovo je jedan od najvećih razloga koji je potreban za uslišavanje dove.

e) Mahane dove. Dova ima svoje nedostatke koji sprječavaju nastupanje njenih tragova, kao npr., da rob ubrzava ili smatra usporenim uslišavanje dove, pa tako se razočara i ostavi dovu. On je poput onoga koji posije sjeme ili zasadi voćku pa je onda održava i napaja. Kada mu se čini previše sporim da će ono u potpunosti izrasti ostavi ga i zanemari.

f) Vremena u kojima se dova uslišava su važna, a onaj koji upućuje dovu mora paziti da njegova dova bude u tim vremenima. Od tih vremena su zadnja trećina noći. Prilikom ezana, između ezana i ikameta, iza propisanih namaza, prilikom penjanja imama petkom na minber sve dok se ne završi džuma namaz, zadnji sahat poslije ikindije petkom. Kada srce bude prisutno u ovim vremenima, bude skrušeno i predano pred Gospodarom, te ponizno, okrene se ka Kibli, bude čist (pod abdestom) podigne ruke, započne sa zahvalom Allahu, a zatim donese salavat na Muhamemda, sallallahu alejhi ve sellem, Njegovog roba i poslanika, a zatim prije svoje potrebe pokaje se i zatraži oprost, preda se Allahu i bude ustrajan u u moljenju, bude Ga molio Njegovim lijepim imenima i svojstvima, Njegovom jednoćom, i prije donošenja dove udijeli sadaku, ovakva dova gotovo nikada neće biti odbijena.

g) Ono što rob moli svoga Gospodara. Nema sumnje da rob moli svoga Gospodara za sve ono za čime je u potrebi u pogledu njegove Vjere i dunjaluka, jer su sve riznice u Njegovoj ruci. Njega, Azze ve Dželle, niko ne može spriječiti u onome što da, niti iko može dati ono što Allah spriječi. Allah, Azze ve Dželle, voli da bude moljen. Rob ga moli za sve za čime je u potrebi, pa čak i za kaiševe na svojoj obući. Rob treba posvetiti krajnju pažnju važnim i velikim stvarima u kojima je istinska sreća, a od njih je devet sljedećih stvari:

1. Moliti Allaha za Uputu i ispravnost
2. Moliti Allaha za oprost svih grijeha
3. Moliti Allaha za Džennet i utjecati Mu se od Vatre
4. Moliti Allaha za oprost i spas na dunjaluku i Ahiretu
5. Moliti Allaha za čvrstinu i postojanost u Njegovoj Vjeri
6. Moliti Allaha za lijep ishod i na dunjaluku i na Ahiretu
7. Moliti Allaha za stalnu blagodat i utjecati Mu se od njenog prestanka
8. Utjecati se Allahu od teškog iskušenja, uzastopne nesreće i lošeg određenja i zluradosti neprijatelja
9. Moliti Allaha za ispravnost Vjere i na dunjaluku i na Ahiretu

Molim Allaha da ovo djelo učini iskrenim radi Njegovog lica, da mi ono bude od koristi i u mome životu i poslije smrti. Da okoristi njime svakoga ko dođe do njega. Allah je Taj najbolji koji se može moliti i Najčasniji od kojeg se može nadati. On je dovoljan i divan je On pomagač.

Neka je salavat, selam i bereket na Njegovog roba i poslanika i odabranika između svih stvorenja našeg Vjerovjesnika, vođu i uzora, Muhammeda sina Abdullahovog, na njegovu časnu porodicu i sve ashabe, te one koji ih slijede po dobru do Sudnjega dana.

Autor: Dr. Seid El Kahtani

Posljedice grijeha po društvo

Grijesi imaju ogroman uticaj na društvo i narode, a evo nekih primjera za to:

50. Propast naroda zbog grijeha. Nema sumnje da sve štete na dunjaluku i Ahiretu nastaju zbog grijeha. Šta je to drugo do grijeh, izvelo Adema i Havu iz Dženneta, Kuće naslade, blagodati, ljepote, radosti u kuću boli, tuge i nedaća.

Šta je Iblisa izvelo i istjeralo iz nebeskog carstva? Ostao je proklet, njegova nutrina i vanjština su iskrivljene. Njegov oblik je postao najružniji. Njegova nutrina je daleko ružnija od njegovog izgleda. Blizina mu je zamijenjena daljinom, milost prokletstvom, ljepota ružnoćom, Džennet Vatrom koja se potpaljuje, a iman kufrom.

Šta je to potopilo sve stanovnike zemlje, tako da je voda preplavila vrhove brda? Šta je to odredilo vjetar nad Adovim narodom sve dok ih taj vjetar nije pobacao mrtve po zemlji, kao da su šuplji palmini trupovi, uništavajući sve iznad čega je prošao, njihove kuće, usjeve i životinje. Tako su postali pouka za narode sve do Sudnjeg dana.

Ko je poslao narodu Semud krik tako da su se njihova srca presjekla i sve do jednog pomrli? Ko je podigao naselja Lutovog naroda tako da su meleki čuli lajanje njihovih pasa, a zatim ih je prevrnuo, pa ono što je bilo gore ostalo je dolje. Sve ih je uništio, a zatim je dao da budu kamenovani sa neba koji im je kao kiša padao. Objedinio im je kazne kao nijednom drugom narodu. Njihovoj braći pripada slična kazna, a ona od nepravednih nije daleko. Šta je to Šuajbovom narodu poslalo oblak patnje poput hlada, a kada je oblak došao iznad njihovih glava zasuo ih je žestokom vatrom.

Šta je to potopilo Faraona i njegov narod u moru. Zatim su njihove duše prebačene u Džehennem, tijela su za potop, a duše za spaljivanje. Šta je to Karuna, njegovu kuću imetak i porodicu utjeralo u zemlju? Šta je to uništilo generacije poslije Nuha različitim kaznama i potpunim uništenjima? Šta je to uništilo narod čovjeka iz sure ‘Jasin’ sa jednim krikom tako da su svi ostali ukočeni? Nema sumnje da sve što ih je snašlo i uništilo da su to njihovi grijesi.

51. Uklanjanje balgodati. Grijesi uklanjaju blagodati sa svim njihovim vrstama. Zahvala Allahu na blagodatima povećava blagodati. Uzvišeni kaže: ‘’I kad je Gospodar vaš objavio: ’Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti’.’’ (Ibrahim 7)
Allahove blagodati prema Njegovim robovima su mnogobrojne i ne mogu se pobrojati. - ‘’Ako vi budete brojali Allahove blagodati, nećete ih nabrojati, - Allah, uistinu, prašta i samilostan je.’’ (En-Nahl 18) ‘’I daje vam svega onoga što od Njega išćete, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali - Čovjek je, uisitnu, nepravedan i nezahvalan.’’ (Ibrahim, 34)

Od ovih blagodati navest ćemo neke za primjer a ne da bi ih sve pobrojali:

a) Blagodat imana, a to je apsolutno najveća blagodat , b) Blagodat imetka i halal opskrbe, c) Blagodat djece, d) Blagodat sigurnosti u mjestima stanovanja, e) Blagodat zdravlja tijela

Ove blagodati a i druge povećavaju se zahvalom, a umanjuju se ili nestaju ili u njima nema bereketa robu ako čini grijehe i nepokornost i ako se udaljava od Allaha, Azze ve Dželle. - ‘’Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.’’ (Eš-Šura 30)

52. Nastupanje općih uništavajućih kazni, a od njih su:

1. Pojava kuge i epidemija

2. Pojava bolesti kojih nije bilo u prošlim generacijama

3. Nastupanje oskudice, teške opskrbe i nepravedne vlasti

4. Uskraćivanje kiše, a da nije životinja ne bi ni padala

5. Nadmoć neprijatelja. Allah dadne da svoju silu međusobno iskale

Od Abdullaha ibn Omera, radijAllahu anhu, prenosi se da je rekao:„Došao nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: „Skupino muhadžira, kada budete iskušani sa pet stvari, a utječem se Allahu da ih doživite: Neće se pojaviti razvrat u jednom narodu pa ga oni budu javno činili, a da se među njima neće pojaviti epidemije i bolesti kojih nije bilo među njihovim prethodnim generacijama. Neće zakidati na kantaru i vagi, a da neće doživjeti suše, manjak opskrbe i nepravdu vlasti. Neće uskratiti zekat na svoje imetke, a da im se neće uskratiti kiša sa neba, a da nije životinja ne bi ni padala. Neće narušiti ugovor sa Allahom i Njegovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, a da im Allah neće nametnuti neprijatelja mimo njih i da neće uzeti dio onoga što im je rukama. Neće njihove vođe izbjegavati suđenje po Allahovoj vjeri i mijenjati ono što je Allah objavio, a da Allah neće dati da međusobno iskale svoju silu.“ (Ibn Madže, Hakim) Ovo su znakovi Muhammedovog, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva. Ovo je zadesilo one koji su zapali u ove grijehe. Molimo Allaha za spas.

53. Nastupanje poraza i to je jedan od povoda nepokornosti udaljavanja od Allahove Vjere, kao što je jedan od povoda pomoći, pokornost i predanost Allahu, Azze ve Dželle. ‘’O vjernici, kada se s kakvom četom sukobite, smjeli budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli što želite. I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih. I ne budite kao oni koji su, da se pokažu svijetu, nadmeno iz grada svoga izišli da bi od Allahova puta odvraćali. A Allah dobro zna ono što oni rade.’’ (El-Enfal 45-47) ‘’I prije tebe smo poslanike narodima njihovim slali i oni su im prave dokaze donosili, pa smo one koji su griješili kažnjavali - a dužnost Nam je bila vjernike pomoći.’’ (Rum 47) ‘’A Allah će sigurno pomoći one koji Vjeru Njegovu pomažu - ta Allah je zaista Moćan i Silan.’’ (El-Hadž 40) ‘’O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti. A onima koji ne vjeruju - propast njima! On neće djela njihova prihvatiti.’’ (Muhammed 7-8) Pridržavanje ovih povoda jedan je od najvećih razloga pobjede, a njihovo ostavljanje jedan od razloga nastupanja poraza i propasti i na dunjaluku i na Ahiretu.

54. Grijesi su nasljeđe nepravednih naroda. Neka se musliman čuva da ne naslijedi grijehe od nepravednih. Homoseksualizam je nasljeđe Lutovog naroda. Uzimanja prava sa povećanjem a isplaćivanje sa pomanjkanjem nasljeđe je Šuajbovog naroda. Veličanje na zemlji putem pravljenja nereda nasljeđe je Faraonovog naroda. Oholost i iskaljivanje sile naslijeđe je Hudovog naroda i dr.. Griješnik oblači odjeću ovih naroda, a oni su Allahovi, Azze ve Dželle, neprijatelji.

55. Grijesi su razlog za patnju u kaburu, patnju na Sudnjem danu, patnju u Vatri, a Allahu, Azze ve Dželle, se utječemo od toga.

Autor: Dr. Seid El Kahtani

Posljedice griješenja na čovjekova djela

Nema sumnje da djela padaju pod uticaj grijeha u nekim okolnostima, a od toga je sljedeće:

48. Od Sevbana, radijAllahu anhu, se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Sigurno znam ljude iz moga Ummeta koji će doći na Sudnji dan sa dobrim djelima poput brda bijele tihame, pa će ih Allah, Azze ve Dželle, u prah pretvoriti i raspršiti.“ Sevban, radijAllahu anhu, je rekao: „Allahov Poslaniče, opiši nam ih i pojasni nam da ne budemo od njih, a mi to ne znamo.“ Rekao je, sallallahu alejhi ve sellem,: „Oni su vaša braća, vaše kože. Klanjaju ko što i vi klanjate noću, ali su oni ljudi koji kada se osame sa Allahovim zabranama, prekrše ih.“ (Ibn Madže) Kažem: Možda su ovi dozvolili ove zabrane ili počinili djela koja ih izvode iz Islama, ili će imati protivnike kojima će se prebaciti sva ova dobra djela. Allah, Azze ve Dželle, najbolje zna.

49. Od Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Znate li ko je gubitnik?“ Odgovorili su: „Gubitnik je onaj koji nema ni dirhema ni imetka.“ Pa je rekao, sallallahu alejhi ve sellem,: „Gubitnik iz mog Ummeta je onaj koji dođe na Sudnji dan sa namazom, postom i zekatom, ali je vrijeđao ovoga, optužio za blud onoga, uzurpirao imetak onoga, prosuo krv toga, udario ovoga. Zatim će se njima davati od njegovih dobrih djela, a kada nestane njegovih dobrih djela prije nego što mu se presudi uzet će se njihova loša djela i njemu prebaciti, a zatim će biti bačen u Vatru.“ (Muslim)

Autor: Dr. Seid El Kahtani

Posljedice griješenja po čovjekovo tijelo

Griješenje ostavlja tragove na tijelu griješnika. Od njih su npr., sljedeći:

33. Šerijatske kazne. Ako griješnik ne bude pazio na prethodne kazne i one ne budu utjecale na njegovo srce, neka pogleda u šerijatske kazne koje su Allah, Azze ve Dželle, i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, propisali za zločine, a one su kazne koje su utvrđene šerijatom, iskupi i kazne za koje u šerijatu ne postoji precizna odredba.

Što se tiče preciziranih kazni, one su smrtna kazna za otpadnika, zatim kazna za blud, krađu, potvoru, pijenje alkohola. Ove kazne čuvaju pet nužnih stvari kod svakog čovjeka, a to su Vjera, život, potomstvo, pamet i imetak. Allah, Azze ve Dželle, je propisao ove kazne da bi se sačuvalo ovih pet nužnosti.

Iskupi. Od njih su iskup za nenamjerno ubistvo, iskup za zihar, za spolno općenje u danima ramazana, za vrijeme obavljanja hadždža, za vrijeme menstruacije, nifasa i iskupa za prekršenu zakletvu.

Kazne koje nisu precizirane šerijatom određuju se prema mišljenju muslimana suca, a zadatak im je da odvrate od ogavnih djela.

Ovakve kazne ne dolaze na stepen Šerijatom utvrđenih kazni osim ako je zločin isuviše velik, onda mogu ići čak i do ubistva. Ali, sve to mora biti u saglasnosti sa šerijatskim postavkama, a ne sa strastima.

34. Kazne određenja, a one su dvojake. Jedna vrsta je za srce i dušu, a druga za tijelo i imetak. Kazne određenja za srce predstavljaju bolove koji djeluju na srce i prekidanje materija s kojima je srce živo i ispravno. Kada se ove materije prekinu onda nastupaju suprotnosti. Kazne za tijela su dvojake. Jedna vrsta je na dunjaluku a druga na Ahiretu. Želi se reći da se kazne za grijehe razvrstavaju na šerijatske kazne, kazne odredbe, a one su ili u srcu ili na tijelu ili na oboma, ili te kazne mogu biti u berzehu poslije smrti ili na Dan proživljenja i iskupljanja tijela. Ukratko može se reći da su kazne određenja ono što čovjeka zadesi u njegovoj Vjeri, dunjaluku ili oboma, bilo da se radi o smutnjama, iskušenjima, ili ostalim različitim nedaćama. One su trojake. Neke od njih bivaju radi podizanja stepena, neke radi potiranja grijeha, neke su kazne čovjeku za nepravdu i nepriateljstvo i nepokornost njegovom Gospodaru. Ovaj zadnji stepen je generalan i za muslimana i za nevjernika, shodno veličini grijeha i zločina.

35. Grijesi slabe tijelo. Snaga vjernika potiče iz srca. Kada god ojača njegovo srce ojača i njegovo tijelo. Iako nevjernik može biti snažnoga tijela, on je najslabiji kada je potrebno, pa ga njegova snaga iznevjeri kada mu je najpotrebnija. Imam Ibnul-Kajjim, kaže: „Razmisli o snazi tijela Perzijanaca i Rimljana kako ih je iznevjerila kada im je bila najpotrebnija, kada su ih vjernici nadvladali snagom svojih tijela i srca.“ 

 

36. Grijesi sprječavaju i umanjuju opskrbu. Nema sumnje da čovjek biva lišen opskrbe zbog grijeha kojeg počini. Kao što bogobojaznost pridobija opskrbu. Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta: ‘’To je savjet za onoga koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje - a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći; i opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio.’’ (Et-Talaq 2-3) Također, ostavljanje bogobojaznosti donosi siromaštvo. To se shvata iz ovog ajeta. Onaj ko se ne boji Allaha, On mu neće dati izlaza i neće ga opskrbiti odakle se i ne nada, a pridobijanje opskrbe biva putem ostavljanja nepokornosti.

37. Nestanak blagodati. Nepokornosti uklanjaju blagodati i dovode nedaće. Od roba ne ode nijedna blagodat osim zbog grijeha, a ne dođe mu nijedna nezgoda osim zbog grijeha, kao što spominje Alijj ibn Ebi Talib, radijAllahu anhu,: „Nijedna nedaća nije došla osim sa grijehom, a niti je otišla osim sa pokajanjem.“ Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta: ‘’Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.’’ (Šura 30) I kaže: ‘’To je zato što Allah neće lišiti blagostanja narod kome ga je podario - sve dok se on sam ne promijeni - a Allah sve čuje i sve zna.’’ (El-Enfal 53)

Allah neće promijeniti blagodat koju je nekom dao sve dok se dotična osoba ne promijeni, pa pokornost Allahu preinači u nepokornost, zahvalu u nezahvalu, povode Njegovog zadovoljstva u povode Njegove srdžbe. Pa kada se promijeni, promijeni mu se i adekvatna kazna, a tvoj Gospodar ne čini nepravdu robovima. Ako nepokornost zamijeni pokornošću Allah će mu kaznu zamijeniti oprostom, poniženje ponosom. ‘’Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Allah hoće jedan narod kazniti, niko to ne može spriječiti; osim Njega nema mu zaštitinika.’’ (Er-R’ad 11)

Kada si u blagodati čuvaj je. Jer grijesi uklanjaju
blagodati. Čuvaj ih pokornošću Gospodaru robova.
Jer se Gospodar robova brzo sveti

38. Grijesi uklanjaju blagoslov u imetku, a možda i unište imetak. Onaj koji bude lagao u trgovini i prikrije mahane robe bit će kažnjen brisanjem blagoslova. Od Hakima ibn Huzama, radijAllahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kupac i prodavac imaju pravo odabira sve dok se ne raziđu. Ako budu istinu govorili i pojasnili sve što je vezano za robu njihova prodaja će biti blagoslovljena. Ako budu krili i lagali blagoslov njihove prodaje će biti pobrisan.“ (Buhari, Muslim)

Od Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko uzme imetke ljudi želeći ih povratiti, Allah će mu ih vratiti. A ko ih uzme želeći ih uništiti i Allah će ga uništiti.“ (Buhari)
Značenje ovih riječi jeste da onaj koji uzme imetke ljudi želeći ih vratiti Allah će mu otvoriti dunjaluk i olakšati mu povrat, ili će mu biti garant zalaganja na Sudnjem danu. Onaj ko ih uzme želeći ga uništiti Allah će ga uništiti u njegovom životu i imetku. Neki su rekli da se pod ovim misli na patnju na Ahiretu.

39. Grijesi brišu bereket života, opskrbe, znanja, djela i pokornosti. Općenito, brišu berekete Vjere i dunjaluka. Ni najmanjeg bereketa nećeš naći kod onoga koji čini nepokornost Allahu u njegovom životu, Vjeri i dunjaluku. - ‘’A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili.’’ (El-’Araf 96) Grijesi su razlog za brisanje blagoslova u svemu. Musliman treba da bježi od grijeha sve dok ne zadobije bereket u Vjeri, dunjaluku i Ahiretu.

40. Grijesi donose pokudu. Od kazni za grijehe jeste da čovjek bude lišen imena pohvale i počasti i da ga zaodjenu imena pokuđenosti i poniženja. Izgubi ime vjernika, dobročinitelja, bogobojaznog, pokornog, pokajnika, staratelja, suzdržljivog, dobrog, pobožnjaka, prefinjenog i sl., a zaodjenu ga imena griješnika, nepokornog, onoga koji se suprostavlja, zloćudnog, onoga koji čini nered, prljavoga, lašca, prevaranta, onoga koji kida rodbinske veze, varalice i sl.. Da u kazni za grijehe nema ništa drugo nego zasluga za pridobijanje ovih ružnih imena i onoga što je vezano za njih, pamet bi ih zabranjivala. Neka je Allah na pomoći.

41. Grijesi kuraže neprijatelje protiv čovjeka. To je kazna za one koji ih čine. Također, i šejtani postanu smioni pa ga uznemiravaju, zavode, prišaptavaju, zastrašuju ga, rastužuju i daju da zaboravi ono u čemu je njegova korist. Protiv njega se usude ljudski šejtani, prema onome što mogu da mu učine od uznemiravanja u njegovom odsustvu i prisustvu. Učini njegovu porodicu smionom protiv njega, njegove sluge, djecu, komšije. Ovo je dovoljno za ogavnost grijeha. Neka je Allah na pomoći.

42. Grijesi slabe čovjeka pred njegovom dušom. Ovo je jedna od najvećih kazni za grijehe. Oni ga iznevjere kada je čovjek sebi najpotrebniji. Svako je u potrebi da spozna ono što mu korsti i što mu šteti u njegovom životu, a i budućem svijetu. Najznaniji su oni koji su to najbolje podrobno spoznali. Grijesi iznevjere roba prilikom prikupljanja znanja i davanja prednosti stalnoj sreći nad prezrenom i prolaznom srećom. Grijesi ga pokrivaju od savršenstva ovoga znanja i zaokupiranosti onim što mu je najpreče i najkorisnije na oba svijeta. Kada čovjek zapadne u neugodnost i želi da je se riješi njegovo srce, duša i tjelesni organi ga iznevjere. Tada je na stepenu čovjeka koji sa sobom ima sablju ali je prekrivena hrđom i stavljena je u korice tako da je nikada ne izvlači. Zatim mu se ispriječi neprijatelj i on želi da ga ubije, pa stavi ruku na dršku sablje i trudi se da je izvuče, ali ona ne izlazi. Neprijatelj ga iznenadi i nadvlada. Isto tako srce zahrđa od grijeha i biva napadnuto bolešću, pa kada se ukaže potreba za borbu sa neprijateljem ništa ne nađe. Rob se bori i opire i izlaže svojim srcem i dijelovima tijela shodno volji srca.

Ovim se želi reći da kada rob zapadne u nedaću ili iskušenje njegovo srce, jezik i tjelesni udovi ga iznevjere prema onome što mu je najkorisnije. Njegovo srce se ne preda pouzdanju u Allaha i pokajanju Njemu, poniznosti i predanosti pred Njim, niti ga njegov jezik podstiče na spomen.

Njegovo spominjanje jezikom ne objedinjuje srce i jezik, pa ga tada spominje sa srcem koje je nemarno i odsutno. Kada želi da ga njegovi tjelesni udovi pomognu u pokornosti i da ga zaštite, ne podrede mu se i ne pokore. Sve su ovo posljedice griješenja i nepokornosti.

Postoji jedna daleko više zastrašujuća i opasnija stvar, a to je da griješnika njegovo srce i jezik iznevjere na samrti i prilikom preseljenja Allahu, Azze ve Dželle, pa možda ne bude mogao izgovoriti šehadet, kao što su mnogi ljudi posvjedočili da je to zadesilo one na izdisaju.

Imam Ibnul-Kajjim, Allah mu se smilovao, prenosi o ovome mnoge anegdote, a od njih je da je neki čovjek koji je bio prosjak govorio: „Udijelite paru radi Allaha! Udijelite paru radi Allalha! Sve dok njegova duša nije izašla. Jednom trgovcu je rečeno na samrti: „Reci la ilahe illallah.“, a on je odgvoorio: „Ovaj komad je jeftin, ovo je dobra mušterija.“, sve dok nije izdahnuo. Drugom su ponavljane riječi la ilahe illallah, pa je rekao: „Kada god hoću da ih izgovorim jezik se suzdrži.“ Postoje i mnoge druge anegdote o tome. Molimo Allaha za oprost i spas na dunjaluku i Ahiretu.

43. Jedna od posljedica grijeha jeste i da Allah kuje spletke protiv onoga ko ih kuje, da će prevariti onoga ko Njega nastoji prevariti, da će se ismijavati onome ko se ismijava, da će zavesti srce koje je skrenulo sa Istine. Sve su to kazne za grijehe. Molimo Allaha za spas.

44. Grijesi uzrokuju tegoban život na dunjaluku i u berzehu, a na Budućem svijetu patnju. Sve su to kazne za grijehe. Uzvišeni kaže u prijevodu značenja ajeta: ‘’A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti.’’ (Ta-ha 124)

Ibnul-Kajjim, kaže: „Tegoban život će pratiti onoga ko se udalji od onoga što je Allah objavio Njegovom Poslaniku, alejhisellam, i to će biti na dunjaluku, berzehu i na Dan povratka. Oko nije radosno, srce nije smireno, niti je duša spokojna osim sa njenim Gospodarem koji je Jedini Istina, a sve ono što se mimo Njega obožava je neistina. Čije oko osjeti sreću sa Allahom, u njemu će osjetiti sreću svako oko, a ko ne osjeti sreću sa Allahom, svoju će dušu iz žalosti rastrgati za dunjalukom.“

45. Otežavanje svih poslova. Ovo je jedan od najvećih posljedica koja pogađa griješnika. Ne krene činiti nijednu stvar a da mu se ona ne zatvori ili mu bude preteška. Ko se bude Allaha bojao On će mu svaku stvar olakšati, a ko zapostavi takvaluk, svaka stvar će mu biti teška. Čuditi se kako rob pronalazi puteve dobra i koristi, a koristi su mu zatvorene i putevi otežani, a u isto vrijeme ne zna odakle mu je dato.

46. Život griješnika se skrati i nestaje njegovog bereketa, i tako mora biti. Kao što dobročinstvo povećava život, griješenje skraćuje život. Učenjaci su se razišli oko toga, pa je jedna grupa rekla: Skraćivanje griješnikovog života znači odlazak i brisanje blagoslova njegovog života. Ovo je istina i ovo je jedan od utjecaja grijeha.

Druga skupina je rekla da ga uistinu skraćuje kao što se uskraćuje opskrba. Uzvišeni Allah je za bereket u opskrbi dao mnoge povode koji je umnožavaju i uvećavaju. Bereket u dužini života ima mnoge povode koji ga uvećavaju. Nije isključeno da se život može povećavati jednim, a skraćivati drugim povodima. Opskrba, smrtni časovi, zdravlje i bolest, bogatstvo i siromaštvo iako su određenje Gospodara, Azze ve Dželle, On ipak određuje što želi putem povoda koje je učinio da ih njihovi uzroci iziskuju. Sljedeća skupina je rekla: Utjecaj grijeha na smanjenje dužine života je sadržan u tome da je suština života u životu srca.

Čovjekov život su samo vremena njegovoga življenja sa Allahom. To su sati njegova života. Dobročinstvo, takvaluk i pokornost povećavaju ova vremena koja su suština njegovog života, i nema drugog življenja osim ovoga. Kada se rob udalji od Allaha i zaokupira grijesima, izgube se oni istinski dani njegovog života.

47. Allah, Azze ve Dželle, otklanja strahopoštovanje prema griješniku iz srca stvorenja. Ovo je jedna od kazni za grijehe. Nema sumnje da on postane prezren kod njih, oni ga potcjenjuju, kao što je on sebe zapostavio i potcijenio. Koliko čovjek voli Allaha, toliko ga vole i ljudi. Koliko se pribojava Allaha, toliko ga se pribojavaju i ljudi. Koliko respektuje Allaha i Njegove zabrane, toliko ga respektuju i ljudi. Kako će rob narušiti Allahove zabrane a u isto vrijeme željeti da ljudi ne naruše njegove zabrane. Kako se može olahko odnositi prema Allahovom pravu, a da ga Allah ne učini prezrenim kod ljudi. Kako može potcjenjivati nepokornosti Allahu a da ga ljudi ne potcjenjuju? Uzvišeni kaže: ‘’Zar ne znaš da se i oni na nebesima i oni na Zemlji Allahu klanjaju, a i Sunce, i Mjesec, i zvijezde, i planine, i drveće, i životinje, i mnogi ljudi, a mnogi kaznu i zaslužuju. A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti; Allah ono što hoće radi.’’ (Hadž 18)

Autor: Dr. Seid El Kahtani

Posljedice grijeha po Vjeru

Grijesi siju njima slične grijehe i jedni druge rađaju, pa je tako robu teško da ih se prođe. Jedan od ispravnih prethodnika rekao je: „Kazna za jedan grijeh jeste grijeh koji dolazi poslije njega, a nagrada za dobro djelo jeste dobro djelo koje dolazi poslije njega. Tako i biva sve dok pokornosti i nepokornosti ne postano duboko urezani oblici i stalane osobine. Kada bi dobročinitelj prekinuo pokornost njegovoj duši bi bilo teško, zemlja bi mu bila tijesna pored sve svoje širine sve dok se ne vrati pokornosti. Kada bi zloćinac prekinuo svoju nepokornost i krenuo činiti pokornost bilo bi mu teško i prsa bi mu bila stiješnjena sve dok se ne bi vratio na grijeh.“

Musliman je dužan da pristupi pokornosti i ostavi nepokornost moleći Allaha, Azze ve Dželle, da mu usliša njegovo vjerovanje i u ukrasi ga u njegovom srce, te mu omrzne nevjerstvo i griješenje, i da ga učini od upućenih.“

21. Grijesi zabranjuju pokornost i odvraćaju od nje. Kada grijeh ne bi imao druge kazne osim da odvraća od pokornosti i da mu to bude zamijena i da se njime prekine put drugoj pokornosti bilo bi dovoljno štete. Grijesi sprječavaju pokornost i prekidaju puteve dobrih djela.

22. Nepokornost je razlog za prezrenost griješnoga roba pred Allahom, Azze ve Dželle, i padanja iz Allahovog oka. El-Hasen el-Basri rekao je: „Bili smo prezreni pa su Mu učinili nepokornost, a da su kod Njega bili ugledni On bi ih sačuvao.“ Kada rob postane prezren kod Allaha, niko mu počast neće ukazati. Uzvišeni kaže: ‘’A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti; Allah ono što hoće radi.’’ (El-Hadž 18) Ako ih ljudi veličaju u vanjštini zbog straha od njihovog zla ili potrebe kod njih, oni su u njihovim srcima najmizerniji i najprezreniji.

23. Nepokornosti uvode roba pod prokletstvo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. On je prokleo one koji čine te grijehe . Ko ih čini, najpreči je da uđe pod ovo prokletstvo.

Prokleo je onu koja se tetovira i onu koja je tetovira, onu koja uvezuje tuđu kosu i onu koja traži da joj se uvezuje kosa.

Prokleo je one koje utanjuju svoje obrve. One koje se ukrašavaju i mijenjaju Allahovo stvaranje.

Prokleo je onoga koji uzima kamatu i koji daje, ko je zapisuje i ko svjedoči kamatnom ugovoru rekavši da su oni isti.

Prošao je pored magarca koji je bio žigosan po licu pa je rekao:„Neka Allah prokune onoga ko ga je žigosao.“

Prokleo je kradljivca koji ukrade jaje pa mu se ruka odsiječe i koji ukrade konopac pa mu se ruka odsiječe.

Prokleo je onoga koji prinese žrtvu nekome mimo Allahu.

Prokleo je onoga ko da utočište novotaru.

Prokleo je onoga ko proklinje svoje roditelje i mijenja međe.

Prokleo je one žene koje oponašaju muškarce i muškarce koji oponašaju žene.

Prokleo je vino, onoga ko ga pije, ko ga toči, ko ga prodaje, ko ga upuje, ko ga cijedi, kome se cijedi, ko ga nosi, kome se nosi, i ko se njime hrani.

Prokleo je onoga ko stavlja za metu živo biće da bi ga gađao.

Prokleo je slikare.

Prokleo je onoga koji psuje svoga oca, svoju majku, ko zavede slijepca sa pravoga puta, ko opći sa životinjom i ko radi ono što su radili pripadnici Lutovog naroda (homoseksualizam).

Prokleo je onoga ko daje i ko prima mito.

Prokleo je one koji posjećuju kaburove i koji na njima prave džamije i osvjetljavaju ih. 

 

Prokleo je onoga ko ženi priđe u analni otvor.

Obavijesitio je da ona žena koja zanoći izbjegavajući postelju svoga muža meleki je proklinju sve dok ne osvane.

Obavijestio je da onaj koji u svog brata uperi željezo (sablju) da ga meleci proklinju.

Allah, Azze ve Dželle, je prokleo u Svojoj Knjizi onoga ko Ga uznemirava ili ko uznemirava Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Prokleo je onoga koji čini nered na zemlji i krši Allahov ugovor i prekida ono što je Allah naredio da se usupostavlja.

Prokleo je onoga koji skrije ono što je Allah objavio od jasnih dokaza i Upute.

Prokleo je one koji optužuju časne i nevine vjernice za razvrat.

Prokleo je one koji put nevjernika uzmu kao bolji vid upute od puta vjernika.

Allah i Njegov Poslanik su proklinjali za stvari slične ovima. Da je u tome samo zadovoljstvo onoga ko to čini tako što će biti od onih koje proklinje Allah i Njegov Poslanik i Njegovi meleci to bi bilo dovoljno kao poziv na ostavljanje.

Neka se zato pametni udalje od svake nepokornosti kako bi bili spašeni. Neka je Allah na pomoći.

24. Lišenost dove Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i meleka. Allah Uzvišeni naredio je Svome Vjerovjesniku da traži oprosta za vjernike i vjernice. Pojasnio je da meleki traže oprosta za njih. Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta: ‘’Meleki koji drže Prijesto i oni koji su oko njega veličaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Nj i mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima: “Gospodaru naš, Ti sve obuhvaćaš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri! Gospodaru naš, uvedi ih u edenske vrtove, koje si im obećao, i pretke njihove i žene njihove i potomstvo njihovo - one koji su bili dobri; Ti si, uisitnu, silan i mudar. I poštedi ih kazne zbog ružnih djela, jer koga Ti toga dana poštediš kazne zbog ružnih djela - Ti si mu se smilovao, a to će, zaista, veliki uspjeh biti!” (El-Gafir 7-9) Ovo je dova meleka za vjernike koji se kaju i koji slijede Njegovu Knjigu i Sunnet Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Koji nemaju drugog puta mimo toga. Niko mimo njih ne teži uslišavanju ove dove.

25. Grijesi uzrokuju Allahov zaborav na roba i zaborav roba na samog sebe. Kada Allah zaboravi Svoga roba onda nastupa propast u kojoj nema nade za spas. Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta: ‘’O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite. I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su pravi griješnici.’’ (El-Hašr 18-19) Allah, Azze ve Dželle, obavijestio je da kažnjava one koji ostave takvaluk tako što sami sebe zaborave, tj., dadne da zaborave na svoje koristi i ono što će ih spasiti od Njegove patnje i što će utjecati na njegov vječni život, potpunu slast, radost i blagodat. Allah je dao da to sve zaboravi, kao kaznu zato što je zaboravio na Allahovu veličinu i strah od Njega. Zato što je zaboravio izvršavanje Njegove naredbe.

Vidiš li grješnika kako zapostavlja i ignoriše vlastitu korist. Allah je dao da zaboravi Njegov spomen, da slijedi svoju strast. Njegove ovodunjalučke i ahiretske koristi su se razišle i zanemario je svoju vječnu sreću. Zamijenio ju je najmanjom nasladom, a to je prolazna naslada u kojoj nema dobra. Rečeno je: „Snovi su poput sjene koja nestaje. Pametan čovjek ne biva zavaran njome.“ Najveća kazna jeste da rob zaboravi na sebe, da se zanemari, zapostavi svoje pravo, da zaboravi pomoć od Allaha i da je proda za obmanu, prezrenost po najnižoj cijeni. Zapostavio je ono bez čega ne može i što se ne može nadoknaditi.

Za sve što si zapostavio postoji nadoknada
A kada zapostaviš odnos prema Allahu
Za to nema nadoknade.

Allah, Azze ve Dželle, nadoknađuje sve što je mimo Njega, a za Njega se ništa ne nadoknađuje.

26. Grijesi izvode čovjeka iz kruga dobročinstva. Kazna griješenja jeste da grješnik bude spriječen da zaradi nagradu dobročinitelja. Kada dobročinstvo bude u direktnom kontaktu sa srcem zabranjuje mu griješenje, jer onaj koji čini dobročinstvo obožava Allaha kao da Ga vidi. To je zastor između njega i između želje da se počini grijeh, a kamoli da se u njega zapadne.

27. Grijesima se izostavlja nagrada vjernika, a koga ta nagrada i Allahova odbrana mimoiđe, mimoišlo ga je svako dobro koga je Allah posljedično vezao u Svojoj Knjizi za vjerovanje. To se očituje u stotinu odlika, a svaka od tih odlika je bolja od dunjaluka i svega što je na njemu. Evo nekih:

a) Velika nagrada, ‘’.., a Allah će sigurno vjernicima veliku nagradu dati.’’ (En-Nisa, 146)

b) Odvraćanje zala dunjaluka i Ahireta, ‘’Allah doista štiti vjernike, Allah sigurno ne voli nijednog izdajnika, nezahvalnika.’’ (El-Hadž 38)

c) Allahova zaštita, neće biti ponižen onaj koga On zaštiti, ‘’Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju - zaštitnici su šejtani i oni ih odvode sa svjetla na tmine; oni će biti stanovnici Džehennema, oni će u njemu vječno ostati.’’ (El-Beqara 257) ‘’Oni su, zbilja, pravi vjernici - njih počasti, i oprost, i obilje plemenito kod Gospodara njihova čekaju.’’ (El-Enfal 4)

e) Allahova prisnost s njima, ‘’... i nimalo vam neće koristiti tabor vaš, ma koliko brojan bio, jer je Allah na strani vjernika.’’ (El-Enfal 19)

f) Visoka pozicija i na dunjaluku i na Ahiretu, ‘’Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. - A Allah dobro zna ono što radite.’’ (Mudžadela 11)

g) Ponos i snaga, ‘’A snaga je u Allaha i Poslanika Njegova i u vjernika, ali licemjeri neće da znaju.’’(Munafikun 8)

h) Davanje dva udjela u milosti i svjetla pomoću kojeg idu i oprost njihovih grijeha, ‘’O vi koji vjerujete, Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vjerujte, On će vam dvostruku milost Svoju darovati, i daće vam svjetlo pomoću kog ćete ići, i oprostiće vam - jer Allah prašta, i samilostan je .’’ (Hadid 28)

i) Sigurnost od straha na Dan kada strah bude žestok, ‘’Mi šaljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju; neka se zato oni koji vjeruju i dobra djela čine ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju.’’ (El-En’Am 48)

j) ‘’Kur’an im je Uputa i lijek, “ - Reci: “On je vjernicima uputstvo i lijek..’’ (El-Fusilet 44)

Ovim se želi reći da je iman razlog pridobijanja svakog dobra na dunjaluku i Ahiretu. Svako zlo na dunjaluku i Ahiretu uzrokovano je nedostatkom vjere, pa kako robu može biti lahko da počini kakav grijeh koji će mu uzrokovati propast i na dunjaluku i na Ahiretu.

Ustrajavanje u grijesima uzrokuje prekrivanje srca, a postoji bojazan da se to nastavi i da uzrokuje činjenje djela koja čovjeka u potpunosti izvode iz vjerovanja. Zato je strah ispravnih prethodnika (selefu salih) bio velik, pa je jedan od njih rekao:„Vi se bojite grijeha, a ja se bojim nevjerstva.“

28. Griješenje uzrokuje prekidanje odnosa između roba i Gospodara. Kada se to desi robu se prekinu razlozi dobra, a za njega se vežu povodi zla, pa koji spas, koja nada i koji život postoji za onoga čiji su povodi dobra prekinuti, koji je presjekao između sebe i svoga Zaštitnika odnose, bez kojih ne može ni koliko je treptaj oka.

29. Grijesi čovjeka čine šejtanovim zarobljenikom u zatvoru njegovih strasti i lancima njegovih pohota. Griješnik je pritvoreni i okovani zarobljenik. Nema zatvorenika u gorem stanju od zatvorenika kojeg je porobio njegov najžešći neprijatelj. Nema tješnjeg zatvora od zatvora strasti, niti težeg lanca od lanca pohote. Pa kako će onda putovati ka Allahu i Vječnoj kući srce zarobljenog i okovanog zatvorenika. Neka je Allah na pomoći.

30. Grijesi čovjeka čine da bude na najnižoj društvenoj ljestivici. Allah je stvorio Svoja stvorenja u dva dijela, na višoj i nižoj poziciji. Učinio je Ilijjin kao konačno boravište viših, a ‘Esfele safilin’ kao konačno boravište najnižih. One koji su pokorni uzvisio je i na dunjaluku i na Ahiretu, a one koji su nepokorni učinio je na najnižem stepenu i na dunjaluku i na Ahiretu.

31. Grijeh ruši čovjekovu čast. Od kazni grijeha jeste gubljenje ugleda, stepena i počasti kod Allaha, Azze ve Dželle. Najčasnije stvorenje kod Allaha je onaj koji je najbogobojazniji. ‘’Najugledniji kod Allaha je onaj koji ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.’’ (El-Hudžurat 13)
Najbliži po stepenu Mu je onaj ko Mu je najpokorniji, shodno pokornosti roba Gospodaru, biva njegov stepen kod Njega. Kada Mu počini nepokornost suprotstavi se Njegovoj naredbi, ispadne iz Njegovog oka, a zatim bude izbačen iz srca Njegovih robova. Kada mu prestane ugled kod stvorenja i bude prezren kod njih, oni će prema njemu postupati prema tome. Među njima će najgore živjeti, gotovo neće biti ni spomenut, a niti cijenjen. Bit će prezrena stanja, nezaštićen, bez radosti i sreće. Slab spomen i padanje ugleda donose svaku tegobu, brigu i tugu. Tada nema radosti. Jedna od najvećih Allahovih blagodati prema pokornome robu jeste da Mu između svjetova njegov spomen i ugled podigne.

32. Allah, Azze ve Dželle, prezire grijehe. - ‘’Allah uništava kamatu, a unaprjeđuje milosrđa. Allah ne voli nijednog nevjernika, griješnika.’’ (El-Beqara 276) ‘’I ne brani one koji su u dušama svojim podmukli jer Allah nikako ne voli onoga ko je podmukao griješnik.’’ (En-Nisa 107)

Autor: Dr. Seid El Kahtani

Posljedice griješenja po pojedinca

1. Posljedice na srce. Štetnost gijeha za srce je ista kao štetnost otrova za tijelo shodno različitosti u štetnosti. Da li na dunjaluku i Ahiretu ima ijednog zla ili bolesti a da nije uzrokovana grijesima.

2. Uskraćivanje znanja. Znanje je svjetlost koje Allah ubacuje u srce. Grijeh gasi to svjetlo, zasljepljuje znanje srca, zatvara puteve znanja i zastire izvore upute. Uzvišeni kaže: ‘’Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što trebaju shvatiti i da uši njihove čuju ono što trebaju čuti, ali, oči nisu slijepe, već srca u grudima.’’ (El-Hadž 46)

Kada je Šafija sjeo pred Malika, zadivila ga je njegova obilna inteligencija i razumijevanje. Rekao je: „Vidim da je Allah u tvoje srce ubacio svjetlost, pa ga nemoj gasiti tamom grijeha.“ Šafija je rekao: „Požalio sam se Vekii na loše pamćenje, pa me je uputio na ostavljanje grijeha i obavijestio me da je Allahovo znanje svjetlost, a Allahovo svjetlo se ne daje nepokornima.“

3. Različite vrste otuđenosti u srcu: Otuđenost griješnika od njegovog Gospodara, njegova otuđenost samog sebe, otuđenost od ostalih stvorenja. Što su grijesi veći i otuđenost je žešća. Otuđenost griješnika od njegovog Gospodara ne može se u osnovi usporediti sa ijednom slašću. Kada bi se objedinile sve slasti dunjaluka ne bi mogle nadomjestiit tu otuđenost. Kada se grijesi ne bi ostavljali osim iz bojazni od zapadanja u tu otuđenost, pametan čovjek bi ih najprije ostavio. Otuđenost između griješnika i ljudi se posebno odnosi na otuđenost od onih koji nose dobro. Što god je ova otuđenost veća, čovjek se udalji od njih i od njihovog društva. Lišen je blagoslova okorištavanja od tih ljudi i približio se šejtanovoj stranci onoliko koliko se udaljio od stranke Milostivog. Ova otuđenost jača sve dok se dobro ne učvrsti i onda biva između griješnika i njegove žene, djece, rodbine, a i prema samom sebi osjeća otuđenost. Vidiš ga kako je usamljen. Ispravni prethodnik je rekao: „Budem nepokoran Allahu, pa to vidim na ponašanju moje jahalice i moje supruge.“ El-Fudajl ibn Ijjad je rekao: „Počinim nepokornost Allahu pa to prepoznam u ponašanju moga magarca i sluge.“ Tajna ovoga pitanja leži u činjenici da pokornost nužno iziskuje bliskost Gospodaru Uzvišenom. Što je blizina jača, jača je i prijaznost. Nepokornost nužno iziskuje udaljavaje od Gospodara Uzvišenog, a što se više udaljenost povećava otuđenost je jača. Rezultat otuđenosti jeste zastor, a što je zastor jači povećava se i otuđenost. Nemar uzrokuje otuđenost, a teža je otuđenost griješenja, a od nje je teža otuđenost širka i kufra. Svaki onaj koji je imalo ušao u ove stvari, nadvladala ga je otuđenost shodno veličini njegove umješanosti. Otuđenost nadvladava njegovo lice, srce. Usamljen je i drugi se od njega udaljavaju.“

4. Tama u srcu. Griješnik nalazi tamu u svom srcu i uistinu je osjeća, kao što gleda tamu mrkle noći. Tama grijeha u njegovom srcu postane kao tama vidljiva okom. Pokornost je svjetlo, a grijeh je tama. Što je tama jača i zbunjenost je veća, sve dok čovjek ne zapadne u novotarije i zablude, te druge upropaštavajuće stvari a da on to i ne osjeti. Ova tama jača sve dok se ne pojavi na očima , dok ne ovlada licem i postane crnilo koje svako vidi. Abdullah ibn Abbas, radijAllahu anhu, kaže: „Dobro djelo je svjetlost na licu, svjetlost na srcu, obilna opskrba, tjelesna snaga, ljubav u srcima stvorenja, a loše djelo je crnilo na licu, tama u srcu, slabost tijela, nedostatak opskrbe i mržnja u srcima ljudi.“

5. Iznurenost i slabost srca. Iznurenost označava da ga grijesi stalno crpe sve dok mu u potpunost ne otklone njegovu životnost. A slabost srca znači da ga grijesi oslabljuju iz nekoliko aspekata, a od njih su:

a) U srcu slabi veličanje Uzvišenog Gospodara, slabi poštivanje u srcu roba, htio on to ili ne. Da su se poštivanje i Allahova veličina učvrstile u srcu roba ne bi se usudio da Mu čini gijehe. Veličina i uzvišenost Allaha u srcu roba iziskuju veličanje Njegovih svetinja.- ‘’Eto toliko! A ko poštuje Allahove svetinje, uživaće milost Gospodara svoga...’’ (El-Hadž 30) Veličanje Allahovih svetinja u srcu postaje prepreka između roba i grijeha.

b) Grijeh slabi želju za dobrom u srcu roba i ojačava želju za nepokornošću. U njegovom srcu slabi želja za pokajanjem, malo po malo, sve dok u potpunosti iz njegovog srca ne izađe želja za pokajanjem. Kada bi umro ne bi se pokajao Allahu. On traži pokajanje i kaje se mnogo kao što se kaju oni lažnih jezika, a srce mu je vezano za grijeh, u njemu ustrajava, ima odluku da ga počini kad god bude mogao. Ovo je jedna od najvećih bolesti i najbliža je propasti. Grijeh slabi put srca ka Allahu i Vječnoj kući, ili ga sprječava od tog putovanja. Grijeh će, ili usmrtiti srce ili ga razboljeti zastrašujućom bolešću ili će oslabiti njegovu snagu, a to mora biti. Tako se njegova slabost završi na jednoj od osam stvari od koji se Vjerovjesnik, alejhi sellam, utjecao. Govorio je: „Allahu ja ti se utječem od brige i tuge, nemoći i ljenosti, škrtosti i kukavičluka, zapadanja u dugove i nadmoći ljudi.“ (Ahmed) Želi se reći da su grijesi najjači povodi da se doživi ovih osam stvari, kao što su najjači razlozi za preteška iskušenja, stalnu nesreću, loše određenje i zluradost neprijatelja. Grijesi su i najjači povodi za nestanak Allahove blagodati, izmjeni Njegovog oprosta, iznenadne osvete i svih vrsta njegove srdžbe.

6. Grijesi zastiru srca od Gospodara na dunjaluku, a najveći zastor je na Sudnjem danu. Allah, kaže : ‘’A nije tako! Ono što su radili prekrilo je srca njihova, uistinu, oni će toga dana od milosti Gospodara svoga zaklonjeni biti.’’(Mutafifin 14) Grijesi su bili zastor između njih i njihovih srca, između njih i njihova Gospodara i Stvoritelja.

7. Čovjek se navikne na grijeh, pa iz srca nestane prezir grijeha koji mu postane stalna navika, pa niti to smatra ružnim za sebe niti kada vidi ljude, pa ni kada pričaju o njemu. Kod grješnika je ovo krajnje skrnavljenje i potpuna slast tako da se jedan od njih ponosi grijehom, pa priča o njemu onome za koga ne zna da ga zna. Ovoj vrsti ljudi neće biti oprošteno i njima je zatvoren put pokajanja. Vrata pokajanja u većini slučajeva ovakvim bivaju zatvorena. Od Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, prenosi se da je rekao: „Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže:„Cijelom mom ummetu će biti oprošteno osim onima koji budu grijehe radili javno. U javno činjenje grijeha ulazi da čovjek počini grijeh noću, a zatim osvane a Allah ga je prekrio, pa kaže: „O ti i ti, uradio sam jučer to i to. Zanoćio je pokriven od svoga Gospodara, a osvanuo otkrivajući ono što mu je Allah pokrio.“ (Buhari)

 
8. Lahkomislenost u grijesima kod onih koji ustrajavaju u njima. Rob neprestano čini grijehe sve dok mu oni ne postanu lahki i ne umanje se u njegovom srcu i očima. To je znak propasti. Kada god se grijeh umanji u srcu roba i njegovom oku poveća se kod Allaha. Zato je Abdullah ibn Mes’ud, radijAllahu anhu, rekao: „Vjernik vidi svoje grijehe kao onaj koji sjedi ispod brda i plaši se da će ono na njega pasti. A nevjernik vidi svoje grijehe kao mušicu koja sleti na njegov nos, pa on pokaže ovako (zamahne rukom iznad nosa).“ (Buhari, Muslim) U vjernikovom srcu je svjetlost i on može biti uvjeren u mali grijeh, ali nije siguran da će mu biti oprošten. Zato se pribojava malog grijeha da ga ne bi uništio kao što ga brdo može uništiti. Nevjernik je ograničene spoznaje o Allahu, pa je zato njegov strah od Allaha malen i potcjenjuje grijeh.

9. Griješenje uzrokuje poniženje. Pravi ponos je u pokornosti Allahu, Azze ve Dželle, a poniženje u nepokornosti Allahu. Allah Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta: ‘’Ako neko želi veličinu - pa - u Allaha je sva veličina! K Njemu se dižu lijepe riječi, i dobro djelo On prima. A one koji imaju hrđave namjere čeka patnja nesnosna, i njihovo spletkarenje je rabota bezuspješna.’’ (El-Fatir 10) ‘’Oni govore: “Ako se vratimo u Medinu, sigurno će jači istjerati iz nje slabijeg!” A snaga je u Allaha i Poslanika Njegova i u vjernika, ali licemjeri neće da znaju.’’(Munafiqun 8) Od Abdullaha ibn Omera se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Poslan sam pred Sudnji dan sa sabljom sve dok ne bude obožavan jedino Allah koji sudruga nema. Moja opskrba je učinjena ispod hlada moga koplja. Poniženje je učinjeno za onoga ko mi se suprostavlja. Ko se poistovijeti sa jednim narodom, on je od njih.“ (Buhari) Ko želi ponos neka ga traži u pokornosti Allahu, jer ga neće naći osim u pokornosti Njemu. Jedan od ispravnih prethodnika je učio u svojoj dovi: „Allahu, ojačaj me pokornošću Tebi i nemoj me poniziti griješenjem Tebi.“ El-Hasen el-Basri je rekao: „Poniženje od grijeha ne bi napustilo njihova srca. Allah će sigurno poniziti onoga ko Mu je nepokoran.“ Abdullah ibn El-Mubarek kaže:

Vidio sam da grijesi usmrćuju srca
A ustrajavanje u njima uzrokuje poniženje
Ostavljanje grijeha je život za srca
A najbolje je za tebe da im budeš nepokoran
Zar vjeru nisu upropastili samo kraljevi i zli svećenici

10. Grijesi upropaštavaju pamet i utječu na nju. Pamet ima svjetlost, a grijeh gasi svjetlost pameti. Kada se ugasi svjetlo pameti, ona oslabi i umanji se, a nekada i nestane. Niko nije počinio grijeh, a da njegova pamet nije bila prisutna, jer ga savjet Kur’ana sprječava kao i savjet imana, smrti i Vatre. Ono što gubi činjenjem grijeha od dobra dunjaluka i Ahireta je daleko više od sreće i naslade koju osjeti u grijesima. Pa da li će potcjenjivati grijehe onaj koji ima zdravu pamet. Nema sumnje da ako grijeh ne upropasti pamet, a onda će je umanjiti. Zato nećeš naći dva pametna čovjeka da je jedan pokoran Allahu, a drugi nepokoran, osim da je pamet pokornoga veća i potpunija, mišljenje ispravnije i uvijek pronađe istinu.

11. Grijesi pečate srce, kada se namnože zapečate srce grješnika i on postane nemaran. Srce zahrđa od grijeha, pa kada se griješenje poveća srce postane potpuno pokriveno, sve dok ne postane zapečačeno i zaključano i u potpunosti zatvoreno. Allah, Azze ve Dželle, kaže : ‘’A nije tako! Ono što su radili prekrilo je srca njihova, ‘’ (El-Mutaffifin, 14)

12. Grijesi gase ispravnu ljubomoru srca. Najčasniji i najambiciozniji čovjek je onaj koji ljubomorno čuva sebe i svoje bližnje, a i ostale ljude. Zato je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio najljubomorniji prema ovom Ummetu, a Allah, Azze ve Dželle, je ljubomorniji od nega. Zato Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Zar se čudite Sadovoj ljubomori. Tako mi Allaha, ja sam ljubomorniji od njega, a Allah je ljubomorniji od mene. Zbog Allahove ljubomore zabranjen je razvrat i javni i tajni. Nema ličnosti ljubomornije od Allaha. A nema ličnosti kojoj je draže opravdanje od Allaha. Zbog toga je Allah slao poslanike kao donosioce radosnih vijesti i opominjače. Nema ličnosti kojoj je draža pohvala od Allaha i zbog toga je Allah obećao Džennet.“ (Buhari, Muslim)

Od Aiše, radijAllahu anha, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ummete Muhammedov, nema nikoga ljubomornijeg od Allaha da vidi Svoga roba ili ropkinju kako čini blud. Ummete Muhammedov, da znate ono što ja znam malo biste se smijali a mnogo biste plakali.“ (Buhari)

Od Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Allah je ljubomoran, a i vjernik je ljubomoran. Allahova ljubomora je da vjernik počini ono što mu je Allah zabranio.“(Buhari, Muslim)

Od Džabira ibn Atika sa lancem koji seže do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi se da je rekao: „Ima ljubomore koju Allah voli, ima ljubomore koju Allah ne voli. Ima ponositost koju Allah voli, a ima i one koju ne voli. Ljubomoru koju Allah voli jeste ljubomora u sumnji, a ona koju ne voli jeste ljubomora kada nema sumnje. Ponositost koju Allah voli je ponositost prilikom borbe i davanja sadake. A ponositost koju Allah mrzi jeste ponositost u neistini.“ (Nesai, Ahmed)

Pod ljubomorom u sumnji se misli na ljubomoru sumnjičenja i kolebanja. Njena korist je očita, a to je strahopoštovanje i izbjegavanje. Ako je ljubomora bez sumnje onda uzrokuje mržnju i smutnju. Ponositost u davanju sadake jeste da čovjek bude darežljiv, pa da od svoje duše. On ne daje mnogo sadake, a i kada je daje uvijek misli da malo daje. Ponositost u ratu jeste da uđe u borbu aktivno, snažno i bez kukavičluka.

Pod ovim se misli da kada se god pojača činjenje grijeha od strane griješnika iz njegovog srca izađe ljubomora prema samom sebi, porodici i ljudima. Ljubomora može tako jako oslabiti tako da čovjek ne prezire ružno ni sebi, a ni drugome. Kada dođe do ovih granica ušao je na vrata propasti. Neljubomorna osoba je najprljavije stvorenje i njoj je Džennet zabranjen, jer nema ljubomore. Zato je zadovoljna zlom u svojoj porodici.

Sve nam to ukazuje da je osnova vjere ljubomora. A ko nema ljubomore nema ni Vjere. Ljubomora čuva srce, čuva tjelesne udove, otklanja zlo i razvrat. Neljubomora usmrćuje srce, usmrćuje tjelesne udove, pa se oni više ne opiru. Ovo nam pojašnjava važnost i stepen ljubomore.

13. Grijesi odnose stid iz srca, a stid je temelj svakog dobra. Odlazak stida znači odlazak cijelog dobra. Od Imrana ibn Husajna, radijAllahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Stid je svo dobro, ili je rekao: Stid je sav dobar.“ (Muslim)

Od njega se također prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Stid samo donosi dobro.“ (Muslim) Ovim se želi reći da grijesi oslabljuju stid kod roba pa tako u potpunosti bude lišen stida, pa mu ništa ne znači to što ljudi znaju o njegovom lošem stanju. Zapravo, mnogi griješnici govore o svom stanju i prezrenosti onoga što čine. Na to ga podstiče njegova lišenost stida. Kada rob stigne u ovakvo stanje u njegovu ispravnost više nema želje. Nad njim se obistinilo jedno od dva značenja hadisa koji se prenosi od Ibn Mes’uda, radijAllahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ono što su ljudi dostigli od govora prvoga vjerovjesništva bilo je: „Ako se ne stidiš čini šta hoćeš.“ (Buhari, Muslim)

Ovaj hadis ima dva tumačenja.

Prvo tumačenje: Ovaj hadis je izrečen radi prijetnje. Značenje riječi ‘kada se ne stidiš’, jeste da takav čini ružna djela koja želi. Ono što podstiče na ostavljanje grijeha jeste stid, pa kada nema stida koji bi ga odvratio od ružnih dijela zapadne u grijehe. Ovo značenje je poznato.

Drugo tumačenje: Kada se onaj koji čini grijehe ne stidi Allaha neka ih i čini. Nego ono što je potrebno ostaviti jeste ono od čega se stidiš pred Allahom. Prvo značenje je prijetnja, kao što su riječi Uzvišenog: „Oni koji riječi naše izvrću neće se, doista, od Nas sakriti. Pa da li će biti ugodnije onome koji u Vatru bude bačen ili onome koji na Sudnji dan dođe smiren? Radite šta hoćete, On, zaista, vidi šta vi radite.’’ (El-Fusilet 40)
A drugo značenje je dozvola.

14. Grijesi unose strah i strepnju u srca. Vidjet ćeš da je grješnik uvijek plašljiv. Pokornost je najveća Allahova tvrđava pa ko u nju uđe bit će siguran od kazne na dunjaluku i Ahiretu. Ko iz nje izađe obuzet će ga strahovi sa svake strane. Ko se bude pokoravao Allahu za nega će se strahovi pretvoriti u sigurnost, a ko bude nepokoran, njegova sigurnost će se pretvoriti u strah. Ko se pribojava Allaha On će mu dati sigurnost od svake stvari, a ko Ga se ne bude bojao, On će mu dati strah od svake stvari.

15. Grijesi razboljevaju srce i odvraćaju ga od njegove ispravnosti ka bolesti i iskrivljenju. Grijesi utječu na srca kao što bolesti utječu na tijela. Grijesi su bolesti srca i nema drugog lijeka za nih osim da se napuste. Onaj koji sebi zabrani strast njegovo će utočište biti Džennet. Isto tako, njegovo će srce na ovom svijetu biti u Džennetu, ali blagodati stanovnika ovog svijeta nisu ni slične blagodatima stanovnika Dženneta. Nemoj misliti da su riječi Uzvišenog, u prijevodu značenja ajeta: ‘’Čestiti će, sigurno, u Džennet, a grješnici, sigurno, u Džehennem.’’ (El-Infitar 13-14), ograničene na blagodati i patnje Ahireta, nego se odnose na tri staništa: Dunjaluk, berzeh i Ahiret. Ovi su u blagodati, a ovi su u Vatri, pa ima li druge blagodati do blagodati srca, ili druge patnje do patnje srca. Zato su dobri ljudi rekli: Na dunjaluku ima Džennet ko u njega ne uđe neće ući ni u ahiretski Džennet. Drugi čovjek je rekao: „Da kraljevi i njihovi sinovi znaju u čemu smo mi, borili bi se da to preuzmu od nas svojim sabljama.“

16. Grijesi umanjuju i ponižavaju duše sve dok ne postanu sasvim prezrene i mizerne. Isto tako pokornost ih uvećava i pročišćava. Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta: ‘’Uspjeće samo onaj ko je očisti, a biće izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi!’’ (Eš-Šems 9-10) Tj., spašen je onaj koji je uvećao i uzvisio svoju dušu pokornošću Allahu, a propao je onaj ko je ponizi, umanji nepokornošću Allahu. Pokornost uvećava dušu, daje ponosa i uzvisuje dušu sve dok ne postane najčasnija, najveća, najčistija i najuzvišenija. Ništa više ne može uvećati, podići, počastiti i dati ponosa dušama do pokornost Allahu, Azze ve Dželle. A ništa ne može više umanjti i poniziti duše poput nepokornosti Allahu, Azze ve Dželle.

17. Propast i iskrivljenje srca. Propast srca se prepoznaje po tome da ono neprestano kruži oko nečistoća. Isto tako srce koje je Allah uzdigao i sebi približio neprestano kruži oko Arša. Iskrivljavanje srca biva povodom činjenja grijeha kao što se može iskriviti slika ili oblik, pa srce postane životinjsko, poistovjećuju se u ponašanjima, djelima i prirodi. Ima srca koja budu iskrivljena i pretvorena u srca svinja zato što je njegov vlasnik veoma sličan njoj. Neka se pretovre u srca psa, magarca, zmije, škorpije. Neki ljudi imaju ponašanje zvijeri. Neki se raskošno i bahato oblače kao što paun širi svoje perje. Neki su hladnokrvni kao magarci i sl..

18. Grijesi iskrivljavaju srce pa ono vidi neistinu istinom, a istinu neistinom, dobro zlim, a zlo dobrim, čini zlo, a misli da čini dobro. Kupuje zabludu za Uputu, a misli i smatra da je na Uputi. Sve su ovo kazne za grijehe koji se odvijaju u srcu.

19. Grijesi sužavaju širokogrudnost. Onaj ko počini zločin i udalji se od pokornosti Allahu njegova se prsa suze shodno njegovom udaljavanju. Uzvišeni kaže: ‘’Onome koga Allah želi uputiti, On srce njegovo prema Islamu raspoloži, a onome koga želi u zabludi ostaviti, On srce njegovo stegne i umornim učini kao kad čini napor da na nebo uzleti. Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez podrške ostavi.’’ (El-En’am 125)

Jedan od najvećih razloga suženosti prsa jeste udaljavanje od Allaha Uzvišenog i vezivanje srca za druge mimo Njega, nemar prema Njegovom spomenu, ljubav prema drugima mimo Njega. Onaj koji zavoli nešto mimo Allaha, time će biti i kažnjen. Njegovo srce će biti zaokupirano ljubavlju prema tome.

Autor: Dr. Seid El Kahtani

Podjela i vrste grijeha po Islamu

Grijesi se dijele na četiri vrste prema poretku:

Prvi dio: Vlastiti grijesi vezani za vlasništvo, a oni predstavljaju čovjekovo prisvajanje onoga što mu ne pripada, kao što su osobine gospodarstva, veličine, uzvišenosti, sile, nadmoći i porobljavanje stvorenja i sl..

Drugi dio: Šejtanski grijesi. To su grijesi u kojima se čovjek poistovjećuje sa šejtanom u njihovom činjenju. Poistovjećivanje sa šejtanom biva u pakosti, nasilju, varanju, potkradanju, prijevari, zavjeri, naredbi izvršavanja nepokornosti Allahu, uljepšavanje grijeha, zabrana pokornosti Allahu i odvraćanje od nje, novotarstvo u Vjeri, pozivanje na novotarije i zablude. Ovaj dio po svojoj štetnosti dolazi iza prvoga dijela, iako je njegova štetnost manja.

Treći dio: Zvjerski grijesi. To su grijesi kojima se čovjek poistovjećuje sa zvijerima. To su grijesi neprijateljstva, srdžbe, prosipanje krvi, nasilje prema slabima i nemoćnima. Iz ovoga dijela nastaju različite vrste uznemiravanja ljudi i smjelosti da se počini nepravda i neprijateljstvo.

Četvrti dio. Životinjski grijesi. To su grijesi kojima se čovjek poistovjećuje sa životinjama, kao što je nastojanje udovoljavanja strasti stomaka i spolnog organa. Iz njih se rađaju blud, krađa, uzimanje siročetovog imetka, škrtost, tvrdičluk, kukavičluk, malodušnost, očaj. Pod ovaj dio potpada većina ljudskih grijeha, zato što su u nemoći počiniti vlastite ili zvjerske grijehe. Iz ovoga dijela prelaze u druge dijelove. Ovaj dio ih vuče za povodac ka drugim dijelovima.

Vrste grijeha

Dvije su vrste grijeha: Mali i veliki.

Imam Ibnul-Kajjim kaže: „Kur’an i Sunnet, te konsenzus ashaba i tabiina poslije njih, kao i imama ukazuje da se grijesi dijele na velike i male.’’ Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta: ‘’Ako se budete klonili velikih grijehova, onih koji su vam zabranjeni, Mi ćemo preći preko manjih ispada vaših i uvešćemo vas u divno mjesto.’’ (En-Nisa 31) ‘’One koji se klone velikih grijehova i naročito razvrata, a grijehove bezazlene On će oprostiti jer Gospodar tvoj, zaista, mnogo prašta - On dobro zna sve o vama, otkad vas je stvorio od zemlje i otkad ste bili zameci u utrobama majki vaših; zato se ne hvališite bezgriješnošću svojom - On dobro zna onoga koji se grijeha kloni.’’ (En-Nedžm 32)

Od Ibn Mes’uda se prenosi da je rekao: „Upitao sam Allahovog Poslanika koji je grijeh najveći kod Allaha?“ Odgovorio je: „Da Allahu pripišeš druga, a On te je stvorio.“ Rekao sam: „Uistinu je to golemo.“ Upitao sam: „A koji onda poslije njega?“ Odgovorio je: „Da ubiješ svoje dijete iz bojazni da će s tobom jesti.“ Upitao sam: „A koji onda?“ Odgovorio je: „Da počiniš blud sa suprugom tvoga komšije.“ (Buhari, Muslim)

Od Ebu Bekra prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Hoćete da vas obavijestim koji je najveći od svih grijeha? Ponovivši to tri puta. Odgovorili su: „Dakako, Allahov Poslaniče.“ Rekao je: „Pripisivanje Allahu druga i neposlušnost roditeljima.“ Zatim je sjeo nakon što je bio oslonjen i rekao: „A također i lažan govor.“ Neprestano je to ponavljao sve dok nismo rekli: „Da hoće ušutjeti.“ (Buhari, Muslim)

Od Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Pet namaza, džuma do džume, ramazan do sljedećeg ramazana brišu grijehe koji se počine između njih ako se izbjegavaju veliki grijesi.“ U drugoj predaji stoji: „Ako ne zavladaju veliki grijesi.“ (Muslim)

Od Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Čuvajte se sedam grijeha koji su uzrok patnje i propasti.“ Rekoše: „Allahov Poslaniče, a koji su to?“ Odgovorio je: „Širk, sihr, ubistvo osobe koju je Allah zabranio ubiti osim s pravom, uzimanje kamate, uzimanje siročetovog imetka, bježanje sa bojnog polja, potvora časnih i nevinih vjernica za blud.“ (Buhari, Muslim)

Postoji razilaženje o granicama velikog grijeha i u broju velikih grijeha. Neki su rekli da ih ima ukupno četiri, neki sedam, neki devet, neki jedanaest, a neki sedamdeset. Neki čovjek je rekao Ibn Abbasu: „Koliko ima velikih grijeha? Je li ih sedam?“ Odgovorio je: „Prije će biti da ih je sedamsto, nego sedam. Ali veliki grijeh prestaje biti veliki sa traženjem oprosta, a mali grijeh nije mali ukoliko se u njemu ustrajava.“

Ispravno mišljenje je da veliki grijesi nisu precizno naznačeni. To je svaki grijeh poslije kojeg kao posljedica dolazi kazna na dunjaluku, ili prijetnja vatrom, ili prokletstvo ili izljevanje srdžbe, ili kazna, ili negiranje vjerovanja. Ono što nema za posljedicu kaznu na dunjaluku niti posebnu prijetnju na Ahiretu smatra se malim grijehom.

Ali mali grijesi mogu postati veliki iz nekoliko sljedećih razloga:

1.Ustrajnost i stalno činjenje grijeha, kao što je navedeno u riječima Ibn Abbasa, radijAllahu anhu,: „Nema velikog grijeha uz traženje oprosta, niti je mali grijeh mali ako se u njemu ustrajava.“

2.Potcjenjivanje grijeha. Od Aiše, radijAllahu anha, se prenosi da je rekla: „Rekao mi je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,: „O Aiša, čuvaj se potcjenjenih djela (malih grijeha) jer će se i za njih odgovarati pred Allahom.“ (Ibn Madže, Ahmed)

Od Sehla ibn S’ada, radijAllahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Čuvajte se malih grijeha koji se potcjenjuju, a to je poput ljudi koji su sišli u sredinu doline, pa je jedan donio granu, drugi, pa su ispekli hljeb. Grijesi koji se potcjenjuju kada rob bude kažnjavan za njih uništit će ga.“ (Ahmed)

Od Abdullaha ibn Mes’uda prenosi se da je rekao: „Vjernik vidi svoje grijehe kao da sjede ispod velikog brda i boji se da će ono na njega pasti. A nevjernik vidi svoje grijehe poput mušice koja sleti na njegov nos pa on postupi ovako.“ Ebu Šihab kaže: „To jest zamahne svojom rukom iznad nosa.“

3.Radovanje i ponositost malim grijehom. Kao npr., da čovjek kaže: „Jesi li vidio kako sam obeščastio ovoga i spomenuo njegove loše osobine sve dok ga nisam zastidio ili sam ga prevario.“

4.Da bude učenjak za kojim se drugi povode. Kada učenjak počini mali grijeh i to se manifestira među ljudima postaje mu veliki grijeh. Ako čovjek učini grijeh, a zatim ga iznese u javnost, jer se onome ko javno čini grijeh neće oprostiti. Zato je svaki musliman dužan da se udalji od svih grijeha, malih i velikih da bi postigao uspjeh i na dunjaluku i na Ahiretu.

Autor: Dr. Seid El Kahtani