Piše: Smail L. Handžić
Pravo koje uživaju naši roditelji u islamu je zaista veličanstveno. Mnogobrojni kur'ansko-hadiski tekstovi upućuju na vrijednost i obaveznost poslušnosti i činjenja dobročinstva roditeljima, te prijete za njihovu neposlušnost. U narednim redovima ćemo spomenuti neka značenja koja idu u prilog navedenom.
Uzvišeni Allah je povezao pravo roditelja sa Svojim pravom, pa kaže: Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kada jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: "Uh!" – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: "Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, odgajali!" (El-Isra, 23.)
U pogledu značenja ovog ajeta, Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, je rekao: „To znači: nemoj da od tebe čuju bilo kakvu ružnu riječ, pa čak ni riječ 'uf' koja je najmanji oblik ružne riječi! ...i ne podvikni na njih- odnosno, nemoj da od tebe dožive bilo kakvo ružno djelo, kao što je rekao i Ata' ibn Ebi Rebbah u pogledu riječi: ...i ne podvikni na njih, to jest: 'Nemoj podizati ruke na njih!' Nakon što je zabranio činjenje ružnih postupaka i ružnih riječi, naredio je da im se upućuju lijepe riječi i čine dobra djela, pa kaže: ...i obraćaj im se riječima poštovanja punim!- odnosno, blagim, lijepim i milim koje su oličenje poštovanja, respektovanja i uvažavanja. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: 'Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, odgajali!' Dakle, kada ostare i prije njihove smrti.“ (Tefsir ibn Kesir, 3/50)
Dobročinstvo roditeljima je vrsta džihada
Osim ovih preciznih naredbi, jasnih direktiva i smjernica kojima se treba usmjeriti svaki Allahov rob koji želi da stekne naklonost i zadovoljstvo Gospodara svih svjetova, važno je spomenuti da je dobročinstvo koje se čini roditeljima, ustvari, jedna vrsta džihada koji je najuzvišeniji stepen islama. U hadisu koji se prenosi od Abdullaha ibn Amra, a kojeg su zabilježili Buharija i Muslim, se kaže: „Došao je neki čovjek Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme, tražeći od njega dozvolu da ode u džihad, pa ga je on upitao: „Da li su ti živi roditelji?“ On odgovori: „Da!“ Tad mu on reče: „Idi njima, tamo ti je džihad!“ Također, u predaji od Enesa se kaže: „Došao je neki čovjek Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme, pa mu reče: „Ja zaista čeznem za džihadom, a nisam u stanju da odem.'' Reče mu: „Da li ti je iko od roditelja ostao (živ)?“ Reče: „Moja majka.“ Reče: „Traži Allahovu naklonost u činjenju dobročinstva (majci), jer ako to budeš činio, tada ćeš biti kao onaj koji hadždž obavlja, i umru, i onaj koji se bori na Allahovom putu.“ (Ebu Ja'la i Et-Taberani u ''Evsatu'', hadis je hasen po mišljenju El-Iraqija i El-Hejsemija)
Pokornost roditelju je jedan od razloga za postizanje džennetskih vrtova, jer se u hadisu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je rekao: „Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, kako kaže: „Neka ga je sram, neka ga je sram i neka ga je sram!'' Neko reče: ''Koga, o Allahov Poslaniče?'' Reče: ''Onoga čiji su roditelji, ili samo jedan od njih dvoje, dočekali starost, a da on nije ušao u Džennet!“ (Muslim) Od Ebu ed-Derda' se prenosi da je rekao: „Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, kako govori: 'Roditelj je srednja džennetska kapija, pa ako želiš onda upropasti tu kapiju ili je dobro čuvaj!'“ (Tirmizi, sahih) Rekao je El-Kušejri: „Srednja džennetska kapija: to znači najvrjednija od svih kapija.“ Prenosi se od Muavije ibn Džahime, da je Džahima došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme, te rekao: „Želim da odem u boj pa sam došao da se konsultujem s tobom? On mu na to reče: „A da li ti imaš majku?“ Reče: „Da.“ On mu reče: „Drži se nje! Zaista je Džennet kod njenih nogu!“ (Ahmed, šejh El-Albani kaže da je hadis hasen)
Uzvišeni Gospodar nebesa i svih zemalja je zadovoljan sa robom ako su njegovi roditelji zadovoljni sa njim, i obrnuto, ljuti se na onoga na koga se njegovi roditelji rasrde! Poslušnost koja se njima iskaže vrlo lahko može biti velikim razlogom za otklanjanje mnogih tegoba i iskušenja. To saznajemo iz jasnih riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, koji kaže: „Allahovo zadovoljstvo je u zadovoljstvu roditelja, a Allahova srdžba je zbog srdžbe roditelja!“ (Tirmizi, a sahih je na osnovu mišljenja Ibn Hibbana, El-Hakima i El-Albanija) Zatim, svima nam je dobro poznata priča koju su zabilježili Buharija i Muslim, Allah im se smilovao, o trojici koji su stijenom bili zaglavljeni u pećini, pa su Allaha molili svojim dobrim djelima da im se smiluje i da ih izbavi iz te nevolje. Jedan od njih je tražio milost zbog dobročinstva kojeg je činio svojim roditeljima, drugi zbog svoje čednosti, a treći zbog čuvanja svoga emaneta, pa ih je Allah pomogao, uklonivši stijenu sa vrata pećine i tako ih izbavio iz njihovog iskušenja. Onaj koji nastoji da udovolji svojim roditeljima u svakoj stvari, naravno mimo onih sa kojima se prelaze Allahove granice, neka se nada da će mu Allah povećati njegovu nafaku, produžiti njegov život i olakšati da svoj ovodunjalučki život okonča sa lijepom završnicom! Od Alije, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: „Koga veseli da mu se produži njegov život, da se uveća njegova nafaka i da se od njega odagna loša završnica, neka se boji Allaha i neka održava rodbinske veze!“ (Rekao je El-Munziri: ''Prenosi ga Abdullah ibn Ahmed u svome 'Zevaidu', i El-Bezzar sa dobrim lancem prenosilaca.'')
Najveći stepen održavanja rodbinskih veza
Važno je spomenuti da je dobročinstvo roditelju najveći stepen održavanja rodbinskih veza, upravo radi toga što su nam oni naša najbliža rodbina. Mnogi se ne obaziru na molitve koje roditelji čine u prilog ili na štetu svojoj djeci, mada je jasnim šerijatskim tekstovima obznanjeno da su takve dove kabul-primljene. Na to nam ukazuje čuvena priča o Džurejdžu pobožnjaku, protiv koga je njegova majka proučila dovu da mu Allah dadne da ne umre dok ne doživi da gleda u lice prostitutke, a nakon što je on odbio da joj se odazove. Naravno, Allah je tu dovu primio, a ta priča je pomno zabilježena u dva ''Sahiha'', Buharijevom i Muslimovom. Osim toga, imamo i hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, koji kaže: „Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: „Tri dove se primaju i u to nema nikakve sumnje! Dova oca za njegovo dijete, dova putnika i dova onoga kome je učinjena nepravda!“ (Ahmed, šejh El-Albani kaže da je hadis hasen) Pored navedenih, postoje još mnogi drugi tekstovi koji tematski obrađuju vrijednost i obaveznost poslušnosti i činjenja dobročinstva roditelju. Međutim, žalosno je što teoretsko znanje ne ukrašavaju praktična djela! Često se desi da im, usljed naših obaveza, vrlo malo pažnje poklanjamo, da se zbog toga osjećaju zapostavljenim, da su na teretu i sl. Neki još dalje prelaze granicu pa im svjesno čine zle postupke, svojim riječima ili djelima, te tako gaze sve islamske principe koje njeguje islam kada su u pitanju naši mili roditelji i svjesno se izlažu srdžbi Silnog i Uzvišenog. Uzvišeni Allah je rekao: Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća; Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti. "O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je sveznajući.“ (Lukman, 14.-16.)
Često imamo priliku čuti riječi „stari“ ili „stara“, ili čak i neke druge nazive kojima podrazumijevamo jednog ili drugog roditelja. Zar oni nisu najzaslužnija stvorenja koja trebamo zvati najmilijim i najljepšim imenima!? Prenosi se da je Ebu Hurejre, radijallahu anhu, ugledao dvojicu ljudi, pa je jednom od njih rekao: „Šta ti je ovaj?“ Reče: „To je moj otac!“ Na to mu on reče: „Nemoj ga zvati imenom, nemoj ići ispred njega i nemoj da sjedaš prije nego li on sjedne!“ Dakle, zabranio mu je da ga, zbog poštovanja, zove njegovim vlastitim imenom, pa šta bi rekao kada bi nekoga čuo da svoga oca naziva sa imenima, poput „sijedi“ ili „stari“? Također, prenosi se od Gassana ed-Dabbija da je on išao u hladu, a njegov otac je išao iza njega. Tada ga je susreo Ebu Hurejre, radijallahu anhu, te rekao: „Ko je ovaj što ide iza tebe?“ Reče mu: „To je moj otac!“ On mu reče: „Ogriješio si se o njegovo pravo i nisi postupio po sunnetu! Nemoj ići ispred svoga oca, nego idi iza njega ili sa njegove desne strane, i nemoj nikome dozvoliti da te od njega odvoji. Nemoj da uzimaš komad mesa u koji je pogledao tvoj otac, jer ga je možda on želio da uzme! Nemoj da oca direktnim pogledom gledaš, ni da sjedaš prije nego li on sjedne, niti da zaspiš prije nego li on zaspi!“ (''Birru-l-validejni'' od Ibn el-Džewzija, str. 40)
Profesor na predavanju nije prekinuo jedino majčin poziv na mobitel
Jednom smo bili na predavanju našeg dragog šejha Hamida ibn Ekrema el-Buharija, i pomno slušali njegove riječi koje su obasjavale naša griješna srca. Kada bi mu zazvonio mobitel, on bi ga uvijek vješto prekidao, i, neobazirući se na taj postupak, nastavljao sa predavanjem veselo gledajući u masu onih koji su bili prisutni. Dobro se sjećam, u toku predavanja mu je jednom zazvonio mobitel, i on je na naše čuđenje prekinuo svoje predavanje i javio se na nepoznati poziv. Kada je završio, zatražio je izvinjenje, rekavši: „Ovo me je zvala moja majka, a ja ne mogu da se na njen poziv ne odazovem!“ Kasnije smo saznali da su prekinuti pozivi bili, između ostalih, i pozivi njegove žene i njegovih prijatelja! Gdje smo mi od ovih blistavih primjera!? Kakvi su današnji postupci mnogih „modernih“ sinova i kćerki prema njihovom jednom ili drugom roditelju?! Zar su oni tako brzo zaboravili svu njihovu ljubav, brižnost i nježnost koja ih je obasipala tokom svih godina njihovog rasta?! Zar su tako brzo zaboravili svu žrtvu, odricanja i nevolje kroz koje su majke i očevi prolazili da bi oni neometano sazrijevali?! Zašto se ne sjete ne prespavanih noći koje je majka radi njihova dobra provodila?! Zašto se ne sjete njene žalosti i gorkih suza koje su same iz očiju, kao grašci, navirale i kvasile obraze kada bi ih pogodila neka dunjalučka neugodnost?! Šta je sa svim neugodnostima koje su pogađale njihovog oca na putu obezbjeđenja normalnog i nesmetanog života?! Kakva su, zapravo, to srca koja ratuju sa svojim najbližim?! Kakve su to njihove duše i kako su samo krnjave njihove pameti?! Pa, zaista i životinje suosjećaju jedna sa drugom kada ostare, a neki ljudi idu nevjerovatno daleko u svojoj bezosjećajnosti prema svojim roditeljima! Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, tri puta rekao: „Zar ne biste željeli da vas upoznam sa najvećim velikim grijesima!?“ Rekoše: „Naravno, o Allahov Poslaniče!“ Reče: „Činjenje širka Allahu i neposlušnost roditeljima...“ Sve do tada je bio naslonjen, pa se sjedeći uspravio i rekao: „...i lažni govor i lažno svjedočenje!“ Te riječi je toliko ponavljao, tako da su ashabi zaželjeli da prestane.
Molim Uzvišenog Allaha, Gospodara Arša veličanstvenog, da nagradi najljepšom nagradom naše majke i očeve, naše učitelje i profesore i svu djecu koja traže Allahovo zadovoljstvo u zadovoljstvu svojih roditelja, koji kukavički ne bježe ispred brojnih džihadu ravnih zahtjeva rodbinskih obaveza i njihovog održavanja! Molim Allaha da nas učini pravim dobročiniteljima koji će biti radost u roditeljevom oku, ponos, dika i primjer lijepog odgoja. Amin!
Uzvišeni Allah je povezao pravo roditelja sa Svojim pravom, pa kaže: Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kada jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: "Uh!" – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: "Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, odgajali!" (El-Isra, 23.)
U pogledu značenja ovog ajeta, Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, je rekao: „To znači: nemoj da od tebe čuju bilo kakvu ružnu riječ, pa čak ni riječ 'uf' koja je najmanji oblik ružne riječi! ...i ne podvikni na njih- odnosno, nemoj da od tebe dožive bilo kakvo ružno djelo, kao što je rekao i Ata' ibn Ebi Rebbah u pogledu riječi: ...i ne podvikni na njih, to jest: 'Nemoj podizati ruke na njih!' Nakon što je zabranio činjenje ružnih postupaka i ružnih riječi, naredio je da im se upućuju lijepe riječi i čine dobra djela, pa kaže: ...i obraćaj im se riječima poštovanja punim!- odnosno, blagim, lijepim i milim koje su oličenje poštovanja, respektovanja i uvažavanja. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: 'Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, odgajali!' Dakle, kada ostare i prije njihove smrti.“ (Tefsir ibn Kesir, 3/50)
Dobročinstvo roditeljima je vrsta džihada
Osim ovih preciznih naredbi, jasnih direktiva i smjernica kojima se treba usmjeriti svaki Allahov rob koji želi da stekne naklonost i zadovoljstvo Gospodara svih svjetova, važno je spomenuti da je dobročinstvo koje se čini roditeljima, ustvari, jedna vrsta džihada koji je najuzvišeniji stepen islama. U hadisu koji se prenosi od Abdullaha ibn Amra, a kojeg su zabilježili Buharija i Muslim, se kaže: „Došao je neki čovjek Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme, tražeći od njega dozvolu da ode u džihad, pa ga je on upitao: „Da li su ti živi roditelji?“ On odgovori: „Da!“ Tad mu on reče: „Idi njima, tamo ti je džihad!“ Također, u predaji od Enesa se kaže: „Došao je neki čovjek Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme, pa mu reče: „Ja zaista čeznem za džihadom, a nisam u stanju da odem.'' Reče mu: „Da li ti je iko od roditelja ostao (živ)?“ Reče: „Moja majka.“ Reče: „Traži Allahovu naklonost u činjenju dobročinstva (majci), jer ako to budeš činio, tada ćeš biti kao onaj koji hadždž obavlja, i umru, i onaj koji se bori na Allahovom putu.“ (Ebu Ja'la i Et-Taberani u ''Evsatu'', hadis je hasen po mišljenju El-Iraqija i El-Hejsemija)
Pokornost roditelju je jedan od razloga za postizanje džennetskih vrtova, jer se u hadisu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je rekao: „Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, kako kaže: „Neka ga je sram, neka ga je sram i neka ga je sram!'' Neko reče: ''Koga, o Allahov Poslaniče?'' Reče: ''Onoga čiji su roditelji, ili samo jedan od njih dvoje, dočekali starost, a da on nije ušao u Džennet!“ (Muslim) Od Ebu ed-Derda' se prenosi da je rekao: „Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, kako govori: 'Roditelj je srednja džennetska kapija, pa ako želiš onda upropasti tu kapiju ili je dobro čuvaj!'“ (Tirmizi, sahih) Rekao je El-Kušejri: „Srednja džennetska kapija: to znači najvrjednija od svih kapija.“ Prenosi se od Muavije ibn Džahime, da je Džahima došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme, te rekao: „Želim da odem u boj pa sam došao da se konsultujem s tobom? On mu na to reče: „A da li ti imaš majku?“ Reče: „Da.“ On mu reče: „Drži se nje! Zaista je Džennet kod njenih nogu!“ (Ahmed, šejh El-Albani kaže da je hadis hasen)
Uzvišeni Gospodar nebesa i svih zemalja je zadovoljan sa robom ako su njegovi roditelji zadovoljni sa njim, i obrnuto, ljuti se na onoga na koga se njegovi roditelji rasrde! Poslušnost koja se njima iskaže vrlo lahko može biti velikim razlogom za otklanjanje mnogih tegoba i iskušenja. To saznajemo iz jasnih riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, koji kaže: „Allahovo zadovoljstvo je u zadovoljstvu roditelja, a Allahova srdžba je zbog srdžbe roditelja!“ (Tirmizi, a sahih je na osnovu mišljenja Ibn Hibbana, El-Hakima i El-Albanija) Zatim, svima nam je dobro poznata priča koju su zabilježili Buharija i Muslim, Allah im se smilovao, o trojici koji su stijenom bili zaglavljeni u pećini, pa su Allaha molili svojim dobrim djelima da im se smiluje i da ih izbavi iz te nevolje. Jedan od njih je tražio milost zbog dobročinstva kojeg je činio svojim roditeljima, drugi zbog svoje čednosti, a treći zbog čuvanja svoga emaneta, pa ih je Allah pomogao, uklonivši stijenu sa vrata pećine i tako ih izbavio iz njihovog iskušenja. Onaj koji nastoji da udovolji svojim roditeljima u svakoj stvari, naravno mimo onih sa kojima se prelaze Allahove granice, neka se nada da će mu Allah povećati njegovu nafaku, produžiti njegov život i olakšati da svoj ovodunjalučki život okonča sa lijepom završnicom! Od Alije, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: „Koga veseli da mu se produži njegov život, da se uveća njegova nafaka i da se od njega odagna loša završnica, neka se boji Allaha i neka održava rodbinske veze!“ (Rekao je El-Munziri: ''Prenosi ga Abdullah ibn Ahmed u svome 'Zevaidu', i El-Bezzar sa dobrim lancem prenosilaca.'')
Najveći stepen održavanja rodbinskih veza
Važno je spomenuti da je dobročinstvo roditelju najveći stepen održavanja rodbinskih veza, upravo radi toga što su nam oni naša najbliža rodbina. Mnogi se ne obaziru na molitve koje roditelji čine u prilog ili na štetu svojoj djeci, mada je jasnim šerijatskim tekstovima obznanjeno da su takve dove kabul-primljene. Na to nam ukazuje čuvena priča o Džurejdžu pobožnjaku, protiv koga je njegova majka proučila dovu da mu Allah dadne da ne umre dok ne doživi da gleda u lice prostitutke, a nakon što je on odbio da joj se odazove. Naravno, Allah je tu dovu primio, a ta priča je pomno zabilježena u dva ''Sahiha'', Buharijevom i Muslimovom. Osim toga, imamo i hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, koji kaže: „Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: „Tri dove se primaju i u to nema nikakve sumnje! Dova oca za njegovo dijete, dova putnika i dova onoga kome je učinjena nepravda!“ (Ahmed, šejh El-Albani kaže da je hadis hasen) Pored navedenih, postoje još mnogi drugi tekstovi koji tematski obrađuju vrijednost i obaveznost poslušnosti i činjenja dobročinstva roditelju. Međutim, žalosno je što teoretsko znanje ne ukrašavaju praktična djela! Često se desi da im, usljed naših obaveza, vrlo malo pažnje poklanjamo, da se zbog toga osjećaju zapostavljenim, da su na teretu i sl. Neki još dalje prelaze granicu pa im svjesno čine zle postupke, svojim riječima ili djelima, te tako gaze sve islamske principe koje njeguje islam kada su u pitanju naši mili roditelji i svjesno se izlažu srdžbi Silnog i Uzvišenog. Uzvišeni Allah je rekao: Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća; Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti. "O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je sveznajući.“ (Lukman, 14.-16.)
Često imamo priliku čuti riječi „stari“ ili „stara“, ili čak i neke druge nazive kojima podrazumijevamo jednog ili drugog roditelja. Zar oni nisu najzaslužnija stvorenja koja trebamo zvati najmilijim i najljepšim imenima!? Prenosi se da je Ebu Hurejre, radijallahu anhu, ugledao dvojicu ljudi, pa je jednom od njih rekao: „Šta ti je ovaj?“ Reče: „To je moj otac!“ Na to mu on reče: „Nemoj ga zvati imenom, nemoj ići ispred njega i nemoj da sjedaš prije nego li on sjedne!“ Dakle, zabranio mu je da ga, zbog poštovanja, zove njegovim vlastitim imenom, pa šta bi rekao kada bi nekoga čuo da svoga oca naziva sa imenima, poput „sijedi“ ili „stari“? Također, prenosi se od Gassana ed-Dabbija da je on išao u hladu, a njegov otac je išao iza njega. Tada ga je susreo Ebu Hurejre, radijallahu anhu, te rekao: „Ko je ovaj što ide iza tebe?“ Reče mu: „To je moj otac!“ On mu reče: „Ogriješio si se o njegovo pravo i nisi postupio po sunnetu! Nemoj ići ispred svoga oca, nego idi iza njega ili sa njegove desne strane, i nemoj nikome dozvoliti da te od njega odvoji. Nemoj da uzimaš komad mesa u koji je pogledao tvoj otac, jer ga je možda on želio da uzme! Nemoj da oca direktnim pogledom gledaš, ni da sjedaš prije nego li on sjedne, niti da zaspiš prije nego li on zaspi!“ (''Birru-l-validejni'' od Ibn el-Džewzija, str. 40)
Profesor na predavanju nije prekinuo jedino majčin poziv na mobitel
Jednom smo bili na predavanju našeg dragog šejha Hamida ibn Ekrema el-Buharija, i pomno slušali njegove riječi koje su obasjavale naša griješna srca. Kada bi mu zazvonio mobitel, on bi ga uvijek vješto prekidao, i, neobazirući se na taj postupak, nastavljao sa predavanjem veselo gledajući u masu onih koji su bili prisutni. Dobro se sjećam, u toku predavanja mu je jednom zazvonio mobitel, i on je na naše čuđenje prekinuo svoje predavanje i javio se na nepoznati poziv. Kada je završio, zatražio je izvinjenje, rekavši: „Ovo me je zvala moja majka, a ja ne mogu da se na njen poziv ne odazovem!“ Kasnije smo saznali da su prekinuti pozivi bili, između ostalih, i pozivi njegove žene i njegovih prijatelja! Gdje smo mi od ovih blistavih primjera!? Kakvi su današnji postupci mnogih „modernih“ sinova i kćerki prema njihovom jednom ili drugom roditelju?! Zar su oni tako brzo zaboravili svu njihovu ljubav, brižnost i nježnost koja ih je obasipala tokom svih godina njihovog rasta?! Zar su tako brzo zaboravili svu žrtvu, odricanja i nevolje kroz koje su majke i očevi prolazili da bi oni neometano sazrijevali?! Zašto se ne sjete ne prespavanih noći koje je majka radi njihova dobra provodila?! Zašto se ne sjete njene žalosti i gorkih suza koje su same iz očiju, kao grašci, navirale i kvasile obraze kada bi ih pogodila neka dunjalučka neugodnost?! Šta je sa svim neugodnostima koje su pogađale njihovog oca na putu obezbjeđenja normalnog i nesmetanog života?! Kakva su, zapravo, to srca koja ratuju sa svojim najbližim?! Kakve su to njihove duše i kako su samo krnjave njihove pameti?! Pa, zaista i životinje suosjećaju jedna sa drugom kada ostare, a neki ljudi idu nevjerovatno daleko u svojoj bezosjećajnosti prema svojim roditeljima! Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, tri puta rekao: „Zar ne biste željeli da vas upoznam sa najvećim velikim grijesima!?“ Rekoše: „Naravno, o Allahov Poslaniče!“ Reče: „Činjenje širka Allahu i neposlušnost roditeljima...“ Sve do tada je bio naslonjen, pa se sjedeći uspravio i rekao: „...i lažni govor i lažno svjedočenje!“ Te riječi je toliko ponavljao, tako da su ashabi zaželjeli da prestane.
Molim Uzvišenog Allaha, Gospodara Arša veličanstvenog, da nagradi najljepšom nagradom naše majke i očeve, naše učitelje i profesore i svu djecu koja traže Allahovo zadovoljstvo u zadovoljstvu svojih roditelja, koji kukavički ne bježe ispred brojnih džihadu ravnih zahtjeva rodbinskih obaveza i njihovog održavanja! Molim Allaha da nas učini pravim dobročiniteljima koji će biti radost u roditeljevom oku, ponos, dika i primjer lijepog odgoja. Amin!
