Novotari ne razlikuju vjerodostojne i apokrifne hadise

Preuzeto iz knjige “Veličanstveno pravilo” - Šejhul-islam Ibn Tejmijje -

Ovo je slučaj sa većinom novotara, jer ne prave razlike između vjerodostojnog i slabog hadisa. Ali, ono što odgovara njihovim mišljenjima i strastima, biva istinom kod njih, čak i ako je prenosilac izmislio hadis i pripisao ga Poslaniku. Ono što je suprotno njihovom mišljenju odbijaju, za razliku od ehli-sunneta i učenjaka ummeta koji imaju za cilj da slijede samo Poslanika s.a.v.s. i da primjenjuju njegov sunnet, da djeluju na osnovu njegovog Šerijata i vjeruju u ono što je donio od istine i imana, čija je osnova u srcu a ogranci i plodovi u djelima. Učenjaci ummeta razlikuju ono što je rekao Poslanik a šta je rekao neko drugi i ono što je prenešeno od Poslanika, razlikujući istinito od lažnog, vjerodostojno od apokrifnog.Zatim, oni proučavaju stanje selefa i imama ovog ummeta. Oni, zatim, shvataju i razumiju ono što je prenešeno od Poslanika s.a.v.s. To ih čini posebnim u odnosu na druge, a postoje i određena djela kojima se ističu nad ostalima.

To su oni o kojima Allah dž.š.kaže:

“ Nećeš naći da ljudi koji u Allaha i onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnažio, i On će ih uvesti u dženetske bašče, kroz koje će rijeke teći, da u njima vječno ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni su zadovoljni Njime. Oni su Allahova stranka, a doista, Allahova su stranka oni koji će sigurno uspjeti.”(Sura El-Mudžadele,22)

I kaže:

“…ako neko od vas od svoje vjere otpadne - pa, Allah će sigurno umjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole,prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovu putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje kome hoće- a Allah je neizmjerno dobar i zna sve.”(Sura El-Maide,54)

_________________________________________________________________________________

GRIJEH I POKAJANJE - ABDULVARIS RIBO - BOSNA 90-ih - SERIJAL PREDAVANJA -

Samo Allah zna šta će se desiti u budućnosti !!!

priredio: dr. Zuhdija Adilović

Allah, dž.š, kaže: “Njihova nevolja je od Allaha bila, samo što većina njih nije znala.” (El-A’raf, 131)

“Uzrok vaše nesreće je s vama!” –rekoše oni. “Zar zato što ste opomenuti?” (Ja-sin, 19)

Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: “Nema zaraze, gatanja, zloslutnje radi glasa (ptice), niti zloslutnje u određenom mjesecu.” (Buharija i Muslim)

U drugom hadisu stoji da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: “Nema zaraze, niti gatanja, a raduje me optimizam.” “Šta je to optimizam?” upitaše oni. Poslanik, s.a.v.s, reče: “Lijepa riječ.” (Buharija i Muslim)

Ibn Mes’ud prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: “Gatanje je širk, gatanje je širk!” (Ebu Davud i Tirmizi, koji kaže da je ovaj hadis sahih)

Svjedoci smo da veliki broj muslimana i dalje prakticira razne oblike idolatrije, koji su u oprečnosti sa islamskim vjerovanjem po kojem jedino i isključivo Allah, dž.š, daje dobro ili zlo. Tako mnogi među muslimanima i dalje redovno čitaju horoskop, gataju putem findžana, graha, mica i slično. Mnogi i dalje slute nesreću ukoliko crna mačka prođe ispred njih presjecajući im put. Salijevanje “strave” je metod otkrivanja uzroka nevolje koji još mnogi praktikuju. Po mnogima je zabranjeno noću rezati nokte, srijedom raditi to i to, utorkom opet drugo i tako dalje.

Sve spomenuto nema nikakva temelja u Kur’anu i vjerodostojnom hadisu Poslanika, s.a.v.s. Naprotiv, Kur’an jasno i nedvosmisleno negira pripisivanje razloga nevolje bilo kome od stvorenja. Allah, dž.š, kaže: “I kad bi im bilo dobro, oni bi govorili: “Ovo smo zaslužili”, a kad bi ih snašla kakva nevolja, Musau i onima koji su s njim vjerovali tu nevolju bi pripisali. Ali ne! Njihova nevolja je od Allaha bila, samo što većina njih nije znala.” (El-A’raf, 131) Allah, dž.š, u navedenom ajetu govori o Faraonu i njegovom narodu koji su, kada im se desi nešto dobro, govorili: “Ovo je od nas!” a kada ih zadesi kakvo zlo govorili bi: “Ovo je zbog Musa’a i onih koji u njega vjeruju. Allah, dž.š, im odgovara da je njihova nevolja od Allaha zbog njihovog nijekanja Allaha, dž.š, i Njegovih poslanika i dokaza koje je slao. Međutim, većina njih su neznalice i oni to ne razumiju. Da oni to razumiju shvatili bi da je Musa, a.s, došao sa dobrim i uspjehom i spasom za one koji mu povjeruju i koji ga budu slijedili. Kada se čovjekova narav udalji od vjere u Allaha, onda čovjek ne primjećuje Allahovu, dž.š, ulogu u upravljanju svime što postoji, niti Njegov kader, pomoću kojeg se sve dešava i zbiva. Tako je, u predislamsko doba, onaj ko je htio da nešto uradi otišao do ptičijeg gnijezda i poplašio pticu koja bi naglo poletjela. Ukoliko bi poletjela na desnu stranu, on bi to protumačio kao dobar znak i krenuo bi u realizaciju onoga što je naumio, a ukoliko bi poletjela na lijevu stranu, protumačio bi to kao loš znak i odustao bi od djela koje je namjeravao učiniti. Islam dokida taj i sve druge vidove praznovjerja i na njihovo mjesto postavlja istinu koja glasi: Sve što se ljudima dešava, dobro i zlo, iz jednog jedinog je izvora. Sve to je od Allaha, a zbog njihovih djela koje čine. Allah, dž.š, kaže: “Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.” (El-Enbija’, 35)

U drugom ajetu Allah, dž.š, kaže: “Oni rekoše: “Mi slutimo da nam nesreću donosite, ako se ne okanite, kamenovaćemo vas i stići će vas zaista, bolna patnja od nas.” “Uzrok vaše nesreće je s vama!” – rekoše oni. “Zar zato što ste opomenuti?” (Ja-sin, 18-19)

Poslanik, s.a.v.s, je rekao: “Nema zaraze, gatanja, zloslutnje radi glasa (ptice), niti zloslutnje u određenom mjesecu” (Buharija i Muslim). U navedenom hadisu niječe se zaraza u smislu da se ona dešava sama od sebe, mimo Allaha, dž.š. Međutim, da zaraza kao uzrok koga Allah, dž.š, daje postoji potvrđuju drugi hadisi u kojima se o njoj govori. Jedan od njih su riječi Poslanika, s.a.v.s: “Neka bolesnik ne prilazi zdravom.” (Muslim) U drugom hadisu stoji: “Bježi od zaraženog kao što bježiš od lava.” (Muslim) Isto tako, Poslanik, s.a.v.s, rekao je: “Ko čuje za kugu u nekom gradu neka se ne upućuje ka njemu. (Ahmed) Međutim sve je to po Allahovoj, dž.š, odredbi. Imam Ahmed, takođe prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: “Ništa se samo po sebi ne prenosi” (tri puta), pa ga je jedan beduin upitao: “Kako to Allahov poslaniče, kada znam da se zaraza pojavi na repu samo jedne deve i onda se prenese na cijelo stado?” Poslanik, s.a.v.s, tada reče: “A ko je zarazio prvu? Nema zaraze, gatanja, zloslutnje radi glasa (ptice), niti zloslutnje u određenom mjesecu.” Poslanik, s.a.v.s, je na jednostavan način pojasnio da se sve to dešava isključivo Allahovom, dž.š, odredbom, ali i naglasio u mnogim hadisima da je čovjek dužan da se čuva uzroka bolesti.

Prenosi se da je Ikrime, r.a, rekao: “Sjedjeli smo kod Ibn Abbasa kada je proletjela neka ptica ispuštajući krikove. Neko od prisutnih reče: “Hajr!” Ibn Abbas mu reče: “Niti hajr niti šerr.!” Ibn Abbas je odmah zanijekao bilo kakav uticaj ptice na dobro ili loše što će se desiti. U drugoj predaji stoji da je Tavus, r.a, krenuo na put sa jednim svojim ahbabom, te su čuli vranu kako kriknu. On reče: “Hajr!” Na to mu Tavus reče: “Kakvo dobro može biti od ovog?! Ti mi više ne možeš biti drug.”

Imam Ahmed prenosi hadis u kojem stoji: “Ko zbog gatke odgodi određeni posao učinio je širk Allahu, dž.š.” Na to je neko upitao: “Šta je otkup za to?” Poslanik, s.a.v.s, reče: “Da kažeš: “Allahumme la hajre illa hajruk, ve la tajre illa tajruk, ve la ilahe gajruk.” “Gospodaru moj, nema hajra osim Tvog, niti optimizma osim Tvog i samo si Ti Bog.”

Iz tog razloga je Imam Tahavi u svoju kratku i sažetu poslanicu uvrstio i sljedeću rečenicu: “Ne vjerujemo nijednom vračaru niti gataru.” A Hasan Kafija Pruščak u svom komentaru navodi sljedeće hadise: Muhammed, s.a.v.s, rekao je: “Ko ode vračaru ili gataru i upita ga za nešto, te mu povjeruje, taj je zanijekao ono što je objavljeno Muhammedu.” U drugom hadisu stoji: “Ko ode vračaru i upita ga za nešto neće mu biti primljen namaz četrdeset dana.” Prenosi se da je Aiša, r.a, rekla: “Ashabi su upitali Poslanika, s.a.v.s, o vračarima, pa je rekao: ”Nisu u redu.” Oni tada rekoše: “Allahov poslaniče, oni ponekad kažu nešto što se stvarno desi?” Poslanik, s.a.v.s, reče: “To je poneka riječ koju ukrade džin i došapne u uho vračara, pa joj dodaju stotinu laži.” Ako je ovakav status onoga koji samo pita, kakav je tek status onoga koji to radi?! Molim Allaha, dž.š, da nas zaštiti takvih i sličnih dijela.

Hasan Kafija Pruščak u svom komentaru Tahavijeve Poslanice kaže: “Ima raznih grupa, onih koji tvrde nešto što je suprotno Kur’anu i sunnetu. To su, prije svega, vračari, gatari i oni koji faletaju pomoću karata, kamenčića, graha i slično. Sve to je strogo zabranjeno i u koliziji sa Kur’anom, sunnetom i koncenzusom islamske uleme. Obaveza je takve spriječiti da to rade po ulicama i dućanima i da ulaze u kuće. Onaj ko zna da je to zabranjeno, a ne bude radio na tome da im zabrani rad, njemu su dosta riječi Allaha, dž.š. “Jedni druge nisu odvraćali od grešnih postupaka koje su radili. Ružno li je zaista to kako su postupali.” (El-Maida, 79) i riječi Poslanika, s.a.v.s. “Kada ljudi vide nešto loše djelo i ne budu radili na tome da ga otklone, uskoro će ih stići kazna od Allaha koja će ih sve obuhvatiti.”

Ista je stvar sa dobroslutnjom, vjerovanjem da će se desiti nešto dobro ako svrbi desni dlan, ili suprotno ako svrbi lijevi, te vjerovanjem da mravi donose berićet i slično.

Na isti način može se tretirati i pogrešno razumijevanje i prakticiranje istihare u našim krajevima. Naime, istihara je dova koja se uči prije svake važnije odluke u našem životu.

Imam Muslim prenosi da je Džabir b. Abdullah rekao: “Poslanik, s.a.v.s, nas je učio da činimo istiharu u svim stvarima, isto kao što nas je učio neku suru iz Kur’ana. Poslanik, s.a.v.s, bi govorio: “Kada neko od vas htjedne nešto uraditi, neka klanja dva rekata nafile i neka kaže: “Gospodaru moj, ja se u svom izboru oslanjam na Tvoje znanje i od Tebe pomoć tražim. Obdari me iz Tvoje neizmjerne riznice. Ti zaista sve možeš, a ja ne mogu. Ti sve znaš, a ja ne znam. Ti si Onaj koji zna sve tajne. Gospodaru moj, ako je ova stvar (imenovati ono što želi) hajr za moju vjeru i moj život, te za moj budući svijet, onda odredi neka to i bude, olakšaj mi to i podarimi bi berićet u tome. A ako je ova stvar (imenovati ono što želi) zlo za moju vjeru i moj život, te za moj budući svijet, onda daj da to ne bude, udalji me od toga i odredi mi hajr gdje god on bio, te mi daj da s tim budem zadovoljan.”

Iz navedenog se jasno vidi da svaki vid vezanja istihare za samo određene osobe koje se smatraju “dobrim” ili “evlijama,” s ciljem da otkriju budućnost ili pomognu u bilo čemu, nema nikakve osnove. Istiharu namaz i dovu klanja i uči svako sebi prilikom donošenja bilo kakve odluke. To je direktno obraćanje Allahu, dž.š, da nam pomogne da se odlučimo za ono što je hajr i korisno za nas i na ovom i na budućem svijetu.

Zaista je odlika islama u tome što je neprikosnoven na polju tevhida - izdvajanja Allaha, dž.š, kao jedinog Tvorca koji posjeduje sva svojstva savršenstva, koji jedini upravlja svim stvorenjima i jedini zaslužuje da bude obožavan. Molim Allaha, dž.š, da nam podari ihlas i istinski tevhid pomoću kojeg ćemo uspjeti i biti spašeni i na ovom i na budućem svijetu. Amin.
___________________________________________________________

10 MUDŽIZA MUHAMMEDA s.a.v.s

priredio: Bilal Hasanović

Kako mu’džize (nadnaravna djela) Allahovog poslanika, s.a.v.s, prosvjetljuju srca i povećavaju snagu i čvrstinu imana, namjera mi je da ovdje iznesem neke od njih, moleći Allaha, dž.š, da primi ovo djelo kao izraz moje ljubavi prema Uzvišenom Stvoritelju, Tvorcu svemira i svega postojećeg.

1. Prenosi Ummi Ma’bed da je Allahov poslanik, s.a.v.s, prolazeći sa svojim drugovima pored nje (dok je čuvala stado) zatražio da kupi mlijeka ili mesa. Ona, međutim, nije ništa imala. Vidjevši jednu ovcu koja je zbog iznemoglosti izostala iza šatora, upita da li ta ovca ima mlijeka. Ona mu odgovori da je ona još slabija od ostalih. “A dozvoljavaš li da je ja pomuzem?”, upita Allahov poslanik, s.a.v.s. “Da, reče ona, ako misliš da ima mlijeka”. On onda uze ovcu i sveza je, a zatim je pomilova po vimenu i ona poče preživati. Potom zatraži veću posudu i poče musti ovcu sve dok nije napunio posudu. Onda je pruži svojim drugovima i svi su pili dok se nisu zasitili. Na kraju i on uze posudu i napi se. Zatim je ponovo namuzao mlijeka, napunio posudu i otišao sa svojim društvom. Nakon toga dođe moj muž, pa kad vidje mlijeko, upita: “Šta je ovo Ummi Ma’bed, odakle ti ova muža kad su ovce sjajne, a mlijeka nismo imali kod kuće.” “Bogami, rekoh, prođe ovuda neki dobri čovjek… na pitanje da mu ga opišem, ja mu ga opisah…”

2. U Muslimovom Sahihu prenosi se od Džabira, r.a, koji kaže: Putovali smo sa Allahovim poslanikom, s.a.v.s, dok nismo stigli u dolinu Efjuh. Allahov poslanik, s.a.v.s, tada krenu zbog svoje potrebe, a ja sam ga slijedio s posudom vode. Allahov poslanik, s.a.v.s, potom razgleda oko sebe i ne nađe nikakav zaklon. Na rubu doline nalazila su se dva stabla, pa je Allahov poslanik, s.a.v.s, prišao jednom, uzeo ga za grane i rekao: “Pođi za mnom sa Allahovom odredbom” i stablo je, zaista, pošlo poput deve za svojim vodičem. Zatim je došao do drugog stabla koje je, takođe, uzeo za grane i rekao isto što i prvom, pa je i ono pošlo za njim, dok se on nije našao na sredini između njih. Zatim ih je Allahov poslanik, s.a.v.s, podešavao dok ih nije sastavio, govoreći: “Pokrite me s Allahovom odredbom.” I stabla su zaklonila Muhammeda, s.a.v.s. Ja sam se, kaže Džabir, tada udaljio, bojeći se da Poslanik, s.a.v.s, ne osjeti moje prisustvo… Kada sam se okrenuo vidio sam Poslanika, s.a.v.s, kako ide prema meni, a stabla su se razdvojila, svako na svoju stranu. - Bilo je to u vrijeme Alejhisselamove hidžre iz Mekke u Medinu.

3. Tirmizi prenosi od Alije, r.a, koji kaže: “Bio sam s Allahovim poslanikom, s.a.v.s, u Mekki, pa smo krenuli u obilazak grada. Svako drvo i svaki brijeg su pozdravljali Poslanika, s.a.v.s, riječima: “Es-selamu alejke ja Resulallah” (Prenosi Hakim u Sahihu).

4. Jedan beduin upita Allahovog poslanika, s.a.v.s: “Po čemu mogu znati da si ti Allahov poslanik?”, a Poslanik, s.a.v.s, mu odgovori: “Ako pozovem ovaj grozd sa palme, hoćeš li mi vjerovati da sam poslanik?”. “Hoću”, reče beduin. I Allahov poslanik, s.a.v.s, pozva grozd koji poče silaziti, dok ne pade pred njega. Poslanik, s.a.v.s, mu tada reče: “Vrati se” i on se vrati… beduin primi islam.

5. Poslije bitke na Bedru, Kurejšije su otkupljivale svoje zarobljene. Svako je otkupljivao svoje. Jedan od njih – Abbas, koji je, takođe, bio zarobljen, reče Allahovom poslaniku, s.a.v.s: “Ja sam bio musliman”, a Poslanik, s.a.v.s, mu odgovori: “Allahu e’alemu – Allah zna za tvoj islam. Ako je tako kako kažeš, Allah će te nagraditi. Što se tiče tvoga ponašanja, naše je da prosuđujemo. Otkupi sebe i svoja dva brata, reče Poslanik, s.a.v.s. “Nemamo čime”, reče Abbas. Allahov poslanik, s.a.v.s, ga tada upita: “A gdje je novac koji si sa Ummi Fadl zakopao, kada si joj rekao: “Ako se meni šta desi na ovom putu, ovaj imetak ostaje Fadlovim potomcima Abdullahu i Kusemu?” Abbas tada reče: “Allaha mi, vidim da si uistinu Allahov poslanik, jer ovu stvar nije znao niko osim mene i Ummi Fadl.”

6. Prenosi Džabir ibn Abdullah, r.a, kako su ljudi na Hudejbiji ožednjeli, dok je Allahov poslanik, s.a.v.s, držao u ruci posudu i uzimao abdest. Potrčaše uplašeno prema njemu, a on ih upita: “Šta vam je?” “Nemamo vode niti za abdesta, niti da se napijemo, osim što je u tvojim rukama,” rekoše oni. Džabir, r.a, kaže da je Allahov poslanik, s.a.v.s, tada stavio svoju ruku u posudu, pa je voda potekla između njegovih prstiju, kao izvori, pa smo se svi napili i uzeli abdest…

7. Prenosi Ummi Kulsum, kćerka Ummi Selem, pastorka Allahovog poslanika, s.a.v.s, da je Allahov poslanik, s.a.v.s, nakon što je oženio Ummi Selem, rekao Ummi Selem: “Ja sam (etiopskom, p.p.) caru Negusu poklonio nekoliko oka mirisa i ogrtač. Vidim kako je on umro, a pokloni meni vraćeni. Kada mi budu vraćeni biće tvoji.” I zaista, bilo je kako je rekao Allahov poslanik, s.a.v.s, - Negus je umro a Poslaniku su vraćeni njegovi pokloni. Svakoj supruzi je dao po oku mirisa, a ostatak je dao Ummi Selemi.

8. Ukkaš bin Mihsan bin Harsan el-Esedi, r.a, krenuo je u borbu protiv mušrika na Bedru. Sjekao je neprijatelje dok mu se sablja nije slomila. Okrenuo se onda Allahovom poslaniku, s.a.v.s, da mu doda drugu sablju. Poslanik, s.a.v.s, mu tada dobaci drveni kolac i reče: “Bori se s ovim, Ukkašu!” Kad je Ukkaš uzeo kolac i zamahnuo njime on se pretvorio u dugu, sjajnu i oštru sablju kojom se Ukkaš borio dok Allah nije dao pobjedu muslimanima. S tom sabljom Ukkaš, r.a, borio se uz Poslanika, s.a.v.s, u mnogim bitkama, dok kao šehid nije poginuo u bici protiv odmetnutih arapskih plemena za vrijeme halife Ebu Bekra.

9. Umejr bin Vehb el-Džumehi borio se sa Safvan bin Umejjetom na Bedru protiv muslimana. Umejr je bio Kurejški šejtan koji je vrijeđao Allahovog poslanik, s.a.v.s, i njegove drugove dok su bili u Mekki. Njegov sin Vehb bio je jedan od zarobljenika na Bedru. Razgovarajući međusobno, Umejr i Safvan su spominjali svoje poginule na Bedru. “Bogami, reče Safvan, poslije njih život nema nikakve vrijednosti.” “Istina je,” reče Umejr. “Tako mi Boga i opet tako mi Boga, da nemam duga koji ne mogu da vratim i da se ne bojim za svoju porodicu poslije mene, odjahao bih do Muhammeda da ga ubijem, jer imam razloga za to – moj sin je u njegovim rukama”. Tu priliku iskoristi Safvan pa mu reče: “Tvoj dug je moja briga, a tvoja porodica će biti uz moju porodicu… “Držimo ovo u tajnosti, reče Umejr. Umejr je tada krenuo u Medinu. Dok je Omer, r.a, razgovarao sa muslimanima o bici na Bedru, te kako ih je Allah time počastio i ukazao im na njihove neprijatelje, na vratima džamije se, naoružan sabljom, pojavi Umejr. Ugledavši ga, Omer, r.a, reče: “Ovaj pas je Allahov neprijatelj, tako mi Allaha donio je zlo!” Zatim je Omer, r.a, ušao Poslaniku, s.a.v.s, i obavijestio ga o tome. Allahov poslanik, s.a.v.s, naredi da mu ga uvedu… Kad ga ugleda Allahov poslanik, s.a.v.s, reče: “Pustite ga!” I Umejr se približi Poslaniku, s.a.v.s. “Šta te je dovelo Umejre?” reče Allahov poslanik, s.a.v.s. “Došao sam zbog zarobljenika koji je u vašim rukama”, reče on. “A šta znači ta pripasana sablja, Allah je unakazio… Iskreno reci zašto si došao!” “Samo za to sam došao,” reče Umejr. Allahov poslanik, s.a.v.s, tada mu reče: “Ali ti si sjedio sa Safvanom pa ste spominjali poginule Kurejšije na Bedru. Ti si tada rekao da nemam duga, sad bih krenuo da ubijem Muhammeda. Tvoj dug i tvoju porodicu preuzeo je Safvan , a ti si krenuo da me ubiješ. Allah je prepreka između tebe i tvoje namjere” Umejr tada reče: “Ešhedu enneke resulullah” – Svjedočim da si Allahov poslanik. Negirali smo, Allahov poslaniče, ono što si nam dostavljao i što ti je objavljeno od nebeskih vijesti. Ovo je bila stvar u koju smo bili upućeni samo ja i Safvan, pa tako mi Allaha, siguran sam da ti je nije mogao niko drugi dostaviti osim Allaha. Hvala Allahu, koji me je uputio u islam!” Zatim je donio šehadet. “Podučite svoga brata vjeri, naučite ga da uči Kur’an i oslobodite mu zarobljenika”, reče Allahov poslanik, s.a.v.s.

10. Prenosi se od Džabira ibn Abdullaha, r.a, da je neka žena, ensarijka upitala Allahovog poslanika, s.a.v.s: “Želiš li da ti nešto napravim za sjedenje jer imam dječaka stolara? “Ako hoćeš,” reče Poslanik, s.a.v.s. Pa mu napraviše minber i kada je došla džuma i Poslanik, s.a.v.s, sjeo na taj minber, začulo se zujanje i jecanje palme s čijeg je trupca Poslanik, s.a.v.s, prije toga držao hutbu. Kada je Allahov poslanik, s.a.v.s, sišao s minbera, uzeo je palmu i pritisnuo je uza se, a ona je jecala poput malog djeteta kada se tješi.

_____________________________________________________________________

STAV ISLAMA U POGLEDU HOROSKOPA

Pitanje

Es-selamu alejkum. Lično znam da je čitanje horoskopa i predviđanje događaja u budućnosti stvar koju je Uzvišeni Allah zabranio i da jedino On zna šta će nam se dogoditi u budućnosti. Iz tog razloga sam prestala sa čitanjem horoskopa. Ali, ono što me ovdje interesuje jeste pitanje snova, da li je dozvoljeno njihovo tumačenje ili ne? Sanjala sam, jedne prilike, svoju otmicu. U drugom snu sam vidjela jednu od mojih tetaka, koja je jela jastoge napunjene umakom, kako me grli. Na internet mreži naišla sam na web stranicu na kojoj tumače snove. Tu sam pročitala tumačenje riječi otmica, gdje se kaže da ću se naći u nezavidno lošem položaju. A o pitanju drugog sna i zagrljaja moje tetke, tamo je protumačeno da ću izgubiti svog vjerenika. Da li su ova tumačenja istinita? Lijepo vas molim, ako možete, da prokomentarišete sve ovo!

Da vas Allah, dž.š., nagradi najboljom nagradom!

Odgovor:

Hvala Allahu, dž.š. Astrologija, horoskop i predviđanje sudbine džahilijetske su stvari koje je islam oštro osudio i okarekterisao ih kao širk (pripisivanje druga Uzvišenom Allahu) Razlog takvog radikalnog stava o ovom pitanju jeste smatranje da neko drugi osim Allaha, dž.š., može nauditi ili donijeti kakvo dobro, zatim ukazivanje zavisnosti i ljubavi prema nekom mizernom stvorenju, a ne prema Allahu, dž.š., te vjerovanje u lažne tvrdnje vračara i sihirbaza da znaju događaje koji će se dogoditi u budućnosti, kako bi na taj način opljačkali ljude i iskvarili njihovo vjerovanje. Potvrdu za navedeno imamo u riječima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koje prenosi Ibn-Abbas, r.a.: ”Ko nauči nešto iz astrologije, već je ušao u vode bavljenja sihrom, uz stanovito dodavanje drugih stvari.” (Hadis prenosi Ebu-Davud u svom Sunenu sa pouzdanim lancem prenosilaca) U drugom hadisu koga prenosi Imran b. Husajn, Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Ne pripada nama ko bude određene pojave uzimao kao loše predznake i zloslutnje, ili kome se to bude činilo; niti onaj ko bude vračao ili mu se vračalo; niti onaj ko se bude bavio sihrom ili bude tražio da se drugima čini.” (Hadis prenosi Bezzar sa dobrim lancem prenosilaca)

Ko bude tvrdio da poznaje nešto što će se dogoditi u bližoj ili daljoj budućnosti, potpada pod kategoriju vračara, direktno ili indirektno. Allah, dž.š., je samo za Sebe uzeo znanje onoga što se treba dogoditi u budućnosti. Uzvišeni Allah kaže: ”Reci: ´Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna što će se dogoditi...´” (En-Neml, 65)

Savjetujem sve one koji se bave ovom vrstom djelatnosti da se iskreno pokaju Uzvišenom Allahu i da zatraže oprost za učinjene grijehe. Zatim, da se potpuno oslone na Allaha, dž.š., u svim pitanjima uz prihvatanje uzročno – posljedičnih faktora. Treba potpuno da napuste ove džahilijetske stvari i da budu što dalje od njih, te da ne dolaze u dodir sa ljudima koji se time bave i da ni u kom slučaju ne vjeruju u ono što pričaju. Tako će na najbolji način iskazati svoju poslušnost Uzvišenom Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., i sačuvati svoju vjeru i svoj iman. (Preneseno sa nekim izmjenama iz djela: Medžmu’u fetava, šejh Abdul-Aziz, 123/2)

Odgovori o islamskom vjerovanju - Muhammed Salih Munedždžid - 26 str.

Islamski propisi o horoskopu

Kako nam svakodnevnica ne izgleda nimalo veselo, bijeg od stvarnosti i maštanje o boljoj budućnosti postaju neodvojivi dio naših života. S obzirom da su rijetki ljudi koje krasi strpljivost i koji mogu bez nervoze čekati šta će se desiti sutra različiti vidovi proricanja budućnosti izuzetno su popularni u savremenom društvu. Nažalost, ljudi toliko slijepo vjeruju u takva proricanja da često potpuno mijenjaju svoje živote u skladu s njima. Mnogi muslimani također padaju pod utjecaj društvenih trendova, pa krišom čitaju dnevne horoskope u novinama ili čak otvoreno pokazuju svcoje zanimanje za njih. Mnogi to rade stoga što uopće ne poznaju stav islama po tom pitanju, pa zato u nastavku donosimo odlomak iz knjige «Osnove tevhida», poglavlje o astrologiji, čiji je autor dr. Abu Ameenah Bilal Philips i koje razrađuje osnovne islamske propise o astrologiji i proricanju sudbine.

« Ne samo da je astrologija haram, nego je i posjeta astrologu haram, isto kao i slušanje onoga što on govori, kupovanje knjiga o astrologiji ili čitanje horoskopa! S obzirom da se astrologija obično koristi za proricanje budućnosti, ljudi koji se bave astrologijom smatraju se proricateljima sudbine. Samim tim, čovjek koji se bavi astrologijom je okarakterizran slijedećim hadisom našeg Poslanika, s.a.v.s. :

«Svaki čovjek koji ode gataru i pita ga o nečemu, njegov namaz neće biti primljen četrdeset dana i noći.» (Muslim)

Kao što sam spomenuo u prethodnom poglavlju, kazna spomenuta u gore navedenom hadisu je jednostavno za sami odlazak i razgovor sa astrologom, čak i ako osoba sumnja u izjave astrologa. Ako osoba sumnja u istinitost ili laž onoga što astrolog govori, on ili ona sumnja u Allahovo, dž.š., određenje. Ovo je jedan oblik širka, i Allah, dž.š., kaže:

« U njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna ,i On jedini zna šta je na kopnu a šta je u moru, i nijedan list ne otpadne, a da On za nj ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičega svježeg niti ičega suhog, ničega što nije u jasnoj Knjizi. « (El-En´ am:59 )

“ Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna što će se dogodititi; I oni ne znaju kada će oživljeni biti.» (En-Neml:65 )

Ako, međutim, osoba povjeruje u kazivanje svog horoskopa, bilo da je to rekao astrolog ili da je napisano u knjigama o astrologiji, on ili ona odmah ulaze u kufr (nevjerovanje) kao što i sam Poslanik, s.a.v.s., kaže:  

“ Onaj ko ode ili se približi proricateljima sudbine i povjeruje u ono što im on kaže, ne vjeruje u ono što je objavljeno Muhammedu. “ (Sunen Ebu Davuda )

Kao što prethodni hadis govori, ovaj hadis se odnosi na proricatelje sudbine, ali se odnosi i na astrologe, jer obojica proriču budućnost. Ono što astrolog govori je u suprotnosti sa tehvidom, isto kao što je i ono što govori proricatelj sudbine. On govori da su ličnosti ljudi određene zvijezdama, i da su njihova buduća dešavanja i ono što će oni uraditi zapisani u zvijezdama. Obični gatari tvrde da raspored lišća čaja na dnu šolje ili linije na palminom listu također govore o tome. U oba slučaja, oni tvrde da posjeduju mogućnost da čitaju znanje nevidljivog u već stvorenim oblicima.

Vjerovanje u astrologiju i čitanje horoskopa su u suprotnosti sa duhom islama. U biti, ovo su sve pokušaji da se izbjegne vjerovanje u kader (sudbinu). Oni žive u neznanju, jer misle da mogu nešto promijeniti ako, navodno, znaju šta će im se desiti, i da na taj način mogu izbjeći loše stvari i osigurati za sebe dobre stvari. Allah, dž.š., je Poslaniku, s.a.v.s., rekao da kaže:

“Reci:“ Ja ne mogu ni sebi samome neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu štetu otkloniti; biva onako kako Allah hoće. A da znam pronicati u tajne, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja sam donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju.”(El-Araf:188 )

Iskreni muslimani su obavezni da se ne približavaju ovim područjima. Prstenovi, lančići koji imaju znak zodijaka na sebi, ne bi trebalo da se nose, čak iako neko u to vjeruje. Oni su dio ustaljenog sistema koji propagira kufr (nevjerovanje) i trebalo bi se potpuno prestati baviti time. Nijedan musliman koji vjeruje ne pita drugog muslimana šta je on ili ona u horoskopu, niti bi on ili ona trebali čitati horoskop u novinama, niti slušati o tome. Svaki musliman koji dozvoli da mu riječi astrologa promijene način djelovanja, trebao bi zatražiti oprost od Allaha, dž.š., i obnoviti svoj iman.«

Samo Allah zna šta će se desiti u budućnosti !!!

priredio: dr. Zuhdija Adilović

Allah, dž.š, kaže: “Njihova nevolja je od Allaha bila, samo što većina njih nije znala.” (El-A’raf, 131)

“Uzrok vaše nesreće je s vama!” –rekoše oni. “Zar zato što ste opomenuti?” (Ja-sin, 19)

Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: “Nema zaraze, gatanja, zloslutnje radi glasa (ptice), niti zloslutnje u određenom mjesecu.” (Buharija i Muslim)

U drugom hadisu stoji da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: “Nema zaraze, niti gatanja, a raduje me optimizam.” “Šta je to optimizam?” upitaše oni. Poslanik, s.a.v.s, reče: “Lijepa riječ.” (Buharija i Muslim)

Ibn Mes’ud prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: “Gatanje je širk, gatanje je širk!” (Ebu Davud i Tirmizi, koji kaže da je ovaj hadis sahih)

Svjedoci smo da veliki broj muslimana i dalje prakticira razne oblike idolatrije, koji su u oprečnosti sa islamskim vjerovanjem po kojem jedino i isključivo Allah, dž.š, daje dobro ili zlo. Tako mnogi među muslimanima i dalje redovno čitaju horoskop, gataju putem findžana, graha, mica i slično. Mnogi i dalje slute nesreću ukoliko crna mačka prođe ispred njih presjecajući im put. Salijevanje “strave” je metod otkrivanja uzroka nevolje koji još mnogi praktikuju. Po mnogima je zabranjeno noću rezati nokte, srijedom raditi to i to, utorkom opet drugo i tako dalje.

Sve spomenuto nema nikakva temelja u Kur’anu i vjerodostojnom hadisu Poslanika, s.a.v.s. Naprotiv, Kur’an jasno i nedvosmisleno negira pripisivanje razloga nevolje bilo kome od stvorenja. Allah, dž.š, kaže: “I kad bi im bilo dobro, oni bi govorili: “Ovo smo zaslužili”, a kad bi ih snašla kakva nevolja, Musau i onima koji su s njim vjerovali tu nevolju bi pripisali. Ali ne! Njihova nevolja je od Allaha bila, samo što većina njih nije znala.” (El-A’raf, 131) Allah, dž.š, u navedenom ajetu govori o Faraonu i njegovom narodu koji su, kada im se desi nešto dobro, govorili: “Ovo je od nas!” a kada ih zadesi kakvo zlo govorili bi: “Ovo je zbog Musa’a i onih koji u njega vjeruju. Allah, dž.š, im odgovara da je njihova nevolja od Allaha zbog njihovog nijekanja Allaha, dž.š, i Njegovih poslanika i dokaza koje je slao. Međutim, većina njih su neznalice i oni to ne razumiju. Da oni to razumiju shvatili bi da je Musa, a.s, došao sa dobrim i uspjehom i spasom za one koji mu povjeruju i koji ga budu slijedili. Kada se čovjekova narav udalji od vjere u Allaha, onda čovjek ne primjećuje Allahovu, dž.š, ulogu u upravljanju svime što postoji, niti Njegov kader, pomoću kojeg se sve dešava i zbiva. Tako je, u predislamsko doba, onaj ko je htio da nešto uradi otišao do ptičijeg gnijezda i poplašio pticu koja bi naglo poletjela. Ukoliko bi poletjela na desnu stranu, on bi to protumačio kao dobar znak i krenuo bi u realizaciju onoga što je naumio, a ukoliko bi poletjela na lijevu stranu, protumačio bi to kao loš znak i odustao bi od djela koje je namjeravao učiniti. Islam dokida taj i sve druge vidove praznovjerja i na njihovo mjesto postavlja istinu koja glasi: Sve što se ljudima dešava, dobro i zlo, iz jednog jedinog je izvora. Sve to je od Allaha, a zbog njihovih djela koje čine. Allah, dž.š, kaže: “Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.” (El-Enbija’, 35)

U drugom ajetu Allah, dž.š, kaže: “Oni rekoše: “Mi slutimo da nam nesreću donosite, ako se ne okanite, kamenovaćemo vas i stići će vas zaista, bolna patnja od nas.” “Uzrok vaše nesreće je s vama!” – rekoše oni. “Zar zato što ste opomenuti?” (Ja-sin, 18-19)

Poslanik, s.a.v.s, je rekao: “Nema zaraze, gatanja, zloslutnje radi glasa (ptice), niti zloslutnje u određenom mjesecu” (Buharija i Muslim). U navedenom hadisu niječe se zaraza u smislu da se ona dešava sama od sebe, mimo Allaha, dž.š. Međutim, da zaraza kao uzrok koga Allah, dž.š, daje postoji potvrđuju drugi hadisi u kojima se o njoj govori. Jedan od njih su riječi Poslanika, s.a.v.s: “Neka bolesnik ne prilazi zdravom.” (Muslim) U drugom hadisu stoji: “Bježi od zaraženog kao što bježiš od lava.” (Muslim) Isto tako, Poslanik, s.a.v.s, rekao je: “Ko čuje za kugu u nekom gradu neka se ne upućuje ka njemu. (Ahmed) Međutim sve je to po Allahovoj, dž.š, odredbi. Imam Ahmed, takođe prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: “Ništa se samo po sebi ne prenosi” (tri puta), pa ga je jedan beduin upitao: “Kako to Allahov poslaniče, kada znam da se zaraza pojavi na repu samo jedne deve i onda se prenese na cijelo stado?” Poslanik, s.a.v.s, tada reče: “A ko je zarazio prvu? Nema zaraze, gatanja, zloslutnje radi glasa (ptice), niti zloslutnje u određenom mjesecu.” Poslanik, s.a.v.s, je na jednostavan način pojasnio da se sve to dešava isključivo Allahovom, dž.š, odredbom, ali i naglasio u mnogim hadisima da je čovjek dužan da se čuva uzroka bolesti.

Prenosi se da je Ikrime, r.a, rekao: “Sjedjeli smo kod Ibn Abbasa kada je proletjela neka ptica ispuštajući krikove. Neko od prisutnih reče: “Hajr!” Ibn Abbas mu reče: “Niti hajr niti šerr.!” Ibn Abbas je odmah zanijekao bilo kakav uticaj ptice na dobro ili loše što će se desiti. U drugoj predaji stoji da je Tavus, r.a, krenuo na put sa jednim svojim ahbabom, te su čuli vranu kako kriknu. On reče: “Hajr!” Na to mu Tavus reče: “Kakvo dobro može biti od ovog?! Ti mi više ne možeš biti drug.”

Imam Ahmed prenosi hadis u kojem stoji: “Ko zbog gatke odgodi određeni posao učinio je širk Allahu, dž.š.” Na to je neko upitao: “Šta je otkup za to?” Poslanik, s.a.v.s, reče: “Da kažeš: “Allahumme la hajre illa hajruk, ve la tajre illa tajruk, ve la ilahe gajruk.” “Gospodaru moj, nema hajra osim Tvog, niti stvorenja do Tvog i samo si Ti Bog.”

Iz tog razloga je Imam Tahavi u svoju kratku i sažetu poslanicu uvrstio i sljedeću rečenicu: “Ne vjerujemo nijednom vračaru niti gataru.” A Hasan Kafija Pruščak u svom komentaru navodi sljedeće hadise: Muhammed, s.a.v.s, rekao je: “Ko ode vračaru ili gataru i upita ga za nešto, te mu povjeruje, taj je zanijekao ono što je objavljeno Muhammedu.” U drugom hadisu stoji: “Ko ode vračaru i upita ga za nešto neće mu biti primljen namaz četrdeset dana.” Prenosi se da je Aiša, r.a, rekla: “Ashabi su upitali Poslanika, s.a.v.s, o vračarima, pa je rekao: ”Nisu u redu.” Oni tada rekoše: “Allahov poslaniče, oni ponekad kažu nešto što se stvarno desi?” Poslanik, s.a.v.s, reče: “To je poneka riječ koju ukrade džin i došapne u uho vračara, pa joj dodaju stotinu laži.” Ako je ovakav status onoga koji samo pita, kakav je tek status onoga koji to radi?! Molim Allaha, dž.š, da nas zaštiti takvih i sličnih dijela.

Hasan Kafija Pruščak u svom komentaru Tahavijeve Poslanice kaže: “Ima raznih grupa, onih koji tvrde nešto što je suprotno Kur’anu i sunnetu. To su, prije svega, vračari, gatari i oni koji faletaju pomoću karata, kamenčića, graha i slično. Sve to je strogo zabranjeno i u koliziji sa Kur’anom, sunnetom i koncenzusom islamske uleme. Obaveza je takve spriječiti da to rade po ulicama i dućanima i da ulaze u kuće. Onaj ko zna da je to zabranjeno, a ne bude radio na tome da im zabrani rad, njemu su dosta riječi Allaha, dž.š. “Jedni druge nisu odvraćali od grešnih postupaka koje su radili. Ružno li je zaista to kako su postupali.” (El-Maida, 79) i riječi Poslanika, s.a.v.s. “Kada ljudi vide nešto loše djelo i ne budu radili na tome da ga otklone, uskoro će ih stići kazna od Allaha koja će ih sve obuhvatiti.”

Ista je stvar sa dobroslutnjom, vjerovanjem da će se desiti nešto dobro ako svrbi desni dlan, ili suprotno ako svrbi lijevi, te vjerovanjem da mravi donose berićet i slično.

Na isti način može se tretirati i pogrešno razumijevanje i prakticiranje istihare u našim krajevima. Naime, istihara je dova koja se uči prije svake važnije odluke u našem životu.

Imam Muslim prenosi da je Džabir b. Abdullah rekao: “Poslanik, s.a.v.s, nas je učio da činimo istiharu u svim stvarima, isto kao što nas je učio neku suru iz Kur’ana. Poslanik, s.a.v.s, bi govorio: “Kada neko od vas htjedne nešto uraditi, neka klanja dva rekata nafile i neka kaže: “Gospodaru moj, ja se u svom izboru oslanjam na Tvoje znanje i od Tebe pomoć tražim. Obdari me iz Tvoje neizmjerne riznice. Ti zaista sve možeš, a ja ne mogu. Ti sve znaš, a ja ne znam. Ti si Onaj koji zna sve tajne. Gospodaru moj, ako je ova stvar (imenovati ono što želi) hajr za moju vjeru i moj život, te za moj budući svijet, onda odredi neka to i bude, olakšaj mi to i podarimi bi berićet u tome. A ako je ova stvar (imenovati ono što želi) zlo za moju vjeru i moj život, te za moj budući svijet, onda daj da to ne bude, udalji me od toga i odredi mi hajr gdje god on bio, te mi daj da s tim budem zadovoljan.”

Iz navedenog se jasno vidi da svaki vid vezanja istihare za samo određene osobe koje se smatraju “dobrim” ili “evlijama,” s ciljem da otkriju budućnost ili pomognu u bilo čemu, nema nikakve osnove. Istiharu namaz i dovu klanja i uči svako sebi prilikom donošenja bilo kakve odluke. To je direktno obraćanje Allahu, dž.š, da nam pomogne da se odlučimo za ono što je hajr i korisno za nas i na ovom i na budućem svijetu.

Zaista je odlika islama u tome što je neprikosnoven na polju tevhida - izdvajanja Allaha, dž.š, kao jedinog Tvorca koji posjeduje sva svojstva savršenstva, koji jedini upravlja svim stvorenjima i jedini zaslužuje da bude obožavan. Molim Allaha, dž.š, da nam podari ihlas i istinski tevhid pomoću kojeg ćemo uspjeti i biti spašeni i na ovom i na budućem svijetu. Amin.
_____________________________________________________________