NAREĐIVANJE DOBRA I ODVRAĆANJE OD ZLA

Naređivanje i zabranjivanje su dvije ljudske potrebe. Svaki čovjek ima potrebu da naređuje i zabranjuje. Čak i ako živi sam, odvojen od drugih, on će sebi naređivati i zabranjivati dobro ili zlo. S obzirom da je po svojoj prirodi čovjek društveno biće, živi u zajednici sa drugim i ne voli samoću, ova potreba naređivanja i zabranjivanja još je jača i preča. Šejhul Islam IbnulTejmije kaže: "Ko ne naređuje činjenje dobra, na što nas je obavezao Allah i Njegov Poslanik, i ne zabranjuje činjenja zla, koje je zabranio Allah i Njegov Poslanik, neka zna da će se u tom slučaju njemu naređivati da čini ono što je u suprotnosti sa Allahovom istinom, a zabranjivaće mu se činjenje i rad po istini, koju je Allah, dž.š., spustio."

Stoga znaj da, uvijek kada u društvu u kom živiš oslabi naređivanje dobra, ojačaće naređivanje zla i uvijek kad oslabi zabranjivanje zla, ojačaće zabranjivanje dobra. Allah, dž.š., je u Kur'anu opisao islamsko društvo između ostalih dobrih osobina i tom da poziva činjenju dobra, a odvraća od zla. Pa kaže Uzvišeni: "A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima; traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i molitvu obavljaju i zekat daju i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah smilovati - Allah je doista silan i mudar." (Prijevod značenja - Et-Tevbe, 71.)

Ovo je opis pravih vjernika. Jedni drugima su prijatelji i međusobno se pomažu u ibadetima. Zato i jesu vjernici i zaslužuju Allahovu milost. Često se dešava da u islamskom društvu ima i licemjera (munafika). Njih ćeš poznati na osnovu kur'anskog opisa, gdje Allah, dž.š., kaže: "Licemjeri i licemjerke slični su jedni drugima; traže da se nevaljala djela čine, a odvraćaju od dobrih i ruke su im stisnute. Zaboravljaju Allaha, pa je i On njih zaboravio. Licemjeri su zaista pravi nevjernici."

Zdrava i dobra zajednica je ona u kojoj preovladava naređivanje dobra i zabranjivanje zla. Zajednica u kojoj glavnu riječ vode bogobojazni i pravedni ljudi, a, naravno, i takva zajednica nije čista od munafika i grješnika.

Osobine onih koji naređuju dobro i zabranjuju zlo

Naređivanje dobra i zabranjivanje zla je ibadet. Kod ovoga kao i kod ostalih ibadeta čovjek mora pri sebi imati određene osobine, kao što su iskrenost, da radi djelo samo radi Allaha, dž.š., i da to što radi bude u granicama Šerijata, slijedeći Poslanika a.s. Pored ovih osobina, onaj ko poziva na dobro i odvraća od zla, mora imati još neke osobine. Najvažnije od njih su znanje, lijepa riječ i ophođenje i strpljenje.

Znanje

Svaki onaj koji naređuje dobro i zabranjuje zlo mora posjedovati znanje o onome u što poziva. To znanje mora biti u okvirima Šerijata, jer ako ne bude slijedio Šerijat, slijediće svoju strast. Mnogo je danas onih koji iz najboljih namjera, zbog vlastitog neznanja, naprave štetu veću od koristi. Pored toga što mora posjedovati znanje o načinu pozivanja na dobro i odvraćanja od zla, čovjek mora dobro poznavati i stanje u kom se nalazi onaj kome se naređuje, odnosno zabranjuje i da zna koji je najbolji način ophođenja sa takvim čovjekom.

Lijepa riječ

Onaj ko poziva na dobro i odvraća od zla, mora to raditi na najljepši mogući način. Mora ljudima prilaziti lijepom riječju i lijepim ophođenjem, kao i vlastitim dobrim ahlakom. Allah, dž.š., kaže: "Ti sa svakim lijepo, i traži da se dobra djela čine, a neznalica se kloni." (Prijevod značenja - Al-Araf, 199.)

Kada Allah, dž.š., šalje Musaa, a.s., i brata mu Haruna najvećem nasilniku na zemlji - faraonu, naređuje im kako da se s njim ophode, pa kaže: "Idite faraonu, on se doista osilio, pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao." (Prijevod značenja - Taha, 44.)

Strpljenje

Ako si odlučio da kreneš putem Islama i putem naređivanja dobra i odvraćanja od zla, onda znaj da ćeš od ljudi često čuti ono što ne bi volio da čuješ i bićeš od njih napadan i vrijeđan na razne načine. Zato se odmah na početku naoružaj saburom i pripremi se za iskušenja. Mudri Lukman, kada je ostavljao oporuku svome sinu, između ostalog mu je rekao: "O sinko moj, obavljaj molitvu i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi - dužnost je tako postupiti!". (Prijevod značenja - Lukman, 17.)

Pravi daija iskušenja i uvrede mora dočekati spreman, naoružan saburom (strpljenjem) onako kako su to radili Poslanik, a.s., i njegovi ashabi. Allah, dž.š., kaže: "Vi ćete sigurno biti iskušavani u imecima vašim i životima vašim i slušaćete, doista, mnoge uvrede od onih kojima je data Knjiga prije vas, a i od mnogobošaca. I ako budete izdržali i Allaha se bojali, pa tako treba da postupe oni koji su jakom voljom obdareni." (Prijevod značenja - Ali Imran, 186.)

Ne budi od onih koji drugima naređuju dobro, a sami ga ne čine i drugima zabranjuju zlo, a oni ga čine

Allah, dž.š., kaže: "Zar da od drugih tražite da dobra djela čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti nećete?" (Prijevod značenja - El-Bekare, 44.)

I kaže Uzvišeni, također: "O vjernici, zašto jedno govorite, a drugo radite? O kako je Allahu mrsko kad govorite riječi koje djela ne prate." (Prijevod značenja - Es-Saff, 2.-3.)

Buharija i Muslim bilježe od Usame ibni Zejda, da je rekao: "Čuo sam Allahovog Poslanika, a.s., da kaže: "Doći će se na Sudnjem danu sa čovjekom i baciće se u vatru. Crijeva će mu ispasti iz utrobe, a on će kružiti oko njih kao što magarac kruži oko stuba dok vrše žito. Pa će se oko njega iskupiti stanovnici vatre i reći će mu: "Šta je s tobom? Zar ti nisi bio onaj što nam je naređivao dobro i zabranjivao zlo?" Reći će: "Da, ja sam vam naređivao da činite dobro, a sam ga nisam činio. I zabranjivao sam zlo, a činio sam ga."

Bilježi Taberani od Velida ibn Ukbe da kaže: "Rekao je Allahov Poslanik a.s.: "Obratiće se neki od stanovnika Dženneta, nekim stanovnicima Džehennema, pa će im reći: "Zašto ste u vatri, kada mi, tako nam Allaha, nismo ušli u Džennet, nego zbog toga što smo radili ono čemu ste nas vi naučili.” Pa će im ovi odgovoriti: "Mi smo govorili, ali nismo radili." (Hadis je daif)

Od Enesa ibni Malika, r.a., se prenosi da je rekao Allahov Poslanik, a.s.: "U noći Isra'a sam vidio ljude čija usta se sijeku kliještima od vatre. Pa upitah: "Ko su ovi Džebraile?" Kaže: "To su hatibi iz tvog Ummeta, koji su govorili ono što nisu radili, i učili su Allahovu Knjigu, a nisu se vladali po njoj."

Bilježi Taberani od Džunduba ibni Abdullaha, da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Primjer onoga ko ljude podučava dobru, a zaboravlja sam sebe, je kao primjer svijeće koja svijetli drugima, a spaljuje sebe."

Prenosi se od Ibni Mes'uda da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Neće se pomaći stope roba na Sudnjem danu, dok ne bude pitan za četvoro: o životu - gdje ga je potrošio, o mladosti - u čemu je proveo, o novcu - gdje ga je stekao i potrošio i o znanju - da li je radio po njemu." 

  Kemal Baković

NAREĐIVANJE DOBRA I ODVRAĆANJE OD ZLA

Naređivanje i zabranjivanje su dvije ljudske potrebe. Svaki čovjek ima potrebu da naređuje i zabranjuje. Čak i ako živi sam, odvojen od drugih, on će sebi naređivati i zabranjivati dobro ili zlo. S obzirom da je po svojoj prirodi čovjek društveno biće, živi u zajednici sa drugim i ne voli samoću, ova potreba naređivanja i zabranjivanja još je jača i preča. Šejhul Islam IbnulTejmije kaže: "Ko ne naređuje činjenje dobra, na što nas je obavezao Allah i Njegov Poslanik, i ne zabranjuje činjenja zla, koje je zabranio Allah i Njegov Poslanik, neka zna da će se u tom slučaju njemu naređivati da čini ono što je u suprotnosti sa Allahovom istinom, a zabranjivaće mu se činjenje i rad po istini, koju je Allah, dž.š., spustio."

Stoga znaj da, uvijek kada u društvu u kom živiš oslabi naređivanje dobra, ojačaće naređivanje zla i uvijek kad oslabi zabranjivanje zla, ojačaće zabranjivanje dobra. Allah, dž.š., je u Kur'anu opisao islamsko društvo između ostalih dobrih osobina i tom da poziva činjenju dobra, a odvraća od zla. Pa kaže Uzvišeni: "A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima; traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i molitvu obavljaju i zekat daju i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah smilovati - Allah je doista silan i mudar." (Prijevod značenja - Et-Tevbe, 71.)

Ovo je opis pravih vjernika. Jedni drugima su prijatelji i međusobno se pomažu u ibadetima. Zato i jesu vjernici i zaslužuju Allahovu milost. Često se dešava da u islamskom društvu ima i licemjera (munafika). Njih ćeš poznati na osnovu kur'anskog opisa, gdje Allah, dž.š., kaže: "Licemjeri i licemjerke slični su jedni drugima; traže da se nevaljala djela čine, a odvraćaju od dobrih i ruke su im stisnute. Zaboravljaju Allaha, pa je i On njih zaboravio. Licemjeri su zaista pravi nevjernici."

Zdrava i dobra zajednica je ona u kojoj preovladava naređivanje dobra i zabranjivanje zla. Zajednica u kojoj glavnu riječ vode bogobojazni i pravedni ljudi, a, naravno, i takva zajednica nije čista od munafika i grješnika.

Osobine onih koji naređuju dobro i zabranjuju zlo

Naređivanje dobra i zabranjivanje zla je ibadet. Kod ovoga kao i kod ostalih ibadeta čovjek mora pri sebi imati određene osobine, kao što su iskrenost, da radi djelo samo radi Allaha, dž.š., i da to što radi bude u granicama Šerijata, slijedeći Poslanika a.s. Pored ovih osobina, onaj ko poziva na dobro i odvraća od zla, mora imati još neke osobine. Najvažnije od njih su znanje, lijepa riječ i ophođenje i strpljenje.

Znanje

Svaki onaj koji naređuje dobro i zabranjuje zlo mora posjedovati znanje o onome u što poziva. To znanje mora biti u okvirima Šerijata, jer ako ne bude slijedio Šerijat, slijediće svoju strast. Mnogo je danas onih koji iz najboljih namjera, zbog vlastitog neznanja, naprave štetu veću od koristi. Pored toga što mora posjedovati znanje o načinu pozivanja na dobro i odvraćanja od zla, čovjek mora dobro poznavati i stanje u kom se nalazi onaj kome se naređuje, odnosno zabranjuje i da zna koji je najbolji način ophođenja sa takvim čovjekom.

Lijepa riječ

Onaj ko poziva na dobro i odvraća od zla, mora to raditi na najljepši mogući način. Mora ljudima prilaziti lijepom riječju i lijepim ophođenjem, kao i vlastitim dobrim ahlakom. Allah, dž.š., kaže: "Ti sa svakim lijepo, i traži da se dobra djela čine, a neznalica se kloni." (Prijevod značenja - Al-Araf, 199.)

Kada Allah, dž.š., šalje Musaa, a.s., i brata mu Haruna najvećem nasilniku na zemlji - faraonu, naređuje im kako da se s njim ophode, pa kaže: "Idite faraonu, on se doista osilio, pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao." (Prijevod značenja - Taha, 44.)

Strpljenje

Ako si odlučio da kreneš putem Islama i putem naređivanja dobra i odvraćanja od zla, onda znaj da ćeš od ljudi često čuti ono što ne bi volio da čuješ i bićeš od njih napadan i vrijeđan na razne načine. Zato se odmah na početku naoružaj saburom i pripremi se za iskušenja. Mudri Lukman, kada je ostavljao oporuku svome sinu, između ostalog mu je rekao: "O sinko moj, obavljaj molitvu i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi - dužnost je tako postupiti!". (Prijevod značenja - Lukman, 17.)

Pravi daija iskušenja i uvrede mora dočekati spreman, naoružan saburom (strpljenjem) onako kako su to radili Poslanik, a.s., i njegovi ashabi. Allah, dž.š., kaže: "Vi ćete sigurno biti iskušavani u imecima vašim i životima vašim i slušaćete, doista, mnoge uvrede od onih kojima je data Knjiga prije vas, a i od mnogobošaca. I ako budete izdržali i Allaha se bojali, pa tako treba da postupe oni koji su jakom voljom obdareni." (Prijevod značenja - Ali Imran, 186.)

Ne budi od onih koji drugima naređuju dobro, a sami ga ne čine i drugima zabranjuju zlo, a oni ga čine

Allah, dž.š., kaže: "Zar da od drugih tražite da dobra djela čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti nećete?" (Prijevod značenja - El-Bekare, 44.)

I kaže Uzvišeni, također: "O vjernici, zašto jedno govorite, a drugo radite? O kako je Allahu mrsko kad govorite riječi koje djela ne prate." (Prijevod značenja - Es-Saff, 2.-3.)

Buharija i Muslim bilježe od Usame ibni Zejda, da je rekao: "Čuo sam Allahovog Poslanika, a.s., da kaže: "Doći će se na Sudnjem danu sa čovjekom i baciće se u vatru. Crijeva će mu ispasti iz utrobe, a on će kružiti oko njih kao što magarac kruži oko stuba dok vrše žito. Pa će se oko njega iskupiti stanovnici vatre i reći će mu: "Šta je s tobom? Zar ti nisi bio onaj što nam je naređivao dobro i zabranjivao zlo?" Reći će: "Da, ja sam vam naređivao da činite dobro, a sam ga nisam činio. I zabranjivao sam zlo, a činio sam ga."

Bilježi Taberani od Velida ibn Ukbe da kaže: "Rekao je Allahov Poslanik a.s.: "Obratiće se neki od stanovnika Dženneta, nekim stanovnicima Džehennema, pa će im reći: "Zašto ste u vatri, kada mi, tako nam Allaha, nismo ušli u Džennet, nego zbog toga što smo radili ono čemu ste nas vi naučili.” Pa će im ovi odgovoriti: "Mi smo govorili, ali nismo radili." (Hadis je daif)

Od Enesa ibni Malika, r.a., se prenosi da je rekao Allahov Poslanik, a.s.: "U noći Isra'a sam vidio ljude čija usta se sijeku kliještima od vatre. Pa upitah: "Ko su ovi Džebraile?" Kaže: "To su hatibi iz tvog Ummeta, koji su govorili ono što nisu radili, i učili su Allahovu Knjigu, a nisu se vladali po njoj."

Bilježi Taberani od Džunduba ibni Abdullaha, da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Primjer onoga ko ljude podučava dobru, a zaboravlja sam sebe, je kao primjer svijeće koja svijetli drugima, a spaljuje sebe."

Prenosi se od Ibni Mes'uda da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Neće se pomaći stope roba na Sudnjem danu, dok ne bude pitan za četvoro: o životu - gdje ga je potrošio, o mladosti - u čemu je proveo, o novcu - gdje ga je stekao i potrošio i o znanju - da li je radio po njemu." 

  Kemal Baković

Hutbe prvih generacija - Ashaba -

Doista je najistinitiji govor Allahova knjiga, najbolja vjera je vjera Ibrahima alejhis-selam a najbolji sunnet je sunnet Muhameda alejhis-selam. Najčasniji i najuzvišeniji govor je govor o Allahu, najbolja i najistinitija kazivanja su Kur’anska kazivanja. Vrijednost dobrog dijela će se vidjeti na kraju a najlošija djela su novotarije. Imati manje nego što je potrebno da zadovoljiš svoje potrebe je bolje nego da imaš mnogo a da ga ne možeš usmjeriti ili kontrolisati. Najgore korenje je ono kada čovjeku dođe smrt, a najveće žaljenje je žaljenje na Sudnjem Danu. Najgore skretanje je da skreneš sa Allahova puta nakon što si bio na uputi. Najbolje blagostanje jeste da budeš zadovoljan sa onim što imaš. Najbolja opskrba za Ahiret je bogobojaznost. Sumnja je vrsta nevjerstva. Najgora sljepoća je sljepoća srca. Alkohol je izvor svakog zla. Iskušenje ženama je šejtanovo uže. Širk je najveći grijeh. Uvrijediti vjernika je grijeh a boriti se protiv njega je kufr. Imetak vjernika je svet poput njegova života. Onaj koji oprosti onome ko je prema njemu pogriješio i Allah će njemu oprostiti. Onaj ko proguta svoju ljutnju Allah će nagraditi. Onome ko oprašta drugima i Allah će njemu oprostiti a onome ko strpljivo podnese svoju neimaštinu Allah će obilno nagraditi. Najgora zarada je kamata a najgora hrana je jedenje nasljedstva siročeta. Dovoljno ti je ono što zadovoljava tvoje osnovne potrebe. Rezultati čovjekovog djela de pokazati njegovu prvobitnu namjeru. Najgora priča je laž a najbolja smrt je šehidska. Uzvišeni Allah će sigurno poniziti oholu osobu. Ko bude slijedio šejtana biće nepokoran Allahu a ko je nepokoran Allahu, Allah će ga kazniti džehenemom.

Hutbe prvih generacija - Ashaba -

Doista je najistinitiji govor Allahova knjiga, najbolja vjera je vjera Ibrahima alejhis-selam a najbolji sunnet je sunnet Muhameda alejhis-selam. Najčasniji i najuzvišeniji govor je govor o Allahu, najbolja i najistinitija kazivanja su Kur’anska kazivanja. Vrijednost dobrog dijela će se vidjeti na kraju a najlošija djela su novotarije. Imati manje nego što je potrebno da zadovoljiš svoje potrebe je bolje nego da imaš mnogo a da ga ne možeš usmjeriti ili kontrolisati. Najgore korenje je ono kada čovjeku dođe smrt, a najveće žaljenje je žaljenje na Sudnjem Danu. Najgore skretanje je da skreneš sa Allahova puta nakon što si bio na uputi. Najbolje blagostanje jeste da budeš zadovoljan sa onim što imaš. Najbolja opskrba za Ahiret je bogobojaznost. Sumnja je vrsta nevjerstva. Najgora sljepoća je sljepoća srca. Alkohol je izvor svakog zla. Iskušenje ženama je šejtanovo uže. Širk je najveći grijeh. Uvrijediti vjernika je grijeh a boriti se protiv njega je kufr. Imetak vjernika je svet poput njegova života. Onaj koji oprosti onome ko je prema njemu pogriješio i Allah će njemu oprostiti. Onaj ko proguta svoju ljutnju Allah će nagraditi. Onome ko oprašta drugima i Allah će njemu oprostiti a onome ko strpljivo podnese svoju neimaštinu Allah će obilno nagraditi. Najgora zarada je kamata a najgora hrana je jedenje nasljedstva siročeta. Dovoljno ti je ono što zadovoljava tvoje osnovne potrebe. Rezultati čovjekovog djela de pokazati njegovu prvobitnu namjeru. Najgora priča je laž a najbolja smrt je šehidska. Uzvišeni Allah će sigurno poniziti oholu osobu. Ko bude slijedio šejtana biće nepokoran Allahu a ko je nepokoran Allahu, Allah će ga kazniti džehenemom.

Šerijatski dokazi u Islamu

Šerijatski dokaz tj. Ediletu El-Ahkam u terminološkom značenju označava dokaz preko kojeg se može ispravnim promatranjem (proučavanjem) da dođe do znanja ili pak potrebne vijesti (habera) iz koje se razumije i uzima određeni propis.

Šerijatski dokazi tj. Ediletu El-Ahkam oko kojih su svi složni, su slijedeći :

1. Allahova knjiga – Kur'an: Kur'an je Allahov subhanehu ve te'ala govor (Kelamullah) koji je objavljen Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovo učenje predstavlja ibadet.
2. Sunnet Allahova Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem: Sunnet je sve ono što se prenosi od Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, od riječi, djela, odobravanja, tjelesnih i moralnih osobina, ili sve ono što je vezanoza njegov život, svejedno prije ili poslije poslanstva.
3. Konsenzus islamski učenjaka (ar. El-Idžma'): El-Idžma' je složnost islamski učenjaka jednog vremena (mudžtehida) nakon smrti Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na nekom propisu od propisa ove vjere.
4. Početna dozvola (ar. Ibahatu El-Aslije): To znači da su sve stvari u svojoj početnoj osnovi dozvoljene tj. Mubah sve dok ne dođe validan šerijtaski propis koji tu početnu dozvoljenost (osnovu) stavlja van snage tj. Derogira.

Ovo su dakle samo oni potvrđeni i opće prihvaćeni dokazi na kojima se temelje i iz kojih se izvode Šerijatski propisi koji imaju svoju svakodnevnu primjenu kod muslimana, u njihovim životima bilo da su u pitanju propisi iz domena: ibadeta, vjerovanja (ubjeđenja), namaza, posta, zekata, hadždža, kazni i krvarine, međuljudskog ophođenja i svih drugih šerijatski stvari i propisa.

Šerijatski dokazi u Islamu

Šerijatski dokaz tj. Ediletu El-Ahkam u terminološkom značenju označava dokaz preko kojeg se može ispravnim promatranjem (proučavanjem) da dođe do znanja ili pak potrebne vijesti (habera) iz koje se razumije i uzima određeni propis.

Šerijatski dokazi tj. Ediletu El-Ahkam oko kojih su svi složni, su slijedeći :

1. Allahova knjiga – Kur'an: Kur'an je Allahov subhanehu ve te'ala govor (Kelamullah) koji je objavljen Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovo učenje predstavlja ibadet.
2. Sunnet Allahova Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem: Sunnet je sve ono što se prenosi od Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, od riječi, djela, odobravanja, tjelesnih i moralnih osobina, ili sve ono što je vezanoza njegov život, svejedno prije ili poslije poslanstva.
3. Konsenzus islamski učenjaka (ar. El-Idžma'): El-Idžma' je složnost islamski učenjaka jednog vremena (mudžtehida) nakon smrti Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na nekom propisu od propisa ove vjere.
4. Početna dozvola (ar. Ibahatu El-Aslije): To znači da su sve stvari u svojoj početnoj osnovi dozvoljene tj. Mubah sve dok ne dođe validan šerijtaski propis koji tu početnu dozvoljenost (osnovu) stavlja van snage tj. Derogira.

Ovo su dakle samo oni potvrđeni i opće prihvaćeni dokazi na kojima se temelje i iz kojih se izvode Šerijatski propisi koji imaju svoju svakodnevnu primjenu kod muslimana, u njihovim životima bilo da su u pitanju propisi iz domena: ibadeta, vjerovanja (ubjeđenja), namaza, posta, zekata, hadždža, kazni i krvarine, međuljudskog ophođenja i svih drugih šerijatski stvari i propisa.

ADABI LIJEPOG ODNOSA PREMA MUSLIMANIMA

ADABI LIJEPOG ODNOSA PREMA MUSLIMANIMA

Veza koja spaja muslimana sa njegovim bratom muslimanom, ma koje nacije i boje kože bio i kojim jezikom govorio, je veza vjerovanja u Allaha, u tom smislu Uzvišeni veli: "Vjernici su samo braća."[1]

Musliman treba da ispunjava prema svome bratu muslimanu određena prava i obaveze, kao što kaže Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem: "Musliman je prema muslimanu dužan pet stvari: ... ."[2] Vjernik je čvrsto ubijeđen, ispunjavajući ta prava i obaveze, da je to svojevrstan vid ibadeta kroz koji se približava Uzvišenom Allahu.

Musliman prema svome bratu muslimanu dužan je sljedeće:

1. Kada se sa njim sretne, pozdraviti ga riječima: Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu! (Neka je mir i Allahova milost i blagoslov na vas!) Jer Poslanik,  sallalahu alejhi ve sellem kaže: "Nazivaj selam i onome koga znaš i onome koga ne znaš."[3] Pozdravljeni će mu odgovoriti riječima: Ve alejkumusselamu ve rahmetullahi ve berekatuhu (Neka je i na vas mir, Allahova milost i berekat), slijedeći riječi Uzvišenog Allaha. "Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite ili ga odvratite istim!"[4] A zatim se sa njim rukuje, što ostavlja velik trag na obojicu, jer Poslanik,  sallalahu alejhi ve sellem, kaže: "Nema dvojice muslimana koji se, kada se sretnu, pozdrave i rukuju, a da im, i prije nego što se rastanu, neće biti oprošteno."[5]
2. Kada se razboli, obići ga i zamoliti Allaha za njegovo ozdravljenje. Allahov Poslanik,  sallalahu alejhi ve sellem, kaže: "Uzvišeni Allah će reći na Sudnjem danu: 'Sine Ademov, bio sam bolestan pa me nisi obišao.' A on će reći: 'Gospodaru, kako ću te obići a Ti si Gospodar svjetova?' Kaže Uzvišeni: 'Zar nisi znao da je moj rob taj i taj bio bolestan, pa ga nisi obišao, zar nisi znao da si ga obišao da bi Me našao kod njega?'"[6] I kaže u drugom hadisu, podstičući na obilaženje bolesnog: "Zaista, kada musliman obiđe brata muslimana, neprestano je u džennetu (tj. ubire plodove dženneta) sve dok se ne vrati."[7]
3.  Dovi za njega kada kihne, nakon što čuje da je rekao:  ( الحمد لله )

Elhamdullilahi (Hvala Allahu), reći će: ( يرحمك الله ) Jerhamukellahu (Allah ti se smilovao), a ovaj koji je kihnuo će odgovoriti:

( يهديكم الله ويصلح بالكم ) Jehdikumullahu ve juslihu balekum (Allah vas uputio i važe stanje popravio), pridržavajući se Poslanikovih,  sallalahu alejhi ve sellem,  riječi: "Kada neko od vas kihne, neka kaže: ELHAMDULILLAH (hvala Allahu), i neka mu kaže njegov brat ili prijatelj: JERHAMUKELLAH (Allah ti se smilovao), a kad mu kaže jerhamukellah, neka mu odgovori: JEHDIKUMULLAHU VE JUSLIHU BALEKUM (neka vas Allah uputi i popravi vam stanje)."[8]

1. Učestvuje sa njim u njegovim radosnim trenucima, a ako ga pozove na gozbu, odazove se, jer Poslanik,  sallalahu alejhi ve sellem, kaže: "Najgora hrana je gozbenska hrana sa koje se odbijaju oni koji bi došli a pozivaju oni koji ne žele doći, a onaj ko se ne odazove pozivu na gozbu, otkazao je poslušnost Allahu i Njegovom Poslaniku."[9]
2. Posavjetovati ga u slučaju da zatraži savjet po bilo kom pitanju, objasniti mu dobro ili zlo u shodno tom viđenju po tom pitanju i posavjetovati ga ako vidi da mu je potreban savjet, rukovodeći se riječima Allahovog Poslanika,  sallalahu alejhi ve sellem: "Kada neko od vas svoga brata upita za savjet, neka mu ga da."[10] Drugom prilikom je Allahov Poslanik,  sallalahu alejhi ve sellem, rekao: "Vjera je savjet." Upitan kome, odgovorio je: "Allahu, Njegovoj knjizi, Njegovom Poslaniku, vođama muslimana i muslimanima, uopće."[11] A to je zbog toga što vjernik želi svome bratu ono što želi i samom sebi, a ne voli da ga zadesi ono što ne bi volio da se desi njemu, postupajući po riječima Allahovog Poslanika,  sallalahu alejhi ve sellem: " Niko od vas neće biti pravi vjernik sve dok ne bude volio svome bratu ono što voli samom sebi."[12]

Islam poziva članove društvene zajednice na čuvanje imanskih veza, kao što poziva da se prevaziđe ono što prijeti kidanju tih veza i izlaže ih potresu. Zbog toga islam zabranjuje da musliman izbjegava svoga brata više od tri dana, jer je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nije dozvoljeno muslimanu da ne govori sa svojim bratom muslimanom više od tri dana, sretnu se pa jedan od drugog okreće glavu, a bolji od njih dvojice je onaj koji prvi nazove selam."[13]

1. Ne nanosi mu zlo i ne čini mu ništa što mu nije drago, u njegovom imetku, krvi ili časti, jer je Allahov Poslanik,  sallalahu alejhi ve sellem, rekao: "Muslimanu je sve što musliman ima sveto (nepovredljivo): njegova krv, njegov imatak i njegova čast."[14] A drugom prilikom je rekao: "Psovanje muslimana je grijeh, a borba protiv njega je kufr (nevjerstvo)."[15]
2. Pomoći mu i ne ostavljati ga na cjedilu u slučaju bilo kakve potrebe, rukovodeći se riječima Allahovog Poslanika,  sallalahu alejhi ve sellem: "Ko pomogne bratu muslimanu kada mu je potrebna pomoć, i Allah će njemu pomoći kada mu bude potrebna pomoć."[16] I njegovim riječima,  sallalahu alejhi ve sellem, u drugom hadisu: "Pomozi svome bratu, bilo da čini nepravdu ili je njemu učinjena nepravda. Ako čini nepravdu, neka mu zabrani, jer je to pomaganje njemu, a ako mu je učinjena nepravda, neka mu pomogne."[17]

---

[1] El-Hudžurat 10.

[2] Buharija, Knjiga o dženazi namazu, poglavlje: Naredba o ispraćanju dženaze, broj 1240.

[3] Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Pojašnjenje da djela u islamu imaju različite vrijednosti i navođenje najboljih djela, broj 39.

[4] En-Nisa 86.

[5] Ibn Madže, Knjiga o adabima, Poglavlje o rukovanju, broj 3703, a šejh Albani je hadis ocijenio kao vjerodostojan.

[6] Muslim, Knjiga o dobročinstvu, održavanju rodbinskih veza i adabima, poglavlje: Vrijednost obilaženja bolesnog, broj 2569.

[7] Muslim, Knjiga o dobročinstvu, održavanju rodbinskih veza i adabima, poglavlje: Vrijednost obilaženja bolesnog, broj 2568.

[8] Buharija, Knjiga o adabima, poglavlje: Šta se kaže onom ko kihne, broj 6224.

[9] Muslim, Knjiga o braku, poglavlje: Naredba odazivanja pozivu na gozbu, broj 1432.

[10] Buharija, Knjiga o trgovini, poglavlje: Da li mještanin da prodaje za stranca bez naplate, i da li da ga pomogne ili posavjetuje, 68. poglavlje, broj 2157.

[11] Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Vjera je savjet, broj 55.

[12] Buharija, Knjiga o imanu, poglavlje: Od imana je da voli svom bratu ono što voli samom sebi, broj 13.

[13] Buharija, Knjiga o dobročinstvu i održavanju rodbinskih veza, poglavlje: Zabrana izbjegavanja više od tri dana bez opravdanog šerijatskog razloga, broj 2559.

[14] Muslim, Knjiga o dobročinstvu i održavanju rodbinskih veza, poglavlje: Činjenje zuluma muslimanu, ostavljanje na cjedilu, omalovažavanje, njegova krv, čast i imetak su zabranjeni, broj 2564.

[15] Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Pojašnjenje riječi Vjerovjesnika,  sallalahu alejhi ve sellem, psovanje muslimana, broj 64.

[16] Muslim, Knjiga o dobročinstvu, održavanju rodbinskih veza i adabima, poglavlje: Zabrana zuluma, broj 2580.

[17] Buharija, Knjiga o žalbama, poglavlje: Pomozi brata bio on zalim ili mazlum, broj 2444.