Jedna od najvaznijih odlika islama jeste sto on podstice na ocuvanje i odbranu covjekovog zivota. Zato je u islamu predvidjena najstrozija kazna za onog koji prolije krv nevinog muslimana. Poznato je da kod Allaha, dzelle sanuhu, kap nevino prolivene mu’minske krvi znaci vise nego li rusenje Ka’be od strane nevjernika. Tako islam posvjecuje posebnu paznju ocuvanju zacetog djeteta u majcinoj utrobi i zabranio je bilo kakvu vrstu njegova ostecivanja ili unistavanja. S druge pak strane, islam podstice na radjanje djece i formiranje novih, jacih i mnogobrojnih islamskih generacija. Allah, dzelle sanuhu, je trudnicama obecao nagradu i sevap koje je samo za njih pripremio. U jednom hadisu Poslanik, sallallahu zalejhi ve sellem, kaze:
“Zar neka od vas, koja je trudna sa svojim muzem, a zadovoljan je s njom, da ne bude zadovoljna da ima nagradu kao onaj koji posti i bori se na Allahovom putu. A kada je porodicni bolovi obuzmu, niko ni na nebesima ni na Zemlji ne zna sta joj je od nagrade pripremljeno.“ .........Da li igdje postoji ovakva nagrada? Ne, to postoji samo u islamu.
Abdullah ibnil-Omer je vidio jednog covjeka kako na vratu nosi svoju majku. Primjetivsi Abdullaha covjek ga upita: “Sine Omerov, da li sam ovim postupkom uspio uzvratiti dobro majci koje je ucinila prema meni?“ “Ne, ni koliko jedan porodjajni bol, a Allah ce te nagraditi zbog te sitne stvari.“
Sestro koja vjerujes u svoga Gospodara, znaj da je zivot djeteta u utrobi majke zagarantovan Serijatom, jer plod predstavlja zivo bice i na osnovu toga se zabranjuje njegovo unistenje, bilo ono od oba roditelja, ili samo od majke. Takodje je haram unistenje djeteta koje je zaceto na nezakoniti nacin (zinalukom) i nije dozvoljeno njegovo ubijanje, jer je ono zivo ljudsko bice koje nema grijeha. U vrijeme Resulullaha, sallallahu 'alejhi ve sellem, jedna udata zena je ucinila zinaluk (blud). Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem, je zabranio unistenje njenog djeteta koje je zaceto na nezakonit nacin i naredio je da se njegova majka brine za njega sve dok dijete ne ojaca i pocne samo jesti. Nakon pruzene paznje prema djetetu, Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem, je naredio da se izvrsi kamenovanje nad njegovom majkom koja je ucinila zinaluk.
Studija o abortusu zahtijeva pojasnjenje i navodjenje hadisa na tu temu, pojasnjenje nenamjernog i namjernog unistenja djeteta, jer se serijatski stav razlikuje od jedne do druge situacije.
Neka islamska ulema i pripadnici pravnih serijatskih skola kategoricno zabranjuju namjerni abortus, neobracajuci paznju na zivot (koliko je vec dugo plod u utrobi majke) zacetog djeteta, jer sa samom oplodnjom uspostavljen je novi zivot koji nosi nasljedne osobine roditelja koje su samo Allahu, dzelle sanuhu, poznate.
Abortus se zabranjuje jer se njime unistava ono sto vec postoji, a postojanje djeteta pocinje od samog trenutka kada je materica prihvatila plod u sebe, odnosno njene pripreme za novi zivot. Unistenje tog ploda je zlocin, a kada taj plod postane zakvacak (zalekah) i komad mesa (mudgah) zlocin biva veci, a kada se udahne dusa u taj plod onda zlocin biva jos vecim, a da ne govorimo o njegovom ubistvu nakon rodjenja.
Neka ulema donosi svoj stav po pitanju abortusa i njegovoj zabrani nakon 42 noci zivota ploda na osnovu hadisa u kojem kaze Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem: “Kada se navrsi 42 noci nakon oplodnje, Allah, dzelle sanuhu, posalje meleka koji ga oblikuje, dajuci mu sluh, vid, kozu, meso i kosti, a zatim kaze: “O Gospodaru, musko ili zensko?” I tvoj Gospodar odredi sta hoce, a melek zapise. Zatim kaze: “O Gospodaru, koji je njegov edzel (cas smrti).” I tvoj Gospodar kaze sta hoce, a melek zapise. Zatim kaze: “O Gospodaru, koji je njegov rizk (opskrba)?” I tvoj Gospodar odredi sta hoce, a melek zapise. Zatim melek izadje sa stranicom, ne dodaje nista na ono sto mu je naredjeno, niti oduzima.”
Iz ovog hadisa se razumije da udahnuce duse u plod biva nakon sest hefti, tj. 42 noci, te je ulema koja uzima ovaj hadis kao dokaz zabranila abortus nakon 42 noci zivota ploda.
Neka ulema za svoj stav uzima podlogu u hadisu kojeg prenosi Ibn-Mes’ud, radijallahu zanhu: “Zaista u stvaranju vasem boravite u utrobi majke cetrdeset dana, zatim toliko budete zakvacak (zalekah), zatim toliko budete komad mesa (mudgah), zatim Allah posalje meleka, pa mu naredi cetiri rijeci i on zapise njegov rizk, njegov edzel, da li je nesrecan ili srecan, zatim udahne u njega...” (Buhari)
Ovaj hadis je u skladu sa ajetom: “Mi smo zaista covjeka od biti zemlje stvorili, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili, pa onda kap sjemena ugruskom ucinili, zatim od ugruska grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga kao drugo stvorenje ozivljujemo, pa neka je uzvisen Allah, najljepsi stvoritelj!” (Kur’an, XXIII/12,14)
Ova ulema smatra da dusa biva udahnuta nakon cetvrtog mjeseca, tj. nakon 120 noci, te su donijeli fetvu o zabrani namjernog abortusa nakon tog perioda.
Takodje je jedan broj uleme uzeo oba spomenuta hadisa kao podlogu za donosenje svog stava po pitanju abortusa uzimajuci u obzir slanje meleka vise puta. Oni su zabranili namjerni abortus nakon udanuca duse. Tom njihovom stavu se niko ne protivi od islamske uleme, tako da se namjerni abortus nakon udahnuca duse kategoricno zabranjuje.
Sto se tice pitanja abortusa prije udahnuca duse, veoma mali broj islamske uleme dozvoljava abortus u tom periodu i to pod odredje-nim uslovima koje Serijat precizno odredju-je. Oni smatraju da je abortus dozvoljen uz opravdani razlog koji je vezan za majku, dijete ili porodicu, kao u slucaju da trudnoca predstavlja opasnost po zivot majke koja je osnova zivota djeteta, a dijete je ogranak. Zato se ne zrtvuje osnova zbog ogranka i to prihvata Serijat, zdrav razum, moral, medicina i zakon. Takodje, abortus se dozvoljava u slucaju da se medicinski ustanovi velika nesposobnost djeteta koja ce mu otezavati zivot, kao i njegovoj porodici, u skadu sa pravilom “Stetnost se otklanja prema mogucnostima”, s tim sto medicinski tim pouzdanih lijecnika muslimana (ne jedan lijecnik) treba da to potvrdi. Na osnovu spomenutog kazemo da je u osnovi namjerni abortus haram i njegova zabranjenost se povecava sa povecanjem zivota zacetog djeteta.
Po islamskom zakonu, nad osobom koja unisti plod nakon udahnuca duse treba izvrsiti kaznu ubistva, jer je bespravno i namjerno izvrsila ubistvo nad drugim. Takodje se ista kazna izvrsava nad osobom koja je sa nijjetom unistenja ploda u utrobi majke udarala u stomak trudnice i na taj nacin ubila dijete.
Osoba koja nenamjerno unisti plod, bio to otac, majka ili neko drugi, duzan je dati sadaku u iznosu 212,5 grama zlata ili 1785 grama srebra. Nakon toga, ta osoba je duzna osloboditi roba muslimana, a ako ne nadje onda je duzna postiti dva mjeseca, dan za danom, trazeci oprosta od Allaha. Allah, dzelle sanuhu, kaze: “...Onaj ko ubije vjernika nehotice, mora osloboditi ropstva jednog roba, vjernika i predati krvarinu porodici njegovoj, oslobodjen je krvarine jedino ako oni oproste...” (Kur’an, IV/92)
Na kraju nuzno je spomenuti ono sto pisu novine, casopisi i ono sto cujemo od pretpostavljenih. Procenat abortusa kod Bosnjaka u Republici Bosni i Hercegovini je veoma visok, a u nekim periodima je iznosio 25 slucajeva na dan (ve la havle ve la kuvvete illa billah). Taj procenat je mnogo manji kod Srba i Hrvata. Pored njihove brojnosti oni pozivaju ka radjanju, a jedan od primjera toga je i poznati srbijanski umjetnik (naivac) Milic od Macve, koji je uputio poziv svim crkvama i organizacijama za pruzanje pomoci i davanju dobrovoljnih priloga porodicama koje imaju vise djece kako bi podstakao Srbe na radjanje. Po tom programu bi, kako pise beogradski “Nin” bila davana pomoc tim porodicama u narednih pet godina. Time se zele nadoknaditi zivoti stradalih u ratu i ojacati Srbi kako bi ocuvali svoju brojnost na Balkanu. Milic je svoj zahtjev uputio svim zemljama sirom svijeta kako bi bio podrzan u svojim namjerama, dok mi i pored naseg malog broja u odnosu na one koji su nas unistavali i koji nas i danas ubijaju, nismo ni korak poduzeli ka necemu takvom. Zaboravili smo da nam islam zabranjuje abortus, da nas poziva ka braku i radjanju.
Kaze Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem: “Zenite one koje mnogo vole (i poduzimaju sve da zadovolje svoga muza) i koje mnogo radjaju, ja cu se ponositi vasom brojnoscu medju drugima na Sudnjem danu.” To se moze postici ranijom zenidbom, radjanjem vise djece, sprecavanjem abortusa.
Poznato nam je, danas kao nikada, koliko smo okruzeni dusmanima. Nas opstanak na nasoj zemlji i u nasoj domovini Bosni i Hercegovini je povezan sa nasom povezanoscu sa vjerom, kao i sa nasom snagom i brojem kada se sretnemo sa neprijateljem. Sedamdesetih godina ovog stoljeca na sastancima rukovodioca “bratstva i jedinstva” upucivani su pozivi za unistenjem “muslimanskog uha” jos u utrobama. Njihovi planovi za unistenjem muslimana su jos stariji i dobro nam poznati, pa da li da i mi sami sprovodimo njihove planove ili cemo se vratiti svojoj Knjizi i uciniti iskreno pokajanje za sve sto smo do sada ucinili.
ZAR DA ZABORAVIMO!
Podaci o Bosni i Hercegovini :
Bosna ima povrsinu od 51197 km.
Ona je vazan most koji povezuje Srednju Evropu sa Sredozemljem.
Broj stanovnika u popisu 1997-e god. bio je 4,377,000,
-broj poginulih Bosnjaka u ovom ratu: 200.000 od toga 22.000 djece.
-broj ranjenih: 240.000, od toga 52.000 djece.
-broj hendikepiranih 100. 600, od toga 4.000 djece.
-broj raseljenih: 1.225.000 koji su raseljeni u preko stotinu zemalja.
-broj raseljenih unutar BiH iznosi 850.000.
-broj nestalih lica: 53.600, od toga 28.420 iz Srebrenice i Zepe.
-broj sela koja su potpuno unistena:475.
-broj gradova koji su bili okupirani ili su jos pod sprskom okupacijom:61 grad. gradovi koji su oslobodjeni pretrpjeli su velika razaranja.
-procenat ukupnog unistenog stambenog fonda je oko 36%.
Pise: Salih Kurdi
Prijevod: Muhamed Djuliman
