Fetva br. 48 |
| Propis vješanja slika u kući ili nekom drugom objektu jeste da je takav postupak zabranjen (haram), ako su na slikama bića koja imaju dušu, svejedno bio to čovjek ili nešto drugo, zbog riječi Poslanika, s.a.v.s., koje je uputio Aliji, r.a., "da ne ostavi sliku, a da je ne zamaže, niti uzdignut kabur, a da ga ne poravna". Hadis bilježi Muslim u svome Sahihu. Također se pouzdano prenosi od Aiše, r.a., da je ona u nepažnji okačila zastor na kome su bile slike, pa kada ga je vidio Poslanik, s.a.v.s., strgnuo ga je i rekao promijenjena lica: "Aiša, oni koji su naslikali ovu sliku biće kažnjavani na Sudnjem danu i biće im rečeno: "Oživite ono što ste stvorili." Hadis bilježe Muslim i dr. Međutim, ako slika bude na prostirci koja se gazi ili na jastuku na koji se naslanja, onda u tome nema grijeha, jer se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., jedne prilike očekivao Džibrila, pa kada je Džibril došao, odbio je ući u kuću. Poslanik, s.a.v.s., ga je upitao zašto tako postupa na što je on rekao da se u kući nalazi kip, zavjesa na kojoj ima slika i pas, pa je naredio da se kipu otkine glava, da se od zavjese naprave dva jastuka za naslanjanje i da se istjera pas. Poslanik, s.a.v.s., je to i uradio na što je Džibril ušao. Hadis bilježe Nesa'i i drugi sa dobrim senedom. U spomenutom hadisu pas je pobjegao od Hasana ili Husejna pod krevet u kući. Sahih je predaja da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Meleki ne ulaze u kuću u kojoj ima slika ili pas". Mutefekun alejhi. Ova priča o Džibrilu ukazuje na to da ako se nađe slika na prostirci ili nečemu sličnom da to neće spriječiti meleke da uđu u kuću. Primjer za to je i predaja u Sahihu od Aiše, r.a., da je ona od spomenutog zastora napravila jastuk na koji se naslanjao Poslanik, s.a.v.s. Šejh Bin Baz |
Prikazani su postovi s oznakom fetve. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom fetve. Prikaži sve postove
srijeda, 13. ožujka 2013.
PROPIS VJEŠANJA SLIKA (na zidove ili postavljenja na druga poštovana mjesta)
PROPIS VJEŠANJA SLIKA (na zidove ili postavljenja na druga poštovana mjesta)
Fetva br. 48 |
| Propis vješanja slika u kući ili nekom drugom objektu jeste da je takav postupak zabranjen (haram), ako su na slikama bića koja imaju dušu, svejedno bio to čovjek ili nešto drugo, zbog riječi Poslanika, s.a.v.s., koje je uputio Aliji, r.a., "da ne ostavi sliku, a da je ne zamaže, niti uzdignut kabur, a da ga ne poravna". Hadis bilježi Muslim u svome Sahihu. Također se pouzdano prenosi od Aiše, r.a., da je ona u nepažnji okačila zastor na kome su bile slike, pa kada ga je vidio Poslanik, s.a.v.s., strgnuo ga je i rekao promijenjena lica: "Aiša, oni koji su naslikali ovu sliku biće kažnjavani na Sudnjem danu i biće im rečeno: "Oživite ono što ste stvorili." Hadis bilježe Muslim i dr. Međutim, ako slika bude na prostirci koja se gazi ili na jastuku na koji se naslanja, onda u tome nema grijeha, jer se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., jedne prilike očekivao Džibrila, pa kada je Džibril došao, odbio je ući u kuću. Poslanik, s.a.v.s., ga je upitao zašto tako postupa na što je on rekao da se u kući nalazi kip, zavjesa na kojoj ima slika i pas, pa je naredio da se kipu otkine glava, da se od zavjese naprave dva jastuka za naslanjanje i da se istjera pas. Poslanik, s.a.v.s., je to i uradio na što je Džibril ušao. Hadis bilježe Nesa'i i drugi sa dobrim senedom. U spomenutom hadisu pas je pobjegao od Hasana ili Husejna pod krevet u kući. Sahih je predaja da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Meleki ne ulaze u kuću u kojoj ima slika ili pas". Mutefekun alejhi. Ova priča o Džibrilu ukazuje na to da ako se nađe slika na prostirci ili nečemu sličnom da to neće spriječiti meleke da uđu u kuću. Primjer za to je i predaja u Sahihu od Aiše, r.a., da je ona od spomenutog zastora napravila jastuk na koji se naslanjao Poslanik, s.a.v.s. Šejh Bin Baz |
ZABRANJENOST ZAKLINJANJA NEČIM DRUGIM OSIM ALLAHOM
Fetva br. 47 |
| U jedanaestom broju rijadskog časopisa Er-Rijad koji je izdan 23.12.1402. h. g. sam naišao na poznati članak pod nazivom Nudaun min mevatini fakdi malihi u okviru kojeg sam našao sljedeći tekst "Zaista tražim da se zakuneš Gospodarem svih svjetova i Njegovim povjerljivim Poslanikom". S obzirom na činjenicu da se nije dozvoljeno zaklinjati bilo čime osim Allahom, Njegovim imenima ili svojstvima, smatram da na to trebam upozoriti. Što se tiče zaklinjanja stvorenjima ono nikako nije dozvoljeno zbog govora Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko želi da se zakune neka se ne kune bilo čime osim Allahom ili neka šuti." On je također rekao: "Onaj ko se zakune nečim drugim osim Allahom počinio je kufr ili širk." Hadisi koji upućuju na ovo značenje su mnogobrojni tako da je vadžib u novinarstvu da se pazi na ove izraze, kao i u svim drugim stvarima prije njihovog izdavanja, upravo zbog onoga što sam naveo. Sve ovo je potrebno kako bi naše islamsko novinarstvo bilo čisto od njemu nedostojnih ili loših stvari. Također je obaveza svakog muslimana da se poduči o vjeri i da zna ono oko čega ne bi smio biti neznalica. Molim Allaha da svima omogući sticanje korisnog znanja i dobrih djela, i neka je blagoslov i mir na Njegovog Poslanika, njegovu porodicu i ashabe. Šejh Bin Baz |
ZABRANJENOST ZAKLINJANJA NEČIM DRUGIM OSIM ALLAHOM
Fetva br. 47 |
| U jedanaestom broju rijadskog časopisa Er-Rijad koji je izdan 23.12.1402. h. g. sam naišao na poznati članak pod nazivom Nudaun min mevatini fakdi malihi u okviru kojeg sam našao sljedeći tekst "Zaista tražim da se zakuneš Gospodarem svih svjetova i Njegovim povjerljivim Poslanikom". S obzirom na činjenicu da se nije dozvoljeno zaklinjati bilo čime osim Allahom, Njegovim imenima ili svojstvima, smatram da na to trebam upozoriti. Što se tiče zaklinjanja stvorenjima ono nikako nije dozvoljeno zbog govora Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko želi da se zakune neka se ne kune bilo čime osim Allahom ili neka šuti." On je također rekao: "Onaj ko se zakune nečim drugim osim Allahom počinio je kufr ili širk." Hadisi koji upućuju na ovo značenje su mnogobrojni tako da je vadžib u novinarstvu da se pazi na ove izraze, kao i u svim drugim stvarima prije njihovog izdavanja, upravo zbog onoga što sam naveo. Sve ovo je potrebno kako bi naše islamsko novinarstvo bilo čisto od njemu nedostojnih ili loših stvari. Također je obaveza svakog muslimana da se poduči o vjeri i da zna ono oko čega ne bi smio biti neznalica. Molim Allaha da svima omogući sticanje korisnog znanja i dobrih djela, i neka je blagoslov i mir na Njegovog Poslanika, njegovu porodicu i ashabe. Šejh Bin Baz |
petak, 8. veljače 2013.
Uslovi da bi djelo bilo primljeno od Allaha ?
Šejh Salih Al Munedžid
Pitanje:
Kad musliman uradi neko djelo, šta čini da ono bude primljeno kod Allaha i shodno tome da bude nagrađen. Je li dovoljno samo imati nijet da se slijedi Kuran i Sunet, pa ćeš dobiti nagradu za djelo iako je ono urađeno na pogrešan način. Ili da li se mora imati nijet slijeđenja Kurana i Suneta ali i da djelo mora biti urađeno prema tome?
Odgovor:
Hvala Allahu. Da bi se djela ibadeta primila kod Allaha i da bi se bilo nagrađen za njih, postoje dva uslova koja se moraju ispuniti:
Prvi je da je djelo učinjeno isključivo i samo u ime Allaha. Allah kaže: ..a naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni vjeru ispovjedaju, i da molitvu obavljaju, i da milostinju udjeljuju, - a to je ispravna vjera.(98;5). Značenje obožavanja jedino Allaha je da osoba treba imati takav nijet u svim svojim riječima i djelima, unutrašnjim i vanjskim, da sa njime traži Allahovo Lice (Njegovo zadovoljstvo). Allah kaže: ..ne očekujući da mu se zahvalnošću vrati..(92;19). I kaže Allah: "Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo."(76;9). I kaže Allah: Onome ko bude želio nagradu na onome svijetu - umnogostručićemo mu je, a onome ko bude želio nagradu na ovome svijetu – dati ćemo mu je, ali mu na onome svijetu nema udjela.(42;20). I kaže Allah: Onima koji žele život na ovome svijetu i ljepote njegove - Mi ćemo dati plodove truda njihova i neće im se u njemu ništa prikratiti. Njih će na onome svijetu samo vatra peći: tamo neće imati nikakve nagrade za ono što su na zemlji radili i biće uzaludno sve što su činili.(11;15-16).
Prenosi se od Omera ibn Hattaba ra da kaže: Čuo sam Allahovog Poslanika savs da kaže: Nagrada za djela zavisi od nijeta i svak će biti nagrađen prema nijetu. Pa ko god učini hidžru radi dunjalučkih koristi ili da se oženi, njegova hidžra je za ono za što je nanijetio. (Buhari). Muslim prenosi od Abu Hurejre da je Allahov Poslanik savs rekao: Allah kaže: Ja sam neovisan o bilo kome. Onaj ko učini neko djelo radi nekog drugog osim Mene, Ja mu to djelo neću primiti. (Muslim).
Drugi uslov je da je djelo učinjeno na onaj način na koji je Allah propisao taj ibadet da se čini, a to je slijeđenje Poslanika savs u zakonima sa kojim je došao. Prenosi se od Poslanika savs da kaže: Ko god uradi neko djelo koja nije u skladu sa ovom našom stvari(Islamom), odbiće mu se.(Muslim). Ibn Redžeb kaže: Ovaj hadis gradi jedan od glavnih principa Islama. Ovo je kao vaga kojom se mjere djela prema vanjštini, baš kao i hadis: Djela su prema nijetima.. Baš kao što svako djelo čiji nijet nije bilo Allahovo zadovoljstvo, ne donosi nagradu, tako ni svako djelo koje nije urađeno po odredbi Allaha i Njegova Poslanika, će biti bačeno nazad onome ko ga je učinio. Ko god uvede neku novotariju u Islam, pa Islam nema ništa sa tim. (Jaami' al-'Uloom wa'l-Hukam, part 1, p. 176). Kaže Resul savs: Morate slijediti moj sunet i sunet pravednih halifa, čvrsto se držeći svojim očnjacima. I Resul savs je upzoravao na bidate kad kaže: Čuvajte se svake nove stvari, jer svaka nova stvar vodi u zabludu. (Tirmizi). Ibn Kajjim kaže: Allah je učinio da Mu se ibadet čini samo Njemu i to onako kako Sunet nalaže. Ovo dvoje su uslovi da bi se djelo primilo. Ukoliko se ne poklope ova dva uslova, djelo je neprihvatljivo. Allah kaže: Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupiti.(67;2). Fudejl kaže: Najbolje postupati znači najviše predan Allahu i najviše prema Sunetu.
A Allah je Izvor Snage.
Islam Q&A
Šejh Salih Al Munedžid
Kad musliman uradi neko djelo, šta čini da ono bude primljeno kod Allaha i shodno tome da bude nagrađen. Je li dovoljno samo imati nijet da se slijedi Kuran i Sunet, pa ćeš dobiti nagradu za djelo iako je ono urađeno na pogrešan način. Ili da li se mora imati nijet slijeđenja Kurana i Suneta ali i da djelo mora biti urađeno prema tome?
Odgovor:
Hvala Allahu. Da bi se djela ibadeta primila kod Allaha i da bi se bilo nagrađen za njih, postoje dva uslova koja se moraju ispuniti:
Prvi je da je djelo učinjeno isključivo i samo u ime Allaha. Allah kaže: ..a naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni vjeru ispovjedaju, i da molitvu obavljaju, i da milostinju udjeljuju, - a to je ispravna vjera.(98;5). Značenje obožavanja jedino Allaha je da osoba treba imati takav nijet u svim svojim riječima i djelima, unutrašnjim i vanjskim, da sa njime traži Allahovo Lice (Njegovo zadovoljstvo). Allah kaže: ..ne očekujući da mu se zahvalnošću vrati..(92;19). I kaže Allah: "Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo."(76;9). I kaže Allah: Onome ko bude želio nagradu na onome svijetu - umnogostručićemo mu je, a onome ko bude želio nagradu na ovome svijetu – dati ćemo mu je, ali mu na onome svijetu nema udjela.(42;20). I kaže Allah: Onima koji žele život na ovome svijetu i ljepote njegove - Mi ćemo dati plodove truda njihova i neće im se u njemu ništa prikratiti. Njih će na onome svijetu samo vatra peći: tamo neće imati nikakve nagrade za ono što su na zemlji radili i biće uzaludno sve što su činili.(11;15-16).
Prenosi se od Omera ibn Hattaba ra da kaže: Čuo sam Allahovog Poslanika savs da kaže: Nagrada za djela zavisi od nijeta i svak će biti nagrađen prema nijetu. Pa ko god učini hidžru radi dunjalučkih koristi ili da se oženi, njegova hidžra je za ono za što je nanijetio. (Buhari). Muslim prenosi od Abu Hurejre da je Allahov Poslanik savs rekao: Allah kaže: Ja sam neovisan o bilo kome. Onaj ko učini neko djelo radi nekog drugog osim Mene, Ja mu to djelo neću primiti. (Muslim).
Drugi uslov je da je djelo učinjeno na onaj način na koji je Allah propisao taj ibadet da se čini, a to je slijeđenje Poslanika savs u zakonima sa kojim je došao. Prenosi se od Poslanika savs da kaže: Ko god uradi neko djelo koja nije u skladu sa ovom našom stvari(Islamom), odbiće mu se.(Muslim). Ibn Redžeb kaže: Ovaj hadis gradi jedan od glavnih principa Islama. Ovo je kao vaga kojom se mjere djela prema vanjštini, baš kao i hadis: Djela su prema nijetima.. Baš kao što svako djelo čiji nijet nije bilo Allahovo zadovoljstvo, ne donosi nagradu, tako ni svako djelo koje nije urađeno po odredbi Allaha i Njegova Poslanika, će biti bačeno nazad onome ko ga je učinio. Ko god uvede neku novotariju u Islam, pa Islam nema ništa sa tim. (Jaami' al-'Uloom wa'l-Hukam, part 1, p. 176). Kaže Resul savs: Morate slijediti moj sunet i sunet pravednih halifa, čvrsto se držeći svojim očnjacima. I Resul savs je upzoravao na bidate kad kaže: Čuvajte se svake nove stvari, jer svaka nova stvar vodi u zabludu. (Tirmizi). Ibn Kajjim kaže: Allah je učinio da Mu se ibadet čini samo Njemu i to onako kako Sunet nalaže. Ovo dvoje su uslovi da bi se djelo primilo. Ukoliko se ne poklope ova dva uslova, djelo je neprihvatljivo. Allah kaže: Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupiti.(67;2). Fudejl kaže: Najbolje postupati znači najviše predan Allahu i najviše prema Sunetu.
A Allah je Izvor Snage.
Islam Q&A
Šejh Salih Al Munedžid
Uslovi da bi djelo bilo primljeno od Allaha ?
Šejh Salih Al Munedžid
Pitanje:
Kad musliman uradi neko djelo, šta čini da ono bude primljeno kod Allaha i shodno tome da bude nagrađen. Je li dovoljno samo imati nijet da se slijedi Kuran i Sunet, pa ćeš dobiti nagradu za djelo iako je ono urađeno na pogrešan način. Ili da li se mora imati nijet slijeđenja Kurana i Suneta ali i da djelo mora biti urađeno prema tome?
Odgovor:
Hvala Allahu. Da bi se djela ibadeta primila kod Allaha i da bi se bilo nagrađen za njih, postoje dva uslova koja se moraju ispuniti:
Prvi je da je djelo učinjeno isključivo i samo u ime Allaha. Allah kaže: ..a naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni vjeru ispovjedaju, i da molitvu obavljaju, i da milostinju udjeljuju, - a to je ispravna vjera.(98;5). Značenje obožavanja jedino Allaha je da osoba treba imati takav nijet u svim svojim riječima i djelima, unutrašnjim i vanjskim, da sa njime traži Allahovo Lice (Njegovo zadovoljstvo). Allah kaže: ..ne očekujući da mu se zahvalnošću vrati..(92;19). I kaže Allah: "Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo."(76;9). I kaže Allah: Onome ko bude želio nagradu na onome svijetu - umnogostručićemo mu je, a onome ko bude želio nagradu na ovome svijetu – dati ćemo mu je, ali mu na onome svijetu nema udjela.(42;20). I kaže Allah: Onima koji žele život na ovome svijetu i ljepote njegove - Mi ćemo dati plodove truda njihova i neće im se u njemu ništa prikratiti. Njih će na onome svijetu samo vatra peći: tamo neće imati nikakve nagrade za ono što su na zemlji radili i biće uzaludno sve što su činili.(11;15-16).
Prenosi se od Omera ibn Hattaba ra da kaže: Čuo sam Allahovog Poslanika savs da kaže: Nagrada za djela zavisi od nijeta i svak će biti nagrađen prema nijetu. Pa ko god učini hidžru radi dunjalučkih koristi ili da se oženi, njegova hidžra je za ono za što je nanijetio. (Buhari). Muslim prenosi od Abu Hurejre da je Allahov Poslanik savs rekao: Allah kaže: Ja sam neovisan o bilo kome. Onaj ko učini neko djelo radi nekog drugog osim Mene, Ja mu to djelo neću primiti. (Muslim).
Drugi uslov je da je djelo učinjeno na onaj način na koji je Allah propisao taj ibadet da se čini, a to je slijeđenje Poslanika savs u zakonima sa kojim je došao. Prenosi se od Poslanika savs da kaže: Ko god uradi neko djelo koja nije u skladu sa ovom našom stvari(Islamom), odbiće mu se.(Muslim). Ibn Redžeb kaže: Ovaj hadis gradi jedan od glavnih principa Islama. Ovo je kao vaga kojom se mjere djela prema vanjštini, baš kao i hadis: Djela su prema nijetima.. Baš kao što svako djelo čiji nijet nije bilo Allahovo zadovoljstvo, ne donosi nagradu, tako ni svako djelo koje nije urađeno po odredbi Allaha i Njegova Poslanika, će biti bačeno nazad onome ko ga je učinio. Ko god uvede neku novotariju u Islam, pa Islam nema ništa sa tim. (Jaami' al-'Uloom wa'l-Hukam, part 1, p. 176). Kaže Resul savs: Morate slijediti moj sunet i sunet pravednih halifa, čvrsto se držeći svojim očnjacima. I Resul savs je upzoravao na bidate kad kaže: Čuvajte se svake nove stvari, jer svaka nova stvar vodi u zabludu. (Tirmizi). Ibn Kajjim kaže: Allah je učinio da Mu se ibadet čini samo Njemu i to onako kako Sunet nalaže. Ovo dvoje su uslovi da bi se djelo primilo. Ukoliko se ne poklope ova dva uslova, djelo je neprihvatljivo. Allah kaže: Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupiti.(67;2). Fudejl kaže: Najbolje postupati znači najviše predan Allahu i najviše prema Sunetu.
A Allah je Izvor Snage.
Islam Q&A
Šejh Salih Al Munedžid
Kad musliman uradi neko djelo, šta čini da ono bude primljeno kod Allaha i shodno tome da bude nagrađen. Je li dovoljno samo imati nijet da se slijedi Kuran i Sunet, pa ćeš dobiti nagradu za djelo iako je ono urađeno na pogrešan način. Ili da li se mora imati nijet slijeđenja Kurana i Suneta ali i da djelo mora biti urađeno prema tome?
Odgovor:
Hvala Allahu. Da bi se djela ibadeta primila kod Allaha i da bi se bilo nagrađen za njih, postoje dva uslova koja se moraju ispuniti:
Prvi je da je djelo učinjeno isključivo i samo u ime Allaha. Allah kaže: ..a naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni vjeru ispovjedaju, i da molitvu obavljaju, i da milostinju udjeljuju, - a to je ispravna vjera.(98;5). Značenje obožavanja jedino Allaha je da osoba treba imati takav nijet u svim svojim riječima i djelima, unutrašnjim i vanjskim, da sa njime traži Allahovo Lice (Njegovo zadovoljstvo). Allah kaže: ..ne očekujući da mu se zahvalnošću vrati..(92;19). I kaže Allah: "Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo."(76;9). I kaže Allah: Onome ko bude želio nagradu na onome svijetu - umnogostručićemo mu je, a onome ko bude želio nagradu na ovome svijetu – dati ćemo mu je, ali mu na onome svijetu nema udjela.(42;20). I kaže Allah: Onima koji žele život na ovome svijetu i ljepote njegove - Mi ćemo dati plodove truda njihova i neće im se u njemu ništa prikratiti. Njih će na onome svijetu samo vatra peći: tamo neće imati nikakve nagrade za ono što su na zemlji radili i biće uzaludno sve što su činili.(11;15-16).
Prenosi se od Omera ibn Hattaba ra da kaže: Čuo sam Allahovog Poslanika savs da kaže: Nagrada za djela zavisi od nijeta i svak će biti nagrađen prema nijetu. Pa ko god učini hidžru radi dunjalučkih koristi ili da se oženi, njegova hidžra je za ono za što je nanijetio. (Buhari). Muslim prenosi od Abu Hurejre da je Allahov Poslanik savs rekao: Allah kaže: Ja sam neovisan o bilo kome. Onaj ko učini neko djelo radi nekog drugog osim Mene, Ja mu to djelo neću primiti. (Muslim).
Drugi uslov je da je djelo učinjeno na onaj način na koji je Allah propisao taj ibadet da se čini, a to je slijeđenje Poslanika savs u zakonima sa kojim je došao. Prenosi se od Poslanika savs da kaže: Ko god uradi neko djelo koja nije u skladu sa ovom našom stvari(Islamom), odbiće mu se.(Muslim). Ibn Redžeb kaže: Ovaj hadis gradi jedan od glavnih principa Islama. Ovo je kao vaga kojom se mjere djela prema vanjštini, baš kao i hadis: Djela su prema nijetima.. Baš kao što svako djelo čiji nijet nije bilo Allahovo zadovoljstvo, ne donosi nagradu, tako ni svako djelo koje nije urađeno po odredbi Allaha i Njegova Poslanika, će biti bačeno nazad onome ko ga je učinio. Ko god uvede neku novotariju u Islam, pa Islam nema ništa sa tim. (Jaami' al-'Uloom wa'l-Hukam, part 1, p. 176). Kaže Resul savs: Morate slijediti moj sunet i sunet pravednih halifa, čvrsto se držeći svojim očnjacima. I Resul savs je upzoravao na bidate kad kaže: Čuvajte se svake nove stvari, jer svaka nova stvar vodi u zabludu. (Tirmizi). Ibn Kajjim kaže: Allah je učinio da Mu se ibadet čini samo Njemu i to onako kako Sunet nalaže. Ovo dvoje su uslovi da bi se djelo primilo. Ukoliko se ne poklope ova dva uslova, djelo je neprihvatljivo. Allah kaže: Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupiti.(67;2). Fudejl kaže: Najbolje postupati znači najviše predan Allahu i najviše prema Sunetu.
A Allah je Izvor Snage.
Islam Q&A
Šejh Salih Al Munedžid
Treba li se slijediti lakša fetva ?
Pitanje:
Poznato mi je da normalni ljudi pitaju ulemu o stvarima koje ne znaju iz Islama i da treba slijediti mišljenje priznate uleme. Pitanje je kako da kao obični ljudi selektujemo različita mišljenja dva ili tri alima, ako su sva tri priznata, ako su poznati po taqvi, i koji jedni druge poštuju. I smije li se uzeti lakša fetva ?
Odgovor:
Hvala Allahu. Nije dozvoljeno slijediti lakšu fetvu, nego se treba bojati Allaha i ne slijediti svoje prohtjeve. Istinu moraš slijediti pa makar ti se i ne sviđala. Što se tiče muftija, onih koji su ovlašteni da daju fetve, treba paziti na dvije stvari:
- Njihova taqva (bogobojaznost)
Poznato mi je da normalni ljudi pitaju ulemu o stvarima koje ne znaju iz Islama i da treba slijediti mišljenje priznate uleme. Pitanje je kako da kao obični ljudi selektujemo različita mišljenja dva ili tri alima, ako su sva tri priznata, ako su poznati po taqvi, i koji jedni druge poštuju. I smije li se uzeti lakša fetva ?
Odgovor:
Hvala Allahu. Nije dozvoljeno slijediti lakšu fetvu, nego se treba bojati Allaha i ne slijediti svoje prohtjeve. Istinu moraš slijediti pa makar ti se i ne sviđala. Što se tiče muftija, onih koji su ovlašteni da daju fetve, treba paziti na dvije stvari:
- Njihova taqva (bogobojaznost)
- Ispravnost njihova znanja.
Ove dvije stvari su najvažnije osobine jednog muftije. To su kao krila na ptici: jedno je beskorisno bez drugog. Ako vidiš vidljive tragove pravednosti na muftiji, i ako možeš vidjeti dovoljno da je on svjestan Allaha i njegova bogobojaznost, koji te uvjere da on neće dozvoliti sebi da govori po svome hiru, nego sa dokazima. Znači njegova bogobojaznost i dokazi iz Islama bi trebali da budu dovoljni da bi se njegova fetva mogla uzeti. Ako postoji jedan drugi muftija, sličan ovome prvom, ili koji mu je približan po bogobojaznosti i znanju, a njegova fetva se razlikuje od fetve prvog muftije, onda trebaš potražiti nešto što će te uvjeriti da je istina na strani jednog ili drugog, kao na primjer kad jedan ili drugi donesu dokaze koji su jači.
Muftija je kao doktor. Jasno nam je da ima doktora koji imaju više znanja od drugih. Kod nekih se osjećaš sigurnije za razliku od drugih, jer ih vidiš da su pažljiviji sa dijagnozom od drugih, postavljaju pitanja itd. Dok ima doktora koji se žure sa dijagnozom, pa se ti ljutiš na njih a on ti daju lijek koji nema veze sa tvojom bolesti. Baš kao što tražiš pažljivo doktora, tako moraš isto pažljivo tražiti muftiju, koji će ti pomoći pa makar ti se njegova fetva i ne dopala.
Islam Q&A
Shaykh Sa'd al-Humayd
Ove dvije stvari su najvažnije osobine jednog muftije. To su kao krila na ptici: jedno je beskorisno bez drugog. Ako vidiš vidljive tragove pravednosti na muftiji, i ako možeš vidjeti dovoljno da je on svjestan Allaha i njegova bogobojaznost, koji te uvjere da on neće dozvoliti sebi da govori po svome hiru, nego sa dokazima. Znači njegova bogobojaznost i dokazi iz Islama bi trebali da budu dovoljni da bi se njegova fetva mogla uzeti. Ako postoji jedan drugi muftija, sličan ovome prvom, ili koji mu je približan po bogobojaznosti i znanju, a njegova fetva se razlikuje od fetve prvog muftije, onda trebaš potražiti nešto što će te uvjeriti da je istina na strani jednog ili drugog, kao na primjer kad jedan ili drugi donesu dokaze koji su jači.
Muftija je kao doktor. Jasno nam je da ima doktora koji imaju više znanja od drugih. Kod nekih se osjećaš sigurnije za razliku od drugih, jer ih vidiš da su pažljiviji sa dijagnozom od drugih, postavljaju pitanja itd. Dok ima doktora koji se žure sa dijagnozom, pa se ti ljutiš na njih a on ti daju lijek koji nema veze sa tvojom bolesti. Baš kao što tražiš pažljivo doktora, tako moraš isto pažljivo tražiti muftiju, koji će ti pomoći pa makar ti se njegova fetva i ne dopala.
Islam Q&A
Shaykh Sa'd al-Humayd
Treba li se slijediti lakša fetva ?
Pitanje:
Poznato mi je da normalni ljudi pitaju ulemu o stvarima koje ne znaju iz Islama i da treba slijediti mišljenje priznate uleme. Pitanje je kako da kao obični ljudi selektujemo različita mišljenja dva ili tri alima, ako su sva tri priznata, ako su poznati po taqvi, i koji jedni druge poštuju. I smije li se uzeti lakša fetva ?
Odgovor:
Hvala Allahu. Nije dozvoljeno slijediti lakšu fetvu, nego se treba bojati Allaha i ne slijediti svoje prohtjeve. Istinu moraš slijediti pa makar ti se i ne sviđala. Što se tiče muftija, onih koji su ovlašteni da daju fetve, treba paziti na dvije stvari:
- Njihova taqva (bogobojaznost)
Poznato mi je da normalni ljudi pitaju ulemu o stvarima koje ne znaju iz Islama i da treba slijediti mišljenje priznate uleme. Pitanje je kako da kao obični ljudi selektujemo različita mišljenja dva ili tri alima, ako su sva tri priznata, ako su poznati po taqvi, i koji jedni druge poštuju. I smije li se uzeti lakša fetva ?
Odgovor:
Hvala Allahu. Nije dozvoljeno slijediti lakšu fetvu, nego se treba bojati Allaha i ne slijediti svoje prohtjeve. Istinu moraš slijediti pa makar ti se i ne sviđala. Što se tiče muftija, onih koji su ovlašteni da daju fetve, treba paziti na dvije stvari:
- Njihova taqva (bogobojaznost)
- Ispravnost njihova znanja.
Ove dvije stvari su najvažnije osobine jednog muftije. To su kao krila na ptici: jedno je beskorisno bez drugog. Ako vidiš vidljive tragove pravednosti na muftiji, i ako možeš vidjeti dovoljno da je on svjestan Allaha i njegova bogobojaznost, koji te uvjere da on neće dozvoliti sebi da govori po svome hiru, nego sa dokazima. Znači njegova bogobojaznost i dokazi iz Islama bi trebali da budu dovoljni da bi se njegova fetva mogla uzeti. Ako postoji jedan drugi muftija, sličan ovome prvom, ili koji mu je približan po bogobojaznosti i znanju, a njegova fetva se razlikuje od fetve prvog muftije, onda trebaš potražiti nešto što će te uvjeriti da je istina na strani jednog ili drugog, kao na primjer kad jedan ili drugi donesu dokaze koji su jači.
Muftija je kao doktor. Jasno nam je da ima doktora koji imaju više znanja od drugih. Kod nekih se osjećaš sigurnije za razliku od drugih, jer ih vidiš da su pažljiviji sa dijagnozom od drugih, postavljaju pitanja itd. Dok ima doktora koji se žure sa dijagnozom, pa se ti ljutiš na njih a on ti daju lijek koji nema veze sa tvojom bolesti. Baš kao što tražiš pažljivo doktora, tako moraš isto pažljivo tražiti muftiju, koji će ti pomoći pa makar ti se njegova fetva i ne dopala.
Islam Q&A
Shaykh Sa'd al-Humayd
Ove dvije stvari su najvažnije osobine jednog muftije. To su kao krila na ptici: jedno je beskorisno bez drugog. Ako vidiš vidljive tragove pravednosti na muftiji, i ako možeš vidjeti dovoljno da je on svjestan Allaha i njegova bogobojaznost, koji te uvjere da on neće dozvoliti sebi da govori po svome hiru, nego sa dokazima. Znači njegova bogobojaznost i dokazi iz Islama bi trebali da budu dovoljni da bi se njegova fetva mogla uzeti. Ako postoji jedan drugi muftija, sličan ovome prvom, ili koji mu je približan po bogobojaznosti i znanju, a njegova fetva se razlikuje od fetve prvog muftije, onda trebaš potražiti nešto što će te uvjeriti da je istina na strani jednog ili drugog, kao na primjer kad jedan ili drugi donesu dokaze koji su jači.
Muftija je kao doktor. Jasno nam je da ima doktora koji imaju više znanja od drugih. Kod nekih se osjećaš sigurnije za razliku od drugih, jer ih vidiš da su pažljiviji sa dijagnozom od drugih, postavljaju pitanja itd. Dok ima doktora koji se žure sa dijagnozom, pa se ti ljutiš na njih a on ti daju lijek koji nema veze sa tvojom bolesti. Baš kao što tražiš pažljivo doktora, tako moraš isto pažljivo tražiti muftiju, koji će ti pomoći pa makar ti se njegova fetva i ne dopala.
Islam Q&A
Shaykh Sa'd al-Humayd
nedjelja, 3. veljače 2013.
USLOVI ZA DOZVOLJENU ŠALU - Šejh Salih Al Munedžid
Pitanje:
Koje uslove treba da ispunjava šala, da bi bila dozvoljena ?
Odgovor:
Hvala Allahu.
- Ne smije se ni na koji način da ismijavati Islamu. Jer takvo djelo poništava Islam onome ko ga čini. Allah kaže: A ako ih zapitaš, oni će sigurno reći: Mi smo samo razgovarali i zabavljali se. Reci: Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali?(9;65-66). Kaže Ibn Tejmija: Šaliti se o Allahu, Njegovim ajetima, i Njegovom Poslaniku je kufr, i onaj ko to radi je postao kafir nakon što je vjerovao. Isto vrijedi i za ismijavanje suneta, djelo koje je veoma rašireno, kao što je ismijavanje brade i hidžaba, ili potkraćivanje nogavica itd. Šejh ibn Usejmin kaže: Stvari koje se dotiču Allaha, Objave, Poslanstva i vjere su svete, i do njih treba držati. Nikome nije dozvoljeno da pokazuje nepoštovanje prema ovim stvarima, bilo da ih ismijava da bi druge time nasmijao, ili da ih uzima za šalu. Ko god to radi, pa on je kafir, jer on pokazuje nepoštivanje prema Allahu, Poslaniku, Knjizi i Šerijatu. Ko to radi, mora učiniti tewbu Allahu za počinjeno djelo, jer ovo je takođe i dio nifaka. Znači, ova osoba treba da uradi tewbu Allahu, da zatraži Njegov oprost, promjeni svoj put i razvije kod sebe strah od Allaha, poštovanje i ljubav prema Njemu u svome srcu. A Allah je izvor snage.
- Šale moraju biti istinite. Kaže Resul savs: Teško onome koji laže da bi nasmijao druge, teško njemu. (Abu Dawud). Kaže Resul savs, upozoravajući nas na način ponašanja koji neke šaljivdžije imaju: Čovjek može nešto reći da bi nasmijao svoga druga, a to će ga baciti u Džehennem. (Ahmed).
- Ne strašiti ljude. Ovo naročito za one koji su energični ili jaki, ili koji drže oružje ili tome slično u rukama, ili koji se koriste mrakom, i slabošću ljudi, da bi ih time isprepadali. Prenosi se da je Abu Lejla rekao: Ashabi Muhameda savs pričaju da su putovali sa Poslanikom savs, pa je jedan od njih zaspao. Neki od njih su ga svezali užetom, pa se ovaj prepao. Na to je rekao Muhamed savs: Nije dozvoljeno muslimanu da prestraši drugog muslimana. (Abu Dawud).
- Ismijavati nekoga time što se maše iza njegovih leđa, pokazuju znakovi iza njegove glave, namigivanje. Neki slabići, koji vole da ismijavaju druge, koriste se i ovakvim "šalama". Allah zabranjuje ovakvo ponašanje ajetom: O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju - sami sebi čine nepravdu.(49;11). Kaže Ibn Kesir u svome Tefsiru: Ovdje se misli na njihovo potcjenjivanje, umanjivanje njihove vrijednosti i njihovo ismijavanje. Ovo je haram i računa se kao jedno od osobina nifaka.
Ima ih koji se ismijavaju tuđem izgledu, načinu hodanja i slično. Ali treba se bojati da ti Allah ne dadne baš ono čemu se ti izruguješ. Kaže Resul savs: Ne zbijajte zlonamjerne šale na račun nevolje vašeg brata, jer Allah može da mu se smiluje, a da na vas spusti ono oko čega ste zbijali šalu. (Tirmizi). Resul savs nas upozorava da se ne ismijavamo ljudima, da ih ne vrijeđamo, jer je to put koji vodi ka mržnji jednih prema drugima. Kaže Resul savs: Musliman je brat muslimanu, ne čini mu nasilje, ne napušta ga i ne potcjenjuje ga. Bogobojaznost je ovdje (pa je pokazao na svoja prsa tri puta). Dosta je čovjeku zla da potcjeni brata muslimana. Svaki musliman je svet drugom muslimanu: njegova krv, njegov imetak i njegova čast. (Muslim).
- Šale ne treba da budu pretjerane. Neki se šale previše, i to im postaje uobičajeno. Ovo je suprotno ozbiljnosti koja je osobina vjernika. Šala je odmor, pauza u ozbiljnosti, osvježenje duši. Omer ibn AbdulAziz ra kaže: Bojte se šale, jer ona otupljuje. Imam Nevevi ra kaže: Šala koja je zabranjena je ona koja je pretjerana jer ona donosi sa sobom previše smijeha, i otvrđuje srce, odvodi od spominjanja Allaha, najčešće vodi tome da se neko uvrijedi, uzrokuje da ljudi gube poštovanje i čast. A ko god je siguran od takve opasnosti, pa sve ono što je radio Resul savs je dozvoljeno.
- Priznavanje nečijeg statusa -
Ima ljudi koji se šale sa svima, ali ulema i stariji imaju svoja prava, pa imaj u obziru sa kim se šališ. Ne šali se sa neznalicama, budalama i onima koje ne poznaš. U vezi sa tim, kaže Omer bin AbdelAziz ra: Pazi se šale, jer to ugrožava muškost. Sad ibn Abi Wekas kaže: Drži svoje šale u granicama, jer biti prekomjeran u njima, čini da gubiš respekt među ljudima, podiže neznalice protiv tebe.
- Šala treba da bude kao so u tvojoj hrani. Kaže Resul savs: Nemojte se previše smijati, jer prekomjeran smijeh ubija srca. (Sahih al Jamii). Omer ibn Hattab kaže: Ko god se smije previše ili šali previše, gubi respekt, a ko god ustraje na nečemu biće poznat po tome.
Zato pazite kako se šalite, jer " to uzrokuje da čovjek gubi svoje lice, nakon što se za njega mislilo da je ozbiljan, a na kraju će mu to donijeti poniženje".
- Nesmije biti elemenata ogovaranja. Ovo je bolest. Ima ljudi koji misle da mogu govoriti o drugima, i smatraju to samo šalom, ali ovo ulazi u hadis Resula savs: Ogovaranje je da spomeneš brata u odsustvu po nečemu što on ne voli. (Muslim).
- Izabrati odgovarajuće vrijeme za šalu. Kao na primjer kada ste na izletu, na nekom veselju, kada sretneš prijatelja, možete ispričati neku šaljivu dogodovštinu, lagane šale, sa nijetom da produbite prijateljstvo, i stavite zadovljstvo u vaša srca, ili ako bude nekih problema u familiji, pa je neko na primjer od supružnika ljut, mala šala može učiniti da se atmosfera spusti i ljudi odobrovolje.
O muslimani, rekao je čovjek Sufjanu ibn Ujejnu: Šala nije dobra, treba je zabraniti. A ovaj mu reče: Naprotiv, to je sunet, ali samo onima koji znaju kako da to čine i u pravo vrijeme.
Danas iako ummet treba da poveća ljubav među sobom, i da se oslobodi dosade, imamo previše ovog opuštanja, smijeha i šala. Ovo je postala navika koja je česta među ummetom, koja čini da traće vrijeme, pa im životi prolaze, uz novine pune šala i gluposti. Kaže Resul savs: Kad bi znali šta ja znam, malo bi se smijali, a puno biste plakali. U Fethul Bari stoji: Ovdje se pod znanjem misli na sve ono što ima veze sa Allahovom moći, Njegovom kaznom za one koji su Mu nepokorni, kaburskim azabima, i Sudnjem danu.
Muslimani treba da biraju dobre i ozbiljne ljude za drugove, koji će im pomoći da iskoriste pametno svoje vrijeme, koji će se boriti na Allahovom putu, sa ozbiljnošću i postojanošću, dobre ljude na koje mogu da se ugledaju.
Ibn Omer je bio upitan: Jesu li se ashabi šalili ? Kaže jesu, a iman u srcima im je bio kao planina.
Zato slijedimo njihov primjer, njih koji su bili vitezovi preko dana, a noći provodili u ibadetu. Molimo Allaha da nas sačuva, kao i naše roditelje na Dan velikog straha, i da nas učini od onih kojima će se reći toga dana: Uđite u džennet, nikakva straha za vas neće biti, i ni za čim vi nećete tugovati!(7;49).
Neka je salavat na Muhameda savs, njegovu porodicu i njegove ashabe.
Islam Q&A
Šejh Salih Al Munedžid
USLOVI ZA DOZVOLJENU ŠALU - Šejh Salih Al Munedžid
Pitanje:
Koje uslove treba da ispunjava šala, da bi bila dozvoljena ?
Odgovor:
Hvala Allahu.
- Ne smije se ni na koji način da ismijavati Islamu. Jer takvo djelo poništava Islam onome ko ga čini. Allah kaže: A ako ih zapitaš, oni će sigurno reći: Mi smo samo razgovarali i zabavljali se. Reci: Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali?(9;65-66). Kaže Ibn Tejmija: Šaliti se o Allahu, Njegovim ajetima, i Njegovom Poslaniku je kufr, i onaj ko to radi je postao kafir nakon što je vjerovao. Isto vrijedi i za ismijavanje suneta, djelo koje je veoma rašireno, kao što je ismijavanje brade i hidžaba, ili potkraćivanje nogavica itd. Šejh ibn Usejmin kaže: Stvari koje se dotiču Allaha, Objave, Poslanstva i vjere su svete, i do njih treba držati. Nikome nije dozvoljeno da pokazuje nepoštovanje prema ovim stvarima, bilo da ih ismijava da bi druge time nasmijao, ili da ih uzima za šalu. Ko god to radi, pa on je kafir, jer on pokazuje nepoštivanje prema Allahu, Poslaniku, Knjizi i Šerijatu. Ko to radi, mora učiniti tewbu Allahu za počinjeno djelo, jer ovo je takođe i dio nifaka. Znači, ova osoba treba da uradi tewbu Allahu, da zatraži Njegov oprost, promjeni svoj put i razvije kod sebe strah od Allaha, poštovanje i ljubav prema Njemu u svome srcu. A Allah je izvor snage.
- Šale moraju biti istinite. Kaže Resul savs: Teško onome koji laže da bi nasmijao druge, teško njemu. (Abu Dawud). Kaže Resul savs, upozoravajući nas na način ponašanja koji neke šaljivdžije imaju: Čovjek može nešto reći da bi nasmijao svoga druga, a to će ga baciti u Džehennem. (Ahmed).
- Ne strašiti ljude. Ovo naročito za one koji su energični ili jaki, ili koji drže oružje ili tome slično u rukama, ili koji se koriste mrakom, i slabošću ljudi, da bi ih time isprepadali. Prenosi se da je Abu Lejla rekao: Ashabi Muhameda savs pričaju da su putovali sa Poslanikom savs, pa je jedan od njih zaspao. Neki od njih su ga svezali užetom, pa se ovaj prepao. Na to je rekao Muhamed savs: Nije dozvoljeno muslimanu da prestraši drugog muslimana. (Abu Dawud).
- Ismijavati nekoga time što se maše iza njegovih leđa, pokazuju znakovi iza njegove glave, namigivanje. Neki slabići, koji vole da ismijavaju druge, koriste se i ovakvim "šalama". Allah zabranjuje ovakvo ponašanje ajetom: O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju - sami sebi čine nepravdu.(49;11). Kaže Ibn Kesir u svome Tefsiru: Ovdje se misli na njihovo potcjenjivanje, umanjivanje njihove vrijednosti i njihovo ismijavanje. Ovo je haram i računa se kao jedno od osobina nifaka.
Ima ih koji se ismijavaju tuđem izgledu, načinu hodanja i slično. Ali treba se bojati da ti Allah ne dadne baš ono čemu se ti izruguješ. Kaže Resul savs: Ne zbijajte zlonamjerne šale na račun nevolje vašeg brata, jer Allah može da mu se smiluje, a da na vas spusti ono oko čega ste zbijali šalu. (Tirmizi). Resul savs nas upozorava da se ne ismijavamo ljudima, da ih ne vrijeđamo, jer je to put koji vodi ka mržnji jednih prema drugima. Kaže Resul savs: Musliman je brat muslimanu, ne čini mu nasilje, ne napušta ga i ne potcjenjuje ga. Bogobojaznost je ovdje (pa je pokazao na svoja prsa tri puta). Dosta je čovjeku zla da potcjeni brata muslimana. Svaki musliman je svet drugom muslimanu: njegova krv, njegov imetak i njegova čast. (Muslim).
- Šale ne treba da budu pretjerane. Neki se šale previše, i to im postaje uobičajeno. Ovo je suprotno ozbiljnosti koja je osobina vjernika. Šala je odmor, pauza u ozbiljnosti, osvježenje duši. Omer ibn AbdulAziz ra kaže: Bojte se šale, jer ona otupljuje. Imam Nevevi ra kaže: Šala koja je zabranjena je ona koja je pretjerana jer ona donosi sa sobom previše smijeha, i otvrđuje srce, odvodi od spominjanja Allaha, najčešće vodi tome da se neko uvrijedi, uzrokuje da ljudi gube poštovanje i čast. A ko god je siguran od takve opasnosti, pa sve ono što je radio Resul savs je dozvoljeno.
- Priznavanje nečijeg statusa -
Ima ljudi koji se šale sa svima, ali ulema i stariji imaju svoja prava, pa imaj u obziru sa kim se šališ. Ne šali se sa neznalicama, budalama i onima koje ne poznaš. U vezi sa tim, kaže Omer bin AbdelAziz ra: Pazi se šale, jer to ugrožava muškost. Sad ibn Abi Wekas kaže: Drži svoje šale u granicama, jer biti prekomjeran u njima, čini da gubiš respekt među ljudima, podiže neznalice protiv tebe.
- Šala treba da bude kao so u tvojoj hrani. Kaže Resul savs: Nemojte se previše smijati, jer prekomjeran smijeh ubija srca. (Sahih al Jamii). Omer ibn Hattab kaže: Ko god se smije previše ili šali previše, gubi respekt, a ko god ustraje na nečemu biće poznat po tome.
Zato pazite kako se šalite, jer " to uzrokuje da čovjek gubi svoje lice, nakon što se za njega mislilo da je ozbiljan, a na kraju će mu to donijeti poniženje".
- Nesmije biti elemenata ogovaranja. Ovo je bolest. Ima ljudi koji misle da mogu govoriti o drugima, i smatraju to samo šalom, ali ovo ulazi u hadis Resula savs: Ogovaranje je da spomeneš brata u odsustvu po nečemu što on ne voli. (Muslim).
- Izabrati odgovarajuće vrijeme za šalu. Kao na primjer kada ste na izletu, na nekom veselju, kada sretneš prijatelja, možete ispričati neku šaljivu dogodovštinu, lagane šale, sa nijetom da produbite prijateljstvo, i stavite zadovljstvo u vaša srca, ili ako bude nekih problema u familiji, pa je neko na primjer od supružnika ljut, mala šala može učiniti da se atmosfera spusti i ljudi odobrovolje.
O muslimani, rekao je čovjek Sufjanu ibn Ujejnu: Šala nije dobra, treba je zabraniti. A ovaj mu reče: Naprotiv, to je sunet, ali samo onima koji znaju kako da to čine i u pravo vrijeme.
Danas iako ummet treba da poveća ljubav među sobom, i da se oslobodi dosade, imamo previše ovog opuštanja, smijeha i šala. Ovo je postala navika koja je česta među ummetom, koja čini da traće vrijeme, pa im životi prolaze, uz novine pune šala i gluposti. Kaže Resul savs: Kad bi znali šta ja znam, malo bi se smijali, a puno biste plakali. U Fethul Bari stoji: Ovdje se pod znanjem misli na sve ono što ima veze sa Allahovom moći, Njegovom kaznom za one koji su Mu nepokorni, kaburskim azabima, i Sudnjem danu.
Muslimani treba da biraju dobre i ozbiljne ljude za drugove, koji će im pomoći da iskoriste pametno svoje vrijeme, koji će se boriti na Allahovom putu, sa ozbiljnošću i postojanošću, dobre ljude na koje mogu da se ugledaju.
Ibn Omer je bio upitan: Jesu li se ashabi šalili ? Kaže jesu, a iman u srcima im je bio kao planina.
Zato slijedimo njihov primjer, njih koji su bili vitezovi preko dana, a noći provodili u ibadetu. Molimo Allaha da nas sačuva, kao i naše roditelje na Dan velikog straha, i da nas učini od onih kojima će se reći toga dana: Uđite u džennet, nikakva straha za vas neće biti, i ni za čim vi nećete tugovati!(7;49).
Neka je salavat na Muhameda savs, njegovu porodicu i njegove ashabe.
Islam Q&A
Šejh Salih Al Munedžid
Pretplati se na:
Postovi (Atom)