HOMOSEKSUALIZAM - KUR'ANSKO KAZIVANJE O LUTOVOM NARODU
Priča o Lutovom narodu- " Vi ste narod koji sve granice zla prelazi "
Ta abnormalna pojava (homosekusalizam) danas je raširena u svijetu više nego ikada. Štaviše, ta pervertirana svijest savremenog čovjeka legalizirala je to neprirodno djelo koje se ne praktikuje, u normalnim okolnostima, čak ni među životinjskim vrstama... Istinu je rekao onaj što je izjavio: “Bojim se da ne uvrijedim životinju ako je uporedim s nekim ljudima.” (Komentar 80.-84. ajeta sure El-E'araf)
“I (spomeni) Luta – kad reče narodu svome: Zašto činite razvrat koji niko prije vas na svijetu nije činio? Vi sa strašću prilazite muškarcima, umjesto ženama. Ta vi ste narod koji sve granice zla prelazi! A odgovor naroda njegova glasio je: Istjerajte ih iz grada vašeg, oni su ljudi – čistunci! I Mi smo njega i porodicu njegovu spasili, osim žene njegove; ona je ostala sa onima koji su kaznu iskusili. I na njih smo kišu spustili, pa pogledaj kako su razvratnici skončali.” (Prijevod značenja KUrana sura El-E'araf, 80-84.) Allah, dž.š., u svojoj časnoj Knjizi, slučaj Luta alejhisselam, i njegovog naroda, spominje u sedam kur'anskih sura. Uz navođenje istovjetnog događaja s nekoliko drukčijih detalja, u tim surama navodi se Lutov narod kao primjer pervertirane ljudske svijesti čije su efekti, do tada bili nepoznati u povijesti ljudskog roda. To odvratno i ružno djelo, općenje muškarca s muškarcem, što su oni činili, predstavlja krajnji oblik izopačenja i degradaciju prirode čovjeka. To je čin kojim muškarci uranjaju u kaljužu bestidnosti i prljavštine, obezvređuju i osramoćuju muževnost i istovremeno degradiraju ulogu u očuvanju ljudske vrste. Ostavljali su žene, a okretali se muškarcima, suprotstavljajući se prirodi u kojoj se ogleda mudrost stvaranja svih živih bića u parovima, kako bi se život produžavao razmnožavanjem.
Homoseksualizam je protivan životu
Allahova je volja da se ova vrsta produžava rađanjem i da do rađanja dolazi sjedinjavanjem muška i ženska. Stoga je On konstituirao njihova tijela tako da budu privlačna međusobno, pripravna za rađenje potomstva i očuvanje ljudske vrste. Njihovo spajanje prožeto je dubokim emotivnim doživljajima i užicima koji su neiscrpna motivacija za opetovanim naslađivanjem, ali i nadoknada za teškoće s kojima će se kasnije susretati poput trudnoće, rađanja, dojenja, podizanja i zaštite. Ta zajednička briga o potomstvu, čije podizanje traje duže nego u slučaju mladunčadi životinja, je osmišljavanje i dodatno učvršćivanje njihove bračne zajednice.
Tjelesna građa žene – kao i njena psihička građa – jesu ono što ostvaruje pravi prirodni užitak muškarcu pri njihovom susretu, koji ne podrazumijeva puku strast. Ovaj užitak prati Allahova milost i blagodat, jer se na taj način ostvaruje Njegov zakon i Njegovo htijenje za produžetkom života, što je praćeno zadovoljstvom koje je izjednačeno s teškoćom obaveza![1]
Homoseksualizam kao seksualna nastranost protivan je samom životu i uništava ga, jer stavlja sjeme života u nevaljalo zemljište koje nije pripremljeno da ga primi i oživi, umjesto njegovog stavljanja u zemljište pripremljeno za njegov prijem i razvoj. Stoga zdrava i ispravna priroda instiktivno – a ne samo iz etičkih razloga – bježi i gnuša se od čina naroda Lutova (homoseksualizma). Jer, ona je regulirana Allahovim, dž.š., zakonom o životu, koji je učinio zdravi prirodni užitak u onome što pomaže razvoju života, a ne onome što mu je protivno i što ga blokira.[2]
Nije teško zamisliti šta bi se desilo kada bi naklonost muškarca prema muškarcima dosegla toliku razinu i nadvladala prirodnu naklonost muškaraca prema ženama? Ljudski rod bi neminovno bio suočen sa svojim nestankom.
Ustrajavanje u grijehu preobražava se u tradiciju
Riječi Uzvišenog, izrečene kroz Lutovo korenje razvratnika: “Ta vi ste narod koji sve granice zla prelazi” imaju značenje pretjerivanja u kršenju Allahovog, dž.š., zakona i poretka na Zemlji (fitretullah), predstavljenog u ispravnoj ljudskoj prirodi. To je, ustvari, rasipanje snage koju im je Uzvišeni dao kako bi odigrali svoju ulogu u razvoju života. Zato, kada se zadovoljstvo iznalazi u onome što kontrira Allahovom, dž.š., zakonu, onda je to nastranost, prirodna pokvarenost, obijest i prelaženje svih granica zla. To prelaženje granica svakog zla ogleda se u riječima Lutova naroda, kada su mu na njegove savjete, molbe i upozorenja odgovorili: “Istjerajte ih iz grada vašega, oni su ljudi čistunci!” Lutov narod je već toliko bio žrtvom moralne propasti da više nije mogao podnijeti prisustvo čestitih i bogobojaznih ljudi. Stoga su ih željeli protjerati. Upotrijebljeni sarkazam okorjelih grešnika prema čestitim vjernicima prate nepravedna djela s namjerom povređivanja časti čestitih.
Zaista, grijesi koji upropaštavaju narode usađeni su u duši i ne mogu iščeznuti! Ti se grijesi ustale u njoj pa postanu njen dio – da bi kasnije postali dio velike cjeline, te se onda preobrazili u tradiciju koja se slijedi ili u ustanovljenu pravnu normu, zbog čega udaljavanje od njih postane čudnovato, a njihovo zabranjivanje kriminalan čin. Razmisli o riječima koje su Lutovi savremenici upućivali tom vjerovjesniku: “Nije bilo drukčijeg odgovora u naroda njegova osim riječi: 'Prognajte ih iz grada vašega! To su ljudi koji sebe čistim drže” kako je samo čistoća pokuđena, a prljavština popularna![3]
Homoseksualci su najgori ljudi
Kulminaciju tog nevjerstva, arogancije i pokvarenosti ilustruju ajeti iz sure Hud u kojima Uzvišeni kaže:
“I kad izaslanici Naši dođoše Lutu, on se zbog njih nađe u neprilici i bi mu teško u duši, pa reče: 'Ovo je mučan dan!' I narod njegov pohrli njemu, - a prije su radili sramotna djela. 'O, narode moj', - reče on – 'eto mojih kćeri, one su vam čistije!' Bojte se Allaha i pred gostima mojim me ne sramotite! Zar među vama nema razumna čovjeka?' 'Ti znaš da nama nisu potrebne tvoje kćeri' – rekoše oni, - 'ti doista znaš šta mi hoćemo'. 'Ah da ja samo imam moć' – reče on – 'ili da se mogu osloniti na nekog snažnog!' A meleki rekoše: 'O, Lute, mi smo izaslanici Gospodara tvoga, oni tebi ne mogu nauditi.” (Hud, 77-81)
Izaslanici koji se u ajetima spominju su ustvari meleki koji su se našli uz Luta, alejhisselam, po odobrenju Gospodara svjetova, da navijeste kraj tim bestidnicima. Lut nije znao da se radi o melekima i bojeći se da ne budu napastovani, išaretio im je da se nekako izvuku, govoreći im: “Tako mi Allaha, ne znam da na svijetu ima gorih ljudi od njih.” U komentaru 33-39. ajeta sure El-Kamer, Ibn Kesir slučaj Luta, alejhisselam, i njegovog naroda opisuje ovako:
Navještenje njihove propasti
Te noći njemu su došli meleki: Džibril, Mikail i Israfil u liku mladića vanredne ljepote, a što je bila kušnja od Allaha, dž.š., za taj narod. Lut, alejhisselam, ugosti ih. Međutim, Lutova žena, stara i pokvarena, posla do naroda vijest o gostima koji su došli Lutu, alejhisselam, zaključa vrata pred njima, dok su oni navaljivali pokušavajući ih razvaliti. Poslanik se odupirao i sprečavao ih da uđu, rekavši: “haulai benati” (Eto vam kćeri mojih) tj. ženskinje naše, (pa se ženite njima). Ali kada su toliko navalili da uđu, izašao je Džibril, a.s., i udario ih po očima krajem svoga krila, tako da su zaslijepljeni bili. Vratili su se nazad oslanjajući se na ograde i zidove. Zaprijetili su Lutu da će se vidjeti u zoru.[4]
Da su bestidnici i siledžije iz Lutova naroda doista bili oslijepljeni prije konačnog uništenja, potvrđuju riječi Uzvišenog: “Oni su od njega goste njegove tražili, pa smo ih Mi oslijepili; Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje!” (El-Kamer, 37.) Nakon te intervencije meleki su detaljno izvijestili Luta o skoroj propasti njegova naroda pa su, donoseći mu radosnu vijest, rekli: “Ti kreni sa čeljadi svojom u gluho doba noći bez žene svoje, nju će zadesiti isto što i njih, i neka se niko od vas ne obazire! Rok im je praskozorje, a zar praskozorje nije blizu?” (Hud, 81.)
Pošto Lut, alejhisselam, izvrši naredbu Gospodara svoga i iseli se s ostatkom porodice, naredi im da se ne obaziru kada čuju zvuke kazne koja će zadesiti nevaljace. “I kada pade naredba Naša, Mi sve prevrnusmo, ono što je bilo gore – bi dolje, i na njih kao kišu grumenje od pečena blata spustismo, koje je neprekidno padalo, obilježeno od Gospodara tvoga, a ovo nije daleko od nasilnika.” (Hud, 82, 83.)
Kazna neviđena u povijesti čovječanstva
Taj narod, u ljudskoj povjesti jedinstven po zlu, bio je doista kažnjen kako niko ni prije ni poslije nije bio kažnjen. Allah Uzvišeni ih je prvo oslijepio, pa je njihova lica učinio crnim, zatim je naredio Džibrilu, a.s., da iščupa njihova naselja iz temelja i da ih prevrne, zatim je učinio da propadnu u zemlju i najzad im je poslao kamenu kišu s nebesa. Taj način višestrukog kažnjavanja istovremeno ukazuje na ogavnost i ružnoću grijeha u kojem su ustrajavali, kao i strahotu Allahove srdžbe prema počiniocima tog grijeha.[5]
U vezi s načinom kažnjavanja Lutovog naroda poznati mufessir iz reda druge generacije (tabi'ina) Mudžahid kaže: “Džibril je uzeo Lutov narod i zajedno s njihovom stokom i imovinom podigao ga uvis, tako da su stanovnici neba čuli lavež njihovih pasa. Zatim ih je izvrnuo.” A Katade i drugi kažu: “Saznali smo da je Džibril, a.s., pošto se rasvanulo, raširio svoje krilo i rasturio sve što su imali na Zemlji – kuće, stoku, kamenje, drveće, zatim je sve smotao u svoje krilo i popeo se na ovosvjetsko nebo, tako da su stanovnici čuli glasove ljudi i pasa. Potom je to izvrnuo i poslao na zemlju, pa je jedno drugo smrvilo i ono što je bilo gore, došlo je dolje”. Muhammed bin Ka'b kaže: “Lutov je narod živio u pet naselja, i to su: Sodoma, koje je bilo najveće, zatim Sa'ba, Sa'ud, Gomora i Doha! Sva ih je Džibril digao, izvrnuo i uništio.”[6]
Komentatori Kur'ana novijeg doba “padanje kamene kiše” razumijevaju drukčije. Jusuf 'Ali i Darjabadi “kamenu kišu” razumijevaju kao “kišu od sumpornog kamenja”, [7] a Muhamed Gazali navodi da neki istraživači kažu kako je taj grad zadesila atomska eksplozija koja je sve ispreturala naopačke, a oni, koji su to gledali, ostali su slijepi.[8]
Sejid Kutb kažnjavanje Lutovog naroda objašnjava na sljedeći način: “I kad je došlo vrijeme izvršenje naredbe, Mi sve prevrnusmo, ono što je bilo gore – bi dolje”. To je slika potpunog uništenja koje sve pretura, mijenja obilježja i briše ih. Preturanje i prevrtanje, tako da je ono što je bilo gore sada dolje, najviše sliči izvrnutoj prirodi koja je pala i sunovratila se s vrhunca do kojeg je došao čovjek, u dno, na stepen životinje, štaviše, i niže od stepena životinje, jer se životinja zadržava u granicama životinjske prirode.[9]
Tragovi te katastrofe vidljivi su do danas !!!
Navedena kur'anska kazivanja o Lutu i njegovom narodu opomena su ljudima do Sudnjeg dana. U njihovom primjeru, kao i primjeru drugih drevnih naroda, krije se odgovor za sve one koji se hvališu porokom i njegovim javnim i bestidnim isticanjem. Kur'ansko skretanje pažnje na kraj Lutovog naroda inicira nas na razmišljanje o toj nastranoj pojavi koja razara i unazađuje ljudsku zajednicu. Svemogući Allah je do danas ostavio tragove te katastrofe, upravo zato, da bismo bili daleko od te devijantne pojave. On, subhanehu ve teala, podsjeća nas u svojoj Knjizi na to, rekavši: “Kad Mi njega i njegovu porodicu spasismo cijelu, osim starice, ona je nastradala sa onima koji su nastradali, a ostale smo uništili, i pored nastambi njihovih prolazite i danju i noću, pa zašto se ne urazumite?” (Es-Saffat, 133.-138.) “A od njega smo ostavili vidljive ostatke ljudima koji budu pameti imali.” (El-'Ankebut, 35.) Ti vidljivi ostaci su ostaci grada Sodome na obali Mrtvog mora u Palestini.
Homoseksualizam u riječima Allahova Posalnika, s.a.v.s.
Pored kur'anskih skica tog razornog grijeha, i Allahov Poslanik, s.a.v.s., ga je okarakterizirao katastrofalnim. U predaji koju prenosi Abdullah bin Abbas, radijallahu anhuma, stoji da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:
“Između ostalog, ono čega se najviše bojim za vas jeste homoseksualizam. Allah je prokleo onoga ko bude činio ono što je činio Lutov narod, Allah je prokleo onog ko bude činio ono što je činio Lutov narod i Allah je prokleo onog ko bude činio ono što je činio Lutov narod.”[10]
U predaji koju prenosi Ebu Hurejre navodi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Allah Uzvišeni je iznad sedam nebesa prokleo sedam vrsta ljudi: jednu od tih vrsta prokleo je tri puta a za ostale dovoljno je jedno proklestvo. Proklet je onaj ko čini ono što je činio Lutov narod (tri puta), proklet je onaj ko zakolje nešto u ime nekog drugog mimo Allaha, proklet je onaj ko spolno opći sa životinjom, proklet je onaj ko je neposlušan roditeljima, proklet je onaj ko u braku sastavi ženu i njenu kćerku (pastorku), proklet je onaj ko bude mijenjao međe na imanju, i proklet je onaj ko se odrekne svoga porijekla.”[11]
Od Enesa bin Malika, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:
“Ko od mog ummeta umre a bude radio ono što je radio Lutov, a.s., narod, Allah, dž.š., će ga pridružiti Lutovom narodu pa će biti zajedno s njima proživljen.”[12]
Homoseksualizam u savremenim društvima
Ovo su saznanja koja nisu nepoznata savremenom čovjeku. I pored toga, nevjerovatno je kako savremena zapadna civilizacija ignoriše povijesne činjenice i ustrajava na kampanjama u kojima sistemski kvari svijest cjelokupnog čovječanstva. Ta abnormalna pojava danas je raširena u svijetu više nego ikada. Štaviše, ta pervertirana svijest savremenog čovjeka legalizirala je to neprirodno djelo koje se ne praktikuje, u normalnim okolnostima, čak ni među životinjskim vrstama. Ko je to mogao vidjeti da pas opći sa psom ili konj s konjem? Istinu je rekao onaj što je izjavio: “Bojim se da ne uvrijedim životinju ako je uporedim s nekim ljudima.” Uzvišeni je za te razvratnike rekao: “Misliš li ti da većina njih hoće da čuje ili da nastoji da shvati? Kao stoka su oni, čak su još dalje s puta pravog skrenuli.” (El-Furkan, 44.)
Sredstva informiranja, satelitske TV-stanice, brojne web-stranice, erotski časopisi, filmska produkcija itd., reklamiraju razuzdane muškarce i žene koji demonstriraju istospolnu ljubav, rušeći tako humani koncept života, a uspostavljajući moralnu anarhiju. Posljedice toga su stravični efekti side (AIDS), rastrojstvo porodice, drastično smanjenje nataliteta, sve veći broj mladih koji ne žele brak itd. Umjesto da se radi na suzbijanju bezgranične liberalizacije seksualnih sloboda i zaštite zdravlja, svjesno se propagira seksualna anarhija koja za sobom nužno povlači i najteža oboljenja savremenog čovjeka.
Homoseksualizam je odlika posebno razvijenih društava na Zapadu. Ta anomalija dobila je svoj legalitet u mogućnosti zaključivanja brakova, kroz registriranje asocijacija, klubova, parada, kandidiranje za rukovodna mjesta, pa čak i predsjednička i sl. U Parizu je registrirano više od tri stotine hiljada homoseksualaca. Unazad nekoliko godina u Engleskoj su se homoseksualci izborili za mogućnost usvajanja djece bez roditelja. Šta se može drugo očekivati od onih koji su zaboravili na Allaha, dž.š., pa je On učinio da oni zaborave sami sebe.
Homoseksualizam kuca i na naša vrata
Val te bestijalnosti dobrano kuca i na naša vrata. Po uzoru na “civiliziranije” i naši “umovi” koji doprinose podizanju mladog čovjeka, predano rade na profiliranju Bosanca i Bosanke po modelu zapadnog čovjeka. Nažalost, u tome postižu zapažene rezultate. U socijalističkom sistemu homoseksualizam je tretiran kao krivično djelo, dolaskom “demokratije” on to više nije. Dapače, homoseksualizam se zagovara na vrlo perfidan način u udarnim terminima i najgledanijim emisijama naših TV-kuća. U svojoj ograničenosti ili plaćenosti misle da ćemo se lakše pridružiti onima kod kojih vladaju napredak i blagostanje.
Niko ko u sebi ima i koliko trun prirodne čistote, ne smije biti ravnodušan prema toj pojavi. Bez obzira na religijsku i nacionalnu pripadnost, moramo graditi front otpora protiv razvratničkih nakana kako zlo ne bi dominiralo i kako iskonski božanski zakon ne bi bio nadvladan. U tom smislu molim Uzvišenog da nas sačuva tog gnusnog djela, da nam pomogne u našim nastojanjima za dobrobit svih moralnih i čestitih ljudi. Amin!
__________________________________________________ _
[1] Sayyid Qutb, U okrilju Kur'ana 8/242.
[2] Isto, 12/130
[3] Šejh Muhammed El-Gazali, Tematski tefsir kur'anskih sura, Obzorja, Sarajevo, 1424/2003. str. 237.
[4] Tefsir Ibn Kesir, str. 1318.
[5] Fuad Sedić, Veliki grijesi, Islamska pedagoška akademija u Bihaću, Bihać, 2004, str. 90.
[6] Opširnije vidjeti: Tefsir ibn Kesir, str. 629.
[7] Ramo Atajić, Prijevod Kur'ana sa tefsirom i komentarom na bosanskom jeziku, 3/557.
[8] Gazali, Tematski tefsir kur'anskih sura, str. 589.
[9] Sayyid Qutb, U okrilju Kur'ana, 12/133.
[10] Bilježe: En-Nesai i Ibn Hibban
[11] Bilježe: Et-Taberani i El-Hakim.
[12] Navodi ga Hatib El-Bagdadi u Tarihul-Bagdad
[13] Opširnije o tome vidjeti: Šemsuddin Ez-Zehebi, El-Kebair, Bez mjesta i godine izdanja, str. 55-61
