Opasnosti od poštivanja novotara !!!

- Poštivanje novotara za sobom povlači dvije moguće štete koje uzrokuju rušenje Islama:

1: Usmjeravanje pažnje običnih ljudi i neznalica ka tom poštivanju. Oni time postaju uvjereni da je novotar najbolji čovjek i da je ono na čemu je on bolje od onoga na čemu su drugi. To je uzrok slijeđenja novotarije, a sljedbenici Sunneta će tada ostati po strani.

2: Ako bude bio poštivan zbog svoje novotarije to će mu biti podstrek da unosi novotarije u svemu i u svakoj situaciji. Novotarija će zaživjeti, a Sunneti zamrijeti. To je rušenje islama.

 

(El Itisam, Imam Eš Šatibi, 114/1)

Opasnosti od poštivanja novotara !!!

- Poštivanje novotara za sobom povlači dvije moguće štete koje uzrokuju rušenje Islama:

1: Usmjeravanje pažnje običnih ljudi i neznalica ka tom poštivanju. Oni time postaju uvjereni da je novotar najbolji čovjek i da je ono na čemu je on bolje od onoga na čemu su drugi. To je uzrok slijeđenja novotarije, a sljedbenici Sunneta će tada ostati po strani.

2: Ako bude bio poštivan zbog svoje novotarije to će mu biti podstrek da unosi novotarije u svemu i u svakoj situaciji. Novotarija će zaživjeti, a Sunneti zamrijeti. To je rušenje islama.

 

(El Itisam, Imam Eš Šatibi, 114/1)

Uzrok neprimanja dova !

 

Prenosi se da su Ibrahima bin Edhema, Allah mu se smilovao, pitali o Allahovim riječima:

„Molite Mene, a Ja ću uslišati vaše molbe“ 

 

te mu kazaše:

“ Mi molimo, ali nam se dova ne uslišava“. 

Na to im je Ibrahim ibn Edhem rekao: 

“ Zamrla su vaša srca od deset stvari:

- spoznali ste Allaha, ali ne izvršavate dužnosti prema Njemu,

- čitate Allahovu knjigu, ali ne radite po njenim uputama,

- tvrdite da vam je šejtan neprijatelj, ali ste ga uzeli za prijatelja,

- govorite da volite Poslanika, a napustili ste njegov put (sunnet),

- tvrdite da volite Džennet, ali ne činite djela koja vode u njega,

- tvrdite da strahujete od vatre Džehennema, ali ne odustajete od grijeha,

- tvrdite da je smrt istina, ali se ne pripremate za nju,

- zabavili ste se nedostatcima drugih, a svoje ne ispitujete,

- jedete nafaku koju vam je Allah dao, ali Mu se ne zahvaljujete,

- ukopavate vaše mrtve, ali iz tog ne uzimate pouku.“

Uzrok neprimanja dova !

 

Prenosi se da su Ibrahima bin Edhema, Allah mu se smilovao, pitali o Allahovim riječima:

„Molite Mene, a Ja ću uslišati vaše molbe“ 

 

te mu kazaše:

“ Mi molimo, ali nam se dova ne uslišava“. 

Na to im je Ibrahim ibn Edhem rekao: 

“ Zamrla su vaša srca od deset stvari:

- spoznali ste Allaha, ali ne izvršavate dužnosti prema Njemu,

- čitate Allahovu knjigu, ali ne radite po njenim uputama,

- tvrdite da vam je šejtan neprijatelj, ali ste ga uzeli za prijatelja,

- govorite da volite Poslanika, a napustili ste njegov put (sunnet),

- tvrdite da volite Džennet, ali ne činite djela koja vode u njega,

- tvrdite da strahujete od vatre Džehennema, ali ne odustajete od grijeha,

- tvrdite da je smrt istina, ali se ne pripremate za nju,

- zabavili ste se nedostatcima drugih, a svoje ne ispitujete,

- jedete nafaku koju vam je Allah dao, ali Mu se ne zahvaljujete,

- ukopavate vaše mrtve, ali iz tog ne uzimate pouku.“

Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji !!!

U ime Allaha Milostivog, Samilosnog.

A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili.

 A zar su stanovnici sela i gradova sigurni da ih Naša kazna neće snaći noću dok budu spavali ?

 Ili su stanovnici sela i gradova sigurni da ih naša kazna neće stići danju dok se budu zabavljali ?

 Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji.

(Al-A’raf 96-99)

Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji !!!

U ime Allaha Milostivog, Samilosnog.

A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili.

 A zar su stanovnici sela i gradova sigurni da ih Naša kazna neće snaći noću dok budu spavali ?

 Ili su stanovnici sela i gradova sigurni da ih naša kazna neće stići danju dok se budu zabavljali ?

 Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji.

(Al-A’raf 96-99)

Allah je - nema boga osim Njega

Allah, dž.š., je oduvijek i On nema početka. 

Sve osim Allaha, dž.š., je stvoreno i ima početak.  

Allah, dž.š., je Stvoritelj svega, Održavalac svega, 

Istinski Vlasnik svega i Vladar nad svime. 

Allah, dž.š., je davalac života i smrti, davalac svake koristi i štete i davalac svakog dobra i zla.
 

On sve zna, sve vidi, sve čuje, sve može. 

Niko Mu ravan nije. 

Allah, dž.š., čini što želi i ne postoji neko ko Mu se može suprotstaviti u onome što On želi. 

On nema potrebu ni za kime i ni za čime. 

On je neovisan od sviju i svega, a svi i sve je ovisno o Njemu. 

Nema boga osim Allaha.

Allah, dž.š., je rekao: 

"On je Taj koji iz ničega stvara i On će to ponovo učiniti, to je Njemu lahko. Njemu pripada najuzvišeniji primjer i na nebesima i na Zemlji. On je Silan i Mudar." 

(Er-Rum, 27.)
 

Razlog Allahovog, dž.š., stvaranja svih živih stvorenja i neživih stvari je da bi Ga slaveći, hvaleći i veličajući obožavali. Allah, dž.š., je rekao: 

"Njega slavi sedam nebesa, i Zemlja, i oni na njima. I ne postoji ništa što Ga ne slavi i ne hvali, ali vi to ne razumijete. On je zaista blag i mnogo prašta." 

(El-Isra', 44.)

Allah je - nema boga osim Njega

Allah, dž.š., je oduvijek i On nema početka. 

Sve osim Allaha, dž.š., je stvoreno i ima početak.  

Allah, dž.š., je Stvoritelj svega, Održavalac svega, 

Istinski Vlasnik svega i Vladar nad svime. 

Allah, dž.š., je davalac života i smrti, davalac svake koristi i štete i davalac svakog dobra i zla.
 

On sve zna, sve vidi, sve čuje, sve može. 

Niko Mu ravan nije. 

Allah, dž.š., čini što želi i ne postoji neko ko Mu se može suprotstaviti u onome što On želi. 

On nema potrebu ni za kime i ni za čime. 

On je neovisan od sviju i svega, a svi i sve je ovisno o Njemu. 

Nema boga osim Allaha.

Allah, dž.š., je rekao: 

"On je Taj koji iz ničega stvara i On će to ponovo učiniti, to je Njemu lahko. Njemu pripada najuzvišeniji primjer i na nebesima i na Zemlji. On je Silan i Mudar." 

(Er-Rum, 27.)
 

Razlog Allahovog, dž.š., stvaranja svih živih stvorenja i neživih stvari je da bi Ga slaveći, hvaleći i veličajući obožavali. Allah, dž.š., je rekao: 

"Njega slavi sedam nebesa, i Zemlja, i oni na njima. I ne postoji ništa što Ga ne slavi i ne hvali, ali vi to ne razumijete. On je zaista blag i mnogo prašta." 

(El-Isra', 44.)

Tri osnovna načela

U ime Allaha Milostivog Samilosnog
 

Allah ti se smilovao obavezni smo naučiti tri načela:
 

1. Prvo je spoznaja Allaha s.v.t.a. i spoznaja Njegovog Poslanika, i spoznaja vjere islama sa dokazima.
 

2. Drugo je rad po tome.
 

3. Treće je pozivanje znanju i strpljenje na nevoljama koje to prate

 

Dokazi za to su riječi Uzvišenog Allaha:
 

Tako mi vremena, čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i
dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.

Sura El-Asr

Šafija Allah mu se smilovao, rekao je: «Da je Allah objavio samo ovu suru kao dokaz stvorenjima, bila bi dovoljna.»
 

El-Buhari Allah mu se smilovao, naveo je u svome Sahihu:
«Znanje je prije riječi i dijela»
 

Dokazi za ovu konstataciju su riječi Uzvišenog Allaha:
 

Znaj da nema boga osim Allaha! Traži oprosta za svoje grijehe ...

Sura Muhammed, 19

Tako je ajet počeo spominjanjem znanja prije riječi i dijela.

Allah ti se smilovao, dužnost svakog muslimana i muslimanke je da upozna i ova tri načela i da radi prema njima.
 

PRVO: 

Allah nas je stvorio, i opskrbio nas, i nije nas samim sebi
prepustio, poslao nam je poslanika. Pa, ko mu bude pokoran, ući će u Džennet, a ko mu bude nepokoran, ući će u Džehennem. 

Dokaz za to su riječi Uzvišenog Allaha:
 

Mi smo vam, zaista, poslali Poslanika da bi svjedočio protiv vas isto onako kao što smo i faraonu poslanika poslali, ali faraon nije poslušao poslanika, pa smo ga teškom kaznom  kaznili.

Sura El-Muzzemil, 15-16
 

DRUGO: 

Uzvišeni Allah nije zadovoljan time da mu se u obožavanju
(činjenju ibadeta) pridruži bilo ko; ni Njemu bliski melek, ni poslanik (vjerovjesnik), a dokaz za to riječi Uzvišenog Allaha:
 

Mjesta padanja na sedždu su Allaha radi, 

i ne molite se, pored Allaha, nikome!

Sura El-Džinn, 18

TREĆE: 

Onome ko se pokorava Poslaniku s.a.v.s. i vjeruje da Allahu u svemu iskazuje jednoću, nije dozvoljeno da prijateljuje sa onima koji se Allahu suprotstavljaju, pa makar to bio neko ko je njegov najbliži.
Dokaz za to su riječi uzvišenog Allaha:
Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u
ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnažio, i On će ih uvesti u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, da u njima vječno ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni će biti zadovoljni Njime. Oni su na Allahovoj strani, a oni na Allahovoj strani će, sigurno, uspjeti.

Sura El-Mudžadele, 22

Allah te uputio na pokornost prema Njemu, ispravnost Ibrahimove vjere se očitovala u robovanju Jedinom Allahu iskreno mu vjeru ispovjedajući. To je Allah, s.v.t.a naredio svim ljudima i radi toga ih je stvorio, kao što je i rekao:

Džinove i ljude sam stvorio samo zato da mi ibadet čine

Sura Ez-Zarijjat, 56
Riječ یعبدوب «ja'budun» (ibadet čine, robuju) znači priznavanje i
iskazivanje Allahove jednoće (tewhida) u svemu.

TEWHID - Allahova jednoća, najveličanstvenije je što je Allah, s.v.t.a. naredio, što znači smatrati da je jedino Allah, s.v.t.a. dostojan da mu se čini ibadet. 

ŠIRK - Činjenje ibadeta nekom drugom pored Njega, najvažnije je što je Allah s.v.t.a. zabranio.

Dokaz za to su riječi Uzvišenog:

Robujte Allahu i druge Njemu ravnim ne smatrajte... 

Sura En-Nisa, 36

Ako te neko upita: koja je tri temelja čovjek dužan poznavati, reci mi: Da rob (čovjek) spozna svog Gospodara i svoju vjeru i spozna svoga poslanika, Muhammeda s.a.v.s.

Iz Knjige: Tri Osnovna Načela
Autor: Muhammed b. Abdulvehhab
Sa arapskog preveli: Senaid i Mevlida Zaimović
Podgorica Ramazan 1426 / Oktobar 2005

Tri osnovna načela

U ime Allaha Milostivog Samilosnog
 

Allah ti se smilovao obavezni smo naučiti tri načela:
 

1. Prvo je spoznaja Allaha s.v.t.a. i spoznaja Njegovog Poslanika, i spoznaja vjere islama sa dokazima.
 

2. Drugo je rad po tome.
 

3. Treće je pozivanje znanju i strpljenje na nevoljama koje to prate

 

Dokazi za to su riječi Uzvišenog Allaha:
 

Tako mi vremena, čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i
dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.

Sura El-Asr

Šafija Allah mu se smilovao, rekao je: «Da je Allah objavio samo ovu suru kao dokaz stvorenjima, bila bi dovoljna.»
 

El-Buhari Allah mu se smilovao, naveo je u svome Sahihu:
«Znanje je prije riječi i dijela»
 

Dokazi za ovu konstataciju su riječi Uzvišenog Allaha:
 

Znaj da nema boga osim Allaha! Traži oprosta za svoje grijehe ...

Sura Muhammed, 19

Tako je ajet počeo spominjanjem znanja prije riječi i dijela.

Allah ti se smilovao, dužnost svakog muslimana i muslimanke je da upozna i ova tri načela i da radi prema njima.
 

PRVO: 

Allah nas je stvorio, i opskrbio nas, i nije nas samim sebi
prepustio, poslao nam je poslanika. Pa, ko mu bude pokoran, ući će u Džennet, a ko mu bude nepokoran, ući će u Džehennem. 

Dokaz za to su riječi Uzvišenog Allaha:
 

Mi smo vam, zaista, poslali Poslanika da bi svjedočio protiv vas isto onako kao što smo i faraonu poslanika poslali, ali faraon nije poslušao poslanika, pa smo ga teškom kaznom  kaznili.

Sura El-Muzzemil, 15-16
 

DRUGO: 

Uzvišeni Allah nije zadovoljan time da mu se u obožavanju
(činjenju ibadeta) pridruži bilo ko; ni Njemu bliski melek, ni poslanik (vjerovjesnik), a dokaz za to riječi Uzvišenog Allaha:
 

Mjesta padanja na sedždu su Allaha radi, 

i ne molite se, pored Allaha, nikome!

Sura El-Džinn, 18

TREĆE: 

Onome ko se pokorava Poslaniku s.a.v.s. i vjeruje da Allahu u svemu iskazuje jednoću, nije dozvoljeno da prijateljuje sa onima koji se Allahu suprotstavljaju, pa makar to bio neko ko je njegov najbliži.
Dokaz za to su riječi uzvišenog Allaha:
Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u
ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnažio, i On će ih uvesti u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, da u njima vječno ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni će biti zadovoljni Njime. Oni su na Allahovoj strani, a oni na Allahovoj strani će, sigurno, uspjeti.

Sura El-Mudžadele, 22

Allah te uputio na pokornost prema Njemu, ispravnost Ibrahimove vjere se očitovala u robovanju Jedinom Allahu iskreno mu vjeru ispovjedajući. To je Allah, s.v.t.a naredio svim ljudima i radi toga ih je stvorio, kao što je i rekao:

Džinove i ljude sam stvorio samo zato da mi ibadet čine

Sura Ez-Zarijjat, 56
Riječ یعبدوب «ja'budun» (ibadet čine, robuju) znači priznavanje i
iskazivanje Allahove jednoće (tewhida) u svemu.

TEWHID - Allahova jednoća, najveličanstvenije je što je Allah, s.v.t.a. naredio, što znači smatrati da je jedino Allah, s.v.t.a. dostojan da mu se čini ibadet. 

ŠIRK - Činjenje ibadeta nekom drugom pored Njega, najvažnije je što je Allah s.v.t.a. zabranio.

Dokaz za to su riječi Uzvišenog:

Robujte Allahu i druge Njemu ravnim ne smatrajte... 

Sura En-Nisa, 36

Ako te neko upita: koja je tri temelja čovjek dužan poznavati, reci mi: Da rob (čovjek) spozna svog Gospodara i svoju vjeru i spozna svoga poslanika, Muhammeda s.a.v.s.

Iz Knjige: Tri Osnovna Načela
Autor: Muhammed b. Abdulvehhab
Sa arapskog preveli: Senaid i Mevlida Zaimović
Podgorica Ramazan 1426 / Oktobar 2005

Oblaci Oprosta - Šejh Muhammed Mukhtar Šenkiti

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao:

''Nisam vidio ništa (tako strašno) kao Džehennem. A onaj koji bi trebao od njega bježati, spava! Niti sam vidio išta (tako lijepo) kao Džennet. A onaj koji bi trebao (svim silama) nastojati da ga se domogne, također, spava!"

(Tirmizi, hasen.)

http://www.youtube.com/user/respectlifeBH

Oblaci Oprosta - Šejh Muhammed Mukhtar Šenkiti

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao:

''Nisam vidio ništa (tako strašno) kao Džehennem. A onaj koji bi trebao od njega bježati, spava! Niti sam vidio išta (tako lijepo) kao Džennet. A onaj koji bi trebao (svim silama) nastojati da ga se domogne, također, spava!"

(Tirmizi, hasen.)

http://www.youtube.com/user/respectlifeBH

Allah - Jedini istinski Vrhovni Vladar !

ALLAHOV APSOLUTNI SUVERENITET

U Islamu, Allah nije samo Stvaraoc vrijedan obožavanja, kome se molitve upućuju samo zbog traženja pomoći, poduke i utočišta. On je također, Gospodar i Vladar. Vjerovanje u suverenitet Allaha je jedan istinski nerazdvojiv dio tevhida. Vjerovanje zahtijeva da ljudi, pojedinačno ili kolektivno, ne bi smjeli zahtijevati da prave zakone, da vladaju, ili primjenjuju moć svoga autoriteta nad drugima, kao i da izdaju naređenja po svom vlastitom nahođenju. Niko nema pravo da donosi zakone po svom vlastitom nahođenju jer pravo na donošenje zakona pripada samo Allahu. 

On kaže:

"Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da nikoga ne obožavate osim samo Njega. To je jedino prava vjera, ali većina ljudi ne zna." (Kur’an, suretu Jusuf, ajet:40)

"I ne govorite neistine jezicima svojim: "Ovo je dopušteno, a ovo je zabranjeno", da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine neće uspjeti." (Kur’an, suretun-Nahl, ajet:116)

"A oni koji ne budu sudili prema onome što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici." (Kur’an, suretul-Maideh, ajet:44)

Ovi ajeti jasno pokazuju da suverenitet pripada jedino Allahu. On jedini donosi zakone. Niko nema pravo da po svom vlastitom nahođenju naređuje drugima da rade ili ne rade određene stvari. Lahko bi se moglo pomisliti da Poslanik, zbog prirode svoje misije, ima u stvari neograničenu vlast. U Islamu, međutim, čak i Poslanik je lišen takve neograničene vlasti i on se pokorava samo Allahovim naredbama. Allah je naredio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže:

"Reci: "Ja vam ne kažem: ‘U mene su riznice’, niti ‘Meni je poznat nevidljivi svijet’, niti vam kažem: ‘Ja sam melek’ ja slijedim samo ono što mi se objavljuje." Reci: "Zar su isto slijepac i onaj koji vidi? Zašto ne razmislite?" (Kur’an, suretul-En'am, ajet:50)

"Nezamislivo je da čovjek kome Allah da knjigu i znanje i vjerovjesništvo - poslije rekne ljudima: "Klanjajte se meni, a ne Allahu!" - nego "Budite božiji jer knjigu poučavate i nju proučavate!" "On vam neće narediti da meleke i vjerovjesnike bogovima smatrate. Zar da vam naredi da budete nevjernici, nakon što ste postali muslimani?" (Kur’an, suretu-Ali Imran, ajet:79-80)

Ovi ajeti ističu slijedece:

Prvo, da ni jedna osoba, klasa ili grupa, čak ni cijela nacija ne mogu zahtijevati vrhovnu vlast. Allah je Jedini istinski Vrhovni Vladar i On posjeduje svu vlast. Svi drugi su samo Njegovi robovi koji su dužni da Mu se pokoravaju.

Drugo, da je Allah jedini istinski donosilac zakona i kao takav, apsolutna vlast pripada samo Njemu. Vjernici prema tome ne bi smjeli donositi zakone slijedeći svoje mišljenje ili mijenjati bilo koje zakone koje je Allah propisao. Ovo pravilo je poštovano čak i ako se većina ljudi dogovori o promjeni Božijeg zakona. Ova učenja tevhida su u potpunoj suprotnosti sa savremenim konceptom suvereniteta. Osim Islama, sve ideologije se slažu u jednoj osnovi, da čovjek može vladati nad čovjekom i da može donositi zakone za svoje bližnje. U nekim religiozno orjentisanim društvima ili nacijama, taj vladar ili donosilac zakona može biti svećenik, monah, duhovnik ili isposnik. Kur’an upućuje na takva društva i nacije u slijedećem ajetu:

"Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje," (Kur’an, suretut-Tevbeh, ajet:31)

Poslanik (neka je mir božiji i blagoslov na njega) je sam objasnio kako su ljudi prihvatili svoje religiozne vođe kao vladare i božanstva. Adijj ibnu Hatim je došao sa srebrenim krstom oko vrata Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji mu je proučio slijedeći ajet:

"Oni pored Allaha, bogovima smatraju sveštenike svoje i monahe svoje." A onda je rekao: "Oni nisu obožavali njih" (kako vi to zamišljate obožavanje) vec su zabranili ljudima što je bilo zakonito, a dozvolili im ono što je bilo nezakonito. A njihove pristalice su ih slijedili u tome. To je njihovo obožavanje." (Ahmed i Tirmizi)

U sekularnim ideologijama, vladar ili donosilac zakona je utjelovljen u "narodu" kao cjelini, u njihovoj zajedničkoj volji u grupi ljudi ili u diktatoru. Ovo je najveća i najozbiljnija vrsta širka koja uzima maha danas. Jezikom Kur’ana ovi vladari i donosioci zakona su nazvani "tagut". TAGUT (sve što se obožava pored Allaha).

Arapska riječ tagut, doslovno se odnosi na svakoga ko prekrši ograničenje. Kur’an koristi ovu riječ za onog ko se pobuni protiv Allaha i zahtijeva za sebe da bude gospodar i vladar Njegovim robovima, tjera ih da mu se pokoravaju, i da budu njegovi, vladarevi robovi. Ovakva osoba može biti kralj, svecenik, religiozni ili politički lider ili uistinu sam šejtan. Niko ne može istinski vjerovati u Allaha dok se ne odrekne "taguta".
 

Uzvišeni Allah kaže:

"Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe pa ipak žele da im se pred tagutom sudi, a naređeno im je da ne vjeruju u njega. A šejtan želi da ih u veliku zabludu navede." (Kur’an, suretun-Nisa’, ajet:60)

"U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti - pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u taguta, a vjeruje u Allaha - drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. - A Allah sve čuje i sve zna." "Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju - zaštitnici su taguti i oni ih odvode sa svjetla u tmine; oni će biti stanovnici Džehennema, oni će u njemu vječno ostati." (Kur’an, suretul-Bekareh, ajet:256-257)

"Mi smo svakom narodu poslanika poslali: "Allahu se klanjajte, a taguta se klonite. I bilo je među njima onih kojima je Allah na pravi put ukazao, a i onih koji su zaslužili da ostanu u zabludi; zato putujte po svijetu da vidite kako su završili oni koji su poslanike u laž utjerivali." (Kur’an, suretun-Nahl, ajet:36)

"Za one koji izbjegavaju da se tagutima klanjaju i koji se Allahu obraćaju - njima su namjenjene radosne vijesti, zato obraduj robove Moje." (Kur’an, suretuz-Zumer, ajet:17)

Ukratko, Islam zahtjeva da vjernici prihvate Allaha ne samo kao jedinog Boga vrijednog obožavanja, već također i kao Jedinog vladara i donosioca zakona. Ljudi su Njegovi namjesnici, zastupnici i izvršitelji Njegovih oporuka i moraju se pokoravati Njegovim naredbama kroz cijeli svoj život. Allah je poslao niz poslanika da obznane Njegovu suverenost ljudima i da pozovu ljude da se bezuvjetno pokore tome. Zbog ovih razloga, najvažnija obaveza svih sljedbenika tevhida je da stalno upozoravaju svijet na sve vrste širka i taguta i da uspostave apsolutnu Allahovu vlast, tevhid, u njegovoj najčistijoj formi.

Preuzeto Iz Knjige - TEVHID I ŠIRK  - Izdavač: Bosanski Alim 
Autor
Omer Hasan
Prijevod sa engleskog 
Ekrem Kadribegovic
Recenzija  Ragib Kadribegovic  Obrada hfz. Senaid Zajimovic
Amman
1997-1417

Allah - Jedini istinski Vrhovni Vladar !

ALLAHOV APSOLUTNI SUVERENITET

U Islamu, Allah nije samo Stvaraoc vrijedan obožavanja, kome se molitve upućuju samo zbog traženja pomoći, poduke i utočišta. On je također, Gospodar i Vladar. Vjerovanje u suverenitet Allaha je jedan istinski nerazdvojiv dio tevhida. Vjerovanje zahtijeva da ljudi, pojedinačno ili kolektivno, ne bi smjeli zahtijevati da prave zakone, da vladaju, ili primjenjuju moć svoga autoriteta nad drugima, kao i da izdaju naređenja po svom vlastitom nahođenju. Niko nema pravo da donosi zakone po svom vlastitom nahođenju jer pravo na donošenje zakona pripada samo Allahu. 

On kaže:

"Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da nikoga ne obožavate osim samo Njega. To je jedino prava vjera, ali većina ljudi ne zna." (Kur’an, suretu Jusuf, ajet:40)

"I ne govorite neistine jezicima svojim: "Ovo je dopušteno, a ovo je zabranjeno", da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine neće uspjeti." (Kur’an, suretun-Nahl, ajet:116)

"A oni koji ne budu sudili prema onome što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici." (Kur’an, suretul-Maideh, ajet:44)

Ovi ajeti jasno pokazuju da suverenitet pripada jedino Allahu. On jedini donosi zakone. Niko nema pravo da po svom vlastitom nahođenju naređuje drugima da rade ili ne rade određene stvari. Lahko bi se moglo pomisliti da Poslanik, zbog prirode svoje misije, ima u stvari neograničenu vlast. U Islamu, međutim, čak i Poslanik je lišen takve neograničene vlasti i on se pokorava samo Allahovim naredbama. Allah je naredio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže:

"Reci: "Ja vam ne kažem: ‘U mene su riznice’, niti ‘Meni je poznat nevidljivi svijet’, niti vam kažem: ‘Ja sam melek’ ja slijedim samo ono što mi se objavljuje." Reci: "Zar su isto slijepac i onaj koji vidi? Zašto ne razmislite?" (Kur’an, suretul-En'am, ajet:50)

"Nezamislivo je da čovjek kome Allah da knjigu i znanje i vjerovjesništvo - poslije rekne ljudima: "Klanjajte se meni, a ne Allahu!" - nego "Budite božiji jer knjigu poučavate i nju proučavate!" "On vam neće narediti da meleke i vjerovjesnike bogovima smatrate. Zar da vam naredi da budete nevjernici, nakon što ste postali muslimani?" (Kur’an, suretu-Ali Imran, ajet:79-80)

Ovi ajeti ističu slijedece:

Prvo, da ni jedna osoba, klasa ili grupa, čak ni cijela nacija ne mogu zahtijevati vrhovnu vlast. Allah je Jedini istinski Vrhovni Vladar i On posjeduje svu vlast. Svi drugi su samo Njegovi robovi koji su dužni da Mu se pokoravaju.

Drugo, da je Allah jedini istinski donosilac zakona i kao takav, apsolutna vlast pripada samo Njemu. Vjernici prema tome ne bi smjeli donositi zakone slijedeći svoje mišljenje ili mijenjati bilo koje zakone koje je Allah propisao. Ovo pravilo je poštovano čak i ako se većina ljudi dogovori o promjeni Božijeg zakona. Ova učenja tevhida su u potpunoj suprotnosti sa savremenim konceptom suvereniteta. Osim Islama, sve ideologije se slažu u jednoj osnovi, da čovjek može vladati nad čovjekom i da može donositi zakone za svoje bližnje. U nekim religiozno orjentisanim društvima ili nacijama, taj vladar ili donosilac zakona može biti svećenik, monah, duhovnik ili isposnik. Kur’an upućuje na takva društva i nacije u slijedećem ajetu:

"Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje," (Kur’an, suretut-Tevbeh, ajet:31)

Poslanik (neka je mir božiji i blagoslov na njega) je sam objasnio kako su ljudi prihvatili svoje religiozne vođe kao vladare i božanstva. Adijj ibnu Hatim je došao sa srebrenim krstom oko vrata Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji mu je proučio slijedeći ajet:

"Oni pored Allaha, bogovima smatraju sveštenike svoje i monahe svoje." A onda je rekao: "Oni nisu obožavali njih" (kako vi to zamišljate obožavanje) vec su zabranili ljudima što je bilo zakonito, a dozvolili im ono što je bilo nezakonito. A njihove pristalice su ih slijedili u tome. To je njihovo obožavanje." (Ahmed i Tirmizi)

U sekularnim ideologijama, vladar ili donosilac zakona je utjelovljen u "narodu" kao cjelini, u njihovoj zajedničkoj volji u grupi ljudi ili u diktatoru. Ovo je najveća i najozbiljnija vrsta širka koja uzima maha danas. Jezikom Kur’ana ovi vladari i donosioci zakona su nazvani "tagut". TAGUT (sve što se obožava pored Allaha).

Arapska riječ tagut, doslovno se odnosi na svakoga ko prekrši ograničenje. Kur’an koristi ovu riječ za onog ko se pobuni protiv Allaha i zahtijeva za sebe da bude gospodar i vladar Njegovim robovima, tjera ih da mu se pokoravaju, i da budu njegovi, vladarevi robovi. Ovakva osoba može biti kralj, svecenik, religiozni ili politički lider ili uistinu sam šejtan. Niko ne može istinski vjerovati u Allaha dok se ne odrekne "taguta".
 

Uzvišeni Allah kaže:

"Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe pa ipak žele da im se pred tagutom sudi, a naređeno im je da ne vjeruju u njega. A šejtan želi da ih u veliku zabludu navede." (Kur’an, suretun-Nisa’, ajet:60)

"U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti - pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u taguta, a vjeruje u Allaha - drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. - A Allah sve čuje i sve zna." "Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju - zaštitnici su taguti i oni ih odvode sa svjetla u tmine; oni će biti stanovnici Džehennema, oni će u njemu vječno ostati." (Kur’an, suretul-Bekareh, ajet:256-257)

"Mi smo svakom narodu poslanika poslali: "Allahu se klanjajte, a taguta se klonite. I bilo je među njima onih kojima je Allah na pravi put ukazao, a i onih koji su zaslužili da ostanu u zabludi; zato putujte po svijetu da vidite kako su završili oni koji su poslanike u laž utjerivali." (Kur’an, suretun-Nahl, ajet:36)

"Za one koji izbjegavaju da se tagutima klanjaju i koji se Allahu obraćaju - njima su namjenjene radosne vijesti, zato obraduj robove Moje." (Kur’an, suretuz-Zumer, ajet:17)

Ukratko, Islam zahtjeva da vjernici prihvate Allaha ne samo kao jedinog Boga vrijednog obožavanja, već također i kao Jedinog vladara i donosioca zakona. Ljudi su Njegovi namjesnici, zastupnici i izvršitelji Njegovih oporuka i moraju se pokoravati Njegovim naredbama kroz cijeli svoj život. Allah je poslao niz poslanika da obznane Njegovu suverenost ljudima i da pozovu ljude da se bezuvjetno pokore tome. Zbog ovih razloga, najvažnija obaveza svih sljedbenika tevhida je da stalno upozoravaju svijet na sve vrste širka i taguta i da uspostave apsolutnu Allahovu vlast, tevhid, u njegovoj najčistijoj formi.

Preuzeto Iz Knjige - TEVHID I ŠIRK  - Izdavač: Bosanski Alim 
Autor
Omer Hasan
Prijevod sa engleskog 
Ekrem Kadribegovic
Recenzija  Ragib Kadribegovic  Obrada hfz. Senaid Zajimovic
Amman
1997-1417