Tefsir Ibn Kesir - Sura Al-Waqia

Prenosi Hafiz ibn Asakir od Abdullaha ibn Mes'uda, koji je, dok je bolovao bolest od koje je umro, rekao: "Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., da kaže: (313) 'Ko prouči suru El-Vakia svake noći nikada neće osjetiti neimaštinu.' A Ebu-Zabje nikad je nije izostavljao." To, također, prenosi Ebu-J'ala od Ibn-Mes'uda. A Ahmed prenosi od Džabira ibn Semure, koji kaže: (314) "Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao je namaz kao što vi klanjate svaki dan, s tim da je on olakšavao - namaz mu je bio lakši nego što vi klanjate, a na sabahu bi učio suru 'El-Vaki'a' i druge sure slične njoj." .

"Kada se Događaj dogodi, /1/ događanje njegovo niko neće poricati, /2/ neke će poniziti, a neke uzvisiti; /3/ kad se Zemlja jako potrese /4/ i brda se u komadiće zdrobe, /5/ i postanu prašina razasuta, /6/ vas će tri vrste biti: /7/ oni dešnjaci - ko su dešnjaci?! /8/ i oni ljevaci - ko su ljevaci? /9/ i oni prvi - uvijek prvi! /10/ Oni će Allahu bliski biti /11/ u dženetskim baščama naslada." /12/

El - Vaki'a je jedno od imena za Sudnji dan, nazvan zbog toga što će se obistiniti njegovo postojanje i događanje, kao što kaže Uzvišeni: "Toga će se dana Smak svijeta dogoditi." (69:15) A riječi Uzvišenog: "Događanje njegovo niko neće poricati", tj. mora tako biti, a za njegovo pojavljivanje, kada to bude Allah zaželio, neće biti niko ko će takvo nešto moći spriječiti, niti se usprotiviti, kao što kaže Uzvišeni: "Odazovite se Gopodaru svome prije nego što dođe Dan koji Allah neće zaustaviti." (42:47) A riječi Uzvišenog: "Neke će poniziti, a neke uzvisiti", tj. spustit će narod u Džehennem, pa iako su bili velikani na dunjaluku, a druge će uzdići na najviše stepene da vječno uživaju, pa makar bili slabići na dunjaluku. A riječi Uzvišenog: "Kad se Zemlja jako potrese", kao što kaže Uzvišeni: "Kada se Zemlja najžešćim potresom svojim potrese." (99:1) I kaže Uzvišeni: "I brda se u komadiće zdrobe", tj. kada se zdrobe poput mrvica, kao što kaže Uzvišeni: "Razbacana postanu." (73:14)

A riječi Uzvišenog: "I postanu prašina razasuta", tj. uzvitlana prašina koja se podigne, a zatim rasprši, te od nje ne ostane ništa. Ovako smatra Alija, r.a. A riječi Uzvišenog: "Vas će tri vrste biti", tj. tri grupacije. "Oni dešnjaci - ko su dešnjaci?!" To su oni koji će biti sa desne strane Arša, a oni su izišli iz Ademove desne strane, kojima će biti date njihove knjige u desnu ruku i kao stanovnici Dženneta. "I oni ljevaci - ko su ljevaci?!" To su oni koji će biti lijevo od Arša, a i oni su iz Ademove lijeve strane, a to su oni kojima će biti date njihove knjige u lijevu ruku, bit će uhvaćeni za nju i uvedeni u Džehennem, kao džehenemlije, da nas Allah sačuva od njihovih djela. "I oni prvi - uvijek prvi!" To su oni koji će prvi biti pred Uzvišenim, i oni su posebni i najsretniji i bliži od onih s desne strane, a oni su među njima prvaci, to su: poslanici, vjerovjesnici, iskreni, šehidi, i oni će biti na najvišem stepenu. Pa, ko se takmiči na ovom svijetu da bi što više dobra učinio, bit će na ahiretu od onih koji su među prvima stigli do Allahove Plemenitosti, a nagrada je prema njihovim djelima. Kako posiješ, tako ćeš i požnjeti. Zbog ovoga kaže Uzvišeni: "Oni će Allahu bliski biti u dženetskim baščama naslada", tj. to su oni najbliži brizi Uzvišenog Allaha i Njegovom zadovoljstvu - molimo Uzvišenog da nas učini od njih Svojom dobrotom i plemenitošću, amin.

"Bit će ih mnogo iz prvih, /13/ a malo iz zadnjih, /14/ na divanima izvezenim, /15/ jedni prema drugima na njima će naslonjeni biti;/16/ služit će ih vječno mladi mladići, /17/ sa čašama i ibricima, i peharom punim pića iz izvora tekućeg /18/ od koga ih glava neće boljeti i zbog koga neće pamet izgubiti", /19/ "i voćem koje će sami birati, /20/ i mesom ptičijim kakvo budu željeli. /21/ U njima će biti i hurije očiju krupnih,/22/ slične biseru u školjkama skrivenom, /23/ kao nagrada za ono što su činili. /24/ U njima neće slušati prazne besjede, ni govor grješni, /25/ nego samo riječi: 'Mir, mir!'"/26/

Obavještava Uzvišeni o onima koji su prednjačili da su oni skupina, mnoštvo iz prvih generacija i mali broj od onih kasnijih. Međutim, muffesiri se razilaze u tumačenju riječi: 'prvi' i 'potonji', pa se kaže: Oni prvi, to su ummeti koji su prošli, a oni kasniji su ovaj sadašnji ummet; međutim, to je slab stav, jer je ovaj ummet najbolji ummet, kako Kur'an navodi, pa je onda nemoguće da bude onih bliskijih Allahu više iz redova drugih ummeta nego iz ovog. To bi, možda, i moglo biti tako, ukoliko bi se sastavili svi narodi naspram ovog našeg ummeta. Ali, najispravnije je mišljenje to da riječi Uzvišenog: "Bit će ih iz prvih", tj. misli se na prve pripadnike ovog ummeta, "a malo iz zadnjih", tj. oni zadnji pripadnici od ovog ummeta. Nema sumnje da su prvi pripadnici svakog ummeta bili bolji od onih koji su se kasnije pojavljivali u tom narodu, stoga je moguće da se ovaj ajet odnosi na sve ummete pojedinačno, a najbolji je od ummeta ummet Muhammeda, s.a.v.s. Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Abdullaha ibn Bekra el-Muzenija, koji kaže: "Čuo sam Hasana, kad je došao do ovog ajeta: 'I oni prvi - uvijek prvi, oni će Allahu bliski biti', pa je rekao: 'Što se tiče onih prvih, oni su već prošli... Ali, učini nas, Allahu, od onih s desne strane.'" 

Već je u sahih hadisu potvrđeno da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /15/ "Najbolji je vijek moj vijek, zatim oni poslije njih, pa oni poslije njih." Cilj je bio da se kaže da je ovaj ummet najčasniji u odnosu na druge narode i bliskiji Allahu, dž.š., od drugih i na većem položaju zbog časti svoje vjere i veličine svoga Poslanika. Zato je potvrđeno u sigurnim predanjima od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je on obavijestio: (316) "Zaista će od ovog ummeta biti 70 hiljada onih koji će ući u Džennet bez polaganja računa." A u drugom predanju: (317) "Na svaku hiljadu sedamdeset hiljada", i u drugom predanju: (318) "Na svakog jednog sedamdeset hiljada". Penosi Hafiz Ebu el-Kasim et-Taberani od Ebu - Malika, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (319) "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, na Sudnjem danu će biti proživljene grupacije od vas koje će okružiti Zemlju poput mrkle noći, a meleki će govoriti: "Oni koji budu slijedili Muhammeda, s.a.v.s., bit će u većem broju od svih ostalih koji budu slijedili druge poslanike." A riječi Uzvišenog: "Na divanima izvezenim", tj. bit će izvezeni zlatom i biserjem. A riječi Uzvišenog: "...jedni prema drugima na njima će naslonjeni biti", tj. licima će biti okrenuti jedni drugima, niko neće biti nikome iza leđa.“Služit će ih vječno mladi mladići", tj. bit će u jednoj određenoj, mladoj dobi i neće stariti, niti će doživljavati ikakvih izmjena. "Sa čašama i ibricima i peharom punim pića iz izvora tekućeg", a bit će od vina koje ne opija i koje će stalno teći. Posuđe neće biti nikada prazno, niti će se isprazniti jaki izvor. A riječi Uzvišenog: "...od koga ih glava neće boljeti i zbog koga neće pamet izgubiti", tj. bolova neće imati u svojim glavama, niti će im se gubiti njihova pamet. Ne, glave će biti bistre i pored ukusnog i dopadljivog pića. Prenosi Ed-Dahhak od Ibn-Abbasa, r.a., koji kaže: "U alkoholu imaju četiri svojstva: opijanje, glavobolja, povraćanje i mokrenje.

 A Uzvišeni Allah, spominjući vino u Džennetu, uklonio je sve ove negativne osobine." A riječi Uzvišenog: "I voćem koje će sami birati i mesom ptičijim kakvo budu željeli", tj. opsluživat će ih svim onim plodovima koje budu željeli znači; ovaj ajet potvrđuje mogućnost uzimanja voća kakvo se zaželi. Svemu tome u prilog ide hadis Ikraša ibn Zuejba, koji priča kako je jeo sa Poslanikom, s.a.v.s., u kući Ummi-Seleme: (320) "...Zatim me je uzeo za ruku, pa smo krenuli u kuću Ummi-Seleme, pa je Alejhisselam upitao: 'Ima li šta za jelo?' Donesena nam je posuda kao korito, puna popare s komadićima mesa, a on je počeo jesti, pa sam i ja pružio ruku da uzmem. Tada me je Allahov Poslanik, s.a.v.s., uzeo svojom lijevom rukom za moju desnu i rekao: 'O Ikraš, jedi s jednog mjesta, jer je to jedna hrana.' Zatim nam je donijet tanjir temri ili rutaba (vrste hurmi) (Ubejdullah sumnja, jesu li bile temre ili rutab), pa sam počeo jesti ispred sebe. Poslanik, s.a.v.s., pružajući ruke prema posudi reče: 'Ikraš, jedi odakle želiš, jer je to isto voće samo različitih boja.' Zatim nam je donijeta voda, te je Allahov Poslanik, s.a.v.s., oprao svoju ruku i umio svoje lice i ruke do iza lakata, zatim svoju glavu, tri puta i onda rekao: 'O Ikraš, ovo je abdest koji će nas sačuvati od Džehennema.'" Ovo prenosi malo opširnije i Tirmizi i Ibn-Madže, obojica od Muhammeda ibn Bišara. 

Prenosi Hafiz Taberani od Sevbana, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (321) "Kad čovjek uzme plod voćke u Džennetu, na tom mjestu se pojavi novi plod." A riječi Uzvišenog: "I mesom ptičijim kakvo budu željeli." Navodi Imam Ahmed od Enesa, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (322) "Dženetska će ptica biti poput ogromne deve, a uzgajat će se na dženetskom drveću." Ebu-Bekr upita: "O Allahov Poslaniče, ove ptice su nježne" - na što će Allahov Poslanik: "Onaj ko ih jede nježniji je od njih" - i ponovi to tri puta. "A ja želim da budeš od onih koji će ih jesti." A prenosi Hasan ibn Urfe od Abdullaha ibn Mes'uda, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (323) "Kad bi pogledao u pticu u Džennetu i zaželio da je jedeš, došla bi ti preda te već pečena." A riječi Uzvišenog: "U njima će biti i hurije očiju krupnih, slične biseru u školjkama skrivenom", tj. kao da su one biser koji se presijava u svome sjaju i bjelini, kao što je već navedeno u suri "Es-Safat": "kao da su one jaja pokrivena." (37:49) A i suri "Er-Rahman", također je dat njihov opis. Pa, zato kaže Uzvišeni: "...kao nagrada za ono što su činili", tj. to je ono od Nas što je pruženo, kao nagrada njima za ono što su postigli svojim dobrim djelima. Zatim kaže Uzvišeni: "U njima neće slušati prazne besjede ni govor grješni, nego samo riječi: 'Mir,mir!'" tj. u Džennetu neće čuti prazan govor, niti će biti otvorenog ponižavanja, ni riječi koje sadrže ismijavanje i omaložavanje, kao što kaže Uzvišeni: "...u kome prazne besjede neće slušati", (88:11) tj. prazne priče, "ni govor grješni", tj. ni govor koji u sebi sadrži nešto ružno. "Nego samo riječi 'Mir, mir!'" tj. ništa drugo do samo pozdravljanje jedan drugoga, kao što kaže Uzvišeni: "U njima će se riječju: 'Mir' - pozdravljati", (14:23) i (10:10) a njihov govor bit će tako čist od pokvarensoti i griješenja.

"A oni sa desne strane - ko su oni sa desne strane?" /27/ "Bit će među lotosovim drvećem bez bodlji, /28/ i među bananama plodovima nanizanim /29/ i u hladovini prostranoj /30/ pored vode tekuće /31/ i usred voća svakovrsnog /32/ kojeg će uvijek imati i koje neće zabranjeno biti" /33/ "i na posteljama uzdignutim. /34/ Stvaranjem novim Mi ćemo hurije stvoriti/35/ i djevicama ih učiniti, /36/ milim muževima njihovim i godina istih /37/ za one s desne strane." /38/ "Bit će ih mnogo od naroda drevnih, /39/ a mnogo i od kasnijih." /40/

Nakon što je Uzvišeni spomenuo vrtove u kojima će biti oni prvi, tj. Allahu bliski, ovdje se još spominju i oni sa desne strane, a to su dobri, ali čiji je položaj niži od onih koji su Allahu najbliži. Pa kaže Uzvišeni: "A oni sa desne strane - ko su oni sa desne strane?" Zatim to tumači riječima: "Bit će među lotosovim drvećem bez bodlji", a to je vrsta voća koja na sebi nema nikakve bodlje, nego samo plodove, suprotne ovozemaljskom lotosovom drvetu koje je sa puno bodlji, a malo ploda. Prenosi Hafiz Ebu-Bekr Ahmed ibn Selman en-Nedždžar od Sulema ibn Amira, koji kaže da su ashabi Allahova Poslanika, s.a.v.s., rekli: (324) "Zaista nas je Allah podučio preko beduina i njihovih zapitkivanja", pa kaže: "Došao je jednog dana beduin, pa reče: 'O Allahov Poslaniče, Allah je spomenuo u Džennetu voćku koja može nauditi njenom vlasniku?' Allahov Poslanik, s.a.v.s., upita: 'A koje je to drvo?' A ovaj odgovori: 'To je lotosovo drvo koje ima bodlje i nezgodno je za ubiranje.' Onda Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: 'A zar Uzvišeni Allah ne kaže: 'Bit će među lotosovim drvećem bez bodlji.' Allah će ukloniti bodlje sa tog drveta, a na mjestu svake bodlje bit će plod.

Ti će plodovi iznicati iz tog drveta sa 72 vrste okusa, a ni jedna neće ličiti na drugu." A riječi Uzvišenog: "...i među bananama plodovima nanizanim." "Talh" je krupno drveće koje se može naći i u području Hidžaza, a jednina je "talhatun". To je riječ koja govori o nizu plodova. Ibn-Abbas kaže da je ovo drvo slično dunjalučkom, ali plodovi su mu slađi od meda, pa kao da je to lotos. Opisuje ga da je nanizano i da nema bodlji, dok njegova patlica ne sebi nosi više plodova. Prenosi se od Ibn-Abbasa da je rekao da "talh" znači banana, kako je stanovnici Jemena nazivaju. A riječi Uzvišenog: "...u hladovini prostranoj", Buharija od Ebu-Hurejrea prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: (325) "Zaista u Džennetu ima drvo u čijoj hladovini putuje jahač stotinu godina neprekidno; učite, ako hoćete: '...i u hladovini prostranoj.'" Ovo prenosi i Muslim. Buharija i Muslim bilježe hadis od Ebu-Seida i Sehla ibn S'ada, a ovaj od Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: (326) "Zaista, u Džennetu ima drvo u čijoj hladovini putuje brzi konjanik sto godina bez prekida." Ovaj hadis ne samo da je potvrđen od Allahova Poslanika, s.a.v.s., nego je on mutevatir i nema sumnje u njegovu vjerodostojnost kod svih kritičara hadisa, a zbog raznovrsnih rivajeta i snage u lancu i pouzdanosti prenosilaca hadisa. Ed-Dahhak, Suddi i Ebu-Hazrete o riječima Uzvišenog kažu: "...i u hladovini prostranoj", znači koja se ne prekida, u kojoj nema sunčeve žege (omore), kao što je vrijeme prije izlaska sunca. A za riječi Uzvišenog: "...pored vode tekuće", Es-Sevri kaže: "koja teče bez prestanka". A već je bilo govora i tumačenja riječi Uzvišenog: "U kome su rijeke od vode neustajale", (47:15) tako da nema potrebe to ovdje ponavljati. A riječi Uzvišenog:

"I usred voća svakovrsnog, kojeg će uvijek imati i koje neće zabranjeno biti", tj. imat će raznovrsnog voća i mnogobrojnog u raznim bojama, kakvo oko nije vidjelo, a ni uho čulo, niti ljudskom umu na um palo, kao što kaže Uzvišeni: "Svaki put kad im se iz njih da kakav plod, oni će reći: 'Ovo smo i prije jeli', a bit će im davani samo njima slični". (2:25) tj. ličit će jedan drugom po obliku, ali će im okus biti različit. A u oba sahiha, pri spominjanju Sidretul-Muntehaa kaže se: (327) "...A listovi će biti poput slonovih ušiju. A plodovi poput vrčeva hedžerskih." Također se navodi u oba Sahiha od Ibn-Abbasa, koji kaže: (328) "Zamračilo se sunce, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., obavio namaz, a sa njim i ostali ljudi, te im govorio o takvom namazu. Neki od ljudi rekoše: 'O Allahov Poslaniče, vidjeli smo te kako nešto dohvataš sa tog mjesta, a zatim, vidjesmo da te nešto spriječilo!' Na to Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Zaista sam ugledao Džennet, pa sam pokušao dohvatiti grozd iz njega. A da sam ga dohvatio, jeli biste od njega i bilo bi ga dokle traje dunjaluk.'" A riječi Uzvišenog: "...kojeg će uvijek imati i koje neće zabranjeno biti." Neće ga sprečavati ni zima ni ljeto, nego će ga imati uvijek i neprekidno. Koliko god tražili, naći će bez problema, jer je Allah, dž.š., Svemoćan. "I na posteljama uzdignutim", tj. bit će visoke, glatke i udobne. A riječi Uzvišenog: "Stvaranjem novim Mi ćemo ih stvoriti i djevicama ih milim učiniti muževima njihovim i godina istih za one sa desne strane." Lična zamjenica "ih" odnosi se na riječ koja nije spomenuta, ali nas kontekst u kome je spomenuta postelja upućuje na to da je tu riječ o ženama s kojima će se spavati u tim posteljama. Bilo je dovoljno to iskazati ličnom zamjenicom "one", pa da se zna na koga se ta zamjenica odnosi, te riječi Uzvišenog: "Stvaranjem novim Mi ćemo stvoriti." Ponovnim proživljavanjem Mi ćemo učiniti da nakon dodirivanih starica postanu djevojke, pa da nakon gubljenja nevinosti ponovo postaju čiste i mlade, drage svojim muževima uz umilnost, dražesnost i ljepotu. 

Ebul-Kasim Taberani navodi od Ummi-Seleme, koja kaže: (329) "Rekla sam: O Allahov Poslaniče, reci mi šta znače riječi Uzvišenog Allaha: pa mi je odgovorio: 'Hurije su bijele, svijetle, blistave, krupnih očiju, velikih crnih zjenica, kao što je orlovsko krilo.' Zatim sam upitala: 'Reci mi šta znače riječi Uzvišenog: 'slične biseru u školjkama skrivenom', pa mi je odgovorio: 'Njihova čistoća je poput bisera koji se nalazi u još neotvorenim školjkama - koje ruka nije dohvatila.' Onda sam upitala: 'Obavijesti me šta znače riječi Uzvišenog: 'u njima će biti ljepotica naravi divnih.' On odgovori: 'Najboljeg morala i najljepšeg izgleda.' Zatim sam pitala za riječi Uzvišenog: '...kao da su one jaja pokrivena', pa mi odgovori: 'Njihova je nježnost poput tanahne opne u unutrašnjem dijelu jajeta, a koja se nalazi unutra, ispod vanjske ljuske.' Zatim sam upitala: O Allahov Poslaniče, reci mi šta znače riječi Uzvišenog: '...milim muževima njihovim i godina istih.' On odgovori: 'To su one koje su usmrćene na dunjaluku kao sijede i slabe starice, a koje će Allah proživiti i učiniti ih mladima i nevinim, milim i dragim u istoj dobi.' Onda sam upitala: 'O Allahov Poslaniče: Jesu li bolje dunjalučke žene ili dženetske hurije?' On odgovori: 'Dunjalučke su žene bolje od hurija onoliko koliko je bolja vanjska odjeća od unutarnje.' Ja sam upitala: 'Allahov Poslaniče, zbog čega je tako?' On odgovori: 'Zbog njihovog namaza i posta, i drugih ibadeta Uzvišenom Allahu. Allah će im podariti svjetlo na njihovim licima, obući ih u svilu, bit će svijetlog tena, zelene odjeće, žutog nakita, biserne mangale, a češljeva od zlata. Reći će one: 'Mi smo vječne i nikada nećemo umrijeti, bit ćemo ugodne i nikada nećemo poružniti. Nakon što se smjestimo, nikada nećemo otići iz tog mjesta. Mi smo zadovoljne i nikada se nećemo naljutiti - blago li onima kojima pripadnemo i blago onome ko bude naš.' Upitala sam: 'O Allahov Poslaniče, ima žena koje budu dva, tri, pa i četiri puta udavane, pa umru, uđu u Džennet, a za njima uđu i njihovi muževi, pa kojem će mužu pripasti?' On reče: O Ummi-Selemo, ona će birati i izabrati onoga koji bude najboljeg morala i reći će: 'O Gospodaru, ovaj se najbolje odnosio prema meni, pa mi ga opet podari.' O Ummi Selemo, ljepota morala je ono što je najljepše i na dunjaluku i na ahiretu." A riječi Uzvišenog: "...mile", Ibn-Abbas tumači da su to one koje su drage svojim muževima, a i oni dragi njima. A riječi Uzvišenog: "...godina istih", znače da su iste starosne dobi oko trideset i tri godine, sličnog ahlaka i između njih neće biti srdžbe, niti zavidnosti. A riječi Uzvišenog: "za one sa desne strane", tj. bit će stvorene za one sa desne strane, za dženetlije, a moguće je i značenje da će biti u istoj dobi kao i one, od trideset i tri godine, kao što se navodi i u hadisu Buharije i Muslima od Ebu-Hurejrea, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (330) "Prva grupa ljudi koji će ući u Džennet sijat će kao pun mjesec u uštapu, a oni koji će doći za njima bit će kao zvijezda plamteća koja na nebu najviše sija. Oni neće imati potrebe ni za malom niti za velikom nuždom, niti će sliniti. Njihovi češljevi će biti od zlata, znoj će biti mirišljav, mangale će kaditi mirisno drvo, a žene će im biti dženetske hurije. Njihovo ponašanje bit će moralno i ličit će jedni drugima, nalik na njihovog praoca Adema, visokog šezdeset lakata." A riječi Uzvišenog: "...bit će ih mnogo od naroda drevnih, a mnogo i od kasnijih", tj. bit će to skupine ranijih naroda, kao i onih koji su živjeli poslije. Ibn-Džerir navodi od Ibn-Abbasa: (331) "...bit će ih mnogo od naroda drevnih, a mnogo i od kasnijih", kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "I jedni i drugi su pripadnici moga ummeta."

"A oni sa lijeve strane - ko su oni sa lijeve strane?! /41/ Oni će biti u vrelom dašku vatre i vodi ključaloj" /42/ "i u sjeni dima čađavog", /43/ "u kojoj neće biti svježine ni ikakve dobrine." /44/ Oni su prije toga raskošnim životom živjeli /45/ i uporno teške grijehe činili /46/ i govorili: 'Zar kad umremo i zemlja i kosti postanemo - zar ćemo zbilja biti oživljeni; /47/ zar i drevni naši preci?" /48/ "Reci: 'I drevni i kasniji', /49/ u određeno vrijeme, jednog određenog dana bit će sakupljeni, /50/ i tada ćete vi, o zabludjeli, koji poričete oživljavanje, /51/ sigurno sa drveta Zekum jesti, /52/ i njime ćete trbuhe puniti, /53/ pa zatim na to vodu ključalu piti, /54/ poput kamila koje ne mogu žeđ ugasiti: /55/ to će na onom svijetu biti gošćenje njihovo!"/56/

Nakon što je Uzvišeni spomenuo one sa desne strane, nastavlja dalje i govori o onim na lijevoj strani, pa kaže: "A oni sa lijeve strane - ko su oni sa lijeve strane?" tj. šta je to u šta su oni zapali? Zatim to Uzvišeni objašnjava riječima: "...u vrelom dašku vatre", Semum je vreli zrak, "...i vodi ključaloj", vodi koja je uzavrela od topline, "...i u sjeni dima čađavog", to je pocrnjeli dim. "U kojoj neće biti svježine ni ikakve dobrine." tj. tu neće biti ugodno, niti lijepog prizora, i ni jedna stvar neće biti onako kao što bi trebala da bude, tj. nikakvo dobro ih ne čeka. Zatim Uzvišeni navodi uzroke koji su ih doveli do toga, pa kaže: "Oni su prije toga raskošnim životom živjeli", tj. prihvatili su dunjalučke užitke, ne osvrćući se na ono što su im donosili poslanici. "I bili su uporni", tj. ustrajni u tome bez želje za pokajanjem. "...Teške grijehe činili", a to je širk. Neki, pak, kažu da je to jedna vrsta zakletve lažne. Međutim Ibn-Abbas, Mudžahid i Ikrime smatraju da je ovdje riječ o širku. A dalje kaže Uzvišeni: "...i govorili su: 'Zar kad umremo i zemlja i kosti postanemo - zar ćemo zbilja biti oživljeni; zar i drevni naši preci?!'" Znači poricali su to i smatrali nemogućim događajem. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: "Reci: 'I drevni i kasniji, u određeno vrijeme, jednog određenog dana bit će sakupljeni'", tj. obavijesti ih, o Muhammede, da će oni i sve potomstvo Ademovo biti sakupljeni na Sudnjem danu, kao što su i riječi Uzvišenog:

"...A to je Dan kada će svi ljudi biti sabrani i to je Dan kada će svi biti prisutni, a Mi ga odgađamo samo za neko vrijeme." (11:103,104) tj. ni duže ni kraće. "I tada ćete vi, o zabludjeli, koji poričete oživljavanje, sigurno s drveta Zekkum jesti i njime ćete trbuhe puniti." Bit će tako zgrabljeni i napunit će im se usta sva do guše, jedući sa drveta Zekkum - dok njime ne zasite svoje trbuhe. "Pa zatim na to vodu ključalu piti, poput kamila koje ne mogu žeđ ugasiti." El-Him su žedne deve, a to su deve bez vode; za mužjaka se kaže a za ženku - Suddi kaže da se riječ odnosi na bolest koja zadesi devu, te ne može piti vodu, pa tako i ugine. Isto tako džehenemlije se neće moći napiti ključale vode nikako. Zatim kaže Uzvišeni: "...to će na onom svijetu biti gošćenje njihovo." Na ovaj način opisuje se kako će biti ugošćeni kod svoga Gospodara na Sudnjem danu. A što se tiče gostoprimstva za pravovjerne, Uzvišeni Allah kaže: "Onima koji budu vjerovali i dobra djela činili - dženetske bašče će prebivalište biti" (18:101), tj. bit će ukazano gostoprimstvo i počast.

"Mi vas stvaramo - pa zašto ne povjerujete?" /57/ "Kažite vi Meni: da li sjemenu koje ubacujete /58/ vi oblik dajete ili Mi to činimo?" /59/ "Mi određujemo kad će ko od vas umrijeti, i niko Nas ne može spriječiti /60/ da likove vaše izmijenimo i da vas iznova u likovima koje vi ne poznajete stvorimo." /61/ "Poznato je kako ste prvi put stvoreni, pa zašto se ne urazumite?" /62/

 Potvrđujući Dan povratka Njemu, odgovarajući onima koji ga poriču, sumnjaju i ne vjeruju, poriču proživljavanje, ponašajući se oholo i nadmeno - Uzvišeni kaže: "Mi vas stvaramo." Bez ikakva napora Mi smo to učinili, pa zar ne bismo to isto mogli i ponoviti? Zato i kaže Uzvišeni: "...pa zašto ne povjerujete?" Pa koji je to razlog da ne povjerujete u proživljavanje, a zatim kaže Uzvišeni: "Kažite vi Meni: da li sjemenu koje ubacujete vi oblik dajete ili Mi to činimo?" tj. jeste li to vi oni koji smještaju sjeme u maternice i stvarate život, ili smo Mi ti koji stvaramo? Zatim kaže Uzvišeni: "Mi određujemo kad će ko od vas umrijeti", tj. Mi smo ti koji raspolažu time. "I niko Nas ne može spriječiti", tj. za Nas ne postoji pojam nemoći: "Da likove vaše izmijenimo", tj. da vaš izgled izmijenimo na Sudnjem danu. "I da vas iznova u likovima, koje vi ne poznajete, stvorimo", tj. sa drugačijim svojstvima i stanjima. Zatim kaže Uzvišeni: "Poznato vam je kako ste prvi put stvoreni, pa zašto se ne urazumite?" tj. znate da je Allah, dž.š., Onaj Koji vas je stvorio prije nego što ste bili ikakvo biće, vrijedno spomena. Onda vam je Allah, dž.š., stvorio čula sluha, vida i dao vam srca. Zašto to zaboravljate, kad znate da Onaj Koji vas je bio u stanju jednom stvoriti ima moć i da vas ponovo proživi, i to je lakše učiniti, kao što kaže Uzvišeni: "On je Taj Koji iz ničega stvara i On će to ponovo učiniti, to je Njemu lahko..." (30:27)

"Kažite vi Meni: šta biva s onim što posijete? /63/ Da li mu vi dajete snagu da niče, ili to Mi činimo? /64/ Ako hoćemo, možemo ga u suho rastinje pretvoriti, pa biste se snebivali: /65/ 'Mi smo, doista, oštećeni, /66/ čak smo svega lišeni!' /67/ Kažite vi Meni: vodu koju pijete - /68/ da li je vi ili Mi iz oblaka spuštamo? /69/ Ako želimo, možemo je slanom učiniti - pa zašto niste zahvalni? /70/ Kažite vi Meni: vatru koju palite - /71/ da li drvo za nju Mi stvaramo ili vi? /72/ Mi činimo da ona podsjeća i da bude korisna putnicima kada konače; /73/ zato slavi ime Gospodara svoga Veličanstvenog!" /74/

 Uzvišeni kaže: "Kažite vi Meni: šta biva s onim što posijete?" Izraz označava oranje zemlje i njeno zasijavanje sjemenkama. "Da li mu vi dajete snagu da niče?" tj. da li ih vi izvodite iz zemlje? "Ili to Mi činimo?", tj. Mi smo ti koji ga smještaju i izvode iz zemlje. Ibn-Džerir navodi od Ebu-Hurejrea, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (332) "Nikako ne govorite: 'Proizveo sam', nego recite: 'Zasijao sam.'" Ebu-Hurejre kaže: Zar niste čuli riječi Uzvišenog: "Kažite vi Meni: šta biva s onim što posijete? Da li mu vi dajete snagu da niče ili to Mi činimo?" A riječi Uzvišenog: "Ako hoćemo, možemo ga u suho rastinje pretvoriti", tj. Mi smo ti koji ga izvodimo Našom pažnjom i milošću, i dajemo vam ga na upotrebu; a da smo htjeli, učinili bismo ga suhim prije nego što bi sazrelo. "Pa biste se snebivali." Zatim to objašnjava Uzvišeni Svojim riječima: "Mi smo, doista, oštećeni, čak smo svega lišeni?" Znači, da smo ga učinili smrvljenim, vi biste se snebivali u govoru na taj način što bi vam on bio različit, tako da biste nekada govorili: "Mi smo oštećeni", tj. nemamo nikakve koristi, niti nam šta rađa; žalite se na ono što ste ubrali od ljetine govoreći: "Čak smo lišeni svega", tj. nema sreće za nas.

El-Kisaj kaže: "Riječ spada u riječi koje imaju oprečna, suprotna značenja." Arapi kažu: sa značenjem "uživao sam" i sa značenjem " rastužio sam se". Zatim kaže Uzvišeni: "Kažite vi Meni: vodu koju pijete - da li je vi spuštate iz oblaka?" A na drugom mjestu odgovara: "Ne, nego smo Mi ti koji spuštamo." "Ako želimo, možemo je slanom učiniti", tj. gorko-slanom koju je nemoguće koristiti za piće, niti za navodnjavanje. "Pa zašto ste nezahvalni?" tj. zašto ne zahvaljujete na Allahovim blagodatima koje vam je podario, spuštajući vam kišu, čija je voda slatka i pitka, kao što je rekao Uzvišeni: "On spušta s neba vodu koju pijete i kojom se natapa rastinje kojim stoku napasate; On čini da vam pomoću nje rastu žito i masline, i palme i grožđe, i svakovrsni plodovi - to je, zaista, dokaz za ljude koji razmišljaju." (16:10,11) A riječi Uzvišenog: "Kažite vi Meni: vatru koju palite", tj. palite je iz kresiva i dobijate; proizvodite je iz njene osnove. "Da li drvo za nju Mi stvaramo ili vi ", tj. Mi smo ti koji smo ga posadili na njegovo mjesto. Arapi su znali dvije vrste drveta: jedno je el-merh (vrsta lastavine), a drugo je el-'afar (crvena vrba). Pa, kada se uzmu zelene grane i jednog i drugog drveta, pa se međusobno protrljaju iz toga se pojave vatrene iskre. A riječi Uzvišenog: "Mi činimo da ona podsjeća", tj. da podsjeti na najžešću vatru u Džehennemu. 

Imam Malik prenosi od Ebu-Hurejrea, a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji kaže: (333) "Vatra koju koristi čovjek sedamdeseti je dio od džehenemske vatre", pa rekoše: "O Allahov Poslaniče, pa hoće li je biti dovoljno?" Na što on odgovori: "Ona je žešća od nje šezdeset i devet puta." Ovo prenosi i Buharija od Malika, kao i Muslim od Ebu-Zinada i u drugom rivajetu od Abdurrezzaka. A za riječi Uzvišenog: "...i da bude korisna putnicima kada konače." Mudžahid kaže: "Ovo se odnosi na sve ljude koji se koriste vatrom." Ovo je tumačenje uopćenije u odnosu na druga. Jer, i građanin, i seljak, i bogataš, i siromah - svi je trebaju za kuhanje, pečenje, osvjetljavanje i druge koristi. A riječi Uzvišenog: "Zato slavi ime Gospodara svoga Veličanstvenog", Koji je Svojom moći stvorio sve one raznovrsne i neobične stvari. Voda koja može biti slatka, pitka i hladna, a kad bi htio, On bi je učinio gorko-slanom, kao što su vode ogromnih mora. Isto tako, stvorio je vatru koja uništava, a u isto vrijeme može biti i korisna ljudima. Ovu korist je učinio za života na ovom svijetu, a kaznom za grješnike na obećanom danu.

"I kunem se mjestima postepenog spuštanja (Kur'ana), /75/ a to je, da znate, zakletva velika! -/76/ On je, zaista, Kur'an plemeniti /77/ u Knjizi brižljivo čuvanoj. /78/ Dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti! /79/ On je objava od Gospodara svjetova, /80/ pa kako ovaj govor omalovažavate /81/ i umjesto zahvalnosti što vam je hrana darovana, vi u njega ne vjerujete?"/82/

Riječ ili čestica u riječi Uzvišenog: nije bez značenja, nego se ona koristi kao početna riječ pri zakletvi kojom se želi potvrditi negacija, kao što su riječi Aiše, r.a.: (334) "Ne, tako mi Allaha, Poslanikova, s.a.v.s., ruka nikada nije dohvatila ruku tuđe žene." Tako i ovdje značenje riječi nije ono što vi smatrate i mislite o Kur'anu - da je čarolija ili izmišljotina, nego: "Kunem se mjestima postepenog spuštanja (Kur'ana), a to je, da znate, zakletva velika, on je, zaista, Kur'an plemenit." Ed-Dahhak prenosi od Ibn-Abbasa sljedeće: "Kur'an je objavljen od Allaha, dž.š., odjedanput iz Levhi-mahfuza do plemenitih pisara meleka na zemaljskom nebu. Odatle su ga meleki postepeno, preko meleka Džibrila, dvadeset godina, dostavljali Muhammedu, s.a.v.s. Pa, riječi Uzvišenog: "...i kunem se mjestima postepenog spuštanja (Kur'ana)", tj. etapama spuštanja Kur'ana. Ovako smatraju Mudžahid, Ikrime, Es-Suddi i Ebu-Hazrete. A riječi Uzvišenog: "...a to je, da znate, zakletva velika", tj. doista je ova zakletva, kojom se kune, od ogromnog značaja; kad biste znali njenu veličinu, veličali biste Onoga Koji se njome kune.

 "On je, zaista, Kur'an plemeniti", tj. ovaj Kur'an, koji se objavljuje Muhammedu, s.a.v.s., Uzvišena je knjiga. "U Knjizi brižljivo čuvanoj", tj. u Uzvišenoj Knjizi, dobro čuvanoj i cijenjenoj. "Ne mogu je dohvatiti", tj. ovu knjigu, koja je na nebesima, "...osim onih koji su čisti", tj. meleki. Ovako smatraju i Ibn-Abbas, Enes, Mudžahid, Ikrime, Seid ibn Džubejr, Ed-Dahhak, Ebu-Ša'sa Džabir ibn Zejd, Ebu-Nehid, Es-Suddi, Abdurrahman ibn Zejd ibn Eslem i drugi. A prenosi Ibn-Džerir od Katade: "...dodirnuti ga mogu samo oni koji su čisti", koji kaže: "Dodirnuti ga mogu kod Allaha samo oni koji su čisti, a što se dunjaluka tiče, dotiču ga medžusije nečiste i munafici pokvareni. A kaže Ebu-Alije: "Dodirnuti ga mogu samo oni koji su čisti, ne vi, vi ste grješnici." A Ibn-Zejd kaže: "Kurejšijski kafiri smatraju da je ovaj Kur'an došao preko šejtana." Zato Uzvišeni govori da ga ne smiju dohvatiti, osim čisti, pa kaže Uzvišeni: "Kur'an ne donose šejtani, nezamislivo je da to oni čine; oni to nisu kadri, oni ga nikako ne mogu prisluškivati..." (26:210-212) Ovo tumačenje bi moglo biti dobro, a ujedno i ne izlazi iz okvira ranije navedenog. A drugi kažu: "Dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti", tj. čisti od džunupluka i druge nečistoće. A riječ spomenuta u ajetu jeste vijest koja označava obavezu prema tome. 

Kažu kad je riječ o Kur'anu, da se ovdje misli na Mushaf, koristeći kao dokaz hadis koji navodi Muslilm od Ibn-Omera (335) "da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio da se putuje sa Kur'anom u neprijateljsku zemlju iz straha da ne bi došao u ruke neprijatelju." Isto tako, kao dokaz koriste i ono što navodi Imam Malik u svom djelu "El-Muvett'" od Abdullaha ibn Ebi-Bekra ibn Muhammeda ibn Amra ibn Hazma (336) "u pismu koje je poslao Allahov Poslanik, s.a.v.s., Amru ibn Hazmu, da ne dohvaća Kur'an niko ko je nečist." Ebu-Davud navodi u svom djelu El-Merasil hadis od Zuhrija, koji kaže: "Čitao sam u pismu Abdullaha ibn Ebi-Bekra ibn Muhammeda ibn Amra ibn Hazma da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (337) 'Neka ne dohvaća Kur'an niko ko nije čist.'" Ovo je zapažanje vrlo dobro i koriste ga Zuhri i drugi. Ovako bi trebali i razumjeti ovo pitanje. A riječi Uzvišenog: "On je objava od Gospodara svjetova", tj. ovaj Kur'an je došao od Gospodara svjetova, a nije, kao što kažu, čarolija, poezija, niti izmišljotina!!! On je, uistinu, samo Istina, u koju nema sumnje, i ne može biti išta drugo osim toga. A riječi Uzvišenog: "...Pa, kako ovaj govor omalovažavate?" tj. želite da im iskažete simpatije i da im se priklonite putem Kur'ana. Ibn-Abbas kaže: "To su lažljivci i oni koji poriču (mudhinun)." A riječi Uzvišenog: "I umjesto zahvalnosti što vam je hrana darovana - vi u njega ne vjerujete!" A navodi se od h. Alije i Ibn-Abbasa da su njih dva učila ovaj ajet: "...što će biti kasnije pojašnjeno", tj. poričete Allahove blagodati, umjesto da budete zahvalni. 

Imam Ahmed navodi od Alije, r.a., koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (338) "Vaša zahvala za blagodati je ta što poričete i što ste nezahvalni i govorite: 'Dobili smo blagodarnu kišu zahvaljujući toj i toj planeti ili toj i toj zvijezdi.'" A Muslim navodi od Ebu-Hurejrea, a ovaj od Allahova Poslanika, s.a.v.s., koji kaže: (339) "Nikada Allah ne spusti s nebesa blagodati, a da se ne pojavi neka grupa ljudi - kafira koji tu blagodat pripisuju nekoj zvijezdi ili tome slično." Ovakvo predanje bilježi samo Muslim. Katade navodi da bi Hasan Basri rekao: "Ružno li je to što neki ljudi uzimaju za sebe iz Allahove knjige, a sami to poriču." Hasan je htio reći kako pojedinci svoj udio u Allahovoj knjizi traže lažima. Zato i kaže Uzvišeni: "Pa, kako ovaj govor omalovažavate i umjesto zahvalnosti što vam je hrana darovana - vi u njega ne vjerujete."

"A zašto vi, kad duša do guše dopre, /83/ i kad vi budete tada gledali - /84/ a Mi smo mu bliži od vas, ali vi ne vidite -/85/ zašto je onda, ako račun nećete polagati, /86/ ne povratite, ako istinu govorite?" /87/

Uzvišeni kaže: "A zašto vi, kada dopre", tj. duša "do guše", tj. do grla, do kojeg dolazi duša pred smrt, kao što kaže Uzvišeni: "Pazi! Kada duša dopre do ključnih kosti i vikne se: 'Ima li vidara?', i on se uvjeri da je to čas rastanka, i noga se uz nogu savije, toga dana će Gospodaru tvome privedeni biti." (75:26-30) "...i kad vi budete tada gledali", tj. u umiruću osobu i u ono što ona podnosi u smrtnoj bolesti. "A Mi smo mu bliži od vas", tj. s Našim melekima "ali vi ne vidite", tj. ne možete to shvatiti, kao što su i riječi Uzvišenog: "...a kad nekom od vas smrt dođe, izaslanici Naši mu, bez oklijevanja, dušu uzmu." (6:61) A riječi Uzvišenog: "Zašto je onda, ako račun nećete polagati, ne povratite?" tj. dušu koja je došla do guše - povratite je na njeno mjesto u tijelo - ako mislite da račun nećete polagati. "...Ako istinu govorite."

"I ako bude jedan od onih koji su Allahu bliski - /88/ udobnost i opskrba lijepa i dženetske blagodati njemu! /89/ A ako bude jedan od onih koji su sa desne strane, /90/ pa, selam tebi od onih s desne sretne! /91/ A ako bude jedan od onih koji su poricali i u zabludi ostali, /92/ pa, ključalom vodom bit će ugošćen /93/ i u ognju pržen. /94/ Sama je istina, zbilja, sve ovo? /95/ zato slavi ime Gospodara svoga Veličanstvenog!" /96/

 Ovo su tri stanja u koje ljudi mogu zapasti u vrijeme kada ispuštaju dušu, tako da mogu biti od onih koji su bliski Allahu, dž.š., ili od onih koji su na malo nižem stepenu - sretni, ili će, pak, biti od onih ljudi koji poriču Istinu, a to su zalutali sa Pravoga puta zbog nepoštivanja Allahovih naredbi. Zbog toga i kaže Uzvišeni: "...pa, ako bude...", tj. smrtnik "jedan od onih koji su Allahu bliski", a oni su ispunjavali obavezu i druga dobra djela, a odbacivali harame, mekruhe i takve slične stvari. "Udobonost i opskrba lijepa i dženetske blagodati njemu", tj. užitak i blagodati, o čemu će ih obavijestiti meleci u vrijeme njihove smrti. 

Kao što se navodi u hadisu El-Berr'a (340) "Zaista će meleki rahmeta reći: 'O dobra dušo iz dobrog tijela u kojem si ti boravila, iziđi i uputi se udobnostima i užicima i Gospodaru, Koji nije srdit.'" Riječ znači milost, opskrbu, radost i sreću. "...I dženetske blagodati". Imam Ahmed navodi od Imama Šafije, a ovaj od Imama Malika, ovaj od Zuhrije, on od Abdurrahmana ibn Keaba ibn Malika, ovaj od K'aba, a ovaj od Allahova Poslanika, s.a.v.s., koji kaže: (341) "Zaista, mu'minska je duša ptica koja jede slobodno sa dženetskog drveća sve dok je Allah, dž.š., ne vrati u njeno tijelo na Dan proživljavanja." Ovaj isnad je jak, kao i tekst hadisa. A riječ ovdje znači "jede". Ebu Alije kaže: "Niko od onih koji budu bliski Allahu, dž.š., neće se razlikovati (međusobno) sve dok im se ne budu dale grane rejhana u Džennetu, a onda mu se uzme duša." U sahih hadisu kaže se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (342) “Doista će duše šehida biti u voljima zelenih ptica koje će letiti u dženetskim baštama gdje žele. Potom će se sklanjati pod kandilje okačene o Aršu..” “A ako bude jedan od onih s desne strane,” tj. ako onaj koji je na samrti bude jedan od njih, “ pa selam tebi od onih s desne strane.” Ovo znači da će ih meleki time obveseliti, kao što Uzvišeni kaže: ”Doista onima koji govore: Gospodar naš je Allah, pa poslije budu ustrajni , silaze meleki: Ne bojte se i ne žalostite se , i radujte se Džennetu, koji vam je obećan.” “Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na onom; u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite - imat ćete”,”bit ćete počašćeni od Onoga Koji prašta i Koji je Milostiv.” (41:31,32)

El-Buhari kaže da znači “zagarantovano ti je”da ćeš biti od onih s desne strane. Riječi Uzvišenog: “A ako bude jedan od onih koji su poricali i u zabludi ostali, pa ključalom vodom bit će ugošćeni.” tj. ako čovjek koji je na samrti bude od onih koji su poricali Istinu i koji su zalutali,“bit će ugošćeni” “ključalom vodom.” To je otopina koja topi ponutricu i kožu. “I u ognju prženi”. tj. smještaj i boravište njegovo bit će u Vatri koja će ga okruživat sa svih strana. Zatim kaže Uzvišeni: "Sama je, istina, zbilja, sve ovo", tj. nema sumnje u to, niti iko može izbjeći ovo, jer je to prava "Zato hvali ime Gospodara svoga Veličanstvenog." Imam Ahmed navodi od Ukbe ibn Amira el-Džuhenija, koji kaže: (343) "Nakon što je bilo objavljeno Allahovom Poslaniku: , rekao je: 'Učite ovo kada budete na ruku'u', a kada je objavljen ajet: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Učite ovo kada činite sedždu.'" Ovako prenose i Ebu Davud i Ibn-Madže. A Buharija navodi od Ebu-Hurejrea, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (344) "Dvije su lahke riječi za izgovor, a teške i vrijedne na vagi, drage Milostivom. To su: "Subhanallahi ve bihamdihi, subhanallahil-azim." Ovo prenose i ostali sastavljači šest zbirki, osim Ebu-Davuda.

Tefsir Ibn Kesir - Sura El-Hadid

"Allah slavi sve što je na nebesima i na Zemlji, i On je Silni i Mudri./1/ Njegova je vlast na nebesima i na Zemlji; On život i smrt daje, i On sve može./2/ On je Prvi i Posljednji, i Vidljivi i Nevidljivi; i On zna sve!"/3/

Uzvišeni govori kako Njega slavi i hvali sve što je na nebesima i na Zemlji, tj. od hajvana i biljaka, kao što kaže u drugom ajetu: "Njega veličaju sedmera nebesa i Zemlja i oni na njima i ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga, ali vi ne razumijete veličanje Njihovo - On je, doista, blag i mnogo prašta." (17:44) A riječi Uzvišenog: "On je Silan", tj. Onaj Kome je sve potčinjeno, "Mudri", u Svom stvaranju, zakonu i upravljanju. "Njegova je vlast na nebesima i na Zemlji; On život i smrt daje", tj. On je vladar Koji upravlja nad Svojim stvorenjima, određujući život i smrt, dajući kome hoće i šta hoće. "I On sve može", tj. onako kako želi, tako i bude, a ono što ne želi - to i ne može biti. A riječi Uzvišenog: "On je Prvi i Posljednji, i Vidljivi i Nevidljivi." Muslim navodi u svom Sahihu od Suhejla, koji kaže: Ebu-Salih bi nam naređivao da: (345) "kada neko od vas hoće spavati, neka se okrene na svoju desnu stranu, a zatim neka prouči: 'Allahu moj, Gospodaru nebesa i Zemlje, Gopodaru velikog Arša, Gospodaru naš i Gopodaru svega, Stvoritelju svakog zrna i svakog jezgra: objavio si Tevrat, Indžil i Furkan; tražim zaštitu kod Tebe od svih vrsta zla, jer Ti to možeš spriječiti. Allahu moj, Ti si Prvi, prije Koga nema ništa, Ti si Nevidljivi ispod Koga nema ništa, ukloni od nas dug i sačuvaj nas siromaštva.'" Ovako se prenosi od Ebu-Hurejrea, a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s.

"On je Onaj Koji je i nebesa i Zemlju za šest dana stvorio, a zatim se nad Aršom uzvisio: On zna šta u zemlju ulazi i šta iz nje izlazi i šta s neba silazi i šta se prema njemu diže, On je s vama gdje god bili, i sve što radite Allah vidi./4/ Njegova je vlast na nebesima i na Zemlji, i Allahu će se sve vratiti! /5/ On uvodi noć u dan i dan u noć, i On zna svačije misli."/6/

Uzvišeni Allah govori kako je On Taj Koji je stvorio nebesa i Zemlju i ono što je između njih, za šest dana. Zatim govori o uzvisivanju nad Prijestoljem nakon tog stvaranja. Već je ranije govoreno o ovim i njemu sličnim ajetima u suri El-Earaf, te je nepotrebno ovdje ponavljati. A riječi Uzvišenog: "On zna šta u zemlju ulazi" od sjemenki, kapi i njima slično. وما "...i šta iz nje izlazi" od biljaka i drugih vrsta plodova, kao što su riječi Uzvišenog: "U njega su ključevi gajba, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za njega ne zna, i nema zrna u tminama zemlje, niti ičeg svježeg, niti ičeg suhog, ničeg što nije u jasnoj Knjizi." (6:59)

A riječi Uzvišenog: "i šta s neba silazi", tj. od kiša, snijega, grada, odredbi i propisa preko plemenitih meleka. A riječi Uzvišenog: "...i šta se prema njemu diže", tj. od meleka i djela, kako se navodi i u sahih hadisu: (346) "Njemu se dižu noćna djela prije pojave dana, a dnevna djela prije pojave noći." A riječi Uzvišenog: "On je s vama gdje god bili i sve što radite Allah vidi", tj. bdije nad vama i vidi vaša djela - Svojim sifatima - kako god bili i gdje god bili, na kopnu ili vodi, u noći ili danu, u kući ili pustinji - sve Mu je jednako poznato; On sve vidi i čuje; čuje vaš govor i vidi vaše mjesto; zna vaše tajne i sašaptavanje, kao što i kaže Uzvišeni: "Eto, oni grudi svoje okreću sa željom da se od Njega sakriju. A i kad se u ruho svoje zamotaju, On zna ono što skrivaju i ono što pokazuju - On, uistinu, zna misli svačije." (11:5) U pouzdanom sahih predanju kaže se: (347) "da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao Džibrilu, nakon što ga je upitao šta je ihsan: da robuješ Allahu kao da Ga vidiš, jer iako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi." A Imam Ahmed spjevao je sljedeće stihove: "Kad se pokatkad u vremenu osamiš, ne govori: 'usamljen sam', nego reci: 'viš' mene je On,motri'. I ne misli da te Allah ne prati ni trena Nit' da možeš išta skriti od Njegova imena." A riječi Uzvišenog: "Njegova je vlast na nebesima i na Zemlji, i Allahu će se sve vratiti", kao što su i riječi Uzvišenog: "I jedino Nama pripada i onaj i ovaj svijet." (92:13)

Sve što postoji na nebesima i na Zemlji Njegovo je vlasništvo i Njemu će se vratiti na Dan suda, kada će donijeti presudu Svojim stvorenjima kako On hoće. On je apsolutna pravda, i nepravda se neće, niti nasilje, učiniti ni koliko jedan trun. A Uzvišeni je rekao: "Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terezije postaviti, pa se nikome krivo neće učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je što ćemo Mi račune ispitivati." (21:47) A riječi Uzvišenog: "On uvodi noć u dan i dan u noć", tj. On je Taj Koji raspolaže stvorenjima i vrši smjenu noći i dana i to određuje Svojom mudrošću. "I On zna svačije misli", tj. On poznaje tajne, bez obzira da li su se pojavile ili ostale skrivene.

"Vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i udjeljujte iz onoga što vam je dao da naslijedite, jer one od vas koji budu vjerovali i udjeljivali čeka nagrada velika. /7/ Šta vam je pa ne vjerujete u Allaha? Poslanik vas zove da vjerujete u Gospodara svoga - a On je od vas već zavjet uzeo - ako želite biti vjernici. /8/ On robu Svome objavljuje jasne ajete, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo - a Allah je, uistinu, prema vama dobar i milostiv. /9/ I šta vam je pa odbijate trošiti na Allahovu putu, a Allahu pripada nasljedstvo nebesa i Zemlje? Nisu jednaki oni među vama koji su davali priloge prije pobjede i lično se borili - oni su na višem stupnju od onih koji su poslije davali priloge i lično se borili, a Allah svima obećava nagradu najljepšu; Allah dobro zna ono što radite./10/ Ko će Allahu drage volje zajam dati da bi mu ga On mnogostruko vratio, a uz to i nagradu plemenitu dobio." /11/

Uzvišeni je naredio da se vjeruje u Njega i u Njegova Poslanika, s.a.v.s., i to na najpotpuniji način, stalno i ustrajno treba biti na tome. On podstiče na dijeljenje iz onoga što vam je dao na raspolaganje i On je sa vama na pravom putu. Jer kao da kaže Uzvišeni: "Sve je bilo u Mojim rukama prije nego sam vam dao", pa je onda Uzvišeni uputio i ukazao na način kako da se upotrebljava i upravlja imetkom u pokornosti Njemu. Pa, ako tako ne učine, očekuje ih polaganje računa i kazna za ono što su napustili od svojih obaveza. A riječi Uzvišenog: "Iz onoga što vam je dao da naslijedite." Ovim se ukazuje na to da će i vas neko naslijediti (smijeniti), pa će, možda, taj zamjenik biti pokoran Allahu, dž.š. i biti sretniji od tebe s onim što bi mu Allah, dž.š., dao. Ili da iskaže nepokornost Allahu, a ti mu budeš od pomoći u griješenju i neprijateljstvu. 

Imam Ahmed navodi od Abdullaha ibn Šihira, koji kaže: (348) "Došao sam kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., a on je govorio: 'Zaokuplja vas nastojanje da što imućniji budete.' Čovjek govori: 'Moj imetak, moj imetak!' 'Zar ti imaš išta od svog imetka, osim onoga što si pojeo i što je nestalo, ili što si obukao, pa pohabao ili što si dijelio, pa prestao.'" Prenosi ga i Muslim od Šu'beta uz dodatak: (349) "...a sve drugo osim toga: ti ćeš otići ostavljajući to drugim ljudima." A riječi Uvišenog: "One od vas koji budu vjerovali i udjeljavali čeka nagrada velika." Ovim se vrši podsticaj u vjeri da se udjeljuje pokorno. Zatim Uzvišeni kaže: "Šta vam je, pa ne vjerujete u Allaha? Poslanik vas zove da vjerujete u Gospodara svoga." Da, šta je to što vas sprečava da vjerujete, a među vama je Poslanik, koji vas tome poziva i to vam objašnjava uz jasne dokaze istinitosti onoga s čime je došao. U Buharijinom Sahihu kaže se: (350) da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednom upitao svoje ashabe: "Koji vas vjernici najviše zadivljuju u imanu?" Oni odgovoriše: "Meleki." On reče: "Pa, kako da ne vjeruju kad su kod svoga Gospodara?" Onda rekoše: "Vjerovjesnici", a Poslanik reče: "Pa kako da ne vjeruju kad im se dostavlja Objava?" Onda rekoše: "Pa, mi." Poslanik reče: "Šta vam je, kako da ne vjerujete, a ja sam među vama? Ali, divim se vjernicima na njihovom imanu u narodu koji će doći poslije vas i naći će stranice (zapisano) i vjerovat će u ono što je u njima." A riječi Uzvišenog: "A on je od vas već zavjet uzeo."

Ovim je data prisega Poslaniku, s.a.v.s. A riječi Uzvišenog: "On robu Svome objavljuje jasne ajete", tj. jasne dokaze i jasne i čvrste argumente. "Da bi vas iz tmina na svjetlo izveo", tj. iz mraka, neznanja i nevjerovanja na svjetlo znanja i imana. "A Allah je, uistinu, prema vama dobar i milostiv", tj. objavljujući knjige i šaljući poslanike. Onda vas je podstakao da dijelite, pa kaže Uzvišeni Allah: "I šta vam je pa odbijate trošiti na Allahovu putu, a Allahu pripada nasljedstvo nebesa i Zemlje?" Tj. što se bojite siromaštva, jer Onaj ^ije je bogatstvo nebesa i Zemlje nadomjestit će vam ono što ste udijelili. A kaže Uzvišeni: "Nisu jednaki oni među vama koji su davali priloge prije pobjede i lično se borili", tj. prije (fetha) oslobođenja Meke bilo je teško stanje i tada je bilo vrlo malo iskrenih vjernika. Nakon fetha sve se više objelodanjivala vjera islam, a ljudi su počeli ulaziti u Allahovu vjeru u skupinama. Zato i kaže Uzvišeni: "Oni su na višem stupnju od onih koji su poslije davali priloge i lično se borili, a Allah svima obećava nagradu najljepšu." Većina uleme smatra kad se kaže "feth" da je to fethul-Mekka, a od Š'abija i nekih drugih navodi se da se ovdje riječ "feth" odnosi na Ugovor na Hudejbiji. A za ovo kao dokaz koriste riječi koje navodi Imam Ahmed, a ovaj od Enesa, koji kaže: (351) Tekao je razgovor između Halida ibn Velida i Abdurrahmana ibn Avfa, te je Halid rekao Abdurrahmanu: "Daleko ste otišli od nas zbog dana u kojima ste nas pretekli" - pa smo saznali da je ovo doprlo do Vjerovjesnika, s.a.v.s., a on je rekao: "Ne dirajte mi moje ashabe, jer tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moja duša, kad biste podijelili sadake koliko je brdo Uhud ili neko drugo brdo u zlatu, ne biste dostigli njihova djela." Poznato je da je Halid ibn Velid, o kome je ovdje riječ prešao na islam u vrijeme između Hudejbijje i oslobođenja Meke. U Sahih hadisu prenosi se od Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: (352) "Nemojte psovati moje ashabe, jer, tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moja duša, kad bi neko od vas podijelio zlata koliko je brdo Uhud, ne biste ih mogli dostići, pa čak ni njihovu polovinu." A riječi Uzvišenog: "A Allah svima obećava nagradu najljepšu", znači, svima onima koji su dijelili i prije i poslije fetha. Svi će imati nagradu za onoliko koliko budu učinili, pa i kad bi bilo među njima neke razlike u vrijednosti nagrade.

Zato kaže Uzvišeni: "A Allah dobro zna ono što vi radite", tj. On sigurno zna razliku nagrade između onoga ko je dijelio prije, oslobođanja Meke i borio se i onoga koji je to učinio poslije. To je zbog toga kako bi se znala vrijednost i potpuna iskrenost onog prvog, te njegovo dijeljenje u teškim momentima, kada se živjelo oskudno i imalo samo malo. U hadisu se kaže: (353) "Dirhem je pretekao sto hiljada. Nema sumnje da je među vjernicima iskreni Ebu Bekr Es-Sidik, r.a., taj koji ima najveći dio od ovog ajeta, jer je on na čelu onih koji su radili po njemu u odnosu na sve prijašnje narode, jer on je podijelio sav svoj imetak u ime Uzvišenog Allaha, a zbog toga ga niko nije na ovom svijetu mogao nagraditi". A riječi Uzvišenog: "Ko će Allahu drage volje zajam dati da bi mu ga On mnogustruko vratio." To je dijeljenje na Allahovu putu uz iskren nijet, a odlučna iskrenost ogleda se u općenitosti ovoga ajeta. Ibn Ebu-Hatim navodi od Abdullaha ibn Mes'uda, koji kaže: (354) "Nakon što je objavljen ajet "Ebu-Dehdan el-Ensari upita: 'O Allahov Poslaniče, zar Allah, dž.š., od nas traži zajam?' Poslanik odgovori: 'Da Ebu-Dehdah', a on reče: 'Daj mi svoju ruku Allahov Poslaniče' - onda kaže da mu je pružio ruku, a ovaj je rekao: 'Evo, ja mom Gospodaru dajem kao zajam svoju plantažu.' A on je imao plantažu u kojoj je bilo šeststo palmi i njegova supruga u njoj i djeca, pa je došao Ebu-Dehdah i zovnuo je: 'O Ummi-Dehdah!' - 'Odazivam ti se', odgovori ona, zatim on rečei: 'Iziđi, ja sam već dao plantažu u zajam svome Uzvišenom Gospodaru.'" A u drugom rivajetu kaže se da je ona njemu rekla: "Veliki si dobitak zaradio ovom trgovinom, o Ebu-Dehdah." Iznijela je sa posjeda svoje stvari i svoju djecu, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: "Koliko li mnogobrojnih grozdova u Džennetu za Ebu-Dehdaha", a u drugom predanju: "U Džennetu će biti Ebu-Dehdah i dobiti neobičnu palmu čije će žile biti od bisera i dragog kamenja."

"Na dan kad budeš vidio kako se pred vjernicima i vjernicama, i s desne strane njihove, svjetlo njihovo bude kretalo; 'Blago vama danas: dženetske bašče, kroz koje teku rijeke, u kojima ćete vječno boraviti - to je veliki uspjeh!'" /12/ Na Dan kada će licemjeri i licemjerke vjernicima govoriti: 'Pričekajte nas da se svjetlom vašim poslužimo!' - 'Vratite se natrag, pa drugo svjetlo potražite?' - reći će se. I između njih će se pregrada postaviti koja će vrata imati; unutar nje bit će milost, a izvan nje patnja." /13/ "'Zar nismo s vama bili?' - dozivat će ih. - 'Jeste' - odgovorit će - ali ste se pritvornošću upropastili i iščekivali ste i sumnjali ste, i puste želje su vas zavaravale, dok nije došla Allahova objava, a šejtan vas je o Allahu obmanuo. /14/ Nikakva se otkupnina danas od vas neće primiti, a ni od onih koji nisu vjerovali; vatra će biti prebivalište vaše, ona vam baš odgovara, a užasno je ona boravište!" /15/

Uzvišeni Allah govori kako će iskreni vjernici na Sudnjem danu imati svjetlo - koje će ići pred njima do mjesta suđenja - srazmjerno njihovim djelima; kao što kaže Ibn-Mes'ud za riječi: "Pred njima se kretalo njihovo svjetlo", kaže: "Shodno veličini njihovih djela ići će putem - pa će biti onih čije će svjetlo biti kao brdo, onih čije će biti kao palma, zatim kao čovjek koji je uspravan, a najmanje svjetlo će biti kao prst (palac) koji će neizmjenično kratko svijetliti i kratko gasiti se." Ovako prenose i Ibn Ebu-Hatim i Ibn-Džerir. A za riječi Uzvišenog: "I s desne strane njihove" Ed-Dahhak kaže da će to na desnoj strani biti njihove knjige, kao što je rekao Uzvišeni: "Oni kojima se knjiga njihova da u desnu ruku." (17:71)

 A riječi Uzvišenog: "Blago vama danas: dženetske bašče, kroz koje rijeke teku", tj. za vas je veselje zbog bašči kojima će protjecati rijeke "u kojima ćete vječno boraviti", tj. bit će to mjesto trajnog boravka, "...to je veliki uspjeh." A riječi Uzvišenog: "Na Dan kada će licemjeri i licemjerke vjernicima govoriti: 'Pričekajte nas da se svjetlom vašim poslužimo.'" Ovo su neke od vijesti Uzvišenog koje govore o tome šta će se zbiti na Sudnjem danu - na mjestu obračuna - kakvi će biti strašni šokovi i stresovi i užasne stvari. Toga dana neće biti spasa, osim za one koji budu vjerovali, u Allaha i Njegova Poslanika, radili ono što im je Allah naredio, a klonili se onoga što je On zabranio. Od Ibn-Abbasa prenosi se kako je rekao: "Ljudi će biti u tami, a onda će Allah, dž.š., poslati svjetlo. Nakon što vjernici ugledaju svjetlo uputit će se prema njemu. Ono će im biti vodič - od Allaha poslat - koji će ih voditi ka Džennetu. Pa, kada licemjeri budu vidjeli vjernike kako odoše, poći će za njima. Ali, Allah će zatamniti put licemjerima koji će tada povikati: "Pričekajte nas da se svjetlom vašim poslužimo" pa, mi smo s vama bili i na dunjaluku. Vjernici će kazati: "Vratite se natrag", onamo odakle ste i došli, idite onim putem kojim ste išli i tamo tražite svjetlo. Ebu el-Kasim et-Taberani navodi od Ibn-Abbasa koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (355)

"Zaista će Uzvišeni Allah na Sudnjem danu pozivati ljude po njihovim imenima, a bit će zaklonjeni od Svojih robova, a na Putu će Uzvišeni Allah dati svakom vjerniku svjetlo, kao i svakom licemjeru, pa kada se popnu na Sirat-ćupriju, Allah, dž.š., oduzet će svjetlo od licemjera i licemjerki. Zatim će licemjeri reći: 'Pričekajte nas da se okoristimo vašim svjetlom', na što će vjernici odgovoriti: 'Gospodaru naš, upotpuni nam naše svjetlo', i pri tome niko nikoga neće spominjati." A riječi Uzvišenog: "I između njih će se pregrada postaviti koja će vrata imati; unutar nje će biti milost, a izvan nje patnja." Hasan i Katade kažu: "To je zid između Dženneta i Džehennema." A Abdurahman ibn Zejd ibn Eslem da je to ono što je Uzvišeni rekao: "Između njih bit će zastor." (7:46) Ovako smatra i Mudžahid, rahimehullah, kao i mnogi drugi, a što je ispravno. "Unutar nje bit će milost", tj. unutar Dženneta i onoga što je u njemu. "A izvan nje patnja", tj. vatra, kako navodi Katade, Ibn-Zejd i drugi. Ovdje se želi reći da je to pregrada koja će biti postavljena između vjernika i licemjera, kako bi ih razdvajala. Nakon što mu priđu, vjernici će ući na vrata; pa kada svi prođu, vrata će se zaključati, a licemjeri će ostati pred vratima, smeteni u mraku i patnji, kao što su bili na dunjaluku u kufru, naznanju i sumnji. "'Zar nismo s vama bili?' - dozvat će ih", tj. munafici će pozivati pravovjerne: "Zar nismo zajedno na dunjaluku na zajedničkim skupovima bili; stajali s vama na Arefatu, učestvovali u bitkama i ostale dužnosti obavljali? "'Jeste' - odgovorit će. 'Da', potvrdit će vjernici, 'bili ste sa nama.'" "Ali ste se prijetvornošću upropastili i iščekivali ste, i sumnjali ste i puste želje su vas zavaravale."

Neki iz prvih generacija (selef) kažu: "Da, upropastili ste sebe zbog uživanja, zbog grijeha i strasti, a odlagali ste pokajanje i sve se više i više udaljavali od Istine." "A sumnjali ste", tj. u proživljenje poslije smrti. "I puste želje su vas zavaravale." Mislili ste oprostit će vam se, dok neki kažu da ovo znači da ih je dunjaluk prevario. "Dok nije došla Allahova odredba", tj. vi ste još uvijek u takvom stanju sve dok vam smrt ne dođe. "A šejtan vas je o Allahu obamnuo." Ovo bi značilo kao obraćanje pravovjernih licemjerima: "Doista ste bili sa nama; da, tjelesno ste bili uz nas, ali bez stvarne želje i bez duše - bili ste u nedoumici i sumnji, razgledali ste po ljudima i Allaha vrlo malo spominjali." Ovo obraćanje vjernika ne poriče govor kojim Allah, dž.š., daje vijesti o njima, kada kaže najistinitijim govorom: "Svaki je čovjek odgovoran za ono što je radio, osim onih s desne strane, oni će se u dženetskim baščama raspitivati o nevjernicima: 'Šta vas je u Sekar odvelo?' 'Nismo' - reći će - 'bili od onih koji su namaz obavljali i od onih koji su siromahe hranili i u besposlice smo se sa besposlenjacima upuštali i Sudnji dan smo poricali, sve dok nam smrt nije došla.'" (74:38-47) Ovo će biti podrugljivo i zajedljivo pitanje stanovnika Dženneta onim u Džehnnemu. Kaže Uzvišeni: "Neće im koristiti zagovaranje zagovarača." A ovdje kaže: "Nikakva otkupnina danas se od vas neće primiti", tj. kada bi bilo ko danas došao i sa zlatom koliko brdo, ili još toliko, da se time otkupi od Allahove kazne, ne bi mu se primilo. A riječi Uzvišenog: "...vatra će biti prebivalište", tj. vaše konačno mjesto. A riječi Uzvišenog: "Ona baš vama odgovara", tj. ona vam je najpreči smještaj, zbog vašeg nevjerovanja i sumnji - a ružna li je ona kao boravište.

"Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje spomene i da oni ne budu kao oni kojima je još davno data Knjiga, pa su srca njihova, zato što je proteklo mnogo vremena, postala nemilosrdna i mnogi su od njih nevjernici. /16/ Znajte da Allah daje život već mrtvoj zemlji! Mi vam objašnjavamo dokaze da biste razumjeli." /17/

 Uzvišeni kaže: "Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah spomene?", tj. vrijeme je da njihova srca postanu blaga i mehka pri spomenu Allaha, dž.š., pri slušanju i primanju poruke Kur'ana, te da ga razumijevaju i poslušno ga slijede. Kratko rečeno, srca trebaju slušati Allaha i pokorna Mu biti. Ibn-Abbas kaže: "Allah je sačekao vjernike ružeći ih na početku trinaeste godine od objave Kur'ana, te je uslijedila objava ovih ajeta." Ovo navodi Ibn Ebi-Hatim, a zatim navode on i Muslim od Ibn-Mes'uda, koji kaže: "Od kada se pojavio islam među nama, pa do objave ovih ajeta kojima nas kori Allah, dž.š., nije prošlo više od četiri godine." Ovako navodi i Muslim na kraju knjige, a također i En-Nesai, Ibn-Madždže i El-Bezzar od Ibn - Mes'uda. A riječi Uzvišenog: "I da oni ne budu kao oni kojima je još davno data Knjiga, pa su srca njihova, zato što je proteklo mnogo vremena, postala nemilosrdna." Uzvišeni Allah zabranjuje vjernicima da oponašaju one koji su imali Knjigu prije njih - jevreji i kršćani - zbog toga što su tokom dužeg vremena vršili izmjene Allahove Knjige, čineći to svojim rukama, zarad ovosvjetske koristi.

Odbacivali su Allahovu Knjigu, ostavljajući je za leđa, a prihvatili druga shvatanja, slijedeći druge ljude u pitanju druge vjere i uzimali svoje svećenike i monahe kao božanstva, mimo Allaha, dž.š. Tada su i otvrdjela srca njihova, te nisu mogla prihvatiti i shvatiti nikakve poruke, prijetnje i kazne. "I mnogi su od njih pokvareni", tj. u djelima njihova srca su pokvarena, a djela im ništavna, kao što kaže Uzvišeni: "Ali, zato što su zavjet svoj prekršili, Mi smo ih prokleli i srca njihova okrutnim učinili. Oni su riječi s mjesta na kojima su bile uklanjali, dobar dio onoga čime su bili opominjani izostavili." (5:13) Zato Allah, dž.š., zabranio je vjernicima da oponašaju njih u bilo kakvim temeljnim i sporednim stvarima. A riječi Uzvišenog: "Znajte da Allah daje život već mrtvoj zemlji. Mi vam objašnjavamo dokaze, da biste razumjeli." Ovim se ukazuje na to da Uzvišeni Allah raznježuje srca nakon tvrdoće njihove i upućuje na Pravi put nakon njihova lutanja, uklanja brige koje su ih pritiskale. Pa, kao što oživljava obamrlu zemlju blagodarnom kišom, isto tako On omekšava otvrdjela srca kur'anskim pojašnjenjima i dokazima, provlači kroz njih svjetlo, nakon što je ugašeno. Neka je hvaljen Onaj Koji nakon zablude upućuje koga hoće, neka je hvaljen Mudri, Pravedni i Blagi, Kome je sve poznato.

"Onima koji milostinju budu udjeljivali i onima koje je budu udjeljivale, i koji drage volje Allahu zajam budu davali - mnogostruko će se vratiti i njih čeka nagrada plemenita. /18/ A oni koji vjeruju u Allaha i Njegove poslanike - takvi su iskreni! A šehidima - u njihova Gospodara njima pripada njihova nagrada, i svjetlo njihovo! A oni koji ne vjeruju i Naše znake poriču, takvi su stanovnici Vatre!" /19/

Uzvišeni obavještava o nagradama koje slijede za one koji svojim imecima pomažu potrebne i siromašne. "I koji drage volje Allahu zajam budu davali", tj. daju potaknuti iskrenim nijetom, tražeći zadovoljstvo Uzvišenog Allaha, ne želeći nagrade ni zahvale od onih kojima su pružili pomoć. Zato i kaže Hvaljeni: "Mnogostruko će im se vratiti", tj. nagrada za dobro djelo umnožena je za deset puta, a može dostići i vrijednost i do sedamsto puta. I, iznad svega: "...i njih čeka nagrada plemenita", tj. velika i lijepa nagrada, dobar povratak i divno boravište u Džennetu. A riječi Uzvišenog: "A oni koji vjeruju u Allaha i u Njegove poslanike - takvi su iskreni!" Opisao je one koji vjeruju u Allaha i Njegove poslanike da su to iskreni kod svoga Gospodara, a oni se dijele na tri vrste: oni koji dijele, iskreni i šehidi; kao što kaže Uzvišeni: "Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku bit će u društvu Vjerovjesnika, iskrenih (pravednika), šehida i dobrih ljudi." Ovim su razdvojeni pravedni (iskreni) i šehidi, što ukazuje da su to dvije grupe ljudi. 

Nema sumnje da su pravedni na nešto boljem položaju u odnosu na šehide, kao što navodi Malik ibn Enes, r.a., u svojoj knjizi "Muvettaa" od Ebu-Seida el-Hudrija da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (356) "Zaista će stanovnici Dženneta imati priliku da vide one koji će imati prostorije iznad njih, kao što vidite blještavu zvijezdu na nebu sa istoka ili zapada kako se odlikuje u odnosu na ostale zvijezde." Neko je upitao: "O Allahov Poslaniče, ti su položaji za vjerovjesnike, koje niko drugi ne može dostići?" Poslanik odgovori: "Nego šta, tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, mogu to i oni ljudi koji budu vjerovali u Allaha i čvrsto vjerovali poslanicima." Ovaj hadis navode i Buharija i Muslim. A riječi Uzvišenog: "A šehidima u njihova Gospodara..", tj. u dženetskim blagodatima, kao što se navodi u oba Sahiha: (357) "Duše šehida nalaze se u voljima zelene ptice koja se kreće po Džennetu kamo god poželi; sklanjaju se u kandilje, a Allah ih je pažljivo promatrao i upitao: 'Šta želite?' Oni odgovoriše: 'Željeli bismo da nas vratiš na dunjaluk i da se ponovno borimo u Tvoje ime, pa da poginemo kao i prvi put', a Allah je rekao: 'Već sam odredio da se oni više ne mogu tamo vratiti.'" A riječi Uzvišenog: "Njima pripada njihova nagrada, i svjetlo njihovo", tj. imat će kod Uzvišenog Allaha lijepu nagradu i veliko svjetlo koje će pred njima svijetliti. U tome će se međusobno odlikovati shodno svojim dobrim djelima učinjenim na dunjaluku - a Allah najbolje zna. Nakon što su spomenuti i sretni i njihovo boravište, nastavlja se govor o nesretnicima i pojašnjenje njihovog stanja.

“Znajte da je život na ovom svijetu igra, i zabava, i gizda, i gordo nadmetanje među vama, i nadmetanje u mnoštvu imetaka i djece! Nalik je kiši, i bilje od nje sljače zadivljuje, i ono potom, nakon kiše, uzbuja, ali ga zatim vidiš požutjela i potom sasušeno biva. A na svijetu ovome patnja teška je, a ima oprost od Allaha i zadovoljstvo. A šta je ovosvjetski život doli uživanje prijevarno!" /20/ "Nadmećite se da u Gopodara svoga zaslužite oprost i Džennet, prostran koliko su nebo i Zemlja prostrani, i pripremljen za one koji u Allaha i poslanike Njegove vjeruju. To je Allahova blagodat koju će dati onome kome On hoće; a u Allaha je blagodat velika." /21/

 Uzvišeni Allah opisuje slabosti i bezvrijednosti dunjaluka, pa kaže: "Znajte da je život na ovom svijetu igra, i zabava, i gizda i gordo nadmetanje među vama, i nadmetanje u mnoštvu imetka i djece!", tj. to je ono što mogu postići na ovome svijetu, kao što kaže Uzvišeni: "Ljudima se činči da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovome svijetu, a najljepše je mjesto povratka u Allaha." (3:14) Zatim se dunjaluk poredi sa prolaznim blagodatima, pa kaže Uzvišeni: "...nalik je kiši." To je kiša koja dolazi nakon što ljudi u njenom iščekivanju počnu gubiti nadu, kao što je rekao Uzvišeni: "On šalje kišu kad oni izgube svaku nadu." (42:28) A riječi Uzvišenog: "...bilje od nje sijače zadivljuje." Tj. sijača zadivljuje njegovo nicanje, kao što se zemljoradnik divi tom rastinju, isto tako se kafir divi životu na ovome svijetu. Jer, to su ljudi koji najviše vole ovaj svijet i ono čemu oni teže.

"I ono potom, nakon kiše, uzbuja, ali ga zatim vidiš požutjela i potom sasušeno biva." Tj. ovakav je dunjalučki život; prvo budeš mlad, zatim srednjovječan, a onda oronuli starac; nakon iznošenja ovog poređenja, tj. dunjaluka, koji je sličan zelenom rastinju koje poslije požuti i postane suho, time se dakle ukazuje na nesumnjivi kraj i prolaznost dunjaluka. A dolazeći je ahiret neizbježan. Allah, dž.š., upozorava na dunjaluk i usmjerava na ono što je dobro na njemu, pa kaže Uzvišeni: "A na svijetu ovome patnja teška je, a ima i oprost od Allaha i zadovoljstvo. A šta je ovosvjetski život doli uživanje prijevarno!", tj. na ahiretu postoji samo žestoka kazna ili oprost od Allaha i Njegovo zadovoljstvo. Što se tiče dunjaluka, on zavadi svakoga ko se na njega oslanja do te mjere da smatra da ne postoji ništa drugo osim njega; da nema ponovnog proživljenja iza njega. Ustvari, dunjaluk je ništavan i mali u odnosu na ahiret. Ibn-Džerir prenosi od Ebu-Hurejrea, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (358) "Mali djelić u Džennetu bolji je od dunjaluka i svega što je na njemu." Ovaj se hadis navodi među vjerodostojnim hadisima.
Imam Ahmed navodi od Abdullaha, koji kaže da je rekao Allahov Poslanik: (359) "Zaista je nekim od vas Džennet bliži od kaiša njegovih nanula, a Džehennem isto tako." Samo Buharija bilježi ovaj hadis u poglavlju "Er-Rikak". U ovome je hadisu dokaz da je i dobro i zlo tako blizu čovjeka, zbog čega ga Uzvišeni i upozorava, i upućuje na činjenje dobrih djela, pokornost Allahu, dž.š., i na čuvanje od harama, pa kaže Uzvišeni: "Nadmećite se da u Gospodara svoga zaslužite oprost i Džennet prostran koliko su nebo i Zemlja prostrani." Ovdje se misli na nebo i Zemlju zajedno. A riječi Uzvišenog: "I pripremljen za one koji u Allaha i poslanike Njegove vjeruju. To je Allahova blagodat koju će dati onome kome On hoće, a u Allaha je blagodat velika", tj. ovo je ono što je Allah pripremio od Svoje Plemenitosti i dobrote prema njima. Molimo Uzvišenog da nas naputi na to i da nam da od Svoje dobrote i pažnje. Neka je hvaljen i Uzvišen, visoko je Njegova veličina, nema drugog boga osim Njega, niti gospodara osim Njega.

"Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi - to je Allahu, uistinu, lahko - /22/ Da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome što vam On dade. Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce, /23/ koji škrtare i od ljudi škrtost traže. A onaj ko neće da udjeljuje - pa, Allah je, uistinu, nezavisan i dostojan hvale. /24/

Uzvišeni govori o Svojoj prethodnoj odredbi i Njegovom stvaranju prije negoli su nastala stvorenja, pa kaže Uzvišeni: "Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas...", tj. u kosmosu i u vama samima, "a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi", tj. prije nego što smo počeli stvarati životinje i ljude. Katade kaže: "Nevolja koja zadesi Zemlju jeste suša, a koja zadesi vas - to su razne vrste bolesti." On kaže: "^uli smo da nikoga neće zadesiti ogrebotina drveta niti nezgoda stopala, niti stresovi krvnih sudova, osim po kazni, a onoga što je Allah oprostio - ima puno." Ovaj veliki i časni ajet jedan je od najboljih dokaza protiv kaderija, koji poriču prethodno Allahovo znanje. Imam Muslim navodi u svome Sahihu od Abdullaha ibn Amra ibn el-Asa, koji kaže da je čuo Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: (360) "Allah je odredio sudbinu na pedeset hiljada godina prije nego što je stvorio nebesa i Zemlju ", a Ibn-Vehb dodaje: "A njegov je Arš bio na vodi." Navodi ga Tirmizi i kaže da je hadis dobar. A riječi Uzvišenog: "...to je Allahu, uistinu, lahko", tj. znanje Uzvišenog o stvarima, prije nego što su formirane i zapisane u skladu s onim što će se u svoje vrijeme desiti, sve je to lahko Uzvišenom Allahu. Jer, On zna šta je bilo, šta će biti, šta nije bilo i kad bi bilo - kakvo bi bilo.

A riječi Uzvišenog: "Da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome što vam On dadne", tj. Svojim vas znanjem znamo unaprijed, prije nego smo zapisali i stvorili svaku stvar i odredili sudbinu svakom biću, prije nego se i pojavilo. Neka znate da vas ništa nije zadesilo osim onog što je prošlo i da ono što je prošlo moglo je i da vas ne zadesi. I ne tugujte za onim što vas je prošlo, jer - da je bilo zapisano, sigurno bi se i desilo. "...da se ne biste previše radovali onome što vam On dadne", tj. nemojte se previše hvaliti pred ljudima na onome što vam je darovano, jer ono nije s vašim trudom i zalaganjem, nego je to Allahova odredba i dar vama, pa ne uzimajte Allahove blagodati drsko i umišljeno, kako biste se nadmeno ponašali pred ljudima. Zato i kaže Uzvišeni: "Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce", tj. takve koji se oholo uzdižu pred ljudima. Na nama je da u sreći budemo zahvalni, a u žalosti strpljivi. Zatim kaže Uzvišeni: "...koji škrtare i od ljudi škrtost traže", tj. neće da dijele kako im je naređeno, a i druge ljude odvraćaju od toga i podstiču na škrtost. "A onaj ko neće da udjeljuje", tj. okrene se od Allahove zapovijedi i poslušnosti. "Pa, Allah je, uistinu, nezavisan i dostojan hvale", kao što kaže Uzvišeni govoreći o Musau, a.s. "Ako budete nezahvalni i vi i svi drugi na Zemlji - pa, Allah, doista, ni o kom nije ovisan i On je jedini hvale dostojan." (14:8)

"Mi smo izaslanike Naše s jasnim dokazima slali i po njima knjige i pravdu slali, da bi ljudi pravedno postupali, a gvožđe smo stvorili, u kome je velika snaga i koje ljudima koristi, a da bi Allah, znao (ukazujućI) one koji pomažu vjeru u Njega i poslanike Njegove kad Ga ne vide. Allah je, uistinu, moćan i silan."/25/

Uzvišeni kaže: "Mi smo izaslanike Naše s jasnim dokazima slali", tj. s mu'džizama, dokazima i čvrstim argumentima. "I po njima knjige objavljivali", a to je istinski preneseno. "...pravdu", tj. pravdu i istinu o kojima svjedoče zdravi umovi. "Da bi ljudi pravedno postupali", tj. uz istinu i pravdu, a to je slijeđenje poslanika, u onome što su naredili i zabranili. To je istina, osim koje može biti samo zabluda, kao što kaže Uzvišeni: "Riječi Gospodara tvoga vrhunac su istine i pravde" (6:115), tj. iskrene u vijestima i pravedne u naredbama i zabranama. A riječi Uzvišenog: "A gvožđe smo stvorili, u kome je velika snaga", tj. učinili smo gvožđe zastrašujućim za onoga ko se suprotstavi Istini, te se protivi poslije donošenja jasnih dokaza protiv njega. Tako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., proveo u Meki kao vjerovjesnik trinaest godina, a objavljivane su mu sure mekanske, a skoro u svakoj su rasprave sa mušricima i dokazivanje i pojašnjenje tevhida. Nakon što je donesen jasan dokaz protiv onih koji se protive, Allah, dž.š., naređuje Hidžru, a potom i borbu sabljama, ubijanje i uništenje onoga ko se protivi Kur'anu te ga poriče i izaziva, zbog toga kaže Uzvišeni: "...u kome; je velika snaga." Znači; oružje, kao što su: sablje, koplja, vrhovi strijela, mačevi, oklopi i tome slično. "I koje ljudima koristi", tj. u njihovom životu, kao što su: plugovi, sjekire, bradvice, testere, oruđe za tkanje, kopanje, kuhanje i pečenje; kao i ostalo što je ljudima korisno. A riječi Uzvišenog: "I da bi Allah, znao (ukazujućI) one koji pomažu Njega i poslanike Njegove kad Ga ne vide", tj. onaj ko nosi oružje da se bori u ime Allaha, dž.š., i pomaže Njega i Njegova Allah je, uistinu, Moćan i silan. On je propisao džihad kako bi jedne s drugima iskušavao.

"Mi smo Nuha i Ibrahima poslali, i nekima od potomaka njihovih objavu i vjerovjesništvo dali; neki su od potomaka njihovih na pravom putu, a mnogi su od njih nevjernici. /26/ Zatim smo, poslije njih, jednog za drugim poslanike slali Naše, dok nismo Isaa, sina Merjemina, poslali, kojem smo Indžil dali, a u srca sljedbenika njegovih blagost smo i samilost ulili dok su monaštvo, oni sami, kao novotariju uveli - Mi im ga nismo propisali u želji da se stekne Allahovo zadovoljstvo; ali oni o njemu ne vode brigu onako kako bi trebalo, pa ćemo one među njima koji budu ispravno vjerovali nagraditi, a mnogi su od njih nevjernici." /27/

Uzvišeni obavještava da otkako je poslan Nuh, a.s., kao i Ibrahim, a.s., nije poslana ni jedna Knjiga sa neba, niti je poslan ni jedan poslanik, niti je ikako dostavljena objava - a da poslanik nije bio iz njihove loze. Tako je bilo sve do posljednjeg poslanika iz naroda Benu-Israil - Isaa, sina Merjemina, koji je nagovijestio dolazak Muhammeda, s.a.v.s. (neka je salavat i selam na njih obojicu). Zatim kaže Uzvišeni: "Zatim smo, poslije njih, jednog za drugim Naše Poslanike slali, dok nismo Isaa, sina Merjemina, poslali, kojem smo Indžil dali." To je Knjiga koju mu je Allah, dž.š., objavio. "A u srca sljedbenika njegovih", a to su havarijini - drugovi, "blagost", tj. skrušenost "i samilost" prema stvorenjima. A riječi Uzvišenog: "dok su monaštvo oni sami uveli", tj. uveo je to kršćanski narod. "Mi im ga nismo propisali", tj. nismo im Mi to odredili, nego su se oni sami spontano obavezali... "U želji da se stekne Allahovo zadovoljstvo", tj. Mi im nismo propisali ono što su oni izmislili od monaštva, niti smo im to ozakonili, ali smo im odredili želju za stjecanjem Allahvog zadovoljstva. "Ali, oni ne vode brigu onako kako bi trebalo", jer oni su unijeli u vjeru ono što im Allah nije naredio, a nisu ni izdržali ni u onome što su sami sebi obavezu dali, misleći da će ga na taj način približiti Uzvišenom. A Allah ne prihvata dobra djela (pomoću kojih Mu se približava), osim na način koji je On odredio, a ne kako to ljudi izmišljaju. Ibn Ebi - Hatim prenosi od Ibn-Mes'uda, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (361)
"O Ibn-Mes'ude!" "Odazivam ti se, Allahov Poslaniče", odgovorih. On upita: "Da li znaš da se Benu-Israil podijelio na sedamdeset i dvije grupe, a da su se spasile svega tri. Bile su to grupe kojima su upravljali kraljevi i vladari nakon Isaa, a.s... Tako je prva grupa počela pozivati u vjeru Allaha, dž.š., i u vjeru Isaa, sina Merjemina, te su se borili protiv silnika, vladara, bili su ustrajni i uspjeli su se odbraniti. Zatim se pojavila druga grupa, koja nije imala snage voditi borbu. Bili su među kraljevima i vladarima te pozivali u vjeru u Allaha i vjeru u Isaa, sina Merjemina, te su se borili i bili spriječeni u širenju svojih pisama koja su spaljivana vatrom, ali izdržali su i spasili se. Zatim se pojavila grupa koja nije imala snage za borbu, niti su mogli uspostaviti pravdu, te su se uputili u planine iskazujući pobožnost i monaštvo. To su oni koje je spomenuo Uzvišeni Allah, dž.š. "...dok su monaštvo, oni sami, kao novotariju uveli." Hafiz Ebu-J‘ala prenosi od Sehla ibn Ebi-Umame (362) "da je sa svojim ocem otišao do Enesa ibn Malika u Medinu, a za vrijeme vladavine Omera ibn Abdullaziza. On je obavio jedan kratak namaz, kao da je bio namaz putnika ili nešto slično. Kada je predao selam, reče: 'Allah ti se smilovao, šta misliš o ovom namazu, da li je farz ili neka nafila?' On reče: 'Bio je to farz namaz, namaz kako bi obavio i Allahov Poslanik, s.a.v.s. Nisam pogriješio ništa, osim ako bih šta u neznanju učinio.'" Allahov bi Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Nemojte sami sebi otežavati, pa da vam Allah prihvati kao obavezu. Jer, zaista, ima ljudi koji sami sebi uzmu u obavezu, pa ih onda Allah, dž.š., to i zaduži. To je ostatak običaja u samostanima i kućama, monaštvo kao novotarija koja im nije propisana."

Zatim su sutradan ustali i rekli: "Uzjašimo da šta vidimo i saznamo." "Da", reče, pa su svi izumrli i nestali, a samo su ruševine ostale, pa rekoše: "Poznaješ li one kuće?" On reče: "Ono što me naučilo o njima i njihovim stanovnicima jeste da su ih uništili razvrat i zavidnost. Zavidnost gasi svjetlo dobrih djela, a blud to potvrđuje ili poriče. Oko čini zinaluk, ruka, stopala, tijelo i jezik, a spolni organ to potvrdi ili porekne." Imam Ahmed navodi od Ebu Seida el-Hudrija, r.a.: (363) "da mu je došao jedan čovjek i rekao: 'Daj mi kakav dobar savjet.' On je odgovorio: 'Pitaš me o onome što sam i ja tražio od Allahova Poslanika, s.a.v.s., prije tebe. Preporučujem ti bogobojaznost, jer je ona glavna svakom drugom činu. Dužan si ići u džihad, jer je to islamsko monaštvo. čini zikr Allahu, dž.š., i uči Kur'an, jer je to tebi milost na nebu, a spomen na Zemlji.'" Ovaj hadis bilježi samo Ahmed, a Allah najbolje zna.

"O vi koji vjerujete - Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vjerujte, On će vam dvostruku milost Svoju darovati, i dat će vam svjetlo pomoću kog ćete ići, i oprostit će vam, jer Allah prašta i milostiv je - /28/ i neka sljedbenici Knjige znaju da oni nikakvu Allahovu blagodat neće dobiti, jer je blagodat samo u Allahovoj ruci - daje je onome kome On hoće; a u Allaha je blagodat najveća." /29/

Već je prethodno spomenuto da se u vjerodostojnom predanju navodi od Ebu-Musaa el-Eš'arije da će vjernicima ehli-kitabijama biti data dvostruka nagrada, kao što kaže 54. ajet sure "El - Kasas". Seid ibn Džubejr kaže: "Nakon što su se obradovale ehli-kitabije da će dobiti dvostruku nagradu, Allah, dž.š., objavljuje ajet vezan za ovaj ummet: "O vi koji vjerujete - Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vjerujte, On će vam dvostruku milost Svoju darovati", tj. sve će biti duplo. "...od Svoje milosti" i dodaje im "...i dat će vam svjetlo pomoću koga ćete ići", tj. uputu pomoću koje će se izići iz sljepila i neznanja. "...i oprostit će vam." Odlikovanje će biti svjetlo i oprost. Ovako navodi Ibn-Džerir. Ovaj je ajet kao i riječi Uzvišenog: "O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati, pa ćete istinu od neistine moći rastaviti i preko ružnih postupaka vaših će prijeći i oprostit će vam, a Allahova je dobrota neizmjerna." (8:29) 

Ahmed navodi od Ibn-Omera, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (364)  "Vaš je primjer i primjer jevreja i kršćana kao primjer čovjeka koji koristi radnike, pa kaže: 'Ko će mi raditi od sabaha do podne za kirat?' 'Zašto ne' - rekoše jevreji. Zatim upita: 'Ko će mi raditi od podne do ikindije za kirat i kirat?' 'Zašto ne' - rekoše kršćani. Zatim upta: 'Ko će mi raditi od ikindije do akšama za po dva kirata? Pa da, vi ćete to raditi.' Nakon toga su se kršćani i jevreji razljutili, pa rekoše: 'Mi više radimo, a manje nam je dato.' On reče: 'Da li sam vam učinio nepravdu, uskratio nešto od plaće?' Oni rekoše: 'Ne', a onda on reče: 'To je moja dobra volja i mogu dati koliko ja hoću.'" Navodi ga i Buharija. Ibn-Džerir kaže, u vezi s Allahovim, dž.š., riječima: 'i neka sljedbenici Knjige znaju da oni nikakvu Allahovu blagodat neće dobiti...', neka budu sigurni i uvjereni da oni ne mogu spriječiti ono što Allah dadne, niti dati ono što On uskrati." "...jer je blagodat samo u Allahovoj ruci - daje je kome On hoće, a u Allaha je blagodat najveća."

Kraj skraćenog komentara sure "El-Hadid"; Allahu pripada zahvala i dobročinstvo i od Njega je zaštita!

Tefsir Ibn Kesir - Sura El-Mudžadela

"Allah je čuo riječi one koja se s tobom o mužu svome raspravljala i Allahu se jadala, a Allah čuje razgovor vaš međusobni, jer Allah, uistinu, sve čuje i sve vidi." /1/

Prenosi Imam Ahmed da je Aiša, r.a., rekla: (365) "Hvala Allahu, Čiji sluh upija sve glasove. Došla je žena Vjerovjesniku, s.a.v.s., da se požali na svoga muža i s njim je razgovarala, a ja je nisam čula i bila sam na kraju sobe. Allah, dž.š., tada je objavio: "Allah je čuo riječi one koja se s tobom o mužu svome raspravljala..." Ovo predanje na isti način, kao muallek hadis, bilježi El-Buhari u poglavlju "Et-Tehvid" i citira navedeni hadis. Bilježe ga, također, En-Nesai, Ibn-Madže, Ibn Ebi-Hatim, Ibn-Džerir od El-Ameša, na više načina. Muž spomenute žene je Evs ibn es-Samit, a njeno ime je Havla bint Sa'lebe. On je imao umni poremećaj i kada bi mu se pogoršalo, rekao bi joj da mu više nije dopuštena, kao što nije ni majka njegova. Ibn Ebi-Hatim prenosi od Aiše, r.a., da je rekla: (336) "Blagoslovljen nek je Allah, Čiji sluh sve upija. Ja sam čula riječi Havle bint Sa'lebe, a nešto mi je i promaklo. Tužila se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., na svoga muža, govoreći: 'Allahov Poslaniče, pojeo je moj imetak, upropastio moju mladost, mnogu sam mu djecu izrodila, pa kada sam ostarjela i djecu prestala rađati, rekao mi je da mu više nisam dopuštena kao ni majka njegova. Bože moj, ja Ti se jadam...' Aiša kaže: ...i nije prestala dok Džibril, a.s., nije sišao sa ajetom: 'Allah je čuo riječi one koja se s tobom o mužu svome raspravljala...'"

"Oni od vas koji ženama svojim reknu da im više nisu dopuštene, kao što im nisu dopuštene majke njihove, a one nisu majke njihove, majke njihove su samo one koje su ih rodile, oni, zaista, govore ružne riječi i neistinu - a Allah sigurno briše grijehe i prašta." /2/ "Oni koji ženama svojim reknu da im nisu dopuštene, kao što im nisu dopuštene majke njihove, a onda odluče da s njima nastave živjeti, dužni su, prije nego što jedni drugo dodirnu, jednog roba ropstva osloboditi. To vam se naređuje - a Allah dobro zna šta vi radite. /3/ "Onaj koji ne nađe, dužan je dva mjeseca postiti uzastopce prije nego jedno drugo dodirnu. A onaj ko ne može, dužan je šezdeset siromaha nahraniti, zato da biste potvrdili da u Allaha i Poslanika Njegova vjerujete - to su Allahovi propisi. A nevjernike čeka kazna bolna." /4/

Prenosi Imam Ahmed da je Huvejla bint Sa'lebe rekla: (367) "Tako mi Allaha, ja i Evs ibn Samit smo bili povod objavljivanja početka sure El-Mudžadela" - pa dalje kaže - "Bila sam kod njega a već je ostario i loše ćudi postao. Ušao mi je jednog dana pa sam mu nešto odgovorila, a on se razljuti i reče: 'Ti si meni kao leđa moje majke.' Zatim je izišao i sjedio neko vrijeme na mjestu gdje se sastajalo njegovo društvo, a potom ponovo dođe želeći me protivno mojoj volji. Ja rekoh: 'Ni u kom slučaju. Tako mi Onog u Čijoj je ruci Huvejlina duša, ti mi se nećeš približiti!' Ja rekoh što rekoh, a Allah i Njegov Poslanik doniješe propis o nama. On se baci na mene, a ja ga odbih i nadvladah ga, kako žena savladava starca i odgurnuh ga od sebe. Zatim iziđoh do jedne od svojih komšinica, pa pozajmih od nje odjeću i uputih se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i sjedoh pred njega.

Ispričah mu šta sam doživjela od svog muža i počeh se tužiti na njegovu lošu ćud, a Poslanik poče opetovati: 'Huvejla, tvoj muž je starac, pa se boj Allaha u pogledu njega.' Tako mi Allaha, nisam ni završila, a u vezi sa mnom dođe objava, pa je Allahovog Poslanika, s.a.v.s., tada snašlo ono što ga je inače snalazilo u takvim trenucima, a zatim se smiri i reče mi: 'Huvejla, Allah u vezi s tobom i tvojim mužem spusti objavu', a potom mi prouči: "Allah je čuo riječi one koja se s tobom o mužu svome raspravljala i Allahu se jadala - a Allah čuje i razgovor vaš međusobni, jer Allah, uistinu, sve čuje i sve vidi..." - do riječi: "...a nevjernike čeka kazna bolna." Božiji Poslanik, s.a.v.s., nakon ovoga me posavjetova: 'Naredi mu da oslobodi roba', 'Allahov Poslaniče, on nema šta osloboditi.' 'Neka uzastopno posti dva mjeseca!' 'Tako mi Allaha, on je oronuo starac. On ne može postiti.' 'Neka nahrani šezdeset siromaha tovarom hurmi!' "Allaha mi, Allahov Poslaniče, nema on toga." "Mi ćemo mu, sigurno, pomoći ferekom hurmi!" 'Allahov Poslaniče, i ja ću mu pomoći drugim ferekom.' 'Ispravno i lijepo si postupila, pa idi i podijeli to kao sadaku za njega, a zatim se korektno ponašaj prema svome mužu' - i ona potom reče: 'To sam i učinila.'" Prenosi ga i Ebu - Davud u svom Sunenu, u poglavlju Et-Talak, a tačno je da je ovo bio povod objave prethodne sure. Onaj koji je u mjesecu ramazanu rekao svojoj ženi da mu nije dopuštena, kao ni majka njegova, a zatim ju je noću obljubio, nije, ustvari, Evs ibn es-Samit, nego je to slučaj koji se desio nakon slučaja Evsa ibn es-Samita i njegove žene, na što ukazuje i kontekst oba spomenuta događaja. Hasif prenosi od Mudžahida, da je Ibn-Abbas rekao: "Prvi koji je rekao svojoj ženi da mu nije dopuštena, kao što nije ni majka njegova jeste Evs ibn es-Samit, a njegova žena je Havla bint Sa'lebe bint Malik." Ovo prenosi Ibn-Džerir. Allah, dž.š., kaže:

 "Oni od vas koji ženama svojim reknu da im nisu više dopuštene, kao što im nisu dopuštene majke njihove..." Korijen riječi "zihar" (kada suprug kaže svojoj supruzi da mu nije dopuštena kao ni majka njegova) spomenute u gornjem ajetu, u arapskom jeziku je izveden iz pojma "zahr" (leđa). Kada bi neko od njih prekidao svoje obaveze muža prema ženi, rekao bi joj: "Ti si mi poput leđa moje majke." U šerijatskom pravnom smislu, zihar se odnosi i na sve ostale dijelove tijela, ugledanjem na ovo sa leđima. U predislamsko doba, zihar je podrazumijevao razvod braka. Međutim, Allah, dž.š., olakšao je ovoj ummi i dao mogućnost iskupa (keffaret) za ovaj čin, ne smatrajući ga razvodom braka, kao što su ga oni sankcionirali u predislamskom dobu. Ovo je stav mnogih islamskih znanstvenika prve generacije. "...A one nisu majke njihove, majke njihove su samo one koje su ih rodile..." Supruga na osnovu muževih riječi: "Ti si meni kao majka", ili "poput moje majke", ili "kao leđa moje majke", i sličnim izrazima, ne postaje njegova majka. Njegova je majka samo ona koja ga je rodila. Zbog toga Allah, dž.š., kaže: "...Oni, zaista, govore ružne riječi i neistinu...", tj. bestidne i ništavne riječi.

 "...A Allah sigurno briše grijehe i prašta...", tj. ono što ste uradili u predislamsko doba, kao i onom koga je jezik preduhitrio, a to, zbilja, izricatelj nije namjeravao, kao što prenosi Ebu-Davud (368): "...da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., čuo nekoga kako govori svojoj supruzi: 'Sestro moja', a on ga upita: 'Ona je tvoja sestra?!'" Ovo su bile riječi osude, ali same mu riječi Muhammed, a.s., nije zabranio, jer ih on nije, istinski, namjeravao izreći, a da jeste bile bi mu zabranjene, jer nema, uistinu, razlike između majke s jedne strane, i sestre, tetki (očeve i majčine sestre) i drugih srodnika, s druge... "Oni koji ženama svojim reknu da im nisu dopuštene, kao što im nisu dopuštene majke njihove, a onda odluče s njima nastaviti živjeti..." Sintagma (vraćanje na ono što su rekli) po jednima znači ponavljanje toga izraza, što je ništavan stav, dok Ahmed ibn Hanbel smatra da to podrazumijeva vraćanje spolnom općenju, odnosno njegova čvrsta odluka o tome. U tom slučaju općenje mu nije dopušteno dok se ne iskupi spomenutim iskupom (keffaretom). Po jednom Malikovom stavu misli se na spolno općenje, što je, također, mišljenje Seida ibn Džubejra. Hasan El-Basri smatra da se pod tim misli na spolno općenje, a sam nije uzimao za zlo ako bi se neko zabavljao sa suprugom i prije izvršavanja iskupa (keffareta), ali bez spolnog općenja. Alija ibn Ebi-Talha prenosi da je Ibn-Abbas rekao da se pod izrazom "mese" (dodirivanje) spomenuto u ajetu: "...prije nego što jedni drugo dodirnu..." podrazumijeva, ustvari, spolno općenje.

Allahove, dž.š., riječi: "...da jednog roba ropstva oslobode..." podrazumijeva se potpuno oslobađanje jednog roba prije nego supružnici jedno drugo dodirnu. Rob je ovdje u općenitom smislu i ne ograničava se na roba mu'mina, dok je iskup za ubojstvo rob mu'min. Eš-Šafi'i, Allah mu se smilovao, svodi ajet, koji je ovdje u općenitoj formi, na taj koji je ograničen samo na roba mu'mina zbog jedinstvenog razloga oslobađanja roba i Svoje mišljenje ojačava Poslanikovim, s.a.v.s., riječima: "...oslobodi je, jer je ona vjernica." Hafiz Ebu-Bekr el-Bezzar prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: (370) "Došao je neki čovjek Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i kazao mu: 'Ja sam rekao svojoj ženi da mi nije dopuštena kao ni majka moja, a zatim sam je obljubio prije nego što sam se iskupio.' Zar Allah, dž.š., nije rekao: "Prije nego što jedni drugo dodirnu?!" - upita ga Allahov Poslanik, s.a.v.s. "Svidjela mi se", reče čovjek, a Poslanik će na to: "Ustegni se od nje dok se ne iskupiš!" Zatim El-Bezzar prenosi tvrdnju da se od Ibn-Abbasa ne prenosi ništa vjerodostojnije od ovoga, a o Ismailu ibn Muslimu, koji se spominje u senedu ovog predanja, izrečene su neke kritike iako od njega prenose brojni islamski znanstvenici. Iz hadisa se može razumjeti da je Poslanik, s.a.v.s., naredio samo jedan iskup. "A Allah dobro zna ono što vi radite..." On je upoznat sa onim što će vas preporoditi, a zna vaše stanje. "Onaj ko ne nađe dužan je...", tj. ovim redoslijedom: oslobađanje roba, post, ishrana potrebnih, kao što se to pouzdano navodi u oba sahiha u slučaju čovjeka koji je spolno općio sa svojom ženom u ramazanu.

 "Zato da biste u Allaha i Poslanika Njegova vjerovali", tj. propisali smo to zbog ovoga. "To su Allahovi propisi", tj. Njegove zabrane, pa ih nemojte kršiti. "A nevjernike čeka kazna bolna", tj. one koji nisu uzvjerovali i nisu prihvatili propise ovog zakonodavstva (Šerijata). Nemojte smatrati da će oni biti spašeni tog iskušenja, "Nikada!!" Nije onako kako oni pretpostavljaju, nego njih čeka patnja užasna i na ovom i na budućem svijetu.

"Doista, oni koji su neposlušni Allahu i Poslaniku Njegovu bit će osramoćeni, kao što su bili osramoćeni i oni prije njih. A Mi smo objavili jasne znake, a nevjernike čeka sramna patnja /5/ na Dan kad ih Allah sve oživi, pa ih obavijesti o onom šta su radili; Allah je o tome račun sveo, a oni su to zaboravili - Allah je svemu svjedok." /6/ "Zar ne znaš da Allah zna sve što je na nebesima i što je na Zemlji? Nema tajnih razgovora među trojicom, a da On nije četvrti, ni kad ih je manje, ni kad ih je više, a da On nije s njima gdje god oni bili; On će ih na Sudnjem danu obavijestiti o onom što su radili, jer Allah sve dobro zna." /7/

 Allah, dž.š., obavještava o onima koji oponiraju Njemu i Njegovu Poslaniku i opiru se Njegovu zakonodavstvu: "Bit će osramoćeni, kao što su bili osramoćeni i oni prije njih", tj. bit će prezreni, prokleti, poniženi, kao što je učinjeno sa onim ranijim koji su im slični bili. "Mi smo objavili jasne znake...", tj. očevidne, kojima se suprotstavlja i protivi samo bestidni, oholi nevjernik. "A nevjernike čeka sramna patnja", kao nadoknada za to što iz oholosti nisu slijedili, niti su se za Allahovim zakonom povodili, niti su ponizni bili. "Na Dan kada ih Allah sve oživi...", a to će biti na Sudnjem danu, gdje će Allah sakupiti i prve i potonje na jednom platou. "Pa ih obavijesti o onom što su radili", tj. pa ih izvijesti o dobru i zlu koje su počinili. "Allah je o tome račun sveo, a oni su to zaboravili", tj. Allah je to precizirao i registrirao protiv njih, a oni sami su zaboravili šta su činili.

"Allah je svemu svjedok", tj. nije Mu strano, niti skriveno ništa, i On ne zaboravlja. Allah, dž.š., potom kaže, obavještavajući o obuhvatnosti Svojim znanjem svega stvorenoga, o nadziranju njih, slušanju njihova govora i viđenja njih kad god i gdje god se nađu: "Zar ne znaš da Allah zna sve što je na nebesima i što je na Zemlji? Nema tajnih razgovora među trojicom." Riječ znači (tajna), tj.nema sašaptovanja među trojicom... "A da On nije četvrti, ni među petericom, a da On nije šesti, ni kad ih je manje, ni kad ih je više, a da On nije s njima gdje god oni bili...", tj. nadzire ih, sluša njihove razgovore, tajne i sašaptavanja, a povrh toga Njegovi izaslanici pišu njihove tajne razgovore uz Allahovo znanje i slušanje. Allah, dž.š., kaže: "Zar oni misle da Mi ne čujemo šta oni nasamo razgovaraju i kako se među sobom dogovaraju?
Čujemo Mi, a izaslanici Naši, koji su uz njih, zapisuju." (43:80) Na osnovu ovoga mnogi iznose konsenzus da se pod ovim ajetom mislilo na prisutnost Allahova znanja i nesumnjivo je da se to željelo istaći. Međutim, Njegov sluh, uz znanje, također, obujmljuje ih, kao i pogled koji ih obuhvata i dostiže. On nadzire Svoja stvorenja i ništa Mu od njihovih aktivnosti nije skriveno. Zatim Allah, dž.š., kaže: "On će ih na Sudnjem danu obavijestiti o onom što su radili, jer Allah sve dobro zna." Imam Ahmed kaže: "Ajet je počeo govorom o znanju i tim govorom i završava."

"Zar ne vidiš one kojima je zabranjeno da se sašaptavaju kako se zatim vraćaju onome što im je zabranjeno i sašaptavaju se o grijehu i neprijateljstvu i neposlušnosti prema Poslaniku. A kad ti dolaze, pozdravljaju te onako kako te Allah nikad nije pozdravio, i među sobom govore: 'Trebalo bi da nas Allah već jednom kazni za ono što govorimo!' Dovoljan će im biti Džehennem! U njemu će gorjeti, a grozno je on prebivalište!" /8/ "O vjernici, kada među sobom tajno razgovarate, ne razgovarajte o grijehu i neprijateljstvu i neposlušnosti prema Poslaniku, već razgovarajte o dobročinstvu i bogobojaznosti i bojte se Allaha, pred Kojim ćete skupljeni biti." /9/ "Sašaptavanje je posao šejtanski, da bi rastužio one koji vjeruju, a to ne može njima nimalo nauditi, osim ako to Allah dopusti. A vjernici neka se samo u Allaha pouzdaju! /10/

Prenosi Ibn Ebi-Nudžejm da je Mudžahid rekao da se u ajetu: "Zar ne vidiš one kojima je zabranjeno da se sašaptavaju kako se zatim vraćaju onome što im je zabranjeno...", govori o jevrejima. Isto smatra i Mukatil ibn Hajjan, te dodaje: (371) "Vjerovjesnik, s.a.v.s., izmirio se sa jevrejima, a oni bi, kada bi prošao neki od ashaba Vjerovjesnika, a.s.v.s., sjeli i sašaptavali se tako da bi pravovjerni pomislio da se oni sašaptavaju o njegovu ubojstvu ili drugom što bi prezirao. Pa kada bi to pravovjerni vidio, prepao bi se i izabrao bi drugi put. Vjerovjesnik, s.a.v.s., nakon toga im je zabranio sašaptavanje, međutim, oni se toga nisu prošli i nastavili su s tim, pa Allah tada objavljuje: "Zar ne vidiš one kojima je zabranjeno da se sašaptavaju kako se vraćaju onome što im je zabranjeno; sašaptavaju se o grijehu i neprijateljstvu i neposlušnosti prema Poslaniku", tj. međusobno razgovaraju o grijehu, koji je njima svojstven "i neprijateljstvu", koje se odnosi na druge, a jedan od njigovih vidova jeste neposlušnost prema Poslaniku, s.a.v.s., i suprotstavljanje njemu, na čemu su ustrajni bili i jedni drugima preporučivali: "A kad ti dolaze, pozdravljaju te onako kako te Allah nikad nije pozdravio." Ibn Ebi-Hatim prenosi od Aiše, r.a., da je rekla: (372)

"Došli su jevreji kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i pozdravili ga: 'Smrt tebi, Ebu-Kasime!', a Aiša otpozdravi: 'I vama smrt!' Allahov Poslanik, s.a.v.s., tada reče: 'Aiša, Allah, uistinu, ne voli neuljudnost i bestidnost.' 'Zar ih nisi čuo, govore: Smrt tebi!' 'Zar ti nisi čula da sam rekao: I vama!' pa je Allah, dž.š., objavio: 'A kada ti dolaze, pozdravljaju te onako kako te Allah nikad nije pozdravio...'" U sahih hadisu u drugom predanju kaže se: (373) "...da je ona njima rekla: 'I vama smrt i poniženje i prokletstvo'", te da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ono što reknemo za njih nama se uslišava. A njima se ne uslišava ono što reknu za nas!" "I među sobom govore: 'Trebalo bi da nas Allah već jednom kazni za ono što govorimo...'", tj. ovo čine, a među sobom govore: "Da je ovo Vjerovjesnik, Allah bi nas kaznio za ono što o njemu tajno govorimo, jer Allah zna ono što tajimo", pa Allah, Uzvišeni, kaže: "Dovoljan će im biti Džehennem!", tj. bit će im dovoljan Džehennem na budućem svijetu. "U njemu će gorjeti, a grozno li je on prebivalište!" Zatim, Uzvišeni, odgajajući Svoje pravovjerne robove, ukazuje im da ne budu poput nevjernika i licemjera: "O vjernici, kada među sobom tajno razgovarate, ne razgovarajte o grijehu i neprijateljstvu i neposlušnosti prema Poslaniku...", tj. kao što međusobno tako razgovaraju neuki nevjernici sljedbenika Knjige i licemjeri koji im potpomažu u njihovoj zabludi. "Već razgovarajte o dobročinstvu i bogobojaznosti, i bojte se Allaha, pred Kojim ćete sakupljeni biti", tj. pa će vas obavijestiti o svim vašim izričajima i djelima koja je registrirao i po njima će vas nagraditi. 

Imam Ahmed bilježi od Safvana ibn Muhriza da je rekao: (374) "Držao sam Ibn Omera za ruku kada se pojavi pred njim neki čovjek, pitajući: "Šta si čuo od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaže o međusobnom tajnom razgovaranju na Sudnjem danu?" "Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kazuje: "Allah će doista, Sebi približiti vjernika i na njega staviti Svoju koprenu, skrivajući ga od ljudi i konstatirat će mu njegove grijehe, govoreći mu: "Znaš li za taj grijeh? Znaš li za ovaj? Znaš li za onaj?, tako da mu konstatira sve grijehe i on će pomisliti da je upropašten, a onda će Allah, dž.š., reći: "Ja sam ti ih prekrio na dunjaluku, a danas ti ih opraštam, a zatim će mu biti data Knjiga njegovih dobrih djela. Za nevjernike i licemjere svjedoci će reći: "Ovo su oni koji su lagali na svoga Gopodara. Neka je prokletstvo na one koji su sami sebi nasilje počinili." (Hadis se navodi u oba Sahiha u predanju Katadea.) "Sašaptavanje je posao šejtanski, da bi rastužio one koji vjeruju, mada to ne može njima nimalo nauditi, osim ako to Allah dopusti. A vjernici neka se samo u Allaha pouzdaju!" Misli se na sašaptavanje, odnosno šaptanje kada se vjerniku čini da se radi o zlu. "Posao šejtanski, da bi rastužio one koji vjeruju...", tj. šejtanska obmana onih koji se sašaptavaju da bi nanijeli zlo pravovjernima, a to njima neće ništa nauditi, osim ako to Allah dopusti. A ako neko osjeti nešto od toga, neka zatraži utočište kod Allaha, dž.š., i neka se osloni na Njega i neće mu uz Allahovo dopuštenje ništa naštetiti. Imam Ahmed bilježi da je Abdullah ibn Mes'ud rekao: (375) "Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: 'Ako vas je trojica, nemojte da se dvojica došaptavaju mimo trećeg, jer će ga to rastužiti.'" (Buharija i Muslim u 'Amešovom predanju).

"O vjernici, kad vam se kaže: 'Načinite mjesta drugima tamo gdje se sjedi' - vi načinite, pa i vama će Allah mjesto načiniti; a kad vam se rekne: 'Dignite se' - vi se dignite, i Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. A Allah dobro zna ono što radite." /11/

Allah, dž.š., odgajajući Svoje robove - vjernike, naređuje im da čine dobro jedni drugima na sijelima: "O vjernici, kad vam se kaže: 'Načinite mjesta drugima tamo gdje se sjedi...'" Jedni gornju riječ čitaju u jednini: "Vi načinite, pa i vama će Allah mjesto načiniti..." Stoga što je nagrada prema djelima (od istog vida djelovanja), kao što se kaže u hadisu: (376) "Ko radi Allaha izgradi džamiju, Allah će mu izgraditi kuću u Džennetu." Slični primjeri su brojni. Stoga Allah, dž.š., kaže: "Vi načinite, pa i vama će Allah mjesto načiniti." Katade kaže: "Ovaj je ajet objavljen o skupovima na kojima se spominjao Allah, dž.š. Kada bi oni vidjeli nekoga da se približava, skupili bi se oko Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa im je Allah, dž.š., naredio da načine mjesta jedni drugima. Kaže Mukatil: "Doznali smo da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Smilovao se Allah čovjeku koji načini mjesta svome bratu.'" 

Imam Ahmed i Eš-Šafi bilježe od Ibn-Omera da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (378) "Neka čovjek ne diže drugoga sa njegova mjesta da bi tu sjeo, nego raširite se i mjesta načinite" (hadis bilježe oba Sahiha). Šerijatski pravnici su se razišli u pogledu ustajanja onome ko dođe na sijelo i o tome postoji nekoliko stavova: jedni to dozvoljavaju argumentirajući svoj stav hadisom: (379) "Ustanite ka vašem vođi i spustite ga." Drugi to, pak, zabranjuju, argumentirajući to hadisom: (380) "Ko voli da mu ustaju ljudi, neka sebi pripremi mjesto u vatri." U Sunenenima se navodi (381) da im nije bilo draže osobe od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.; a kada bi on ušao oni ne bi ustajali pred njim jer su znali da on to prezire. Prenosi se da su Ibn-Abbas i drugi rekli o Allahovim, dž.š., riječima: "Kad vam se kaže: 'Načinite mjesta drugima tamo gdje se sjedi' - vi načinite, pa i vama će Allah mjesto načiniti." Da se one odnose na ratne skupove. Dok je značenje Allahovih, dž.š., riječi: "A kad vam se rekne: 'Diginite se' - vi se dignite...", tj. krenite u borbu. Katade kaže: "Kada se pozovete na dobro, odazovite se", a Abdurrahman ibn Zejd ibn Eslem kaže: "Kada vam se naredi da se raziđete, raziđite se", kao što Allah, dž.š., kaže: "A ako vam se rekne: 'Vratite se!' - vi se vratite." (24:28)

 "I Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. A Allah dobro zna ono što radite", tj. nemojte vjerovati da kada neko od vas načini mjesta svome bratu koji mu prilazi ili kada mu se naredi da iziđe pa to učini, da će mu to umanjiti ugled, ne, nego time zadobiva veći položaj kod Allaha, a Allah, dž.š., to mu neće upropastiti, nego će ga nagraditi i na ovom i na budućem svijetu. Onaj koji je ponizan Allahu, Allah će mu povisiti ugled i učiniti ga spominjanim. "A Allah dobro zna šta radite", tj. dobro zna ko je zaslužan toga, a ko nije.

"O vjernici, kad (hoćete da) s Poslanikom tajno razgovarate, prije vašeg (tajnog) razgovora milostinju udijelite. To je za vas bolje i čistije. A ako ne nađete (ništa) - pa, Allah, zaista, prašta i milostiv je." /12/ "Zar vas je strah da prije razgovora svoga milostinju udijelite?! A ako ne udijelite i Allah vam oprosti, onda namaz obavljajte i zekat dajite i budite pokorni Allahu i Poslaniku Njegovu! Allah dobro zna ono što vi radite." /13/

 Allah, dž.š., naređuje Svojim robovima, vjernicima, kada neko od njih želi tajno razgovarati sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., tj. da mu se povjeri, da prije toga da sadaku koja će ga očistiti i duhovno i materijalno i pripraviti da bude podoban za taj trenutak. Stoga, Allah, dž.š., kaže: "To je za vas bolje i čistije", a zatim kaže:"A ako ne nađete (ništa)", tj. ako to niste u mogućnosti zbog siromaštva. "Pa Allah, zaista, prašta i milostiv je." Naređuje to samo onima koji su sposobni za to, a onda kaže: "Zar vas je strah da prije razgovora svoga milostinju udijelite?!", tj. bojite li se da će propis o obaveznosti sadake, prije razgovora sa Poslanikom, postati trajan. "A ako ne udijelite...", pa je Allah, dž.š., derogirao obaveznost ovog propisa njima. Kaže se da je jedini prakticiraoao ovaj ajet prije njegova derogiranja Alija ibn Talib, r.a. Ibn-Džerir prenosi da je Alija ibn Ebi - Talib, r.a., rekao: (382) "Kazao je Vjerovjesnik, s.a.v.s.: 'Što misliš, jedan dinar?' 'Neće biti u mogućnosti.' 'Pola dinara?' 'Neće moći.' 'Pa što onda da daju?' 'Ječam.' 'Doista, ti si skroman!'" Pa je onda objavljen ajet: "Zar vas je strah da prije razgovora svoga milostinju udijelite?!" Alija kaže: "Preko mene je Allah olakšao ovom ummetu." Ma'mer prenosi od Katade da je rekao: " Ajet: 'O vjernici, kad hoćete s Poslanikom tajno razgovarati, prije vašeg razgovora milostinju udijelite', derogiran je, a bio je pravosnažan samo jedan dio dana." Slično ovome prenosi Abdurrezak od Alija: "Niko ovaj ajet nije prakticirao izuzev mene dok nije derogiran, a bio je pravosnažan samo jedan kratki vremenski period."

"Zar ne vidiš one koji prijateljuju s ljudima na koje se Allah rasrdio? Oni nisu ni vaši ni njihovi, i zaklinju se na laži, a oni (to) znaju." /14/ "Allah je njima pripremio tešku kaznu, jer je zaista, ružno ono što rade": /15/ "Uzeli su svoje zakletve štitom, pa odvraćaju od Allahova puta; njih čeka sramna kazna." /16/ "Ni bogatstva njihova, ni djeca njihova im nimalo neće pomoći kod Allaha, oni će biti stanovnici u vatri, u kojoj će vječno boraviti." /17/ "Na Dan u koji će ih Allah sve oživiti oni će se Njemu zaklinjati, kao što se vama zaklinju, misleći da će im to nešto koristiti. Oni su, doista, pravi lažljivci."/18/ "Njima je ovladao šejtan i učinio da zaborave spominjati Allaha, oni su šejtanova stranka, a zbilja, stranka šejtanova gubitnici su pravi." /19/

 Allah, dž.š., osuđuje tajno prijateljevanje licemjera sa nevjernicima, a oni istovremeno nisu ni sa nevjernicima, niti sa pravovjernim, kao što Allah, dž.š., kaže: "...Neodlučni su kome će se privoljeti, da li ovima ili onima" (4:143), a ovdje Uzvišeni kaže: "Zar ne vidiš one koji prijateljuju s ljudima na koje se Allah rasrdio?", tj. na jevreje, a zatim Uzvišeni kaže: "Oni nisu ni vaši ni njihovi", tj. oni, realno, nisu dio vas, o pravovjerni, a niti od onih s kojima prijateljuju, jevreja. Zatim, Allah Uzvišeni kaže: "I zaklinju se na laži, a oni (to) znaju", tj. oni su svjesni da lažu kada se zaklinju, a to je tzv. (lažna zakletva), poglavito u situaciji prokletstva u kojoj su, sačuvao nas Allah toga, pa, oni, doista, kada sretnu pravovjerne kažu da vjeruju i kada dođu Poslaniku zaklinju mu se Allahom da su vjernici, a oni sami su svjesni da se lažno zaklinju, jer ne vjeruju da je istina ono što govore. Zbog toga, Allah svjedoči da oni lažu u svojim zakletvama i dokazivanjima toga. "Allah je njima pripremio tešku kaznu jer je, zaista, ružno ono što rade", tj. pripremio im je Allah užasnu kaznu zbog njihova prijateljevanja sa nevjernicima, a neprijateljstva i varanja pravovjernih.

Zbog toga Allah, dž.š., kaže: "Uzeli su svoje zakletve štitom, pa odvraćaju od Allahova puta", tj. manifestiraju vjerovanje, a gaje nevjerovanje, skrivaju se iza lažnih zakletvi i tako u zabludu dovode one koji ne poznaju njihovo stvarno stanje, pa smatraju da oni istinu govore. Ovim pojedince od Allahova puta odvraćaju. "Njih čeka sramna kazna", kao nadoknada za njihovo stalno korištenje zakletve Allahovim velikim imenom u lažnim, obmanjujućim zaklinjanjima. Zatim Allah, dž.š., kaže: "Ni bogatstva njihova ni djeca njihova im nimalo neće pomoći kod Allaha...", tj. to od njih neće odstraniti kaznu kada ih stigne. "Oni će biti stanovnici u vatri, u kojoj će vječno boraviti", a onda kaže: "…na Dan u koji će ih Allah sve oživiti", tj. proživijet će ih sve do posljednjeg na Sudnjem danu i nijednog neće izostaviti. "Oni će se Njemu zaklinjati, kao što se vama zaklinju, misleći da će im to nešto koristiti", tj. Allahu će se zaklinjati da su na uputi i pravom putu, kao što su se na ovom svijetu zaklinjali ljudima, jer onaj ko živi s određenim navikama, umire s njima, i s njima biva proživljen. Oni vjeruju da će im to koristiti kod Allaha, kao što im je to koristilo kod ljudi, koji su provodili nad njima propise prema onom što su ispoljavali, zato Allah, dž.š., kaže: "Misleći da će im to nešto koristiti", tj. ta njihova zakletva svojim Gospodarem.

Zatim Allah, dž.š., osuđujući njihova razmišljanja kaže: "Oni su, doista, pravi lažljivci", potvrđujući tako obavijest da oni lažu. Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Abbasa: (383) "da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., bio u hladu jedne od svojih soba sa grupom ashaba, a hlada gotovo da je nestalo, pa on reče: 'Doći će vam sada jedan čovjek koji gleda šejtanskim očima; pa kada vam dođe, nemojte s njim razgovarati.' Pa je došao plavi čovjek, te ga Allahov Poslanik, s.a.v.s., zovnu i sa njim stupi u razgovor: 'Zašto me vrijeđaš, ti i taj i taj?!', i nekoliko njih imenova, zatim čovjek ode i zovnu ih, pa se oni zaklinjaše i pravdaše. Tada je Allah, dž.š., objavio: 'Oni će se Njemu zaklinjati, kao što se vama zaklinju, misleći da će im to nešto koristiti. Oni su, doista, pravi lažljivci.'" Na ovaj način predanje navode Imam Ahmed i Ibn-Džerir. Stanje ovih jeste ono isto stanje u kojem će biti idolopoklonici, kada Allah, dž.š., kaže: "Neće im ništa drugo preostati nego da reknu: 'Allaha nam, Gospodara nam našeg, mi nismo nikoga Allahu ravnim smatrali!' 'Gledaj kako će oni sami sebi lagati, a neće im biti onih koje su bili izmislili.'" (6:23-24)

 Allah, dž.š., dalje kaže: "Njima je ovladao šejtan i učinio da zaborave spominjanje Allaha", tj. ovladao je njihovim srcima tako da je učinio da zaborave spominjati Allaha, dž.š., što je učinio i onima kojima je u cijelosti ovladao. U tom smislu prenosi Ebu-Davud od Ebu-Derd'a da je rekao: (384) "Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kaže: 'Nad svakom trojicom koja se nađu u nekom selu ili pustinji a zajednički ne obave namaz ovladao je šejtan, stoga namaz obavljaj u džematu! Zatim Uzvišeni kaže: 'Zbilja, stranka šejtanova gubitnici su pravi.'"

"Oni koji se suprotstavljaju Allahu i Poslaniku Njegovu bit će, sigurno, najgore poniženi." /20/ "Allah je zapisao: 'Ja i poslanici Moji sigurno ćemo pobijediti!' Allah je, zaista, moćan i silan." /21/ "Nećeš naći da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnažio, i On će ih uvesti u dženetske bašče, kroz koje će rijeke teći, da u njima vječno ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni su zadovoljni Njime. Oni su Allahova stranka a, doista, Allahova su stranka oni koji će sigurno uspjeti." /22/

Allah, dž.š., sada govori o nevjernicima koji se suprotstavljaju i protive Allahu i Njegovu Poslaniku, odnosno, oni su na jednoj strani, a Šerijat je na drugoj. Oni su nasuprot istine i njoj se protive. "Bit će, sigurno, najgore poniženi", tj. među poniženima i nesretnima i na ovom i na budućem svijetu. "Allah je zapisao: 'Ja i poslanici Moji sigurno ćemo pobijediti!'", tj. presudio je, zapisao i odredio da će pobijediti Allah, Njegova Knjiga, poslanici i pravovjerni Njegovi robovi i na dunjaluku i na ahiretu. Sretni kraj pripada bogobojaznima, a pomoć Allahova pravovjernima, kao što Allah, dž.š., reče: "Mi ćemo, doista, pomoći poslanike Naše i vjernike u životu na ovom svijetu, a i na Dan kad se dignu svjedoci." (40:51) Potom Allah, dž.š., kaže: "Nećeš naći da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi", tj. neće prijateljevati sa onima koji se suprotstavljaju Allahu i Njegovu Poslaniku, pa makar im bili i bliži srodnici, kao što Allah, dž.š., kaže: "Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kad ima vjernika, a onoga ko to čini - Allah neće štititi. To učinite jedino da biste se od njih sačuvali. Allah vas podsjeća na Sebe..." (3:28)

 Se'id ibn Abdulaziz kaže da je ovaj ajet u cijelosti objavljen zbog Ebu-Ubejda ibn Abdullaha ibn el-Džerraha, kada je ubio svoga oca u Bici na Bedru. Zbog toga Omer kaže: "Da je Ebu-Ubejde živ, postavio bih ga za halifu." U vezi s ovim je slučaj kada se Božiji Poslanik, s.a.v.s., savjetovao sa muslimanima o zarobljenicima Bedra. Ebu-Bekr es-Siddik je predložio da se otkupe i tim novčanim sredstvima ojačaju muslimani, pošto su to njihovi amidžići i rođaci, a tako će ih, možda, i Allah uputiti. Omer, tada, reče: "Ja ne mislim što i on. Allahov Poslaniče, omogući mi da ubijem tog i tog (rođaka Omerovog). A omogućio (dozvolio) je Aliji da ubije Ukajla, kao i još nekom, da Allah zna da u našim srcima nema ljubavi prema idolopoklonicima…" (dalje se navodi slučaj u cijelosti). "Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnažio", tj. onog čija je osobina da ne prijateljuje sa onim koji se protivi Allahu i Njegovu Poslaniku, pa makar mu to otac ili brat bio, i takvom Allah, dž.š., u srce vjerovanje usađuje i kiti ga pronicljivošću. "I On će ih uvesti u dženetske bašče, kroz koje će rijeke teći, da u njima vječno ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni će biti zadovoljni Njime." Ovdje se uviđa veličanstvena skrivena misao, a to je: pošto su se rasrdili na svoje srodnike i bližnje u ime Allaha, dž.š., On im u zamjenu daje da On bude njima zadovoljan, i da oni budu zadovoljni Njim zbog stalnih blagodati koje im je dao, velikog uspjeha i sveobuhvatne dobrote. "Oni su Allahova stranka..." Oni su Njegovi robovi i uživaju Njegove počasti. "A doista, Allahova stranka su oni koji će sigurno uspjeti."

Ukazuje se na njihov uspjeh i na dunjaluku i na ahiretu, nasuprot onima koji su na šejtanovoj strani. "A šejtanova stranka, zbilja, gubitnici su pravi." Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ez-Zijala ibn Ubbada da je rekao: "Pisao je Ebu-Hazim ez-Zuhriju: "Znaj da postoje dvije vrste časti: čast koju Allah, dž.š., daje Svojim prijateljima nad istim takvim. To su oni o kojima se ne govori, a likovi im se gube..." Opisani su i u jeziku Poslanika: (385) "Allah voli, doista, neprimjetne, bogobojazne, bezazlene; kada su odsutni, ne osjeti se njihovo odsustvo; a kada su prisutni, (ništa) ne zahtijevaju, njihova su srca svjetiljke Upute. Oni nalaze izlaza iz svake crne, zloslutne smutnje..." Ovo su prijatelji Allahovi za koje je On rekao: "Oni su Allahova stranka, a oni koji su Allahova stranka sigurno će uspjeti." Nuajm ibn Hamad prenosi od El-Hasana da je rekao: (386) Molio je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "Bože moj, ne daj pomoći ni blagodati Svoje ni grješniku, ni razvratniku, preko mene, jer ja u onome što si mi objavio nalazim i ovo: 'Nećeš naći da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju.'"

Ovo je završetak sažetka tefsira sure El-Mudžadela,a Allahu pripada hvala i dobročinstvo,samo On pruža zaštitu i na Njega se oslanjamo.