Tefsir Ibn Kesir - sura Es-Saff

Imam Ahmed bilježi od Abdullaha ibn Selama da je rekao: (424) "Raspravljasmo koji će od nas otići Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i pitati ga koja su djela najdraža Allahu, dž.š., pa niko od nas ne ustade, ali Allahov Poslanik, s.a.v.s., posla nama nekog čovjeka pa se okupismo, a on nam prouči ovu suru, tj. Es-Saff, u cijelosti." 

 "Allaha slavi (i veliča) ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, On je Silni i Mudri!"/1/ "O vjernici, zašto govorite ono što ne činite? " /2/ "Veoma je prezreno kod Allaha da govorite ono što ne činite!"/3/ "Allah voli one koji se na Njegovu putu bore u redovima kao da su zdanje (čvrsto) spojeno."/4/

Ranije je već nekoliko puta govoreno o Allahovim, dž.š., riječima: "Allaha slavi (i veliča) ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, On je Silni i Mudri!", i nema potrebe ponavljati Allahove, dž.š., riječi: "O vjernici, zašto govorite ono što ne činite?", osuda su onih koji nešto obećaju ili nešto kažu, a to ne ispune. Vjerodostojan je hadis koji se nalazi u oba Sahiha u kome se kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (425) "Tri su obilježja licemjera: kada obeća, iznevjeri; kada govori, laže; kada mu se nešto povjeri, pronevjeri." Zbog toga Allah, dž.š., ustvr|uje Svojim riječima: "Veoma je prezreno kod Allaha da govorite ono što ne činite! " Kaže Ibn-Abbas: "Neki pravovjerni su, prije nego što je bio propisan džihad, govorili: ‘Voljeli bismo kada bi nam Allah, dž.š., ukazao na Njemu najmilija djela pa da ih prakticiramo’, pa je Allah, dž.š., saopćio Svome Vjerovjesniku, s.a.v.s., da su mu najmilija djela: vjerovanje, bez sumnjanja, u Njega, i džihad protiv grješnika koji se suprotstavljaju vjerovanju, i ne prihvaćaju ga. Pa kada je spuštena obaveza džihada nekim pravovjernim nije bilo po volji i učinila im se teškom, te je Allah, dž.š., rekao: "O vjernici, zašto govorite ono što ne činite?" "Allah voli one koji se na Njegovu putu bore u redovima kao da su bedem čvrsti."

Ovo je Allahovo, dž.š., izviješće da voli Svoje robove - vjernike koji su u redovima poredani sučelice neprijatelju Allahovu u ratnom metežu, bore se na Allahovom putu protiv onih koji ne vjeruju u Allaha, da bi Allahova riječ bila dominirajuća, a Njegova vjera bila nadre|ena ostalima. On voli da oni budu poput zdanja čiji su dijelovi sjedinjeni. Imam Ahmed prenosi od Ebu - Seida el-Hudrija, r.a., da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao je: /426/ ‘Allah se trojici osmjehuje: - čovjeku koji noću bdije; ljudima koji formiraju safove za obavljanje namaza; borcima koji se u redovima bore.'" Katade kaže o Allahovim, dž.š., riječima: "Kao da su zdanje (čvrsto) spojeno", zar nisi vidio da vlasniku zdanja nije drago da mu bude gra|evina razbijena, na isti način, dž.š., ne voli da Njegova naredba bude razbijena, jer Allah, dž.š., odredio je da u borbi pravovjerni budu u borbenim redovima, u safovima za vrijeme obavljanja namaza, zato ispoštujte Allahovu naredbu, jer ona je zaštita onom koji je prihvati."

"Kada Musa reče narodu svome: 'O narode moj, zašto me mučite, a dobro znate da sam ja Allahov poslanik vama!' i kad oni skrenuše ustranu, Allah njihova srca skrenu, a Allah neće ukazati na pravi put narodu koji je ogrezao u grijehu."/5/ "A kada Isa, sin Merjemin, reče: 'O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći', i kad im je donio jasne dokaze, oni rekoše: 'Ovo je jasna vradžbina!'" /6/

 Allah, dž.š., kaže da se Njegov rob, poslanik s kojim je govorio, Musa ibn 'Imran, s.a.v.s., obratio svome narodu riječima: "O narode moj, zašto me mučite, a dobro znate da sam ja Allahov poslanik vama!", tj. zašto me mučite, a znate da sam iskren kada tvrdim da sam vam poslanstvo donio. U ovome je tješenje Muhammeda, s.a.v.s., za uznemiravanja koja je pretrpio od nevjernika svoga naroda i dr. Tu je tako|er, podsticaj Poslaniku, s.a.v.s., na strpljivosti, a pravovjernima na zabranu uznemiravanja svoga Poslanika, s.a.v.s., kao što je to činio narod Musaa, a.s. "…kada oni skrenuše, Allah njihova srca skrenu”, tj. kada su svjesno odustali od slije|enja istine, Allah je učinio da se njihova srca udalje od upute i napunio ih sumnjom, kolebanjem i razočarenjem, kao što Allah, dž.š., kaže: "…i da Mi srca njihova i oči njihove nećemo zapečatiti, i da neće vjerovati kao što ni prije nisu vjerovali, i da ih nećemo ostaviti da u zabludi svojoj lutaju smeteni?" (6:110)

 "A kada Isa, sin Merjemin, reče: 'O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik, da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije ime je Ahmed, koji će poslije mene doći', i kad im je donio jasne dokaze, oni rekoše: 'Ovo je jasna vradžbina!'", tj. Tevrat je donio radosno navještanje mene i ja potvr|ujem ono što je on navijestio, a ja donosim radosnu vijest o onome koji će doći poslije mene, a to je Poslanik, Vjerovjesnik, Arap, koji neće znati ni čitati, ni pisati, iz Meke, po imenu Ahmed. Isa, a.s., pečat je vjerovjesnika iz redova Benu-Israil, a onda, on u okruženju sinova Israilovih obznanjuje radosnu vijest o Muhammedu, s.a.v.s., Ahmedu, koji je pečat vjerovjesnika i poslanika i poslije koga niti vjerovjesništva, niti poslanstva ima.

Divno li je predanje koje bilježi El-Buhari od Džubejra ibn Mut’ima, koji kaže: (427) "Cuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako reče: 'Ja imam više imena; ja sam Muhammed, Ahmed, ja sam El-Mahi kojim Allah, dž.š., briše nevjerstvo, ja sam i El-Hašir, ljudi će biti proživljeni poslije mene, a ja sam i El-Akib.'"(Hadis bilježi i Muslim.) Allah, dž.š., kaže: "I od svakog vjerovjesnika, kome je Knjigu objavio i znanje dao, obavezu uzeo: ‘Kad vam, poslije do|e poslanik koji će potvrditi da je istina ono što imate, hoćete li mu sigurno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li pristajete i prihvaćate da se na to Meni obavežete?‘ Oni su odgovarali: ‘Pristajemo!‘ ‘Budite, onda, svjedoci‘, reče On, ‘a i Ja ću s vama svjedočiti." (3:81) Ibn-Abbas smatra da Allah, dž.š., nije poslao nijednog vjerovjesnika, a da nije od njega uzeo obavezu; ako bi se Muhammed, a.s., pojavio kao poslanik za njegova života, da ga slijedi, te je obavezao svakog vjerovjesnika da zaduže svoje sljedbenike ako se pojavi Muhammed, a.s., kao poslanik za njegova života da ga slijedi i potpomaže. "…i kad im je on donio jasne dokaze, oni rekoše: ‘Ovo je jasna vradžbina!'" Ibn-Džerir kaže: "Kad im je došao Ahmed, odnosno onaj kojeg su navijestili u ranijim stoljećima, a to je Muhammed, s.a.v.s., tj. kada se on pojavio i dokaze donio, nevjernici i protivnici rekoše: ‘Ovo je jasna vradžbina!'"

"A ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu laži iznosi dok se u islam poziva? - A Allah neće ukazati na pravi put narodu nasilničkom."/7/ " Oni žele utrnuti Allahovo svjetlo ustima svojim, a Allah upotpunjuje svjetlo Svoje, makar (to) mrzili nevjernici." /8/ "On je Onaj Koji je poslao Svog Poslanika s Uputom i Vjerom istine da bi je uzdigao iznad svih vjera, makar (to) mrzili mnogobošci." /9/

Allah, dž.š., ističe "A ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu laž iznosi dok se u islam poziva?", tj. niko nije nepravedan kao onaj koji o Allahu laži iznosi i pripisuje Mu suparnike i rivale, a pozvan je ispovijedanju Allahove jednoće i iskrenom obraćanju Njemu. Stoga Allah Uzvišeni kaže: "A Allah neće ukazati na pravi put narodu nasilničkom", a zatim, On, Uzvišeni kaže: "Oni žele utrnuti Allahovo svjetlo ustima svojim", tj. oni nastoje neistinom potisnuti istinu, u tome podsjećaju na onoga koji bi želio ugasiti sunčeve zrake svojim ustima. Kao što je ovo nemoguće, nemoguće je i pravo, zato Allah, dž.š., naglašava: "A Allah upotpunjuje svjetlo Svoje makar (to) mrzili nevjernici." On je Onaj Koji je poslao Svog Poslanika s Uputom i vjerom istine, da bi je uzdigao iznad svih vjera, makar (to) mrzili mnogobošci." Ranije su obra|ena ova dva ajeta u suri "Et-Tevba", što je dovoljno, a Allahu pripada sva hvala i dobročinstvo.

"O vjernici, hoćete li da vam ukažem na trgovinu, koja će vas iz kazne bolne spasiti?" /10/ "U Allaha i Poslanika Njegova vjerujte i imecima svojim i životima svojim na Allahovu putu se borite - to vam je, da znate, bolje", /11/ "On će vam grijehe vaše oprostiti i u dženetske bašče vas, kroz koje će rijeke teći, uvesti, i u divne dvorove u edenskim vrtovima; to će biti uspjeh veliki", /12/ "A dat će vam i drugu blagodat koju jedva čekate: Allahovu pomoć i skoru pobjedu! Zato obraduj radosnom viješću vjernike!" /13/

 Ranije je naveden hadis koji prenosi Abdullah ibn Selam u kome se kaže da su ashabi htjeli pitati Allahovog Poslanika, s.a.v.s., za Allahu, dž.š., najmilija djela, da bi ih prakticirali, pa je Allaha, dž.š., objavio ovu suru, u kojoj se nalazi ajet: "O vjernici, hoćete li da vam ukažem na trgovinu, koja će vas iz kazne bolne spasiti?", a potom objašnjavajući trgovinu, Allah, dž.š., kaže: "U Allaha i Poslanika Njegova vjerujte i imecima svojim i životima svojim na Allahovu putu se borite - to vam je, da znate, bolje" od ovosvjetske trgovine i truda oko nje, a zatim Uzvišeni kaže: "On će vam grijehe vaše oprostiti", tj. ako izvršite Njegove naredbe, uvest će vas u Svoje bašče i na visoke stepene. U kontekstu toga Allah, dž.š., nastavlja: "I u dženetske bašče vas, kroz koje će rijeke teći, uvesti, i u divne dvorove u edenskim vrtovima; to će biti uspjeh veliki", a potom Svevišnji kaže: " A dat će vam i drugu blagodat koju jedva čekate", tj. na to će vam dodati još nešto za čim žudite a to je: "Allahovu pomoć i skoru pobjedu", tj. kada se borite na putu Njegove vjere, On vama garantira pomoć i još kaže Uzvišeni: "I skoru pobjedu", tj. brzu, i to je tako: ko se pokorava Allahu i Njegovu Poslaniku i potpomaže Njegovu vjeru, sam će biti potpomognut i pobijedit će uz postizanje ahiretskih blagodati. "Zato obraduj radosnom viješću vjernike."

"O vjernici, budite pomagači Allahovi kao što je rekao Isa, sin Merjemin, prisnim sljedbenicima: 'Ko su moji pomagači ka Allahu?' Prisni sljedbenici odgovoriše: 'Mi smo Allahovi pomagači!' Pa je jedna skupina iz Benu-Israila povjerovala, a druga skupina uznevjerovala! Pa smo one koji su vjerovali protiv njihovih neprijatelja osnažili pa su postali pobjednici.”/14/

Allah, dž.š., naredjuje Svojim pravovjernim robovima da odmah, neodložno, zdušno i zavijek, budu Allahovi pomagači, i da se odazovu Allahu i Njegovu Poslaniku, kao što su se učenici odazvali Isau, a.s., kada ih je pitao: "Ko su moji pomagači ka Allahu?", tj. ko će mi pomoći dobrovoljno u pozivanju Allahu, Uzvišenom. Havarijuni su rekli, a to su sljedbenici Isaa, a.s.: "Mi smo Allahovi pomagači", tj. pomoći ćemo tebi u onome što ti je objavljeno. Zbog toga ih je poslao kao misionare, Izraelićanima i Rimljanima u [am. Isto je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao u danima hadža: (428) "Ko je taj koji će me zaštititi dok ne prenesem poslanicu Svoga Gospodara jer me Kurejšije sprečavaju da dostavim poslanicu Gospodara Svoga?!", pa mu je Allah, dž.š., poslao plemena iz Medine Evs i Hazredž, pa su mu dali prisegu i podršku, i obavezali se da će ga zaštititi od svih napadača, bez obzira koje boje bili, ako se preseli njima. Kada se on preselio kod njih sa svojim ashabima, oni su svoje obaveze ispunili.

Zbog toga su ih Allah i Njegov Poslanik nazvali ensarijama (pomagačima) i to je postalo njihovo osobno obilježje, Allah bio zadovoljan njima, a i oni Njim." "Pa je jedna skupina iz Benu-Israila povjerovala, a druga skupina uznevjerovala”, tj. neki su krenuli pravim putem na osnovu onoga što im je dostavljeno, a drugi su zabludjeli i izišli izvan okvira upute, optužujući njega i majku njegovu za zločin (grijeh). Bili su to jevreji, i neka je na njih neprestano Allahovo prokletstvo sve dok to Allah hoće. Od onih koji su ga slijedili, neki su postali isuviše ekstremni i podigli ga u veći stupanj negoli je to učinio sam Allah, dž.š., pa su se razdvojili u različite grupacije i frakcije. Jedni smatraju da je on Allahov sin, drugi da je dio trojstva: otac, sin i duh sveti, a treći da je on sam Allah, utječemo se Allahu Uzvišenom od toga. "Pa smo Mi one koji su povjerovali, protiv neprijatelja njihovih osnažili", pružili smo im pomoć protiv neprijateljski raspoloženih krašćanskih frakcija "Pa su postali pobjednici”, tj. nad njima, a to se desilo poslanstvom Muhammeda, s.a.v.s. Kao što kaže Ibn-Džafer ibn Džerir, prenoseći od Ibn-Abbasa, r.a., da je ovaj rekao: "Kada je htio Allah, dž.š., uzdići Isaa, a.s., na nebo, Isa je, a.s., došao do svojih učenika koji su bili u kući, a bilo ih je svih dvanaest, a sa glave su mu kapi padale, pa reče: ‘Neki od vas će me zanijekati dvanaest puta nakon što su mi povjerovali‘, a onda nastavi: ‘Koji od vas želi poprimiti moj lik pa da bude ubijen umjesto mene i da sa mnom bude na istom stepenu? ‘ Pa ustade jedan mladić me|u najmla|im od njih, pa reče: ‘Ja!‘ A Isa mu reče: ‘Sjedi!‘ Potom im ponovi isto pitanje, a mladić ponovno ustane i reče: ‘Ja! ‘- ‘Sjedi!‘, kaza mu Isa, a.s., i drugi put, a onda treći put postavi isto pitanje i treći put mladić ustade i reče: ‘Ja!‘, a onda Isa, a.s., reče: ‘Da, ti si taj!‘, i mladić poprimi lik Isaa, a.s., a potom poslanik bi uzdignut kroz tavanski prozorčić na nebo. Do|oše, tada, jevrejske zaptije i uhvatiše njegova dvojnika, ubiše ga i razapeše, a neki ga zanijekaše i podijeliše se na tri frakcije: jedni smatraju da je Allah koliko je htio bio me|u njima, a zatim se popeo na nebo. To su jakobiti. Drugi tvrde da je me|u njima bio koliko je htio sin Allahov, a zatim ga je Allah uzdigao Sebi. To su nestorijanci. Treći, pak, kažu: ‘Među nama je, koliko je to Allah htio, boravio Njegov rob i poslanik, a zatim ga je Allah uzdigao Sebi.

Ovo su muslimani. Pa su dvije nevjerničke grupacije nadvladale muslimane i istrijebili ih, i islam je prikriven bio sve dok Allah, dž.š., nije poslao Muhammeda, s.a.v.s.: "Pa je jedna skupina iz Benu-Israila povjerovala, a druga skupina uznevjerovala”, tj. neki od sinova Israilovih iz vremena Isaa, a.s., koji nisu vjerovali, i drugi iz njegova vremena koji su vjerovali, "Pa smo Mi one koji su povjerovali protiv njihovih neprijatelja osnažili, pa su postali pobjednici", tj. time što je Muhammeda, s.a.v.s., potpomogao, njihovu vjeru nad vjerovanjem nevjernika. (Predanje bilježi En-Nesai). Sljedbenici Muhammeda, s.a.v.s., još uvijek dosljedno pronose istinu i tako će sve biti dok ne dodje Allahova odredba i posljednji sljedbenik Muhammeda, a.s., a Isa, a.s., ne ubije Dedžala, što navode vjerodostojni hadisi, a Allah Uzvišeni najbolje zna.

Kraj sažetka komentara sure Es-Saff, a Allahu pripada hvala, dobročinstvo. On pruža zaštitu i na Njega se oslanjamo!

Tefsir Ibn Kesir - sura Al-Džumua

Od Ibn-Abbasa i Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se slijedeće: (429) "Allahov Poslanik, s.a.v.s., na džumi namazu učio bi suru El-Džumu’ a i El-Munafikun." (Muslim u svom Sahihu) 

 "Allaha slavi (i veliča) ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, Vladara, Svetoga, Silnoga, Mudroga."/1/ "On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi", /2/ "I drugima koji im se još nisu priključili, On je Silni i Mudri."/3/ "To je Allahova milost koju On daje onome kome hoće - a u Allaha je milost velika."/4/

 Uzvišeni saopćava da Ga slavi i veliča sve što je na nebesima i na Zemlji, tj. sva Njegova stvorenja bila obdarena govorom ili ne, kao što Allah, dž.š., kaže: "I ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga" (17:44), a potom nastavlja: "Vladara, Svetoga", tj. vladara nebesa i Zemlje, Koji upravlja njima Svojom odredbom, a On je svet, tj. čist od svih nedostataka, odnosno obilježen svim svojstvima savršenstva "Silnoga, Mudroga". Više puta su komentirana ova Allahova prelijepa imena. "On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih." Neuki su Arapi, a spominjanje samo njih kao neukih ne znači da to mogu biti i ostali narodi. Međutim, dobročinstvo ukazano njima veće je i izražajnije, kao što Allah, dž.š., kaže: Kur‘an je, zaista, opomena i tebi i narodu tvome", (43:44) a on je, također, opomena i onima koji su primili poruku, ili kao što su Allahove, dž.š., riječi: "I opominji rodbinu svoju najbližu." (26:214)

Ovi i slični ajeti ne proturječe Allahovim, dž.š., rječima: "Reci: 'O ljudi, ja sam svima vama Allahov Poslanik'" (7:158) i drugim ajetima koji ukazuju na općenitost poslanstva Muhammeda, s.a.v.s., svim ljudima, različitih rasa sve do Sudnjeg dana. Međutim, to je već ranije u suri "El-A'raf" komentirano ajetima i vjerodostojnim hadisima. Ovaj je ajet potvrda uslišavanja dove Ibrahima, a.s.: "Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti si, uistinu, Silan i Mudar." (2:129) Allah, dž.š., poslao ga je, a Njemu pripada hvala i dobročinstvo, u trenutku prekida dolaska poslanika i gubljenja pravog puta, pa je potreba za njegovim poslanjem postala nasušna i zbog toga Allah, dž.š., kaže: "On je neukima poslao poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi." To je stoga što su se Arapi pridržavali vjere Ibrahima, a.s., pa su je izobličili, i ispremetali, izmijenili i suprotstavili se njenim nazorima, pa su Allahovu jednoću zamijenili idolopoklonstvom, a čvrsto vjerovanje - sumnjanjem.

Uveli su nove običaje koje Allah, dž.š., nije dozvolio, kao što su učinili sljedbenici Knjige koji su izmijenili objave njima date, izobličili ih i na svoj način tumačili, pa je Allah, dž.š., poslao Muhammeda, s.a.v.s., sa veličanstvenim, savršenim i sveobuhvatnim zakonodavstvom pozivajući sve ljude onome što će ih približiti Džennetu i udaljiti od vatre, "…i drugima koji im se još nisu priključili. On je Silni i Mudri." Navodi Imam Ebu-Abdullah el-Buhari, r.a., riječi Ebu-Hurejrea, r.a.: (430) "Sjedili smo kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., kada mu je objavljena sura "El-Džumu ’a" i, između ostalih, ajet: "I drugima koji im se još nisu priključili", pa mi upitasmo: 'Ko su oni, Allahov Poslaniče?' On im se nije obratio dok mu pitanje nije tri puta postavljeno. Među nama je bio Selman el-Farisi, pa Poslanik, s.a.v.s., stavi svoju ruku na Selmana el-Farisija i reče: ’Da je iman kod zvijezde Danice, dohvatili bi ga neki’, ili je rekao: ’Dohvato bi ga neko od ovih.'" (Prenose ga, također, Muslim, Et-Tirmizi, En-Nesai, Ibn Ebi-Hatim, Ibn-Džerir u različitim verzijama, a svi od Ebu-Hurejrea.)

Ovaj hadis je argument da je predmetna sura - medinska, te da je poslanstvo Muhammeda, s.a.v.s., općenitog karaktera, tj. svim ljudima. Iz tog razloga pisao je pisma Perzijancima, Rimljanima i drugim narodima pozivajući ih Allahu, dž.š. Mudžahid i drugi o Allahovim, dž.š., riječima: "I drugima koji im se još nisu priključili", kažu da se odnose na Arape, odnosno pripadnike svih naroda koji nisu Arapi, a koji smatraju istinoljubivim Vjerovjesnika, s.a.v.s. "On je Silni i Mudri", tj. On je moćan i mudar u donošenju propisa i odredbi svega postojećeg.

"Primjer onih kojima je Tevrat u breme dat, pa ga potom ne nose, slični su magarcu koji knjige nosi. O kako su loši oni koji poriču Allahove ajete! A Allah neće ukazati na pravi put narodu nasilničkom. "/5/ "Reci: 'O jevreji, ako tvrdite da ste vi od svih ljudi jedini Allahovi miljenici, onda smrt poželite, ako istinu govorite.'" /6/ " A zbog onoga što ruke njihove čine neće je nikad poželjeti, Allah dobro zna nasilnike. "/7/ " Reci: 'Smrt od koje bježite zaista će vas stići. Zatim ćete Onome, Koji poznaje i nevidljivi i vidljivi svijet, vraćeni biti i On će vas, o onom što ste radili, obavijestiti."/8/

Koreći jevreje kojima je dat Tevrat i koji su ga prihvatili da bi ga u praksu provodili, a zatim to nisu učinili, Allah, dž.š., kaže da su oni poput magarca koji knige nosi, tj. ako on knjige nosi ne znajući što je u njima, on ih samo fizički nosi ne znajući na što ga one obavezuju. Isti je slučaj sa jevrejima u njihovu prihvatanju Tevrata, koji im je objavljen. Oni su čuvali njegove riječi, ali ih nisu razumijevali, niti rade po njegovim zahtjevima, čak su ih izmijenili i izobličili, i tumače ih po svom nahođenju.Oni su u lošijem položaju od magarca, jer magarac nema moći rasuđivanja, a oni je imaju, ali je ne koriste. Zbog toga u drugom ajetu Svevišnji kaže: "Oni su kao stoka, čak i gori, oni su zaista nemarni." (7:179)

U ovom kontekstu Allah, dž. š., kaže: "O kako su loši oni koji poriču Allahove ajete! A Allah neće ukazati na pravi put narodu nasilničkom." Imam Ahmed prenosi da je Ibn-Abbas rekao: "Kazao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: (431) 'Ko petkom priča dok imam drži hutbu, sličan je magarcu koji knjige nosi, a onaj koji mu kaže: 'Šuti! Nema džume.'" Potom Allah, dž.š., insistira: "Reci: 'O jevreji, ako tvrdite da ste vi od svih ljudi jedini Allahovi miljenici, onda smrt poželite, ako istinu govorite'", tj. ako tvrdite da ste vi, a ne Muhammed, a.s., i njegovi ashabi na pravom putu, prizovite smrt na onog ko je u zabludi od ove dvije grupacije ako mislite da ste u pravu. Dalje Allah, dž.š., kazuje: "A zbog onoga što ruke njihove čine neće je nikad poželjeti", tj. zbog bestidnosti, nasilja i nevjerstva koje su počinili. "Allah dobro zna nasilnike." Ranije u suri "El-Bekare" komentirano je ovo proklinjanje jevreja, u suri "Ali-Imran" prokletstvo kršćana,a u suri "Merjem" kletva idolopoklonika.

Imam Ahmed prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: (432) "Ebu Džehl, Allah ga prokleo, govorio je: 'Ako kod Kabe vidim Muhammeda, ja ću ga, zbilja, dokrajčiti, vrat ću mu slomiti', pa Poslanik, s.a.v.s., na ovo reče: 'Da je to učinio, meleci bi ga osobno ščepali, a da jevreji istinski zažele smrt, pomrli bi i vidjeli bi svoja mjesta u Vatri. Ako bi napustili svoje domove, oni koji su zazivali prokletstvo na Allahovog Poslanika, s.a.v.s., vratili bi se ne našavši ni imovine, ni porodice.'" Hadis, također, prenose, El-Buhari, Et-Tirmizi, En-Nesai. Allahove, dž.š., riječi: "Reci: 'Smrt od koje bježite zaista će vas stići. Zatim ćete Onome, Koji poznaje i nevidljivi i vidljivi svijet, vraćeni biti, i On će vas o onom što ste radili obavijestiti", u smislu su onih spomenutih u suri "En-Nisa'": "Ma gdje bili, stići će vas smrt, pa ma bili i u visokim kulama." (4:78)

"O vjernici, kad se u petak na namaz pozove, požurite ka spominjanju Allaha, i kupoprodaju ostavite, to vam je bolje, neka znate!" /9/ " A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite." /10/

Petak je u arapskom jeziku nazvan džumu'a, jer je on deriviran iz izraza džem' (spajanje, sabiranje, sakupljanje). Sljedbenici islama na taj se dan sastaju jednom sedmično u velikim džamijama. To je šesti dan, kada je Allah, dž.š., upotpunio stvaranje svega stvorenog. U njemu je stvoren Adem, u njemu je uveden u Džennet, u njemu je izveden iz njega i u tom danu će nastupiti Sudnji dan. U tom danu je jedan sat, ako tačno u njemu pravovjerni rob zatraži od Allaha, dž.š., nešto korisno, Allah će mu dati, kao što se to jasno i pouzdano navodi u vjerodostojnim hadisima. U starom arapskom jeziku ovaj dan je nazvan sintagmom. Pouzdano je utvrđeno da je narodima prije nas, također, bilo naređeno uvažavanje ovog dana, ali su ga zanemarili. Muslim u svom Sahihu navodi: (433) "Uščuvao je Allah, dž.š., petak od naroda koji su bili prije nas.

Tako su jevreji odabrali subotu, kršćani nedjelju, te je Allah, dž.š., doveo nas i ukazao nam da poštujemo petak. Pa je učinio da redoslijed bude: petak, subota i nedjelja. Na isti način kako subota i nedjelja prate petak, i oni će na Sudnjem danu dolaziti iza nas. Mi smo posljednji na ovom svijetu, a prvi na Sudnjem danu, i nama će presuditi prije svih ostalih." (Navodi ga i Buhari, obojica od Ebu-Hurejrea.) Allah, dž.š., naredio je pravovjernima da se u ovom danu sakupe radi ibadeta riječima: "O vjernici, kad se u petak na namaz pozovete, kupoprodaju ostavite i požurite ka spominjanju Allaha, to vam je bolje, neka znate!”, tj. imajte namjeru, odluku i budite pripravni za odlazak na džumu, kao što je Allah, Uzvišeni rekao: "A onaj koji želi drugi svijet i trudi se da ga zasluži, a vjernik je…" (17:19) Ovdje se naravno nije mislilo na žurno hitanje na džuma-namaz, jer je ono zabranjeno na osnovu hadisa koji su zabilježeni u sahihima: Ebu Hurejre prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: (434) 'Kada čujete ikamet, pođite na namaz i pazite da budete smireni i dostojanstveni.

Nemojte žurno ići, dio namaza na koji stignete nastavite klanjati, a propuštene dijelove naklanjajte!'" U gornjem ajetu mislilo se na uobičajeno hodanje, a ne žurenje. Abdurrezak prenosi da je Ebu-Hurejre, r.a., rekao: "Riječi su Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: 'Kada se uspostavi namaz, ne trčite na njega, nego uobičajeno hodite. Budite smireni i dostojanstveni; što ste propustili, naklanjajte.'" Lijepo je da se onaj ko ide na džuma-namaz, okupa prije odlaska, na osnovu vjerodostojna predanja, koje se od Ebu-Hurejrea i Ebu-Seida, r.a., bilježi u oba Sahiha: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (436) 'Kada neko od vas pođe na džumu, neka se okupa.'" Imam Ahmed citira Evsa ibn Evsa es-Sekafija da je rekao: (437) "^uo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kaže: 'Ko se očisti i okupa u petak, rano ustane i među prvima dođe, pješke, a ne na jahalici, blizu imama i sasluša ga, a sam riječ ne progovori - za svaki će korak imati nagradu kao što se ima od godine dana dobrovoljnog posta i namaza.'" Ovaj je hadis u različitim verzijama i terminima, a sve ih navode autori četiri sunena, a Et-Tirmizi ga smatra hasenom. Ebu-Hurejre, r.a., kaže: "Resulullah, s.a.v.s., rekao je: (438) 'Ko se petkom okupa kao kad se okupa od džunupluka, zatim ode u džamiju u prvom sahatu, kao da je za kurban zaklao devu; ko ode u drugom sahatu, kao da je za kurban zaklao kravu; ko ode u trećem sahatu, kao da je za kurban zaklao rogatog ovna, u četvrtom sahatu, kao da je zaklao kokošku, a u petom sahatu, kao da je od sebe darovao jaje. Kada imam iziđe na minber, meleci dođu da bi saslušali hutbu.'" (Buharija i Muslim)

 Pohvalno je obući najljepšu odjeću, namirisati se, očistiti zube i šutjeti slušajući hatiba, nikoga ne uznemiravajući. Ako sve to ispoštuje i obavi džuma-namaz, njegov je namaz iskup za grijehe koje je počinio izmedju dvije džume. "Kad se u petak na namaz pozovete, kupoprodaju ostavite i požurite ka spominjanju Allaha." Pod pozivom se misli na drugi ezan, koji bi se učio kada bi se Allahov Poslanik, s.a.v.s., popeo i sjeo na minber, i na ovaj se ezan misli kada se kaže da je poslije njega zabranjena kupoprodaja. Prvi ezan, koji je dodao zapovjednik pravovjernih Osman ibn Affan, r.a., uspostavljen je radi velikog broja klanjača. Konsenzusom islamskih znanstvenika, r.a., utvrđeno je da je kupoprodaja zabranjena nakon drugog ezana. Međutim, razišli su se u tome da li je ispravno ako se radi o darivanju ili ne, na dva različita stava. Vanjski smisao ajeta ističe da je to zabranjeno, kao što je utvrđeno i u šerijatskopravnim djelima.

Dužni su prisustvovati džumi slobodni muškarci, ali ne robovi, žene i djeca. Opravdan je izostanak putniku, bolesniku, njegovateljima bolesnika i drugima koji imaju slične isprike, a što je, također, razrađeno u šerijatskopravnim djelima. "To vam je bolje, neka znate!", tj. napuštanje kupoprodaje; i dolazak na slušanje hutbe i obavljanje namaza, bolje vam je na oba svijeta. "A kada se namaz obavi…", tj. kada se završi: "…onda se po Zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite." Nakon što im je zabranjeno poslovanje poslije ezana i naređeno sastajanje pri obavljanju namaza, dozvoljava im se po njegovu završetku razilaženje po Zemlji i traženje Allahovih blagodati. "…i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite." Tj. za vrijeme kupoprodaje, uzimanja i davanja, Allaha mnogo spominjete i neka vas ovaj svijet ne odvrati od onoga što će vam koristiti na ahiretu. U ovom smislu navodi se hadis: (439) "Ko uđe na jednu od pijaca sa riječima: ’Nema boga osim Allaha, Jedinoga, On suparnika nema. Sva vlast i hvala Njemu pripada, On je Svemoćan', Allah će mu upisati na hiljadu hiljada dobrih djela, a izbrisat će mu hiljadu hiljada loših djela."

"Ali kad oni kakvu robu trgovačku ili zabavu ugledaju, pohrle joj i tebe ostave sama da stojiš. Reci: ‘Ono što je u Allaha bolje je i od zabave i od trgovine.‘ A Allah najbolju opskrbu daje."/11/

Allah, Uzvišeni, grdi zbog udaljavanja sa hutbe petkom, radi trgovačke robe koja je u tom trenutku stigla u Medinu, pa Allah, dž.š., kaže: "Ali kad oni kakvu robu trgovačku ili zabavu ugledaju, pohrle joj i tebe ostave sama da stojiš", tj. na minberu da hutbu držiš. Imam Ahmed bilježi da je Džabir rekao: (440) "Jednom prilikom dok je Allahov Poslanik, s.a.v.s., držao hutbu, stigao je karavan u Medinu pa su ljudi izišli iz džamije, a samo je njih dvanaest ostalo, pa je objavljeno: 'Ali kad oni kakvu robu trgovačku ili zabavu ugledaju, pohrle joj…'" (Buhari i Muslim)

Hafiz Ebu-Ali prenosi od Džabira ibn Abdullaha da je rekao: (441) "Dok je Vjerovjesnik, s.a.v.s., držao hutbu petkom, stigao je karavan u Medinu pa su ashabi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., požurili prema njemu, tako da je sa Resulullahom, s.a.v.s., ostalo svega dvanaest osoba; tada Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Tako mi Onog u ^ijoj je ruci moj život, da ste ih slijedili i da niko nije ostao, vatra bi vas uništila.'" Potom je objavljen ajet: "Ali kad oni kakvu robu trgovačku ili zabavu ugledaju, pohrle joj i tebe ostave sama da stojiš." Dalje kaže da su među dvanaestericom koja su ostala sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., bili Ebu-Bekr i Omer, r.a. U Allahovim, dž.š., riječima: "…i tebe ostave sama da stojiš", argument je za imamovo držanje hutbe petkom stojeći. Muslim u svom Sahihu navodi riječi Džabira b. Semure: (422) "Vjerovjesnik, s.a.v.s., držao bi dvije hutbe, između kojih bi sjeo, na kojima bi učio Kur‘an i opominjao ljude."

 Međutim, ovdje stoji činjenica koju treba istaći. Kaže se da se ovaj slučaj desio kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., petkom prvo obavljao namaz, pa tek onda hutbu, kao što bilježi Ebu-David u djelu "El-Merasil" riječi Ibn-Hajjanove: 'Allahov Poslanik, s.a.v.s., petkom je klanjao namaz prije hutbe slično bajram-namazima.'" "Reci:'Ono što je u Allaha'", tj. nagrade na ahiretu, "…bolje je i od zabve i od trgovine. A Allah najbolju opskrbu daje", tj. onom ko se osloni na Njega i traži opskrbu u pravo vrijeme.

Kraj sažetka komentara sure El-Džumu'a, a Allahu pripada hvala i dobročinstvo. On upućuje i zaštitu daje.

Tefsir Ibn Kesir - sura Al-Munafikun

"Kad ti licemjeri dolaze, oni govore: 'Mi tvrdimo da si ti, zaista, Allahov poslanik!', i Allah zna da si ti, zaista, Njegov poslanik, a Allah tvrdi i da su licemjeri pravi lašci." /1/"Oni su svoje zakletve štitom uzeli, pa od Allahova puta odvraćaju. Ružno je, doista, kako postupaju." /2/ "To je zato što su vjernici bili, pa nevjernici postali, i onda su im srca zapečaćena, pa ne shvaćaju." /3/ " Kad ih pogledaš, njihov te izgled ushićuje; a kad progovore, ti slušaš riječi njihove - međutim, oni su kao šuplji naslonjeni balvani, i misle da je svaki povik protiv njih. Oni su pravi neprijatelji, pa ih se pričuvaj! Allah ih ubio kuda se odmeću!"/4/

Uzvišeni kazuje da se licemjeri izjašnjavaju kao muslimani kada dođu Vjerovjesniku, s.a.v.s.; međutim, njihovo je unutarnje uvjerenje potpuno suprotno. Zbog toga Allah, dž.š., kaže: "Kad ti licemjeri dolaze oni govore: 'Mi tvrdimo da si ti, zaista, Allahov poslanik'", tj. kada te susretnu to manifestiraju, ali, uistinu, nisu takvi. Zato im se Allah, dž.š., suprotstavlja rečenicom u kojoj pojašnjava da je Muhammed, a.s., zbilja, Njegov poslanik: "A Allah zna da si ti, zaista, Njegov poslanik", a potom nastavlja: "i Allah tvrdi da su licemjeri pravi lašci", jer oni istinski ne vjeruju u ono što govore i zbog toga ih Allah, dž.š., proglašava lašcima "Oni su svoje zakletve štitom uzeli, pa od Allahova puta odvraćaju", tj. štite se od ljudi lažnim zakletvama kojim potvrđuju istinitost onoga što govore i na taj način oni obmanjuju one koji ne poznaju njihovo stvarno stanje pa vjeruju da su muslimani. Ukoliko bi ih muslimani slijedili u njihovom praktičnom životu i smatrali istinitim ono što izjavljuju, time bi oni prouzročili veliku štetu muslimanima i islamu.

Stoga Uzvišeni kaže: "Pa od Allahova puta odvraćaju. Ružno je, doista, kako postupaju." "To je zato što su vjernici bili, pa nevjernici postali, i onda su i srca zapečaćena, pa ne shvaćaju", tj. formirali su se kao licemjeri zbog povratka iz vjerovanja u nevjerstvo i što su pravi put zanijekali i zamijenili stranputicom, pa je Allah zapečatio srca njihova i oni ne shvaćaju, tj do njihovih srca ne može doprijeti uputa, niti bilo kakvo dobro, stoga oni ne shvaćaju, niti mogu biti upućeni. "Kad ih pogledaš, njihov te izgled ushićuje; a kad progovore, ti slušaš riječi njihove", tj. njihova pojava te oduševljava, a jezici su im elokventni. Slušatelj s pažnjom prati njihov govor zbog slatkoriječivosti koju posjeduju. Usprkos svemu tome oni su krajnje preplašeni i strašljivi. U vezi s ovim Uzvišeni kaže: "I misle da je svaki povik protiv njih", tj. kada god dođe pojava, iz svoga straha misle da je spuštena zbog njih, kao što Allah, dž.š., reče: "...ne želeći da vam pomognu. A kad zavlada strah, vidiš ih kako gledaju u tebe kolutajući svojim očima kao pred smrt onesviješćeni; čim strah mine, oni vas psuju svojim oštrim jezicima." (33:19)

 Zbog svega navedenog Uzvišeni ističe: "Oni su pravi neprijatelji, pa ih se pričuvaj! Allah ih ubio, kuda se odmeću", tj. kako Uputi leđa okreću radi zablude. Imam Ahmed prenosi od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (443) "Licemjeri imaju prepoznatljive osobine: - kada pozdravljaju - proklinju, - otimačinom se hrane, - od plijena najviše vole ono što su utajili, - džamije izbjegavaju, - namaz obavljaju na isteku njegova vremena, oholeći se, nenaviknuti, niti se žele naviknuti na ispravno obavljanje, noću su poput crvotočnih stabala, a danju izuzetno bučni."

"A kad im se rekne: 'Dođite, Allahov Poslanik će moliti da vam se oprosti?', oni glavama svojim tresu i vidiš ih kako nadmeno odbijaju." /5/ "Isto im je - molio ti oprosta za njih ili ne molio, Allah im, zaista, neće oprostiti. Allah, doista, narodu nevjerničkom neće na pravi put ukazati. " /6/ " Oni govore: 'Ne udjeljujte ništa onima koji su uz Allahova Poslanika, da bi ga napustili!' A blaga nebesa i Zemlje Allahova su, ali licemjeri neće da shvate." /7/ "Oni govore: 'Ako se vratimo u Medinu, sigurno će jači istjerati iz nje slabijeg!' A snaga je u Allaha i u Poslanika Njegova i u vjernika, ali licemjeri neće da znaju." /8/

 Allah, dž.š., saopćava o licemjerima: "A kad im se rekne: Dođite, Allahov će Poslanik moliti da vam se oprosti - oni glavama svojim tresu", tj. oni odbijaju i iz oholosti se suprotstavljaju onome što im se govori i na to s prezirom gledaju. S tim u vezi, Uzvišeni kaže: “I vidiš ih kako nadmeno odbijaju"; za takav postupak Allah, dž.š., nagrađuje ih na sljedeči način: "Isto im je - molio ti oprosta za njih ili ne molio, Allah im, zaista, neće oprostiti: Allah, doista, narodu nevjerničkom neće na pravi put ukazati", kao što Allah, dž.š., ističe u suri "Et-Tevbe" (To je već komentirano i u tom su kontekstu navedeni brojni hadisi.)

 Mnogi islamski znanstvenici prve generacije smatraju da su gornje riječi objavljene zbog Abdullaha ibn Ubejja ibn Selula, kao što ćemo to, ako Allah da, uskoro podrobnije objasniti. U Allaha se pouzdamo i na Njega se oslanjamo. Muhammed ibn Ishak u svom djelu "Es-Siri" kazuje: "Kada se Allahov Poslanik, s.a.v.s., vratio u Medinu sa Uhuda, a Abdullah ibn Ubejj ibn Selul, kako mu je prenio Ibn-Šihab ez-Zuhri, imao je posebno mjesto na kojem bi stajao svakog petka i koje nije umanivalo njegov ugled niti ugled njegova plemena, a sam je bio vrlo utjecajna ličnost. Kada bi Vjerovjesnik, s.a.v.s., petkom sjeo, htio da održi ljudima hutbu, on bi ustao i rekao: ’Ljudi, ovo je među vama Allahov Poslanik, s.a.v.s., Allah, dž.š., vam je njime počast ukazao i ojačao vas. Zato ga potpomažite i dajte mu podršku, slušajte ga i pokorni mu budite', potom bi sjeo i tako je prakticirao sve dok nije prije Bitke na Uhudu učinio što je učinio - dok nije vratio trećinu vojske u grad - i tada je ustao da po ustaljenoj praksi kaže uobičajno. Međutim, muslimani ga sa različitih strana uhvatiše za odjeću rekavši: 'Sjedi, Allahov neprijatelju, ti toga nisi dostojan poslije onoga što si učinio.’ On pođe prema izlazu prekoračavajući preko ljudi i stalno ponavljajući: 'Tako mi Allaha, kao da sam rekao nešto čudno time što sam učvršćivao njegovu poziciju.'

Neke ga ensarije sretoše na vratima džamje, pa ga upitaše: 'Teško tebi, šta je s tobom?' On reče: 'Ja sam učvršćivao poziciju Allahova Poslanika, a njegovi ashabi nasrnuše na mene i izgrdiše me.’ Ensarije ga posavjetovaše: 'Teško tebi, vrati se! Allahov će Poslanik tražiti oprosta za tvoje grijehe’, a on reče: 'Allaha mi, ne treba mi da mi on traži oprosta.'" Katade i Es-Sudi kažu: "Ovaj je ajet objavljen zbog Abdullaha ibn Ubejja. Jedan mladić, njegov rođak je došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa mu je ispričao o Abdullahu i vrlo opasnim stvarima koje čini. Allahov Poslanik, s.a.v.s., pozvao ga je sebi, a Abdullah se zakune i odrekne se svega spomenutog. Ensarije se okomiše na tog mladića, počeše ga prekoravati i bojkotirati, a onda Allah, dž.š., objavi o Abdullahu ono što ste čuli. Allahovom neprijatelju tada neko reče: 'A da odeš do Allahovog Poslanika, s.a.v.s.', te on poče glavom nijekati, tj. 'nisam voljan to učiniti.'" Hafiz Ebu-Bekr el-Bejheki prenosi od Džabira b. Abdullaha da je rekao: (444)

 "Bili smo sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., na jednom ratnom pohodu kada jedan muhadžir udari ensariju, pa ensarija zavika: 'Ensarije!’ Muhadžir zovnu: 'Muhadžiri!’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., tada jasno obznani: 'Kakvi su to džahilijetski povici? Klonite se, jer šire ogavan smrad.'" Abdullah ibn Ubejj ibn Selul kaže: "Već su ih počeli prakticirati, a Allaha mi, ako se vratimo u Medinu, sigurno će jači iz nje istjerati slabijeg", Džabir iznosi podatak da su u trenutku kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., stigao u Medinu, ensarije bile brojnije od muhadžira, zatim su se muhadžiri nakon toga namnožili i postali brojniji. Omer je, r.a, nakon gornjih Selulovih riječi, rekao: "Pusti me da ubijem ovog licemjera, a Vjerovjesnik mu, s.a.v.s., reče: ’Ostavi ga, počet će pričati da Muhammed ubija svoje ashabe." (Ahmed, El-Buhari i Muslim u sličnoj verziji) Imam Ahmed prenosi od Zejda ibn Evkama da je rekao: (445) "Bio sam sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., u vojnom pohodu na Tebuk kada je Abdullah ibn Ubejj rekao: ’Ako se vratimo u Medinu, iz nje će sigurno jači istjerati slabijeg’, pa sam otišao Vjerovjesniku, s.a.v.s., i to mu prenio, a on reče: ’Abdullah ibn Ubejj kune se da on ništa od toga nije rekao’, pa me je moj narod počeo prekoravati govoreći mi: ’Šta si želio ovim?’ Otišao sam i zaspao potišten i tužan, a Vjerovjesnik, s.a.v.s., posla po mene i reče mi: ’Allah je objavio opravdanje tebi i dokaz da si istinu govorio’, i bio je objavljen ajet: "Oni govore: Ne udjeljujte ništa onima koji su uz Allahaova Poslanika, da bi ga napustili'" - do riječi: "Ako se vratimo u Medinu, sigurno će jači istjerati iz nje slabijeg." (El-Buhari, Et-Tirmizi, En-Nesai) Muhammed ibn Isak ibn Jesar kazuje da mu je prenio Asim ibn Omer ibn Katade: (446)

"da je Abdullah ibn Abdullah ibn Ubej, kada je čuo šta je njegov otac uradio, došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekao mu: 'Allahov Poslaniče, saznao sam da želiš ubiti Abdullaha b. Ubeja zbog onoga što si čuo o njemu, pa ako to namjeravaš učiniti, naredi to meni, ja ću ti donijeti njegovu glavu; a tako mi Allaha, cijelo pleme Hazredž zna da u njemu nije bilo nikoga ko je poslušniji bio svome ocu od mene. Plašim se da ćeš nekom drugom narediti da ga ubije, te taj to i učini, a meni moja duša ne dopusti da gledam ubicu Abdullaha b. Ubejja kako slobodno hoda među ljudima i ja ga ubijem. Pa tako ubijem pravovjernog zbog nevjernika i time zaslužim džehenemsku kaznu.' Allahov mu Poslanik, s.a.v.s., reče:

 'Ne, nego ti budi ljubazan prema svome ocu i ljepo se ophodi prema njemu što je ostao sa nama.'" Ikrime, Ibn-Zejd i drugi navode (447) da je ovaj Abdullah ibn Abdullah stao na ulazu u Medinu kada su se ljudi vraćali u grad i isukao svoju sablju, pa su ljudi prolazili pokraj njega, a kad dođe njegov otac Abdullah ibn Ubejj, sin mu reče: 'Natrag!’ Pa mu on reče: 'Šta ti je, bolan bio?!' 'Allaha mi, nećeš ovuda proći dok ti to ne dozvoli Allahov Poslanik, s.a.v.s., jer on je od jakih, a ti si od slabih.’ Kada Allahov Poslanik, s.a.v.s., naiđe, a on je išao na začelju vojske, Abdullah b. Ubejj mu se požali na svoga sina, a sin reče: 'Allaha mi, Allaha mi, Allahov Poslaniče, on neće ući u Medinu dok mu to ti ne dozvoliš.’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., tada mu dozvoli, a sin ocu reče: 'Pošto ti je dozvolio Allahov Poslanik, s.a.v.s., sada možeš proći!"

"O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A oni koji to učine, bit će izgubljeni." /9/ "I od onoga čime vas Mi opskrbljujemo udjeljujte prije nego nekom od vas smrt dođe, pa da onda rekne: 'Gospodaru moj, da me još samo kratko vrijeme zadržiš, pa da milostinju udjeljujem i da dobar budem!'" /10/ "Allah sigurno neće ostaviti u životu nikoga kome smrtni čas njegov dođe; a Allah dobro zna ono što vi radite." /11/

Allah, dž.š., naređuje Svojim pravovjernim robovima da Ga se mnogo sjećaju, a istovremeno im zabranjuje da ih od toga odvrate njihova imovina i potomstvo. Ko ne bude obraćao pažnju na ovu naredbu i zabranu sam će sebe upropastiti na Sudnjem danu, a zatim ih podstiće na trošenje imetka na Njegovu putu. Uzvišeni kaže: "I od onoga čime vas Mi opskrbljujemo udjeljujte prije nego nekom od vas smrt dodje, pa da onda rekne: 'Gospodaru moj, da me još samo kratko vrijeme zadržiš pa da milostinju udjeljujem i da dobar budem!'" Svaki će se rasipnik kajati na samrti i cijelo vrijeme tražit će, pa makar jedan čas, života više da bi nadoknadio ono što ga je mimoišlo; međutim, to su puste želje, a kako li će tek nevjernici?!

 O tome Uzvišeni kaže: "Ti opominji ljude danom kada će im kazna doći, kad će oni koji su se ogriješili prema sebi - govoriti: 'Gospodaru naš, ostavi nas još samo kratko vrijeme, odazvat ćemo se pozivu Tvome i slijedit ćemo poslanike! a zar se prije niste zaklinjali da nećete na onaj svijet?" (14:44) "Kad nekom od njih smrt dođe, on uzvikne: 'Gospodaru moj, povrati me da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio 'Nikada!' To su riječi koje će on uzalud govoriti - pred njima će prepreka biti sve do dana kada će oživljeni biti." (23:99-100) "Allah sigurno neće ostaviti u životu nikoga kome smrtni čas njegov dođe; a Allah dobro zna ono što vi radite", tj nikome se neće produžiti vijek njegova življenja nakon njegova isteka. "A Alah dobro zna ono što vi radite", tj. savršeno dobro zna i obaviješten je o tome ko je iskren u svojim izjavama i traženju odgode, a ko bi se, kada bi bio vraćen u život, vratio činjenju grijeha koje je i ranije prakticirao.

Tefsir Ibn Kesir - sura At-Tagabun

"Allaha slavi (i veliča) ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji. Njemu vlast i Njemu pohvala pripada; On sve može!" /1/ "On je Onaj Koji vas stvara, pa ima od vas i nevjernika, a ima od vas i vjernika. Sve što vi radite Allah dobro vidi." /2/ "On je nebesa i Zemlju s Istinom stvorio i On vama obličje daje i likove vaše čini lijepim, i k Njemu je povratak." /3/ " On zna šta na nebesima i na Zemlji postoji i zna šta krijete i šta pokazujete! Allah savršeno zna šta grudi kriju."/4/

 Ova sura je posljednja na čijem se početku slavi i Allah, dž.š., a ranije je već nekoliko puta bilo riječi o tome da stvorenja hvale svoga Stvoritelja i Gospodara, stoga Uzvišeni kaže: "Njemu vlast i Njemu pohvala pripada", tj. upravlja svim što je stvorio i hvaljen je za sve što je stvorio i odredio da postoji. "On sve može", tj. ono što hoće - biva, bez ikakve zapreke, smetnje; a što neće - to ne može egzistirati. "On je Onaj Koji vas stvara, pa ima od vas i nevjernika, a ima od vas i vjernika", tj. On je stvorio vas sa ovim osobinama i to od vas hoće, pa je nužno postojanje pravovjernih i nevjernika, ali On zna onog ko zaslužuje uputu, a ko zabludu.

On je svjedok postupaka Svojih robova i nagradit će ih za njih punom nagradom. Zbog toga Uzvišeni kaže: "Sve što vi radite Allah dobro vidi." Potom Svevišnji ističe: "On je nebesa i Zemlju s Istinom stvorio", tj. s mudrošću i pravičnošću, "…i On vama obličje daje i likove vaše čini lijepim", tj. vaš je izgled lijepim učinio, kao što na drugom mjestu Uzvišeni kaže: "O čovječe, zašto da te obmanjuje to što je Gospodar tvoj plemenit, Koji te je stvorio, pa učinio da si skladan i da si uspravan, i kakav je htio lik ti dao." (82:6-8) "…i k Njemu je povratak", znači povratak i konačno boravište kod Njega je. Potom Uzvišeni daje do znanja da On zna sve što postoji: "I Allah savršeno zna šta na nebesima i na Zemlji postoji i zna šta krijete i šta pokazujete; i Allah savršeno zna šta grudi kriju."

"Zar do vas nije doprla vijest o onima koji još davno nisu vjerovali, pa su kobnost postupka svoga iskusili - a još ih i kazna bolna čeka." /5/ "Zato što su govorili kad su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili: 'Zar da nas ljudi upućuju?' Pa nisu vjerovali i okretali su se; a Allahu nije niko potreban, Allah nije ni o kome ovisan, On je jedini hvale dostojan!"/6/

Uzvišeni obavještava o upozorenjima i žestokim kaznama koje su snalazile prošle narode zbog suprotstavljanja poslanicima i što su istinu koja im je došla lažnom smatrali. Allah, dž.š., kaže: "Zar do vas nije doprla vijest o onima koji još davno nisu vjerovali", tj. vijest o njima i njihovim postupcima. " Pa su pogubnost postupka svoga iskusuli", tj. beskorisnost svojih laži i zlu kob svojih djela iskusili su kroz ovosvjetsku kaznu koja ih je snašla. "A još ih i kazna bolna čeka ", tj. na budućem svijetu, uz ovu kaznu na ovom svijetu. Kao razlog tih kazni Uzvišeni ističe: " Zato što su kad su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili", tj. uputu, argumente, i uvjeravanja "…govorili: 'Zar da nas ljudi upućuju?'" Oni smatraju nevjerojatnim da je poslanstvo povjereno ljudima i da oni mogu biti upućeni posredstvom ljudi koji su kao i oni, "Pa nisu vjerovali i okretali su se", tj. poricali su istinu i ustegnuli su se od njenog sprovođenja u praksu, " "Allah nije ni o kome ovisan, On je jedini hvale dostojan!"

"Nevjernici misle da neće biti oživljeni. Reci: 'Hoćete, Gospodara mi moga, sigurno ćete biti oživljeni, pa ćete o onom što ste radili, doista, biti obaviješteni!', a to je Allahu lahko." /7/ "Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo, Allah dobro zna ono što vi radite."/8/ "Na Dan kad vas On sakupi, na dan Zbora, to je dan Samoobmane. Ko bude vjerovao i dobra djela činio, On će mu prekriti loša djela njegova i uvest će ga u dženetske bašče kroz koje rijeke teku, u njima će vječno i zauvijek boraviti. To će uspjeh veliki biti!"/9/ " A oni koji nisu vjerovali i koji su ajete Naše poricali, bit će stanovnici u vatri; u njoj će vječno ostati, a to će užasno mjesto biti, gdje će skončati!"/10/

Uzvišeni govori o nevjernicima, idolopoklonicima i ateistima koji misle da neće biti proživljeni: "Reci: 'Hoćete, Gospodara mi moga, sigurno ćete biti oživljeni, pa o onom što ste radili, doista, biti obaviješteni", tj. bit ćete zasigurno obaviješteni o svim svojim djelima, važnim, ali i mizernim. "A to je Allahu lahko", tj. lahko Mu vas je proživiti i nagraditi. Ovo je treći ajet u kojem Allah, dž.š., naređuje Svome Poslaniku, s.a.v.s., da se zakune Svojim Gospodarom da će se proživljanje, doista, dogoditi. Prvi je 53. ajet sure Junus, drugi 3. ajet sure Sebe, a treći je ovaj: "Nevjernici misle…" Potom Uzvišeni kaže: "Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo", tj. Kur‘an. "Allah dobro zna ono što vi radite", tj. ništa od vaših djela Mu nije skriveno. "Na Dan kad vas On sakupi, na dan Zbora , a to je Sudnji dan." Jevmul-džem’ nazvan je tako jer se u njemu sastaju prve i potonje generacije čovječanstva na istom mjestu, sve će ih Prozivatelj čuti, a pogled obuhvatiti, kao što Uzvišeni kaže: "Reci: 'I drevni i kasniji u određeno vrijeme, jednog određenog dana bit će sakupljeni." (56:49-50)

"To je dan Samoobmane." Jevut-tegabun je, po riječima, Ibn-Abbasa, jedno od imena Sudnjeg dana u smislu da će stanovnici Dženneta "izigrati" stanovnike Džehennema i tu sintagmu on objašnjava riječima Svevišnjeg: "I ko bude vjerovao i dobra djela činio, On će mu prekriti loša djela njegova i uvest će ga u dženetske bašče kroz koje će rijeke teći; u njima će vječno i zauvijek boraviti. To će uspjeh veliki biti! A oni koji nisu vjerovali i koji su ajete Naše poricali, bit će stanovnici u vatri; u njoj će vječno ostati, a to će užasno mjesto, gdje će skončati, biti." Ovo je već nekoliko puta komentirano.

"Nikakva nevolja ne pogađa osim s Allahovom dozvolom! A ko u Allaha vjeruje,On će uputiti njegovo srce, a Allah sve dobro zna." /11/ "I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu; a ako se okrenete, pa na Našem Poslaniku samo jasna obznana je!" /12/ "Samo je Allah Bog, i neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!"/13/

Uzvišeni daje do znanja da "nikakva nevolja ne pogađa, osim s Allahovom dozvolom!", tj. Njegovim naređenjem, odredbom i voljom. U suri "El-Hadid" o tome se kaže: "Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi, to je Allahu, uistinu, lahko." (57:22) Potom Svevišnji ističe: "A ko u Allaha vjeruje, On će uputiti njegovo srce, a Allah sve dobro zna." Onom koga zadesi neka nevolja pa da bude svjestan da je ona na osnovu Allahove odredbe i određenja, te se smiri i pribere i preda se Allahovoj odredbi, Allah, dž.š., njegovo će srce uputiti i dat će mu kao naknadu za ovosvjetske koristi koje su ga mimoišle uputu u njegovu srcu i čvrsto istinsko vjerovanje; te za ono što mu je oduzeo dat će mu kasnije isto ili veće dobro. U vjerodostojnom hadisu se kaže: (448) "Čudan li je slučaj vjernika; što god mu Allah, dž.š., odredi - njemu je dobro. Ako ga zadesi kakva nesreća, strpi se i bude mu dobro, a ako naiđe sreća, zahvali Allahu i opet mu je dobro.

To je mogućnost samo pravovjernog." "…i pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu." Ovo je naredba pokornosti Allahu, dž.š., i Njegovu Poslaniku u svemu onome što su nam propisali, bez obzira bila to naredba ili zabrana, a potom Uzvišeni konstatira: "A ako se okrenete, pa na Našem Poslaniku samo jasna obznana je", tj. ako se sustegnete od prakticiranja Poslanikovih zahtjeva, pa njihova je obaveza samo da dostavi, a vaša je obaveza da budete poslušni i pokorni. Zatim Svevišnji apostrofira: "Samo je Allah Bog, i neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!" Allah, dž.š., objašnjava da je On jedan i da je samo On utočište svemu, da nema božanstva osim Njega te, shodno tome, zahtijeva da se samo on drži Bogom odnosno da Njega smatraju jedino dostojnim obožavanja, da se na Njega oslanjaju, kao što je na drugom mjestu rečeno: "On je Gospodar istoka i zapada nema boga osim Njega, i Njega uzmi za zaštitnika." (73:9)

"O vjernici, među ženama vašim i djecom vašom, doista, imate neprijatelja, pa ih se pričuvajte! A ako preko toga prijeđete i opravdanje prihvatite i oprostite, pa i Allah prašta i milostiv je." /14/ "Imanja vaša i djeca vaša samo su iskušenje, a u Allaha je nagrada velika."/15/ "Pa Allaha se bojte koliko god možete, i slušajte i pokoravajte se i udjeljujte za svoje dobro. A oni koji budu sačuvani gramzljivosti i tvrdičluka, bit će ti koji će uspjeti."/16/ A ako Allahu lijep zajam date, On će vam ga uvećati i oprostit će vam, jer Allah je zahvalan i blag."/17/ "Poznavalac je nevidljivog i vidljivog svijeta, Silni i Mudri."/18/

Uzvišeni ističe da među suprugama i djecom ima neprijatelja svojim muževima i očevima, u smislu da će ih oni zabaviti od dobrih djela, kao što Allah, dž.š., kaže: "O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A oni koji to učine, pa ti su, sigurno, gubitnici." (63:9) Zbog toga Allah, dž.š., u predmetnom ajetu kaže: "Pa ih se pričuvajte!", tj. zbog svoje vjere. Mudžahid u vezi s ajetom "…i među ženama vašim i djecom vašom, doista, imate neprijatelja", kaže da je čovjek često primoran prekidati rodbinske odnose, griješiti prema svome Gospodaru i zbog velike ljubavi prema njima ne može a da im ne udovolji. Ibn Ebi-Hatim prenosi da je neko pitao Ibn-Abbasa o gornjem ajetu, a on mu rekao: "To su ljudi koji su islam primili još u Meki i zaželjeli doći Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., ali su ih njihove supruge i djeca odbili pustiti. Pa kada su konačno došli do Allahovog Poslanika, s.a.v.s., vidjeli su ljude podučene vjeri i htjeli su kazniti žene i djecu, pa je Allah, dž.š., objavio: "A ako preko toga prijeđete i opravdanje prihvatite i oprostite, pa - i Allah prašta i milostiv je." (Hadis prenose Ibn-Džerir, Et-Taberani i Et-Tirmizi, koji ga smatra hasen sahihom.)

 "Imanja vaša i djeca vaša samo su iskušenje, a u Allaha je nagrada velika", tj. imovina i djeca su iskušenje, ispit i test Allahov, dž.š., Njegovih stvorenja da bi se saznalo ko će Mu biti pokoran, a ko će Mu se protiviti. " A u Allaha je", tj. na Sudnjem danu "nagrada velika". Imam Ahmed prenosi da je Ebu-Burejde rekao: (449) "Allahov Poslanik, s.a.v.s., držao je hutbu kada su mu došli Hasan i Husejn, r.a., na kojima su bile crvene košulje. Išli su i posrtali, pa Allahov Poslanik, s.a.v.s., siđe sa minbera, uze ih i stavi ispred sebe, a potom reče: 'Istinu je rekao Allah i Njegov Poslanik: 'Imanja vaša i djeca vaša samo su iskušenje'; vidio sam ovu dvojicu dječaka kako idu i posrću i nisam se mogao strpjeti, pa sam prekinuo svoj govor i prihvatio ih.'" Et-Taberani prenosi od Ebu-Malika el-Eš’arija da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (450) "Nije ti neprijatelj onaj koga ubiješ pa tako uspjeh postigneš, ili on tebe ubije, pa u Džennet uđeš; nego ti može biti neprijatelj dijete koje ti je iz kičme izišlo, a potom najžešći ti je neprijatelj tvoja imovina koju posjeduješ." "Zato se Allaha bojte koliko god možete", tj. svom svojom moći i trudom, kao što se navodi pouzdano predanje u oba Sahiha od Ebu - Hurejrea, r.a., da je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: (451) "Kada vam nešto naredim, to izvršite koliko možete, a ono što vam zabranim, toga se klonite." Seid ibn Džubejr, Ebul-Alije, Zejd ibn Eslem, Katade, Er-Rebi’, Es-Suddi i Mukatil ibn Hajjan smatraju da ajet: "Zato se Allaha bojte koliko god možete", derogirao ajet iz sure Ali-Imran: "O vjernici, bojte se Allaha onako kako Ga se treba bojati i umirite samo kao muslimani." (3:102)

Kada je objavljen ovaj ajet, ljudima je postalo teško prakticirati vjeru, oni su ibadet činili dok im ne bi noge otekle i čela se izranjavala, te je Allah, dž.š., objavio olakšanje muslimanima: "Zato se Allaha bojte koliko god možete", i na taj način je derogiran prvi ajet. "I slušajte i pokoravajte se", tj. slijedite ono što vam Allah, dž.š., i Njegov Poslanik naređuju i ne udaljavajte se od toga ni desno ni lijevo, niti treba da iznosite svoje stavove ispred riječi Allaha i Njegova Poslanika. Ne napuštajte ono što vam je naređeno i ne činite ono od čega vas odvraćaju. "I udjeljujte za svoje dobro", tj. trošite od onoga čime vas je Allah opskrbio na bližnje, siromašne i potrebne. Činite dobro Allahovim stvorenjima, kao što je Allah, dž.š., učinio dobro vama, bit će vam ugodno na oba svijeta. A ako tako ne postupite, imetak će vam zlo donijeti i na ovom i na budućem svijetu. "A oni koji budu sačuvani gramzljivosti i tvrdičluka, bit će ti koji će uspjeti." Ovaj je ajet komentiran u suri "El-Hašr" i navedeni su hadisi o značenju ovog ajeta, što je nepotrebno ponavljati, a Allahu pripada hvala i dobročinstvo.

 "Ako Allahu lijepo zajam date, On će vam ga uvećati i oprostit će vam", tj. bez obzira koliko vi podijelili, Allah, dž.š., to će vam nadoknaditi; bez obzira koliko i šta udijelili, Allah će vas, dž.š., nagraditi i to Mu biva poput zajma, kao što se navodi u vjerodostojnom hadisu: (452) "Allah, Uzvišeni, doista, govori: 'Ko hoće dati zajam bez trpljenja, štete i osiromašenja.'" Stoga Uzvišeni kaže: "On će vam ga uvećati", tj. umnogostručiti, "i oprostit će vam", tj. zbrisat će sa vas grijehe i, na osnovu toga, On kaže: "A Allah je zahvalan", tj. za malo daje veliku nagradu, "i blag", tj. prelazi preko grijeha i ružnih postupaka. "Poznavalac je nevidljivog i vidljivog svijeta, Silni i Mudri." Više puta ovaj je ajet komentiran.

Kraj sažetka komentara sure Et-Tegabun, a Allahu pripada hvala i dobročinstvo, On daje zaštitu i na Njega se oslanjamo!

Tefsir Ibn Kesir - sura At-Talaq

"O Vjerovjesniče, kad htjednete žene pustiti, vi ih u vrijeme kad su čiste pustite, i brojte (to) vrijeme i Allaha, Gospodara svoga, bojte se. Ne izgonite ih iz kuća njihovih, a ni one neka ne izlaze, osim ako očito sramno djelo učine. To su Allahovi propisi. Onaj koji Allahave propise krši, sam sebi nepravdu čini. Ti ne znaš, Allah može poslije toga priliku pružiti. "/1/

Allah, dž.š., prvenstveno se obraća Vjerovjesniku, s.a.v.s., ukazujući mu tako počast i poštovanje, a zatim i cjelokupnoj ummi. On kaže: "O Vjerovjesniče, kad htjednete žene pustiti, vi ih u vrijeme kad su čiste pustite." Ibn Ebi-Hatim prenosi da je Enes, r.a., rekao: (453) "Allahov Poslanik, s.a.v.s., pustio je Hafsu i ona je otišla svojima, kada Allah, dž.š., objavi: "O Vjerovjesniče, kad htjednete žene da pustite, vi ih u vrijeme kad su čiste pustite", pa mu je rečeno da je vrati, jer ona mnogo posti i klanja i bit će jedna od njegovih žena u Džennetu. El-Buhari navodi Salimove riječi: (454) "Abdullah ibn Omer, r.a., obavijesto me je da je pustio ženu dok je imala mjesečno pranje, pa je to Omer, r.a., rekao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., a on se razljutio, pa potom reče: ’Neka je vrati i neka je zadrži dok joj ne prestane pranje; zatim, nakon ponovnog mjesečnog pranja i menopauze, ako mu naumpadne da je pusti, neka to učini dok je čista, prije njego s njom spolno opći.’ To je period čistoće za koji je Allah, dž.š., naredio Poslaniku, s.a.v.s., da se ispoštuje." Prenosi ovo predanje Muslim, ali na sljedeći način: (455) "

To je period (čistoće) za koji je Allah, dž.š., naredio da se žene u njemu puštaju. Ovo predanje prenose i autori Sahih zbirki i Musneda preko različitih lanaca prenosilaca i sa različitim tekstom, a najljepši je onaj koji bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu ez-Zuhrija, koji kaže da je čuo Abdurahmana ibn Ejmena, štićenika 'Azze, kada je pitao Ibn-Omera: (456) "Kakvo ti je mišljenje o čovjeku koji svoju ženu pusti dok je u mjesečnom pranju?" " Ibn-Omer je pustio svoju ženu dok je bila u mjesečnom pranju, za vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa je Resulullah, s.a.v.s., rekao: ’Neka je vrati’, pa je te riječi ponovio, a zatim je rekao: ’Kada postane čista, neka je pusti ili zadrži.’ Pa je potom Vjerovjesnik, s.a.v.s., proučio ajet: "O Vjerovjesniče, kad htjednete žene pustiti, vi ih u vrijeme kad su čiste pustite." Alija ibn Ebi-Talha prenosi da je Ibn-Abbas o Allahovim, dž.š., riječima: "…vi ih u vrijeme kad su čiste pustite" rekao da se pod ovim ajetom podrazumijeva da ih ne smije pustiti dok imaju mjesečno pranje, niti u vrijeme kad su čiste, ako su s njima već imali spolni odnos. Nego će čekati dok one dobiju menstrualno pranje i kada nakon toga postanu čiste jednostrano će prekinuti bračnu vezu." Ikrime smatra da se pod pojmom "el-iddet" misli na period kada je žena čista, a pod "el-kur" na mjesečno pranje.

Ženu treba pustiti u periodu dok je čista da bi se utvrdilo da li je noseća ili ne. Ne može se prekinuti bračna veza sa ženom s kojom je u tom periodu imao spolni odnos, jer se u tom slučaju ne zna da li je trudna ili nije. Na osnovu ovih stavova izveli su šerijatski pravnici propise o repudijaciji (jednostranom prekidu bračne veze), pa je podijelili na dvije vrste: repudijacija utvrđena sunnetom i repudijacija koja je novotarija (bid‘at). Repudijacija (talak) utvrđena sunnetom jeste u slučaju kada je žena dok je bila čista razvedena i sa njom se u tom pereiodu nije spolno općilo ili je bila noseća i njena gravidnost sasvim je sigurno utvrđena. Repudijacija koja je novotarija jeste onda kada je žena razvedena dok je imala menstrualno pranje ili u periodu čistoće, ali se sa njom tada spolno općilo i ne zna se da li je gravidna ili nije. Postoji i treća vrsta repudijacije, koja nema utemeljenja u sunnetu, niti je novotarija. To je puštanje maloljetne ili žene u klimakteriju i drugih koje se ne mogu podvesti pod gornje dvije vrste. Ko se želi podrobnije upoznati sa ovim pitanjima, neka konsultira fikhska djela. Allah, dž.š., kaže: "I brojite (to) vrijeme", tj. pazite na dane koji prolaze, tačno uočite njihov početak i kraj da se ne bi odužio ženi taj period koji joj sprečava sklapanje novog braka. "I Allaha, Gospodara svoga bojte se", tj. bojte Ga se naročito pri brojanju poslijebračnog pričeka (iddeta) žene. "Ne izgonite ih iz kuća njihovih, a ni one neka ne izlaze", tj. za vrijeme poslijebračnog pričeka ona ima pravo na stan kod muža sve dok je u tom periodu.

Covjek je nema pravo istjerati, niti je njoj dozvoljeno otići jer i ona sama ima udjela u obavezi svoga muža da joj da stan, "osim ako očito sramno djelo učine." Tj. ne treba da izlaze iz svojih kuća osim u slučaju da počine očito sramno djelo, kada trebaju izići. Pod očitim sramnim djelom podrazumijeva se preljuba. To je mišljenje Ibn-Mes’uda, Ibn-Abbasa i grupe tabija, ali, također, podrazumijeva neposlušnost žene, njeno psovanje i uznemiravanje, bilo djelom ili riječju, muževljeve porodice, što je stav Ubejja Ibn-Ka’ba, Ibn-Abbasa, Ikrime i drugih; "To su Alahovi propisi", tj. Njegovi principi i zabrane. "Onaj koji Alahove propise krši", tj izlazi izvan njihovih okvira i ne izvršava ih, "sam sebi nepravdu čini", tj. činjenjem toga. "Ti ne znaš, Allah može poslije toga priliku pružiti", tj. Mi smo odredili da žena ostane na stanu svoga muža za vrijeme poslijebračnog pričeka, jer se može desiti da se on pokaje za puštanje žene i Allah, dž.š., u njegovu srcu stvori želju da je vrati. Time što je ona još kod njega, to je lakše i jednostavnije realizirati. Ovo je navelo neke znanstvenike prvih generacija i njihove sljedbenike, između ostalog Imama Ahmeda ibn Hanbela, da kažu da nije obavezno dati stan ženi koja je treći put dobila razvod, jer mu ona više nije dopuštena dok se ne uda za nekog drugog čovjeka. Za to kao argument uzimaju, također, slučaj Fatime bintu Kajs el-Fihrijje, a koji bilježi Imam Ahmmed od Amira: (457)

"Stigao sam u Medinu i otišao sam do Fatime bintu Kajs, pa mi je ona ispričala da ju je muž za života Allahova Poslanika, s.a.v.s., pustio, pa ga je nakon toga Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao u vojni pohod. U to vrijeme mi je došao njegov brat, rekavši mi: ’Idi iz kuće!' 'Ja imam pravo na stan i izdržavanje dok ne istekne poslijebračni priček’, odgovorih mu. ’Nemaš!’, reče mi. Ja sam, tada, otišla Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekla mu: ’ ^ovjek me je pustio, a njegov brat me izgoni iz kuće i sprečava mi pravo na hranu i stan. ’ Allahov mu Poslanik, s.a.v.s., reče: ’Šta je to s tobom i Bint Kajs?’-’Allahov Poslaniče, moj brat ju je pustio treći put’, a Allahov mi Poslanik, s.a.v.s., reče: ’Vidi, o Bint-Kajs, na stan i hranu od muža ima pravo žena sve dok je on ima pravo vratiti. Međutim, ako je on nema pravo vratiti, ni ona nema pravo na stan i izdržavanje. Iziđi i smjesti se kod te i te žene’, a zatim je rekao, obraćajući se njoj: ’Smjesti se kod Ibn Ummi-Mektuma, jer je on slijep i neće te moći gledati."

"Pa kada one dostignu vrijeme svog čekanja, vi ih ili na lijep način zadržite, ili se velikodušno od njih konačno rastavite, i kao svjedoke dvojicu vaših pravednih ljudi uzmite, i svjedočenje Allaha radi obavite! To je savjet za onog koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje - a onome koji se Allaha boji, On će izlaz dati"/2/ "i opskrbit će ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio."/3/

Uzvišeni kaže da, kada se ženama približi istek poslijebračnog pričeka, koji još u potpunosti nije prošao, tada njihovi muževi mogu odlučiti da ih zadrže u smislu da ih povrate čednom bračnom životu i nastave s njima živjeti, "na lijep način", tj. lijepo se ophodeći prema njima, ili da se odluče na korektnu rastavu s njima, tj. bez vrijeđanja, grdnji i prekoravanja, nego će je pustiti na lijep način. "…i kao svjedoke dvojicu vaših pravednih ljudi uzmite", tj. ako se odlučite da je vratite.

Ebu-Davud i Ibn-Madže bilježe da je Imran ibn Husajn bio upitan za čovjeka koji je pustio ženu, a zatim sa njom spolno općio, pa niti je dovodio svjedoke kada ju je puštao, niti kada ju je vratio, pa je on rekao: "Puštena je mimo sunneta Allahova Poslanika, s.a.v.s., i vraćena je suprotno sunnetu Vjerovjesnika, s.a.v.s. Dovedi svjedoke kada je puštaš, ali i kada je vraćaš, nemoj kršiti Allahove propise." Ibn-Džurejdž prenosi da je Ata, u vezi s kur'anskim ajetom: "i kao svjedoke dvojicu vaših pravednih ljudi uzmite", rekao da nije dopušteno sklapanje braka, razvod, niti vraćanje žene bez dvojice pravednih svjedoka kao što je to Allah, dž.š., rekao, osim u slučaju opravdanog razloga. "To je savjet za onog koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje." Na osnovu ovoga Eš-Šafii je izgradio jedan od svoja dva stava da je obavezno prisustvo svjedoka pri vraćanju žene, kao što je, po njegovu mišljenju, obavezno i pri sklapanju braka. Oni koji zastupaju ovo mišlljenje kažu: "Vraćanje žene, doista, nije ispravno ako se ne izrazi riječima kako bi se ispunila potvrda toga." "…a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći." "...i obskrbit će ga odakle se i ne nada", tj. onaj ko se Allaha boji pri izvršavanju Njegovih naredbi i napušta ono što mu je Gospodar njegov zabranio, takvom će Allah, dž.š., dati za njegov problem rješenje i opskrbiti ga odakle se i ne nada, tj. odande odakle mu nikad na um palo nije.

Ibn Ebi-Hatim prenosi da je Imran ibn Husajn rekao: (458) "Kazao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ’Ko se posveti Allahu, Allah će mu pružiti punu potporu i opskrbit će ga odakle se i ne nada; a ko se posveti ovom svijetu, Allah će takvog prepustiti njemu.'" "Onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta." Imam Ahmed bilježi od Anesa es-San’anija, ovaj od Abdullaha ibn Abbasa da mu je on kazivao kako je jahao iza Allahovog Poslanika, s.a.v.s., jednog dana, pa mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: (459) "Dječače, podučit ću te sljedećem: '^uvaj Allaha, Allah će te sačuvati; čuvaj Allaha, naći ćeš Ga uza se, kada moliš, moli Allaha; kada pomoć tražiš, od Allaha je traži, i znaj, kada bi se cijela umma sastala da ti takvo dobro sačine, učinit će samo onoliko koliko je to Allah odredio, a da se sastanu da ti štetu nanesu, načinit će ti samo onoliko koliko je Allah odredio. Pera (sudbine) su podignuta, a stranice (na kojima je ispisana) osušene su.'" "Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio", tj. Allah će, dž.š., izvršiti Svoju odredbu i zakone kako hoće nad Svojim stvorenjima. "Allah je svemu već rok odredio." Ove su Allahove, dž.š., riječi poput onih: "U Njega sve ima mjeru." (13:8)

"A one žene vaše, koje su nadu u mjesečno pranje izgubile - ako sumnjate vi, one trebaju čekati tri mjeseca, a i one koje ga nisu dobile! A vrijeme čekanja trudnih žena jeste da rode. A onome ko se Allaha boji, On će sve što mu treba učiniti dostupnim."/4/ "To su, eto, Allahovi propisi, koje vam On objašnjava. A onome ko se bude Allaha bojao, On će preko ružnih postupaka njegovih prijeći i još mu veliku nagradu dati."/5/

 Allah, dž.š., objašnjava poslijebračni priček žene koja je u klimakterijumu, tj. one koja zbog starosti nema mjesečnog pranja, da joj priček traje tri mjeseca umjesto tri mjesečna pranja, koliko treba čekati ona koja ima menstrualno pranje, na što ukazuje ajet iz sure "El-Bekara". Isti je slučaj sa malodobnom osobom koja još nije navršila godine nastupa menstrualnog ciklusa; i ona će, prema tome, poput one koja je u klimakterijumu, čekati tri mjeseca. Zato Allah, dž.š.: kaže "…i one koje ga nisu dobile", "ako sumnjate vi", tj. ako one nisu vidjele krv i vi sumnjate da imaju menstrualno pranje ili krvarenje slično menstrualnom pranju (istihazu), "one trebaju čekati tri mjeseca." "A vrijeme čekanja trudnih žena jeste da rode." Allah, dž.š., kazuje da one žene koje su bremenite, njihov priček prestaje samim rođenjem djeteta, bez obzira bilo to odmah nakon razvoda braka ili smrti muža. To je istovjetno mišljenje prvih i potonjih islamskih znanstvenika, jer i sam gornji ajet donosi tekst o tome, kao i vjerovjesnikovi hadisi. Imam Ahmed bilježi od El-Musevvira ibn Mahreme (460) da je umro muž Sebi’i el-Eslemijje dok je bila gravidna.

Prošlo je samo nekoliko noći kada se porodila; pa kada se oporavila od poslijeporođajnog čišćenja, zaručila se. Tražila je od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., dozvolu da se uda. Allahov Poslanik, s.a.v.s., dozvolio joj je i ona se udala." (El-Buhari, Muslim u svojim Sahihima, Ebu-Davud, En-Nesai, a Ibn-Madže bilježi u brojnim verzijama od Sebi’e.) Muslim ibn Hadždž bilježi od Ubejdullaha ibn Abdullaha ibn 'Utbe (461) da je njegov otac pisao Omeru ibn Abdullahu ibn el-Erkamu es-Zuhriju, naređujući mu da ode do Sebi’e bint el-Haris el-Eslemijje i da je pita o njenom slučaju i o tome šta joj je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada je od njega tražila šerijatskopravno rješenje. Omer ibn Abdullah mu je pisao, objašnjavajući ga, da mu je Sebi’a rekla da je bila u braku sa Sa'd ibn Havlom. Učestvovao je na Bedru, a umro je za vrijeme Oproštajnog hadža, kada je ona bila gravidna. Ubrzo je nakon njegova preseljenja rodila; pa kada se oporavila od poslijeporodiljskog čišćenja, uredila se za prosce.

Tada je došao kod nje Ebu es-Senabil ibn B’akek, rekavši joj: ’Šta je to, vidim da si se uredila? Ti se možda želiš udati, međutim, ti ćeš se, Allaha mi, udati tek kada prođe četiri mjeseca i deset dana.’ Sebi’a dalje pripovijeda: ’Kada mi je to rekao, i večer pala, obukla sam se i uputila se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Pitala sam ga o tome, a on mi reče da sam slobodna kada se porodim i naredio mi je da se udam ako to želim. (Ovo je Muslimovo citiranje, a u sažetom obliku prenosi ga El-Buhari.) Primjenjivanje dužeg perioda od 4 mjeseca i deset dana koji se navodi u suri El-Bekara bilo je važeće prije objave ovog ajeta sa poslijebračnim pričekom trudnice. "A onome ko se Allaha boji On će sve što mu treba učiniti dostupnim", tj. olakšat će mu ostvarenje toga i učiniti mu ga jednostavnim. Dat će mu brzo olakšanje i skoro rješenje. Potom Allah, dž.š., kaže: "To su, eto, Allahovi propisi, koje vam On objavljuje", tj. Njegova presuda i zakon koji vam je objavio podsredstvom Svoga Poslanika, s.a.v.s. "A onome ko se bude Allaha bojao On će preko ružnih postupaka prijeći i još mu veliku nagradu dati", tj. odstranit će od njega loša djela i obilno ga nagraditi i za neznatna djela.

"Njih ostavite da stanuju tamo gdje i vi stanujete, prema svojim mogućnostima, i ne činite im teškoće, zato da biste na njih pritisak izvršili. Ako su trudne, dajte im izdržavanje sve dok se ne porode; a ako vam djecu doje, onda im dajte zasluženu nagradu i sporazumite se međusobno na lijep način. A ako nastanu razmirice, neka mu onda druga doji dijete." /6/ "Neka imućan prema bogatstvu svome troši, a onaj koji je u oskudici, prema tome koliko mu je Allah dao, jer Allah nikog ne zadužuje više nego što mu je dao; Allah će, sigurno, poslije tegobe, last dati." /7/

Uzvišeni naređuje Svojim robovima da, kada neko od njih pusti ženu, da je ostavi da stanuje u svom stanu sve dok ne istekne njen poslijebračni priček; tako Allah, dž.š., kaže: "Njih ostavite, da stanuju tamo gdje i vi stanujete", tj. kod vas, "prema svojim mogućnostima", tj. zavisno od vaših materijalnih mogućnosti, "i ne činite im teškoće zato da biste na njih pritisak izvršili." Ebu ed-Duha smatra da se pod tim misli da čovijek pusti ženu, a kada ostanu dva dana (malo vremena) do isteka njenog iddeta, vrati je sebi. "Ako su trudne, dajte im izdržavanje sve dok se ne porodi." Mnogi islamski znanstvenici, između ostalih Ibn-Abbas i jedna grupa iz prve generacije, kao i mnogi iz potonjih generacija, smatraju da se gornji ajet odnosi na onu koja je razvedena neopozivim razvodom braka (et-talaku-el-bain), bez obzira bila gravidna ili ne. Drugi, pak, smatraju da se cjelokupni kontekst gornjih ajeta odnosi na žene koje su razvedene opozivim razvodom (et-talaku-r-redž’i).

U ajetu je spomenuto da se trudnice moraju izdržavati bez obzira što su razvedene opozivim razvodom, jer se često dešava da se period trudnoće oduži i nužan je zakonodavni tekst da bi ukazao da je muževljeva obaveza da ih izdržava sve do poroda djeteta, da se ne bi zavaravali da je izdržavanje obavezno samo do isteka poslijebračnog pričeka. " A ako vam djecu doje…" Kada se porode, a muževi su se od njih već ranije razveli, one se smatraju razvedenim sa istekom poslijebračnog pričeka, međutim, one tada imaju pravo dojiti svoju djecu, ali mogu i da to ne učine. Kada majka nahrani dijete svojim prvim mlijekom, koje često jedino može dati snagu novorođenčetu, ona za to dojenje zaslužuje nagradu. Ona ima pravo sklopiti ugovor sa djetetovim ocem ili starateljem o novčanoj nadoknadi oko koje se suglase. Stoga uzvišeni kaže: "A ako vam djecu doje, onda im dajte zasluženu nagradu." "i sporazumiti se međusobno na lijep način", tj. bez štete po sebe, ali i drugog. "A ako nastanu razmirice, neka mu onda druga doji dijete", tj. ako se raziđete oko visine nadoknade za dojenje.

Međutim, majka ima više prava na dojenje od druge žene ako pristaje na nadoknadu koja se nudi toj drugoj ženi. "Neka imućan prema bogatstvu svome troši", tj. neka roditelj ili staratelj troši na novorođenče prema svojim mogućnostima. Allahove, dž.š., riječi: "A onaj koji je u oskudici, prema tome koliko mu je Allah dao, jer Allah nikog ne zadužuje više nego što mu je dao", poput su riječi Svevišnjeg: "Allah nikog ne opterećuje preko mogućnost njegovih", tj. samo onoliko koliko može. (2:286) "Allah će, sigurno, poslije tegobe, slast dati." Ovo je Allahovo, dž.š., obećanje i ono se obistinjuje. Ovaj ajet podsjeća na riječi Svevišnjeg: "Ta, zaista s mukom je i last; zaista, s mukom je last!" (44:5-6)

 Imam Ahmed prenosi da je Ebu Hurejre, r.a., rekao: (462) "Neki je čovjek došao svojoj porodici, pa pošto je vidio kakve su im sve potrebe, izišao je vani. Kada je to žena vidjela, došla je do mlina i postavila ga na zemlju, a zatim je upalila peć, moleći: 'Allahu moj, opskrbi nas!', pa pogleda, a posuda ispod mlina već se napunila, zatim ode do peći, te i nju nađe punu. U tom trenutku muž se vrati kući, pitajući: "Jeste li to nešto dobili poslije mog izlaska?’ Žena mu odgovori: ’Da, od našeg Gospodara!', pa čovjek krenu ka mlinu da ga podigne. To je rekao Vjerovjesniku, s.a.v.s., a Allahov mu Poslanik, s.a.v.s., reče: ’Da nisi podigao mlin, on bi mljeo sve do Sudnjeg dana.'"

"A koliko li samo sela bi što se o zapovijed Gospodara svoga i Njegovih poslanika ogluši?!" /8/ "Oni će pogubnost postupaka svojih iskusiti i propast će njihov kraj biti." /9/ "Allah je za njih neizdržljivu patnju pripremio; zato se bojte Allaha, o vi koji ste razumom obdareni, vi koji vjerujete! Allah vam je već poslao opomenu."/10/ "Poslanika, koji vam Allahove ajete jasne kazuje, da bi iz tmina na svjetlo izveo one koji vjeruju i dobra djela čine. A onoga koji bude u Allaha vjerovao i dobro činio, uvest će u dženetske bašče, kroz koje rijeke teku, i zauvijek će u njima ostati, divnu će mu opskrbu Allah davati."/11/

Svevišnji prijeti onima koji se suprotstavljaju Njegovim odredbama, koji u laž ugone Njegove poslanike i idu životnim putem koji im nije propisan i objašnjava šta se desilo drevnim narodima zbog toga, pa kaže: "A koliko li samo sela bi što se o zapovijed Gospodara svoga i Njegovih poslanika ogluši?!" Tj. iz prkosa nisu poštivali Allahove, dž.š., odredbe i nisu slijedili Njegove poslanike. "Mi ćemo od njih zatražiti da nam potanko račun polože i užasnom kaznom ćemo ih kazniti", tj. neobičnom i žestokom. "Oni će pogubnost postupaka svojih iskusiti", "kada ne budu u stanju ništa više učiniti i kada se budu kajali, a to im neće koristiti", "i propast će njihov kraj biti. Allah je za njih neizdržljivu patnju pripremio", tj. na ahiretu, uz kaznu koja ih je snašla na ovom svijetu; a potom Svevišnji, nakon što je izložio stanje ovih, kaže: "Zato se bojte Allaha, o vi koji ste razumom obdareni", tj. o vi koji ste ispravnog rasuđivanja, ne budite kao oni, da vas ne bi snašla kazna koja je njih zadesila, o razumni! "Vi koji vjerujete", tj. koji priznajete Allaha i Njegove poslanike! "Allah vam je već poslao opomenu", tj. Kur‘an.

"Poslanika, koji vam Allahove ajete jasno kazuje", tj. Poslanik je interpretator, objašnjivač i tumač “Opomene”, stoga Allah, dž.š., kaže: "Poslanika, koji vam Allahove ajete jasne kazuje", tj. na sasvim jasan način, "da bi iz tmina na svjetlo izveo one koji vjeruju i dobra djela čine"; tj., ove Allahove riječi podsjećaju na slijedeće: "Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo", (2:257) tj. iz tmina nevjerovanja i neznanja na svjetlo vjere i znanja. Allah je, dž.š., objavu koju dostavlja ljudima nazvao svjetlom jer se njome postiže uputa; isto kao što ju je imenovao "ruhom" jer ona oživljava ljudska srca. "A onoga koji bude u Allaha vjerovao i dobro činio, uvest će ga u dženetske bašče, kroz koje rijeke teku, i vječno i zauvijek će u njima ostati, divnu će mu opskrbu Allah davati." Više puta su objašnjeni ovakvi ajeti i suvišno je to opetovati, a Allahu hvala i dobročinstvo pripada!

"Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio; Njegovo naređenje do svih njih dospijeva da biste vi znali da je Allah kadar sve i da Allah znanjem Svojim sve obuhvaća!"/12/

Allah, dž.š., govori o Svojoj svemoći i neograničenoj vlasti, da bi time podstaknuo na veličanje prave vjere, koju je propisao: "Allah je sedam nebesa stvorio." Ove riječi Svevišnjeg poput su onih koje stavlja u usta Nuhu, a.s., kada se on obraća svome narodu: "Zar ne vidite kako je Allah sedam nebesa, jedno iznad drugog stvorio." (71:15) "I isto toliko zemalja", tj. sedam, koliko i nebesa, što je navedeno u oba Sahiha: (463) "Ko nasilno oduzme pedalj tuđe zemlje, Allah će mu sedam zemalja o vrat objesiti." Onaj ko ovo shvaća u smislu sedam kontinenata (pokrajina) Zemlje udaljava se od ispravnog poimanja i upada u polemisanje, te se suprotstavlja Kur'anu i hadisu bez ikakvog argumenta. U drugom se hadisu kaže: (464) "Sedam nebesa, ono što je na njima i između njih, sedam zemalja, što je na njima, i između njih, u odnosu na Allahov, dž.š., Kursi - poput su halke bačene na prostranu pustinju."

Tefsir Ibn Kesir - sura Et-Tahrim

"O Vjerovjesniče, zašto sebi zabranjuješ ono što ti je Allah dozvolio - želeći zadovoljstvo svojih žena? A Allah mnogo prašta i milostiv je."/1/"Allah vam je propisao kako da svoje zakletve iskupite; Allah je vaš Gospodar; On sve zna i mudar je."/2/"A kad Poslanik jednoj ženi svojoj tajno govor povjeri, pa ona obavijesti o njemu, a Allah mu to obznani, a on je bio dio tajne kazao, a od dijela odustao. Pa kad je on o tome obavijesti, ona reče: 'Ko tebe o tome izvijesti?' On reče: 'Izvijestio me je Sveznajući, Koji sve poznaje .'"/3/ "Ako vas dvije učinite pokajanje Allahu, pa, vi ste bile učinile ono zbog čega je trebalo da se pokajete. A ako se protiv njega udružite, pa, Allah je zaštitnik njegov, i Džibril, i čestiti vjernici; najposlije, i svi meleki će mu na pomoći biti."/4/ "Ako vas on pusti, Gospodar njegov će mu dati umjesto vas boljih žena od vas; muslimanki, muminki, poslušnih Allahu, pokajnica, koje se Allaha boje, koje poste, udovica i djevojaka."/5/

Komentatori Kur’ana razišli su se o pitanju povoda objavljivanja početka ove sure. Po jednima objavljen je zbog Marije, majke Ibrahimove, ropkinje Allahova Poslanika, s.a.v.s., koji ju je smatrao sebi zabranjenom, te je objavljeno; "O Vjerovjesniče, zašto sebi zabranjuješ ono što ti je Allah dozvolio, želeći zadovoljstvo svojih žena?” En-Nesai prenosi od Enesa (465) da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., imao ropkinju s kojom je imao spolne odnose, pa ga se Aiša i Hafsa, r.a., nisu htjele okaniti dok je nije sebi zabranio, te Allah, dž.š., objavi: "O Vjerovjesniče, zašto sebi zabranjuješ ono što ti je Allah dozvolio." Ibn-Džerir prenosi od Ibn-Abbasa (466) da je on pitao Omera b. el-Hattaba: "Ko su žene o kojima se govori u gornjem ajetu?"

On reče: "Aiša i Hafsa." Početni govor se odnosi na Mariju, majku Ibrahimovu, ropkinju s kojom je Vjerovjesnik, s.a.v.s., spavao u Hafsinoj kući i u vremenu kada je bio red da on spava sa Hafsom. Hafsu je to pogodilo i tada reče: "Allahov Poslaniče, učinio si mi što nisi nijednoj drugoj svojoj supruzi u mom danu, kada je na mene red i na mojoj postelji!" -"Hoćeš li biti zadovoljna ako je sada učinim za sebe zabranjenom i više joj se nikada ne približim?" "Naravno!", pa je to Allahov Poslanik, s.a.v.s., učinio i tada joj je još rekao: "Ne spominji ovo nikome!" Ona je to ipak ispričala Aiši, a Allah je, dž.š., Svoga Poslanika upoznao s tim, pa je tada objavio: "O Vjerovjesniče, zašto sebi zabranjuješ ono što ti je Allah dozvolio, želeći zadovoljstvo svojih žena." Saznali smo da se Allahov Poslanik, s.a.v.s., iskupio za izrečenu zakletvu i nastavio spolni život sa svojom ropkinjom. Zejd ibn Esleme smatra da su riječi čovjeka ženi: "Ti si meni zabranjena" - nepromišljen, bezvrijedan govor. El-Hejsem ibn Ka’b prenosi od Omera, r.a., (467) da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao Hafsi: "Nemoj nikome o ovome govoriti, majka Ibrahimova, Marija, meni je zabranjena." "Zar ćeš sebi zabraniti ono što ti je Allah dozvolio?" "Tako mi Allaha, ja joj se neću približiti!", i nije joj se približio sve dok Hafsa nije o ovome obavijestila Aišu, te je Allah, dž.š., objavio: "Allah vam je propisao kako da svoje zakletve iskupite." (Kod ovog predanja sened je ispravan, ali ga ne navodi niko od autora šest hadiskih zbirki. Odabrao ga je hafiz Ed-Dija el-Makdisi u svom djelu El-Mustahredž.) Ibn-Džerir prenosi da je Seid ibn Džubejr rekao: "Ibn-Abbas je govorio: ’Zakletva kojom sebi nešto zabranjujemo može se iskupiti.'" Ibn-Abbas kaže: (468) "Ajet: 'Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor' (33:21)

 odnosi se na slučaj kada se Poslanik, s.a.v.s., ustegnuo od svoje ropkinje", pa je Allah, dž.š., objavio: "O Vjerovjesniče, zašto sebi zabranjuješ ono što ti je Allah dozvolio, želeći zadovoljstvo svojih žena? A Allah prašta i milostiv je." "Allah vam je propisao kako da svoje zakletve iskupite", te se tada Poslanik, s.a.v.s., iskupio za svoju zakletvu kojom je sebi zabranio ono što mu je dopušteno. (El-Buhari, Muslim, En-Nesai) Pojedini šerijatski pravnici smatraju da je obavezan iskup onom ko sebi uskrati pravo na svoju ropkinju ili ženu, ili bilo šta drugo, što je dozvoljeno: jelo, piće, odjeću i sl. To je mišljenje Imama Ahmeda i drugih. Šafija smatra da je jedino obavezan iskup onome ko sebi zbilja uskrati pravo na ženu ili ropkinju ili iskaže riječju to svoje uskraćivanje prava. Međutim, ako tim uskraćivanjem prava prema ženi ima nakanu razvesti se s njom, odnosno uskraćivanjem prava prema ropkinji, oslobodit će je, to će trebati izvršiti. Ispravno je tumačenje da je, ustvari, povod za objavljivanje gornjih ajeta Poslanikovo, s.a.v.s., zabranjivanje sebi uzimanja meda, što navodi El-Buhari nakon ovih ajeta, prenoseći to od Aiše, r.a.: (469)

 "Vjerovjesnik, s.a.v.s., jeo je med kod Zejnebe bint Džahš i ostao je kod nje, a ja i Hafsa smo se dogovorile da mu kaže ona od nas dvije kojoj prvo dođe Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ’Jesi li to jeo smolu; ja osjetim neugodan miris smole.’ Kad je o ovome upitan, Allahov je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ’Ne, nego sam uzeo meda kod Zejnebe bint Džahš i nikada ga više neću jesti!’ A ja sam te zakletvom obavezao da o ovome nikom ne govoriš." "…želeći zadovoljstvo svojih žena?" Izraz (el-megafir) upotrijebljen u gornjem hadisu označava nešto slično smoli, a nalazi se u biljci omakalj, koja u sebi ima šećera. Koristi se izraz kada se želi reći da se smola izlučila. Jednina je od gornjeg izraza, što je mišljenje El-Dževherija. Pojam (er-rems) označava ispašu deva koja je puna gorkoslanog bilja. Smatra se da su ovo dva zasebna događaja, što nije moguće. Jedino što ostaje diskutabilno jeste da su oba slučaja bila povod objavi predmetnog ajeta. U svakom slučaju, Aiša i Hafsa su te dvije Poslanikove supruge o kojima se u ajetima govori. Na to, između ostalog ukazuje sljedeće predanje koje prenosi Imam Ahmed u svom Musnedu od Ibn-Abbasa, da je slično pitao Omera: "Zapovjedniče pravovjernih, ko su dvije žene između Poslanikovih supruga za koje Allah, dž.š., kaže: 'Ako vas dvije učinite pokajanje Allahu, pa vaša srca su se priklonila.' Omer mu reče: 'Kakvog li čuda, Ibn-Abbasu!' Ez-Zuhri kaže: 'Tako mi Allaha! Nije mu bilo drago ono što ga je pitao i nije to krio.' On je rekao: 'To su bile Aiša i Hafsa.'" "A kad Poslanik jednoj ženi svojoj tajno govor povjeri, pa ona obavijesti o njemu, a Allah mu to obznani, a on je bio dio tajne kazao, a od dijela odustao. Pa kad je on o tome obavijesti, ona reče: "Ko tebe o tome izvijesti?" On reče: "Izvijestio me je Sveznajući, Koji sve poznaje." Tj. kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Nikada ga više neću jesti, a ja sam te zakletvom obavezao da o ovome nikom ne govoriš.'" To je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao Hafsi, ali je ona to prenijela Aiši. Na ovaj način spomenuto predanje bilježi El-Buhari u poglavlju "Et-Talak". ."Ako vas dvije učinite pokajanje Allahu, pa vaša srca su se priklonila."

Ovo se odnosi na Aišu i Hafsu, r.a., tj. ako se pokajete Allahu za ono zbog čega ste se udružile protiv Allahovog Poslanika, s.a.v.s., time ste upravile vaša srca prema istini. Muslim navodi sljedeće Omer ibn el-Hatabove riječi: (470) "Kada se Allahov Poslanik, s.a.v.s., povukao od svojih žena, ušao sam u džamiju, a ljudi bacaše kamenčiće na zemlju govoreći: ‘Allahov Poslanik, s.a.v.s., pustio je svoje žene.‘ To je bilo prije nego je objavljena naredba o pokrivanju (hidžabu), a ja rekoh sam sebi: ‘To ću, zasigurno, danas saznati!‘ Dalje govori kako je došao Aiši i Hafsi i kako ih je savjetovao, a zatim je rekao: ‘Dođoh, a ispred mene je stajao Rebbah, poslužitelj Allahova Poslanika, s.a.v.s., na pragu čardaka, pa ga zovnuh: ‘Rebbahu, traži od Allahova Poslanika, s.a.v.s., dozvolu da uđem, a zatim dalje kazuje: ‘Allahov Poslaniče, šta ti je teško kod žena tvojih? Pa ako ćeš se razvesti s njima, uz tebe su Allah, Njegovi meleci, Džibril, Mikail, ja, Ebu-Bekr i pravovjerni.' Kada god sam nešto govorio, Allahu hvala, uvijek sam se nadao da će Allah kroz objavu potvrditi moje riječi." Tako je objavljen ajet: "Ako vas on pusti, Gospodar njegov će mu dati umjesto vas boljih žena od vas." "A ako se protiv njega udružite, pa Allah je zaštitnik njegov, i Džibril, i čestiti vjernici; najposlije, i svi meleki će mu na pomoći biti." Nakon toga ga upitah: "Jesi li ih pustio?" "Ne", reče. Stadoh tada na vrata džamije i iz sveg glasa viknuh: "Nije pustio svoje žene! ", pa je objavljen ajet: "Kada saznaju za nešto važno, a tiče se sigurnosti ili opasnosti, oni to razglase. A da se oni s tim obrate Poslaniku ili predstavnicima svojim, saznali bi od njih ono što žele saznati." (4:83) Ja sam bio taj koji je tražio da sazna više o tom slučaju direktno od Poslanika, s.a.v.s.

Ibn Ebi-Hatim prenosi od Enesa da je Omer b. el-Hattab rekao: "^uo sam da se nešto desilo između majki pravovjernih i Vjerovjesnika, s.a.v.s., pa sam ih iskušao, govoreći im: Ili ćete prestati uznemiravati Allahova Poslanika, s.a.v.s., ili će mu Allah, dž.š., dati žene bolje od vas, tako sam došao do posljednje majke pravovjernih koja mi reče: 'Omere, zar Allahov Poslanik, s.a.v.s., nema čime posavjetovati svoje žene pa ti to činiš?' Nakon toga sam se ustegao od daljnjeg savjetovanja, ali je Allah, dž.š., objavio: 'Ako vas on pusti, Gospodar njegov će mu dati umjesto vas boljih žena od vas; muslimanki, muminki, pokajnica, koje se Allaha boje, koje poste, udovica i djevojaka.'" Žena koja je Omera, r.a., odvratila od daljnjeg savjetovanja je Ummu-Selema, što je pouzdano utvrđeno u Sahihu El-Buharije. Iz svega toga što je naprijed rečeno sasvim je jasno tumačenje ovih ajeti-kerima. Značenje Allahovih, dž.š., riječi: "…muslimanki, muminki, pokajnica, koje se Allaha boje", jasno je, kao i pojma "koje poste". To je stav velikog dijela ashaba, tabiina i drugih. O ovome je ranije bio naveden mefu’ hadis kod Allahovih, dž.š., riječi: "i poste" u suri "Et-Tevbe", a koji glasi: "Isposničko je putovanje (sijaha) ove umme u postu." "…udovica i djevojka", tj. među njima ima i udovica i djevojka, sve s ciljem da duša jaču žudnju osjeti. Neki kažu da će Allah, dž.š., oženiti Muhammeda, a.s., u Džennetu Asijom i Merjemom.

"O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti."/6/ "O vi koji niste vjerovali, danas se ne pravdajte, kažnjavate se samo za ono što ste zaslužili." /7/ "O vi koji vjerujete, učinite pokajanje Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u dženetske bašče, kroz koje će rijeke teći, uveo, na Dan u kojem Allah neće osramotiti Vjerovjesnika i one koji su zajedno s njim vjerovali; svjetlo njihovo će ići ispred njih s njihove desne strane. 'Gospodaru naš', govorit će oni, 'učini potpunim svjetlo naše i oprosti nam jer Ti, doista, sve možeš.'"/8/

 Allah, dž.š., kaže: "O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre", tj. naredite samima sebi, svojim ženama, djeci, braći, rodbini, poslužiteljima i poslužiteljkama da Allahu budu pokorni, odnosno zabranite sebi i svima koji su skrenuli sa pravog puta da griješe Allahu, dž.š.; također, podučite ih i odgajajte ih. Brinite se o njima po Allahovim propisima, naređujte im da ih izvršavaju i pomažite im u tome. Kada vidite da neko griješi prema Allahu, dž.š., izgrdite ga i odvratite ga od toga. To je obaveza svakog muslimana da upozna one koji su pod njegovom nadležnošću s onim šta im je Allah, dž.š., naredio i šta im je zabranio.

 U vezi s ovim ajetom jeste hadis koji prenose Ahmed i Ebu-Davud od Sebre - da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: (471) "Naredite djetetu kada mu bude sedam godina da obavlja namaz, a kada navrši deset godina i udarite ga zbog namaza." Ovo je verzija Ebu-Davuda, a Et-Tirmizi kaže da je ovaj hadis hasen. Šerijatski pravnici smatraju da se isto odnosi i na post, da bi se dijete naviklo na izvršavanje ibadeta, te da bi, kada postane punoljetno, stalno činilo ibadet, bilo pokorno Allahu, dž.š., klonilo se grijeha i napuštalo sve što je ružno, a Allah upućuje. "…čije će gorivo ljudi", tj. gorivo će mu biti ljudi i džini "...i kamenje biti"; prema jednom mišljenju misli se na kipove, a Ibn-Mesud i drugi kažu: "Misli se na sumporno kamenje", a Mudžahid dodaje da će zaudarati više od lešine. (Navodi Ibn Ebi-Hatim) "I o kojoj će meleki strogi i snažni brinuti", grube ćudi, iz njihovih srca Allah je isčupao samilost prema nevjernicima. "…snažni", tj. izuzetno su čvrsto građeni i veoma su snažni, a njihov je izgled uznemirujući. Lica su im crna, a očnjaci im izobličeni. U srcu nijednog od njih nema ni trun samilosti prema nevjernicima. "Koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti", tj. ne odgađaju izvršenje Allahove naredbe ni za tren oka, iako su oni sposobni za takvo što; to su zebanijje, Allah nas njih sačuvao. "O vi koji niste vjerovali, danas se ne pravdajte, kažnjavate se samo za ono što ste zaslužili", tj. reći će se nevjernicima na Sudnjem danu. "Ne pravdajte se danas, pravdanje vam neće biti uslišeno. Bit ćete danas kažnjeni za svoja djela."

Potom Allah, dž.š., kaže: "O vi koji vjerujete, učinite pokajanje Allahu iskreno", tj. odlučno učinite potpuno kajanje kojim ćete izbrisati ranija loša djela, urediti vašu nesređenost, koja će vas učiniti čvrstim i postojanim i udaljiti vas od prostih postupaka kojima ste se bili posvetili. Ibn Ebi-Hatim prenosi od Zerra ibn Habejša da je rekao: (472) "Upitao sam Ubejja ibn Ka’ba: šta se podrazumijeva pod iskrenim pokajanjem (et-tevbetu-n-nesuh)?" On mi reče: "Pitao sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., o tome, pa mi on reče: 'Iskreno pokajanje podrazumijeva sa osjetiš kajanje za grijeh koji si počinio, pa tim kajanjem odmah zatražiš oprosta od Allaha, dž.š., i više se nikad ne vraćaš tom grijehu.'" Postavlja se pitanje da li je uvjet za iskreno pokajanje da se nastavi takvim životom sve do smrti, kao što je izričito rečeno u gornjem hadisu: i da se više nikada ne vraćaš tom grijehu", ili je dovoljna odlučnost da se više tom grijehu ne vraća, u smislu da, ako ga i počini drugi put, taj grijeh neće moći poništiti pokajanje. Prvi stav ima svoje uporište u vjerodostojnom hadisu: (473)

 "Ko istinski prihvati islam neće biti odgovoran za ono što je u džahilijetu radio; a ko ga ne prihvati istinski bit će kažnjen i za prvo i za potonje." "Da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u dženetske bašče, kroz koje će rijeke teći, uveo." Izraz (možda, može biti, da bi) kada se odnosi na Allaha, dž.š., znači nužnost. ."Na dan u kojem Allah neće osramotiti Vjerovjesnika, i one koji su zajedno s njim vjerovali", tj. ni Vjerovjesnika, ni pravovjerne na Sudnjem danu Allah, dž.š., neće osramotiti. "Svjetlo će njihovo ići ispred njih", o čemu je već govoreno u suri "El-Hadid". "‘Gospodaru naš‘, govorit će oni, ‘učini potpunim svjetlo naše i oprosti nam jer Ti, odista, sve možeš.'" Ovo će pravovjerni reći na Sudnjem danu, kada vide da se svjetlo licemjera ugasilo. Imam Ahmed navodi da je neki pripadnik plemena Benu-Kinane pričao da je klanjao iza Allahova Poslanika, s.a.v.s., u godini osvajanja Meke, pa ga je čuo kako se obraća Svevišnjem: (474) "Allahu moj, ne osramoti me na Sudnjem danu!" Muhammed ibn Nasr el-Mervezi prenosi da su Ebu-Zerr i Ebu ed-Derda rekli: (475) "Neko je upitao: ‘Kako ćeš prepoznati svoje sljedbenike između ostalih?‘ Poslanik reče: ‘Po bijelim pjegama na nogama i čelu, što su tragovi njihovog uzimanja abdesta i tako će od svih naroda jedino oni izgledati. Poznat ću ih i po tome što će im knjige djela biti date u desnu ruku.Prepoznat ću ih i po biljezima na čelu, što su tragovi obavljanja sedžde, i po svjetlu koje će ići ispred njih.'"

"O Vjerovjesniče, bori se protiv nevjernika i licemjera i budi strog prema njima! Njihovo prebivalište bit će Džehennem, a užasno je to boravište!" /9/ "Allah navodi kao pouku onima koji ne vjeruju ženu Nuhovu i ženu Lutovu: bile su udate za dva čestita roba Naša, pa su ih prevarile, i njih dvojica im neće ništa moći kod Allaha pomoći, i reći će se: 'Ulazite vas dvije u vatru, sa onima koji ulaze!'"/10/

Uzvišeni naređuje Svome Poslaniku, s.a.v.s., da se bori protiv nevjernika i licemjera. Protiv prvih oružjem i oružanom borbom, protiv drugih izvršavanjem Allahovih sankcija nad njima. "Njihovo prebivalište bit će Dženennem, a užasno je to boravište!", tj. na budućem svijetu. Potom Allah, dž.š., kaže: "Allah navodi kao pouku onima koji ne vjeruju." Nevjernici nemaju nikakve koristi od druženja i suživota sa muslimanima u smislu da im to nikako neće koristiti kod Allaha, dž.š., ako se iman ne ugnijezdi u njihova srca. Zatim Uzvišeni navodi kao primjer: "ženu Nuhovu i ženu Lutovu: bile su udate za dva čestita roba Naša", tj. Za dva vjerovjesnika, poslanika.

One su bliskije njima bile: danonoćno su zajednički vrijeme provodile, zajedno objedovale, spavale, živjele s njima - nego što su nevjernici prema vjernicima. "…pa su ih prevarile", tj. u svom vjerovanju. Nisu se složile s njima u vjerovanju, niti su povjerovale u njihovo poslanstvo. Zajednički život sa poslanicima im neće ništa koristiti, niti će moći od njih nesreću odstraniti. O tome Allah, dž.š., kaže: "…i njih dvojica im neće ništa moći kod Allaha pomoći", tj. zbog nevjerovanja njihova, i reći će se: "tim dvjema ženama, ulazite vas dvije u vatru, sa onima koji ulaze!" Pod Allahovim, dž.š., riječima: "…pa su ih prevarile", ne misli se da su one učinile preljub, nego da su ih u vjerovanju iznevjerile, jer žene vjerovjesnika zaštićene su od mogućnosti da učine preljub zbog izuzetne časti vjerovjesnika, o čemu je već bilo riječi u suri "En-Nur". Sufjan es-Sevri prenosi od Musa ibn Ebi-Aiše da je Sulejman ibn Karm rekao: "čuo sam Ibn-Abbasa da o gornjem ajetu kaže: ’One nisu preljubu učinile.'

 Nevjera Nuhove žene sastojala se u tome što je za njega govorila da je lud, a žene Lutove što je obavještavala njegov narod o gostima koji mu dođu." El-Avfi prenosi da je Ibn-Abbas, također, rekao: "Njihova nevjera sastojala se u tome što nisu vjerovale kao oni. Njihova žena je otkrivala muževljeve tajne. Kada bi neko postao vjernik, ona bi to saopćila buntovnicima Nuhovog naroda. Žena Lutova, pak, obavještavala je stanovnike grada kada bi njen muž nekog ugostio." Ed-Dahhak prenosi da je Ibn-Abbas rekao sljedeće: "Žena nijednog vjerovjesnika nije počinila preljub. Ove dvije žene su iznevjerile svoje muževe u vjeri." Isto mišljenje zastupaju Ikrime, Seid ibn Džubejr, Ed-Dahhak i drugi.

"A onima koji vjeruju, Allah kao pouku navodi ženu Faraonovu, kad je rekla: 'Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu i spasi me od Faraona i njegovih postupaka, i izbavi me od naroda nepravednog!'" /11/ "I Merjemu, kćer Imranovu, koja je nevinost svoju sačuvala, a Mi smo udahli u nju život, i ona je u riječi Gospodara svoga i knjige Njegove vjerovala i od onih koji provode vrijeme u molitvi bila."/12/

 Ovaj primjer navodi Allah, dž.š., pravovjernim, kazujući im da im druženje sa nevjernicima, ako im je neophodno, neće štetiti, kao što na drugom mjestu kaže: "Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kad ima vjernika; a onoga ko to čini Allah neće štititi. To učinite jedino da biste se od njih sačuvali. Allah vas podsjeća na Sebe i Allahu se vraća sve!" (3:28) Katade kaže: "Faraon je bio najuobraženija osoba i najžešći nevjernik na kugli zemaljskoj, ali, tako mi Allaha, njegovo nevjerovanje supruzi mu nije nimalo naštetilo, pošto je ona bila pokorna svome Gospodaru. To je stoga da se zna da je Allah, dž.š., pravedni Sudac i da kažnjava osobu samo za njene grijehe." Ibn-Džerir prenosi da je Selman rekao: "Žena Faraonova bila je po suncu kažnjavana, a kada bi ono zašlo, meleci bi je prekrili svojim krilima i tada bi gledala svoju kuću u Džennetu."

 Ibn-Džerir prenosi da je Ebu-Bezze rekao: "Faraonova se žena pitala ko će pobijediti, pa joj je rečeno da će to biti Gospodar Musaov i Harunov. Ona je tada rekla: ‘Vjerujem u Gospodara Musaova i Harunova. ‘Tada je Faraon poslao po nju, govoreći: 'Pogledajte najveću stijenu koju nađete, pa ako ostane pri svojim riječima, navalite tu stijenu na nju. Međutim, ako se odrekne svojih riječi, i dalje će mi biti žena.‘ Kada su došli do nje, podigla je svoj pogled prema nebu, pa je vidjela svoju kuću u Džennetu i ostala je pri svojim riječima. Duša joj je u tom trenutku izišla, pa je stijena pala na tijelo u kojem duše više nije bilo." O njenim riječima: "Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu" islamski znanstvenici kažu da je njima birala prvo komšiju, a zatim kuću. Nešto vezano za ovo navodi se u merfu hadisu. "…i spasi me od Faraona i postupaka njegovih", tj. oslobodi me, Allahu, od njega, a ja nemam ništa sa njegovim djelovanjem, "…i izbavi me od naroda nepravednog", tj. onih koji su sami sebi nepravdu nanijeli time što su zanijekali Gospodara nebesa i Zemlje i svega što je na njima i između njih, Allaha i jedinog dostojnog obožavanja od svega stvorenog. Hvaljen neka je i Uzvišen, nema boga osim Njega, ni drugog Gospodara. Ime spominjane žene Faraonove jeste Asija bint Muzahim, r.a.

Žena Faraonovog rizničara je, također, vjerovala. Za to je saznala kćerka Faraonova i otkrila je to svome ocu. Faraon je naredio da se kazni, ne bi li porekla Allaha i prihvatila Faraona za svog gospodara. Ona je to odbila, govoreći: ‘Moj i tvoj Gospodar i Gospodar svega što postoji jeste Allah i samo Njega obožavam.‘ Zastrašivao ju je da će joj djecu zaklati pred njenim očima! Ona je samo rekla: ‘čiini što si naumio‘, i zakla ih on jedno za drugim pred njenim očima!!! A duša svakog djeteta dozivala ju je riječima: ‘Strpi se, majčice, tebe kod Allaha čeka velika nagrada.‘ Žena Faraonova čula je duše dva njena djeteta, najmlađeg i najstarijeg, pa joj se iman povećao, a žena Faronovog rizničara dušu ispusti. Faraon je osjetio da je njegova žena postala vjernica te naredi da bude ubijena na način koji smo gore spomenuli. Neka se Allah smiluje ženi Faraonovoj i ženi njegova rizničara. "Merjemu, kćer Imranovu, koja je nevinost svoju sačuvala", tj. zadržala i zaštitila je. Izraz, "ihsan", upotrijebljen u gornjem ajetu, označava neporočnost i nezavisnost "A Mi smo udahli u nju život", tj. posredništvom meleka Džibrila.

Allah joj ga je, dž.š., poslao i on joj se ukazao u liku zgodnog muškarca. Naredio mu je Svevišnji da svojim ustima puhne u otvor na njenoj košulji, zatim se njegov izdah spustio niže i prodro kroz njen vaginalni otvor i od toga je postala noseća, zanijela Isaa, a.s.; stoga Svevišnji kaže: "A Mi smo udahli u nju život i ona je u riječi Gospodara svoga vjerovala i knjige Njegove", tj. Svojom moći i odredbom udahnuo je u nju život. Imam Ahmed prenosi da je Ibn-Abbas rekao: (476) "Allahov Poslanik, s.a.v.s., nacrtao je četiri linije na Zemlji, te reče: ‘Znate li što je ovo?' ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju', rekoše ashabi. ‘Najvredniji stanovnici Dženneta su: Hatidža bint Huvejlid, Fatima bint Muhammed, Merjem bint Imran i Asija bint Muzahim, žena Faraonova." U oba Sahiha navodi se vjerodostojan hadis, koji prenosi Šu’be od Ebu-Musa el-Eš’arija, u kojem on kaže da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: (477) "Puno je savršenih muškaraca, a od žena samo: Asija, žena Faraonova; Merjem, kćerka Imranova i Hatidža, kćerka Huvejlidova; a Aiša je iznad ostalih žena kao popara iznad ostalih jela." Spomenuli smo različite verzije i termine ovih hadisa kada smo govorili o slučaju Isaa, sina Merjemina, u našem djelu: El-bidaje ven-nihaje, a Allahu pripada hvala i dobročinstvo. Spomenuli smo, također, kod Allahovih, dž.š., riječi: da se u nekim hadisima govori da će Merjem i Asija bint Muzahim biti supruge Muhammeda, a.s., u Džennetu.

Ovo je kraj sažetka komentara sure Et-Tahrim;Allahu hvala i dobročinstvo pripada. On daje zaštitu, od Njega uspjeh zavisi i na Njega se mi oslanjamo!!!