Kunem se Danom kada Smak svijeta nastupi /1/ i kunem se dušom koja sebe kori. /2/ Zar čovjek misli da kosti njegove nećemo sakupiti ?!/3/ Naprotiv; Mi možemo izravnati jagodice prstiju njegovih./4/ Ali, čovjek hoće dok je živ da griješi /5/ pa pita: 'Kada će Smak svijeta biti?'/6/ Kada se pogled ukoči/7/ i Mjesec pomrči/8/ i Sunce i Mjesec sjaj izgube, /9/ toga dana čovjek će povikati: 'Kuda da se bježi?'/10/ Ne, nema skloništa! /11/. Toga dana tvome je Gospodaru povratak, /12/ toga dana čovjek će o onome što je pripremio, a što je propustio, obaviješten biti,/13/ sam će čovjek protiv sebe svjedočiti,/14/ makar iznosio svoja opravdanja./15/
Više puta je naprijed spomenuto da je dozvoljena u odričnom obliku upotreba ispred zakletve da bi se pojačala negacija. Ono čime se zaklinje ovdje jeste potvrda Sudnjeg dana i odgovor na neosnovane tvrdnje nekih neznalica koji misle da tijela neće biti proživljena. Stoga Allah, dž.š., veli: "Kunem se Danom kada Smak svijeta nastupi i kunem se dušom koja sebe kori." Allah, dž.š., kune se Kijametskim danom i dušom koja sebe kori, unatoč tome što neki smatraju da se kune Kijametskim danom, ali ne i dušom koja sebe kori. Stvari su poznate što se tiče Kijametskog dana; me|utim, razilaze se komentatori o pitanju duše koja sebe kori. Onaj ko je stvorio ponovo će vratiti prvobitno stanje, a oni koji poriču proživljenje neće imati izlaz spasa od vatre. Neki od njih kažu: "Vjernik sam sebe kori a nevjernik ustrajava u svojim grijesima idući dalje i ne koreći sebe!"
Drugi kažu: "Značenja su približna, a najbliže značenje koje se može shvatiti iz vanjskog značenja jeste da je duša koja sebe kori ona koja kori osobu kojoj pripada zbog učinjenih dobrih djela, ali i zbog lošeg, i kaje se zbog onoga što joj je promaklo. Ovaj stav zastupa Ibn-Džerir. Allah, dž.š., veli: "Zar čovjek misli da kosti njegove nećemo sakupiti?" Zar će pomisliti da Mi ne možemo vratiti njegove kosti u prvobitno stanje i da ih ne možemo sakupiti sa raznih strana... "Naprotiv, Mi možemo izravnati jagodice prstiju njegovih." Zar misli čovjek da ne možemo sakupiti njegove kosti? Možemo! Mi ćemo ih sakupiti i u stanju smo ponovo vratiti jagodice njegovih prstiju onakve kakve su bile.
To znači: Naša je moć takva da možemo sakupiti kosti. Allah, dž.š., veli: "Ali, čovjek hoće dok je živ da griješi." Ovo se odnosi na nevjernika, koji poriče Dan polaganja računa, kao što veli Ibn-Abbas. Zato poslije toga veli: "Pa pita: 'Kada će Smak svijeta biti?!'" Kada je Sudnji dan? Svrha ovog pitanja jeste uvjerenje da je nemoguće da se to desi i poricanje Sudnjeg dana općenito. Ovo je istovjetno kur'anskom ajetu: "Reci: 'Dan vam je već odre|en, ne možete ga ni za čas jedan zaustaviti niti ubrzati.'" Allah, dž.š., veli: "Kada se pogled ukoči." Zbunjeno gleda i od straha mu pogled ne može zastati na jednoj tački, zbog jačine straha i strahota Sudnjeg dana. Allah, dž.š., veli: "i Mjesec pomrači", tj. izgubi svoju svjetlost. "I Sunce i Mjesec sjaj izgube." Mudžahid veli: "Izgube svoj sjaj." Allah, dž.š., veli: "Toga dana čovjek će povikati: 'Kuda da se bježi?'" Pokušat će bijeg govoreći "Kuda da se bježi?" Ima li kakvo sklonište ili utočište? Allah, dž.š., veli: "Nikuda! Utočišta nema." "Toga dana bit će tvome Gospodaru prepušten." Povratak je Allahu, dž.š.
Zatim Allah, dž.š., veli: "Toga dana čovjek će o onome što je pripremio, a što je propustio, obaviješten biti." Bit će obaviješten o svim svojim djelima od prvog do posljednjeg, kako je to navedeno i u ajetu-kerimu: "I naći će upisano ono što su radili." (18:49) "Sam će čovjek protiv sebe svjedočiti, uzalud će mu biti što će opravdanja svoja iznositi." On će svjedočiti protiv sebe znajući svoja djela, makar ih i poricao, ili se ispričavao kako što veli Allah, dž.š.: "^itaj svoju knjigu, dosta ti je danas to što ćeš svoj račun polagati." (17:14.) "Makar iznosio svoja opravdanja", tj. svoje argumente. Mudžahid veli: "Makar ih i branio, on je u potpunosti svjestan njihove slabosti, i to je tačno; međutim, 'Neće ničemu poslužiti pravdanja...'" (30:57)
"Ne izgovaraj ga (Kur‘an) jezikom svojim da bi ga što prije zapamtio,/16/ Mi smo ga dužni skupiti da bi ga ti čitao./17/ A kada ga čitamo, ti prati čitanje njegovo,/18/. a poslije, Mi smo ga dužni objasniti/19/. Uistinu, vi ovaj prolazni svijet volite,/20/ a o onom drugom brigu ne vodite./21/ Toga dana će neka lica blistava biti, /22/ u Gospodara će svoga gledati. /23/ Toga dana neka će lica smrknuta biti /24/ znat će da će ih snaći velika nesreća! /25/
U ovim su ajetima upute Poslaniku, s.a.v.s., od Allaha, dž.š., kako da primi objavu od meleka. Naime, on je požurivao sa prihvatanjem Objave i nadmetao se sa melekom u učenju Kur‘ana, a.š. Zbog toga mu je Allah, dž.š., naredio da sluša učenje Kur‘ana, a.š., kada mu do|e melek, i garantirao mu da će ga sačuvati u njegovim grudima i da će mu olakšati njegovo učenje i prenošenje na način na koji je njemu prenesen te da će mu ga pojasniti. Prva garancija: čuvanje Kur‘ana, a.š., u njegovim grudima.
Druga garancija: Učenje Kur‘ana, a.š. Treća: Pojašnjenje njegovog značenja. Zato Allah, dž.š., veli: "Ne izgovaraj Kur’an jezikom svojim da bi ga što prije zapamtio." Ne požuruj sa Kur‘anom, kao što je spomuto u ajetu: "I ne žuri s čitanjem Kur‘ana prije nego što ti se objašnjavanje njegovo završi i reci: 'Gospodaru moj, znanje moje proširi.'" (20:114) Zatim Allah, dž.š., veli: "Mi smo ga dužni skupiti", u tvojim prsima, "da bi ga ti čitao." Učio. "A kada ga čitamo…" Kada ga tebi čita melek donoseći ga od Allaha, dž.š., "Ti prati čitanje njegovo." Potom ga slušaj, a zatim ga uči, kao što ti je proučio. "A poslije, Mi smo ga dužni objasniti." Nakon pamćenja i učenja Kur'ana, a.š., Mi ćemo ti ga i objasniti i nadahnuti te njegovim značenjem onako kako to budemo željeli. Allah, dž.š., veli: "Uistinu! Vi ovaj prolazni svijet volite, a o onom drugom brigu ne vodite." Doista, njih navodi poricanje Sudnjeg dana i suprotstavljanje onome što je objavio Allah, dž.š., njegova nebriga za ahiret i silna ljubav prema ovom svijetu. Zatim Allah, dž.š., veli: "Toga će dana neka lica blistava biti", tj. ozarena i vesela. "U Gospodara svoga će gledati." Gledat će ga svojim očima, kao što prenosi Buharija u svom Sahihu: (553) "Vi ćete vidjeti svoga Gospodara svojim očima." Prenosi se tevatur predanjem kod imama hadisa predanja, koje se ne smiju odbaciti niti zanemariti, kao što je hadis Ebu-Seida i Ebu-Hurejrea, a koji se navodi i u dva Sahiha: (554)
"Neki su ljudi upitali: 'Allahov Poslaniče, hoćemo li vidjeti našeg Gospodara na Sudnjem danu?' On im je odgovorio: 'Sumnjate li u posmatranje Sunca i Mjeseca kada nisu zaklonjeni oblakom?' 'Ne', rekoše. 'Vi ćete tako vidjeti svoga Gospodara', odgovori im Poslanik, s.a.v.s.'" Postoje još neki hadisi u dvije sahih zbirke i u drugim izvorima... Da se ne plašimo neumjerenosti, naveli bismo sve sahih i hasen hadise u njihovoj potpunoj formulaciji i s lancem prenosilaca. Me|utim, mi smo to sve spomenuli na različitim mjestima u ovom tefsiru. O ovom pitanju postoji, hvala Allahu, dž.š., konsenzus ashaba, tabiina i dobrih prethodnika "selef". Onaj ko pokušava promijeniti smisao "te‘vil" gledanja u Allaha, dž.š., i to objasniti na drugi način, koji nije spomenuo Muhammed, a.s., a niti ga objasnio u svom hadisu, koji je istina - taj je daleko odlutao. Komentar ajeti-kerima: "Uistinu, oni će toga dana od milosti Gospodara svoga zaklonjeni biti..." (83:14)
Safija veli: "Nevjernicima je onemogućeno gledanje Allaha, dž.š., što u isto vrijeme ukazuje da će iskreni robovi vidjeti Allaha, dž.š. Od Muhammeda, s.a.v.s., tevatur predanjem prenose se hadisi koji upućuju na isti kontekst kao u ovom ajetu: "Gospodara svoga će gledati." Gledat će Stvoritelja i zaslužuju da budu ozarena dok gledaju u Njega. Allah, dž.š., veli: "Toga dana neka će lica smrknuta biti, znat će da će ih snaći Velika nesreća!" To su lica nevjernika, koja će na Kijametskom danu biti namrštena, namrgo|ena i tmurna. Glagol , spomenut u ajetu, a koji znači "misli", ovdje znači isto što i , a koji znači biti u potpunosti uvjeren, siguran. "...da će ih snaći velika nesreća." Bit će u potpunosti uvjereni da su u propasti. Ova je situacija ista kao ona spomenuta u ajeti-kerimu: "Na dan kada će neka lica pobijeljeti a neka pocrnjeti..." (3:106)
U ovim su ajetima upute Poslaniku, s.a.v.s., od Allaha, dž.š., kako da primi objavu od meleka. Naime, on je požurivao sa prihvatanjem Objave i nadmetao se sa melekom u učenju Kur‘ana, a.š. Zbog toga mu je Allah, dž.š., naredio da sluša učenje Kur‘ana, a.š., kada mu do|e melek, i garantirao mu da će ga sačuvati u njegovim grudima i da će mu olakšati njegovo učenje i prenošenje na način na koji je njemu prenesen te da će mu ga pojasniti. Prva garancija: čuvanje Kur‘ana, a.š., u njegovim grudima.
Druga garancija: Učenje Kur‘ana, a.š. Treća: Pojašnjenje njegovog značenja. Zato Allah, dž.š., veli: "Ne izgovaraj Kur’an jezikom svojim da bi ga što prije zapamtio." Ne požuruj sa Kur‘anom, kao što je spomuto u ajetu: "I ne žuri s čitanjem Kur‘ana prije nego što ti se objašnjavanje njegovo završi i reci: 'Gospodaru moj, znanje moje proširi.'" (20:114) Zatim Allah, dž.š., veli: "Mi smo ga dužni skupiti", u tvojim prsima, "da bi ga ti čitao." Učio. "A kada ga čitamo…" Kada ga tebi čita melek donoseći ga od Allaha, dž.š., "Ti prati čitanje njegovo." Potom ga slušaj, a zatim ga uči, kao što ti je proučio. "A poslije, Mi smo ga dužni objasniti." Nakon pamćenja i učenja Kur'ana, a.š., Mi ćemo ti ga i objasniti i nadahnuti te njegovim značenjem onako kako to budemo željeli. Allah, dž.š., veli: "Uistinu! Vi ovaj prolazni svijet volite, a o onom drugom brigu ne vodite." Doista, njih navodi poricanje Sudnjeg dana i suprotstavljanje onome što je objavio Allah, dž.š., njegova nebriga za ahiret i silna ljubav prema ovom svijetu. Zatim Allah, dž.š., veli: "Toga će dana neka lica blistava biti", tj. ozarena i vesela. "U Gospodara svoga će gledati." Gledat će ga svojim očima, kao što prenosi Buharija u svom Sahihu: (553) "Vi ćete vidjeti svoga Gospodara svojim očima." Prenosi se tevatur predanjem kod imama hadisa predanja, koje se ne smiju odbaciti niti zanemariti, kao što je hadis Ebu-Seida i Ebu-Hurejrea, a koji se navodi i u dva Sahiha: (554)
"Neki su ljudi upitali: 'Allahov Poslaniče, hoćemo li vidjeti našeg Gospodara na Sudnjem danu?' On im je odgovorio: 'Sumnjate li u posmatranje Sunca i Mjeseca kada nisu zaklonjeni oblakom?' 'Ne', rekoše. 'Vi ćete tako vidjeti svoga Gospodara', odgovori im Poslanik, s.a.v.s.'" Postoje još neki hadisi u dvije sahih zbirke i u drugim izvorima... Da se ne plašimo neumjerenosti, naveli bismo sve sahih i hasen hadise u njihovoj potpunoj formulaciji i s lancem prenosilaca. Me|utim, mi smo to sve spomenuli na različitim mjestima u ovom tefsiru. O ovom pitanju postoji, hvala Allahu, dž.š., konsenzus ashaba, tabiina i dobrih prethodnika "selef". Onaj ko pokušava promijeniti smisao "te‘vil" gledanja u Allaha, dž.š., i to objasniti na drugi način, koji nije spomenuo Muhammed, a.s., a niti ga objasnio u svom hadisu, koji je istina - taj je daleko odlutao. Komentar ajeti-kerima: "Uistinu, oni će toga dana od milosti Gospodara svoga zaklonjeni biti..." (83:14)
Safija veli: "Nevjernicima je onemogućeno gledanje Allaha, dž.š., što u isto vrijeme ukazuje da će iskreni robovi vidjeti Allaha, dž.š. Od Muhammeda, s.a.v.s., tevatur predanjem prenose se hadisi koji upućuju na isti kontekst kao u ovom ajetu: "Gospodara svoga će gledati." Gledat će Stvoritelja i zaslužuju da budu ozarena dok gledaju u Njega. Allah, dž.š., veli: "Toga dana neka će lica smrknuta biti, znat će da će ih snaći Velika nesreća!" To su lica nevjernika, koja će na Kijametskom danu biti namrštena, namrgo|ena i tmurna. Glagol , spomenut u ajetu, a koji znači "misli", ovdje znači isto što i , a koji znači biti u potpunosti uvjeren, siguran. "...da će ih snaći velika nesreća." Bit će u potpunosti uvjereni da su u propasti. Ova je situacija ista kao ona spomenuta u ajeti-kerimu: "Na dan kada će neka lica pobijeljeti a neka pocrnjeti..." (3:106)
"Pazi, kada duša dopre do ključnih kostiju /26/ i vikne se: 'Ima li vidara' /27/ i on se uvjeri da je to čas rastanka /28/ i noga se uz nogu savije./29/ Toga dana će Gospodaru tvome privodjenje biti: /30/ "Nije vjerovao i nije klanjao,/31/ nego je poricao i okretao se, /32/ a onda je svojim oholo odlazio. /33/ Teško tebi! Teško tebi! /34/ i još jednom: Teško tebi! Teško tebi! /35/. Zar čovjek misli da će zaludu ostavljen biti?! /36/ Zar nije bio kap sjemena koja se ubaci, /37/ zatim ugrušak kome On onda razmjer odredi i skladnim mu lik učini, /38/ i od njega dvije vrste, muškarca i ženu, stvori,/39/ i zar Taj nije kadar mrtve oživiti?" /40/
Allah, dž.š., kazuje kakvo je stanje prilikom umiranja i kakve tegobe i strahote prate to stanje da nas Allah, dž.š., učvrsti u tom momentu nepokolebljivim izgovaranjem šehadeta. Allah, dž.š., veli: "Pazi, kada duša dopre do ključnih kostiju…." Kada se duša odvoji od tijela i do|e do ključnih kosti. To su kosti izme|u potiljka i otvora u grlu. "...i vikne se: 'Ima li vidara?'" Ima li ljekara koji će izliječiti, ima li onoga koji će vidanjem otkloniti bolest. "I noga se uz nogu savije." To su noge koje će biti zamotane u kefine. Allah, dž.š., veli: "Toga će dana Gospodaru tvome priveden biti." Vratiti se tako što se duša podigne u nebesa, a Allah će, dž.š., reći: (555)
"Vratite Mog roba na Zemlju, Ja sam ih od nje stvorio, u nju ću ih vratiti i iz nje ću ih ponovno izvesti", kao što se navodi u podužem hadisu koji prenosi El-Bera. Allah, dž.š., veli: "Nije vjerovao i nije klanjao, nego je poricao i okretao se." Ovo je prikaz nevjernika koji je na dunjaluku poricao istinu svim svojim bićem, izbjegavajući činjenje djela. U njemu nema nikakvog dobra skrivenog ili vidljivog. "A onda je svojim oholo odlazio." Uobražen, veseo, zao, lijen, koji ni o čemu ne brine niti čini dobra djela. Isto se spominje u ovim riječima Allaha, dž.š.: "A kada se porodicama svojim vraćaju, šale zbijajući vraćaju se." (83:31) Allah, dž.š., veli: "Teško tebi! Teško tebi!" Prijetnja jedna iza druge od Allaha, dž.š., za nevjernike koji se ohole prilikom hoda, kao što je spomenuto i u ajeti-kerimu: "Jedite i naslađujte se, ali zakratko!
Vi ste, zaista, grješnici!" (77:46) Ibn Ebi-Hatim prenosi hadis od Musa'a bin Ebi-Aiše, koji je rekao: "Pitao sam Seida bin Džubejra o ajetu: 'Teško tebi! Teško tebi! I još jednom: Teško tebi! Teško tebi!', pa mi je rekao: (556) 'Allahov Poslanik, s.a.v.s., to je rekao Ebu-Džehlu, a zatim je uslijedila objava od Allaha, dž.š.'" Prenosi ga En-Nesa‘i. Allah, dž.š., veli: "Zar čovjek misli da će zaludu ostavljen biti!?" sto znači: čovjek neće biti ostavljen na ovom svijetu i zanemaren bez naredbi i zabrana. Neće biti ostavljen i zanemaren u kaburu a da ne bude proživljen. Naprotiv, njemu se upućuju naredbe i zabrane na ovom svijetu a bit će proživljen i doći pred Allaha, dž.š., na ahiretu. Ovdje se apostrofira proživljenje na ahiretu i odgovor onima koji to poriču izme|u onih koji su skrenuli, koji ne znaju i koji se inade. Zato Allah, dž.š., ovdje veli, podastirući kao argument za proživljenje početak stvaranja. Allah, dž.š., veli: "Zar nije bio kap sjemena koja se ubaci?"
Zar nije bio samo beznačajna kapljica koja se prelije iz kičme u maternicu, "Zatim ugrušak kome On onda razmjer odredi i skladnim mu lik učini." Pa je postao ugrušak, zatim zametak, a onda je dobio lik. Zatim mu je udahnuta duša pa je postao drugo stvorenje sa udovima, muško ili žensko, sa Allahovom dozvolom i odre|enjem. Zato Allah, dž.š., veli: "I od njega dvije vrste, muškarca i ženu, stvori", "I zar Taj nije kadar mrtve oživiti?" Zar Onaj Koji je stvorio savršeno stvorenje iz ugruška nije u stanju vratiti ga u prvobitno stanje? Nema sumnje da je ponovno vraćanje u prvobitno stanje manje čudo u pore|enju sa prvim stvaranjem. Ibn Ebi-Hatim prenosi sa svojim senedom, koji seže do jednog ashaba koji je bio na zaravnjenom krovu zgrade i učio Kur‘an, a.š., povišenim glasom, i kada je proučio ajet: "I zar Taj nije kadar mrtve oživiti", rekao je: (557)
"Svakako, slavljen neka si moj Gospodaru." Kada je upitan o tome, rekao je: "čuo sam Poslanika, s.a.v.s., da to izgovara." Bilježi ga i Ebu-Davud u ovoj verziji, ne navodeći ime ashaba, što ne smeta. Ebu-Davud bilježi i hadis od Ebu-Hurejrea, hadis koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (558) Kada neko od vas prouči 'Vet' Tini vez'ejtuni' i do|e do kraja, i prouči: 'Zar Allah nije sudija najpravedniji!', neka kaže: 'Bela ve ene ala zalike mineš-šahidin'. 'Svakako, i ja sam jedan od onih koji to svjedoče.' Ko prouči: La 'uksimu bi jevmil-kijame, i do|e do ajeta: "I zar Taj nije kadar mrtve oživiti", neka kaže: "Svakako". Ko prouči: Vel-Murselati urfa, i do|e do kraja ajeta: "Pa u koji će govor, ako ne u Kur‘an, vjerovati", i neka kaže: "Vjerujemo u Allaha, dž.š." Bilježe ga Ahmed i Tirmizi.
Allah, dž.š., kazuje kakvo je stanje prilikom umiranja i kakve tegobe i strahote prate to stanje da nas Allah, dž.š., učvrsti u tom momentu nepokolebljivim izgovaranjem šehadeta. Allah, dž.š., veli: "Pazi, kada duša dopre do ključnih kostiju…." Kada se duša odvoji od tijela i do|e do ključnih kosti. To su kosti izme|u potiljka i otvora u grlu. "...i vikne se: 'Ima li vidara?'" Ima li ljekara koji će izliječiti, ima li onoga koji će vidanjem otkloniti bolest. "I noga se uz nogu savije." To su noge koje će biti zamotane u kefine. Allah, dž.š., veli: "Toga će dana Gospodaru tvome priveden biti." Vratiti se tako što se duša podigne u nebesa, a Allah će, dž.š., reći: (555)
"Vratite Mog roba na Zemlju, Ja sam ih od nje stvorio, u nju ću ih vratiti i iz nje ću ih ponovno izvesti", kao što se navodi u podužem hadisu koji prenosi El-Bera. Allah, dž.š., veli: "Nije vjerovao i nije klanjao, nego je poricao i okretao se." Ovo je prikaz nevjernika koji je na dunjaluku poricao istinu svim svojim bićem, izbjegavajući činjenje djela. U njemu nema nikakvog dobra skrivenog ili vidljivog. "A onda je svojim oholo odlazio." Uobražen, veseo, zao, lijen, koji ni o čemu ne brine niti čini dobra djela. Isto se spominje u ovim riječima Allaha, dž.š.: "A kada se porodicama svojim vraćaju, šale zbijajući vraćaju se." (83:31) Allah, dž.š., veli: "Teško tebi! Teško tebi!" Prijetnja jedna iza druge od Allaha, dž.š., za nevjernike koji se ohole prilikom hoda, kao što je spomenuto i u ajeti-kerimu: "Jedite i naslađujte se, ali zakratko!
Vi ste, zaista, grješnici!" (77:46) Ibn Ebi-Hatim prenosi hadis od Musa'a bin Ebi-Aiše, koji je rekao: "Pitao sam Seida bin Džubejra o ajetu: 'Teško tebi! Teško tebi! I još jednom: Teško tebi! Teško tebi!', pa mi je rekao: (556) 'Allahov Poslanik, s.a.v.s., to je rekao Ebu-Džehlu, a zatim je uslijedila objava od Allaha, dž.š.'" Prenosi ga En-Nesa‘i. Allah, dž.š., veli: "Zar čovjek misli da će zaludu ostavljen biti!?" sto znači: čovjek neće biti ostavljen na ovom svijetu i zanemaren bez naredbi i zabrana. Neće biti ostavljen i zanemaren u kaburu a da ne bude proživljen. Naprotiv, njemu se upućuju naredbe i zabrane na ovom svijetu a bit će proživljen i doći pred Allaha, dž.š., na ahiretu. Ovdje se apostrofira proživljenje na ahiretu i odgovor onima koji to poriču izme|u onih koji su skrenuli, koji ne znaju i koji se inade. Zato Allah, dž.š., ovdje veli, podastirući kao argument za proživljenje početak stvaranja. Allah, dž.š., veli: "Zar nije bio kap sjemena koja se ubaci?"
Zar nije bio samo beznačajna kapljica koja se prelije iz kičme u maternicu, "Zatim ugrušak kome On onda razmjer odredi i skladnim mu lik učini." Pa je postao ugrušak, zatim zametak, a onda je dobio lik. Zatim mu je udahnuta duša pa je postao drugo stvorenje sa udovima, muško ili žensko, sa Allahovom dozvolom i odre|enjem. Zato Allah, dž.š., veli: "I od njega dvije vrste, muškarca i ženu, stvori", "I zar Taj nije kadar mrtve oživiti?" Zar Onaj Koji je stvorio savršeno stvorenje iz ugruška nije u stanju vratiti ga u prvobitno stanje? Nema sumnje da je ponovno vraćanje u prvobitno stanje manje čudo u pore|enju sa prvim stvaranjem. Ibn Ebi-Hatim prenosi sa svojim senedom, koji seže do jednog ashaba koji je bio na zaravnjenom krovu zgrade i učio Kur‘an, a.š., povišenim glasom, i kada je proučio ajet: "I zar Taj nije kadar mrtve oživiti", rekao je: (557)
"Svakako, slavljen neka si moj Gospodaru." Kada je upitan o tome, rekao je: "čuo sam Poslanika, s.a.v.s., da to izgovara." Bilježi ga i Ebu-Davud u ovoj verziji, ne navodeći ime ashaba, što ne smeta. Ebu-Davud bilježi i hadis od Ebu-Hurejrea, hadis koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (558) Kada neko od vas prouči 'Vet' Tini vez'ejtuni' i do|e do kraja, i prouči: 'Zar Allah nije sudija najpravedniji!', neka kaže: 'Bela ve ene ala zalike mineš-šahidin'. 'Svakako, i ja sam jedan od onih koji to svjedoče.' Ko prouči: La 'uksimu bi jevmil-kijame, i do|e do ajeta: "I zar Taj nije kadar mrtve oživiti", neka kaže: "Svakako". Ko prouči: Vel-Murselati urfa, i do|e do kraja ajeta: "Pa u koji će govor, ako ne u Kur‘an, vjerovati", i neka kaže: "Vjerujemo u Allaha, dž.š." Bilježe ga Ahmed i Tirmizi.
