OD ADA DO ZAPADA

priredio: Dr. Sulejman Topoljak

Historija se ponavlja

Historija je, kaže narod, učiteljica života. U njoj su otjelovljeni zakoni koje je Allah, dž.š, stvorio spuštanjem čovjeka na Zemlju. Oni vladaju i upravljaju ljudskim društvima i zajednicama. Odlika tih zakona je da su generalni, univerzalni i nemilosrdni. Kad kod se nađu povodi za njih oni će se neminovno desiti i dogoditi bez obzira na vrijeme, mjesto i osobe. Zbog toga Arapi imaju običaj reći: Kako li je jučerašnji dan sličan današnjem!? U historiji su pouke za one koji razum imaju i znaju prepoznati spomenute zakone kako bi znali koji zakoni, kada se slijede, vode do spasa i uspjeha a koji do nesreće i propasti.

 
Kada pogledamo u Kur'an zapazit ćemo da skoro njegovu trećinu zauzimaju kazivanja o prošlim narodima. Znamo da Kur'an nije i ne može biti historijska knjiga ili enciklopedija nego je on uputa za ljude. Prema tome, kazivanja o prošlim narodima nisu u njemu navedena radi historijskih činjenica nego, prvenstveno, radi pouke i spomenutih zakona.

U Kur'anu su navedena kazivanja o mnogim starim narodima, koji su nastanjivali ovu planetu, izgrađivali je, orali zemlju i sijali je. Među tim narodima bilo je i onih koji su dostigli veoma visok stepen civilizacije i imali veliku obrambenu moć. Međutim, kada bi im dolazio poslanik da ih opomene i podsjeti na Allaha, budući svijet i polaganje računa, ne bi ga prihvatili, nego bi ga u laž utjerivali, proganjali ili čak i ubijali. Njihova civilizacija, snaga, moć i napredak bi ih toliko obmanili da bi se uzoholili i ne povjerovali u to da je on poslanik. Nakon toga dolazila bi kazna sukladna njihovom grijehu. Allah, dž.š, poslao bi na njih jednu od svojih vojski koja bi ih uništila i iza njih bi ostali samo tragovi koji bi svjedočili o njihovom postojanju i bili pouka za one koji će doći poslije njih.

Allah, dž.š., o tome kaže:'Zašto oni ne putuju po svijetu pa da vide kako su završili oni prije njih? Bili su od njih moćniji i više tragova su na Zemlji ostavili, ali ih je Allah, zbog grijeha njihovih, kaznio i niko ih od Allahove kazne nije odbranio.

Allah ih je kaznio zato što su poricali jasne dokaze koje su im poslanici njihovi donosili, On je, zaista, Moćan, On strahovito kažnjava.'El-Mu'min, 20-21.

Jedan od tih naroda bio je i narod koji se zvao Ad. Tom narodu Allah je poslao svog poslanika Huda, a.s. Nastanjivali su područje između današnjeg Omana i pokrajine Hadremevt u Jemenu.( )

Smatra se da su živjeli odmah poslije Nuha, a.s. Smatra se da je to prvi narod koji je razvio civilizaciju i kulturu poslije potopa koji je zadesio nevjernike iz Nuhova naroda.( )

Moć i snaga naroda Ada

Allah je bio podario narodu Ada sve pretpostavke za razvoj nove civilizacije, kako se razumije iz sljedećeg ajeta: 'Zar vam je čudno što vam pouka od Gospodara vašeg dolazi po čovjeku, jednom od vas, da vas opominje? Sjetite se da vas je On nasljednicima Nuhova naroda učinio; to što ste krupna rasta i dao vam izobilje svega. To je Njegovo djelo. I nek su vam zato uvijek na umu Allahove blagodati, da biste postigli ono što budete željeli.' El-A'raf, 69.

Allah, dž.š., im je dao velike umove i tijela i sačuvao ih od nedostataka i raznih opakih bolesti. Poznato je da se civilizacija gradi upravo spomenutim stvarima i da su to neophodni faktori izgradnje svake kulture i civilizacije. čak se korištenje štitova i sablji, pripisivalo tom narodu, zbog toga što su ih oni najviše i najbolje proizvodili pa bi se govorilo - Adove sablje i Adovi štitovi.( )

Adova snaga, oholost i umišljenost u to vrijeme bili su veoma poznati. Potvrđuje to i sljedeći slučaj: Kada im je došao Hud, a.s., da ih opomene i pozove vjerovanju u Allaha, dž.š, uzoholili su se i rekli: 'Ko je od nas jači.' Fussilet, 15. Za njih je poslanik, Hud, a.s, rekao: 'A kad kažnjavate, kažnjavate kao silnici.' Eš-Šua'ra, 130.

Njihova moć i civilizacija u to vrijeme dostigli su toliki stepen da su po putevima koje su koristili postavili neku vrstu znakova kako se putnici ne bi izgubili u pustinji i njenom pokretljivom pijesku koji ubrzo zamete svaki prethodni trag. Gradili su fabrike i rezervoare vode u kojima su sakupljali i čuvali zimsku kišnicu da bi je pili putnici i koristili se njome stanovnici ljeti, kada u tim podnebljima nema kiše. Pravili su također tvrđave i dvorce na brdima.( ) O tim fantastičnim građevinama njihov poslanik je rekao: 'Zašto na svakoj uzvišici palate zidate, druge ismijavajući, i podižete utvrde kao da ćete vječno živjeti, a kada kažnjavate, kažnjavate kao silnici? Bojte se Allaha i meni budite poslušni.' Eš-Šua'ra, 128-131.

Pored toga što im je Allah, dž.š., dao pamet i snagu, prosuo je također na njih izobilje Svojih drugih blagodati. Dao im je izobilje vode, plodnu zemlju, berićet u plodovima i stoci, mnogobrojno potomstvo. Sve te blagodati spomenuo je Hud, a.s, opominjući ih: 'Bojte se Allaha i Meni budite poslušni! Bojte se onoga koji vam daruje ono što znate: daruje vam stoku i sinove, i bašče i izvore. Ja se, doista, za vas bojim na Velikom danju patnje.' Eš-Šau'ra, 131-135.

Pored toga, rekao im je da, ako ga poslušaju, budu iskreni u svom ibadetu prema Allahu, dž.š., i zatraže od Njega oprost, Allah će im povećati snagu, bogatstvo, blagodati i raskoš. Hud, a.s, rekao je: 'O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se, a On će vam slati kišu obilnu i daće vam još veću snagu, uz onu koju imate, i ne odlazite kao mnogobošci.' Hud, 52.

Ad odbija priznati Hudovo, a.s, poslanstvo

Narod Ad obmanula je njegova snaga pa je zanijekao sve Allahove, dž.š, blagodati i srca su im postala nemarna, nadvladala ih je strast. Tako su slijepi i gluhi bili, i pored očiju i ušiju, jer nisu vidjeli brojne Allahove, dž.š, dokaze. Nisu se uopće udostojili da saslušaju opemenu kao što je slučaj s mnogim ljudima danas koji ne žele čuti bilo kakvu opomenu niti uzeti pouku, nego se ohole i ismijavaju vjeri javno čineći grijeh, prkoseći na taj način Allahu, dž.š, i ne bojeći se Njegove kazne i prijetnje.

Zbog toga oni su tako jednostavno rekli Hudu, a.s: 'Nama je svejedno savjetovao ti ili ne bio savjetnik, ovako su narodi davnašnji vjerovali, i mi nećemo biti mučeni.' Eš-Šua'ra, 136-138.

Toliko su se se uzoholili i osmjelili da su rekli: 'Ko je od nas jači? A zar nisu znali da je Allah, koji uh je stvorio, jači od njih, - a i znamenja Naša su poricali.' Fussilet, 15.

Njihovo opravdanje za neprihvatanje Allahove vjere bilo je gore od njihova grijeha. Govorili su da oni slijede puteve svojih zalutalih prethodnika ne želeći odstupiti od toga ni jednog koraka. Bili su zadovoljni njihovom vjerom, makar ona bila politeistička i očita zabluda. 'Zar si došao zato da se jedino Allahu klanjamo, a da one kojima su se klanjali preci naši napustimo? govorili su oni. Učini da nas snađe to čime nam prijetiš, ako je istina to što govoriš.' El-Ea'raf, 70.

Optuživali su Huda da je lud, kao što su činili svi lažovi sa svojim poslanicima. Potvarali su ga na razne načine kako bi što lakše odvratili običan svijet od istine.

Ad je mislio da je uzrok Hudove ludosti to što je napustio obožavanje njihovih kumira. 'O Hude, govorili su oni, nisi nam nikakav dokaz donio, i mi na samu tvoju riječ nećemo napustiti božanstva naša, mi tebi ne vjerujemo. Mi kažemo samo to da te je neko božanstvo naše zlom pogodilo. 'Ja pozivam Allaha za svjedoka'- reče on -,'a i vi posvjedočite da ja nemam ništa s tim što vi druge Njemu ravne smatrate, pored Njega; i zato svi zajedno protiv mene lukavstva smislite i nimalo mi vremena ne dajte.' Hud, 53-55.

Kraj njihove laži i nevjerstva bila je uništavajuća kazna. Allah, dž.š, spasio je Huda i vjernike a uništio ohole lažove. 'I mi smo iz milosti Naše njega i one koji su bili uz njega spasili, a do posljednjeg istrijebili one koji dokaze Naše nisu priznavali i koji nisu vjerovali.' El-Ea'raf, 72.

Bolan završetak

Kraj Ada je bio bolan. U njemu im je Allah, dž.š, spojio srčanu i tjelesnu kaznu. Dok su čekali plodnu kišu nakon duge suše i dok su se radovali dolasku prvih oblaka, vjesnika prvih kapi blagoslovljene kiše, koja im je toliko bila potrebna, u takvom iščekivanju došla im je kiša kazne umjesto blagoslovljene. 'I kad ugledaše oblak na obzorju, koji se prema dolinama njihovim kretao, povikaše: 'Ovaj nam oblak kišu donosi! Ne, to je ono što ste požurivali: vjetar koji vam bolnu patnju nosi, koji, voljom Gospodara svoga, sve ruši. I ujutro su se vidjele samo nastambe njihove: i tako Mi kažnjavamo narod grješni.' El-Ahkaf, 24-25.

I tako je završila njihova civilizacija i nestala njihova kultura. Nije ih njihova snaga zaštitila od Allahove, dž.š, kazne niti im je išta bila od koristi. I tako su zaradili i navukli na sebe Allahovo, dž.š, prokletstvo i ovoga i budućeg svijeta. 'I prokletstvo je na ovom svijetu stalno bilo s njim, a biće i na Sudnjem danu. Ad, doista, nije vjerovao u Gospodara svog; daleko neka je Ad, narod Hudov.' Hud, 60.

Zaista je u primjeru Ada pouka za one koji pouku primaju i koji imaju srce živo i oči i sluh nezapečaćen.

Savremena civilizacija Zapada

Kazivanje o Adu smatra se jednim od najčudnijih kazivanja koja se neprestano ponavljaju u ljudskoj povijesti. Međutim, malo je onih koji su uzeli pouku iz toga.

To kazivanje upućuje da kada Allah, dž.š, prospe svoje blagodati na neki narod ili pojedinca pa se nakon toga taj narod ili pojedinac ne zaštiti imanom protiv šejtana i svog nefsa onda je neminovno da njihov kraj i završetak bude propast i uništenje ma koliko posjedovali bogatstva, ugleda, sile i superiornosti.

'Zar ne znaš šta je Gospodar tvoj sa Adom uradio, sa stanovnicima Irema, puna palata na stubovima, kojima ravna ni u jednoj zemlji nije bilo.' El-Fedžr, 6-8.

Suvremenom čovjeku koji živi u ovoj blistavoj civilizaciji i koji uživa njene raskoši Allah, dž.š, podario je bezbrojne blagodati. Dao mu je mogućnost da  koristi ovu Zemlju, da na njoj izgradi veličanstvene nebodere i brojne druge objekte. Allah, dž.š, mu je 'omekšao' željezo, pomoću njega čovjek je izgradio brojne fabrike i koristi ga u različite korisne stvari. Od njega je napravio i različita prevozna sredstva koja ga nose na kopnu, moru i vazduhu što mu je omogućilo da može preći cijelu Zemlju, od istoka do zapada i od juga do sjevera, za samo nekoliko sati.

Suvremeni čovjek je uspio da uđe u dubinu Zemlje i koristi se njenim riznicama. Uspio je koristiti željezo zajedno sa ostalim zemljinim blagodatima pa je različita mehanizacija u farmama i industriji tako pokrenuta da proizvodi ljudima hranu, piće, odjeću, užitke i raskoš.

Bez sumnje, rezultati su to ove veličanstvene civilizacije, kao što su i impozantne i ogromne građevine i brz napredak. Međutim, postavlja se pitanje da li je suvremeni čovjek uzeo pouku od nestalih naroda i civilizacija!? Da li je suvremeni čovjek upotrijebio blagodati koje mu je Allah, dž.š, dao za ono čime je On zadovoljan? 'Uistinu, čovjek se uzobijesti čim se neovisnim osjeti.' El-Alek, 6-7.

Suvremeni čovjek uzobijestio se prema svome Gospodaru pa je zanijekao Njegove blagodati. Proglasio je ateizam i nevjerstvo kada je shvatio da je on centar svemira i kada je osjetio da se u njemu može ponašati kako hoće. Suvremeni čovjek smatra da će stoljeće medija i informacija uništiti ono što se naziva ideologijama, gdje spada i islam.

čovjek je postao nepravedan prema čovjeku pa je poveo rat protiv njega i to različitim sredstvima pa i izgladnjivanjem. Cijeli narodi su poubijani a da nisu znali ni zašto. Velesile bacaju višak prehrambenih proizvoda u mora i okeane, dok, na drugoj strani ljudi umiru od gladi.

Na Zapadu se prave i osnivaju kuće, skloništa, hoteli i bolnice za pse i mačke, a na drugoj strani ljudi umiru od siromaštva i bijede. I, ne samo to, nego je čovjek sam sebi nanio nepravdu i propast. Proizveo je i izmislio sredstva za zabavu i fesad, što će ga iznutra uništiti i razne vrste oruđa i oružje koje će ga biološki dokrajčiti.

Kakva je to civilizacija čiji su se projektanti okrenuli od Allaha, dž.š, predali se svojim prohtjevima i strastima i uzeli ih za svoja božanstva?! Bez sumnje, takva civilizacija vodi uništenju i propasti čovječanstva, svejedno bila ta propast trenutačna ili prolongirana.

Zar sljedbenici suvremene civilizacije pored svoje 'inteligencije i dalekovidnosti' nisu mogli uzeti pouku iz civilizacija Ada, Semuda, naroda Ibrahima, a.s, Lutova naroda, faraona, Hamana, Karuna, grčke i rimske civilizacije? Zar im u njihovu završetku nije bila pouka?!

Mora nam svima biti jasno da se čovječanstvo, iz nevolje u koju je zapalo, neće spasiti, niti će sačuvati i održati njegovu civilizaciju ništa drugo osim samo prihvatanje i slijeđenje vjere i njenih načela i učenja i to ne svake vjere, nego samo Islama - jedine vjere koju Allah priznaje.

To je jasno potvrdio i španski učenjak Vila Spaza, kada je rekao: 'Sva čudna zapadnjačka otkrića nisu vrijedna ni jedne suze niti jednog osmijeha. Samo su istočnjački narodi, koji su vjerni arapsko-islamskoj kulturi, moćni da postave konačnu granicu zapadnjačkom odvratnom moralnom nazadovanju koje gura čovječanstvo u provaliju divljaštva i dominaciju materije.( )

_______________________________________________________________________________