ADABI ISLAMSKOG BRATSTVA

Pripremio Hajruddin Tahir Ahmetović, prof.

Obaveza svakom muslimanu je da voli svome bratu ono što voli i sebi, da ga savjetuje, potpomaže na bogobojaznosti i dobročinstvu, odvraća ga od grijeha i nasilja. Svim muslimanima je obaveza da budu poput jednog tijela. Kada se jedan od njih razboli, na ovaj ili onaj način, svi oni treba da mu se odazovu i pomognu mu u izlazu iz dotične bolesti. Obaveza im je da vole u ime Allaha i mrze u ime Allaha, jer je to najjača imanska veza.

Pokušat ćemo da ukažemo na neke adabe koji vode ka ostvarenju i jačanju ovog islamskog bratstva, jer je u njemu, doista, velika blagodat. Njime, islamskim bratstvom, lica vjernika bit će blistava, takvi vjernici će osjetiti slast imana u svome srcu, doživjeti Allahovu, subhanehu ve te'ala, ljubav, na Dan velikog straha bit će mirni i spokojni u hladu Arša, bit će na minberima od svjetlosti na kojima će im pozavidjeti i poslanici i šehidi.

Prvi adab: Odabir prijatelja i sabesjednika....

Ebu-Hurejre, radijallahu 'anh, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Čovjek je na vjeri svoga prijatelja, pa, neka svako od vas gleda s kim prijateljuje.“ (Ahmed, 8212; Tirmizi, 2387 i kaže da je hadis hasen-sahih; Ebu-Davud, 4833. Šejh Albani ga je ocijenio dobrim.)

Dakle, čovjek je na običaju, pravcu, usmjerenju, načinu života svoga prijatelja, zato neka dobro pazi s kim prijateljuje. Čijom vjerom i ponašanjem bude zadovoljan, neka prijateljuje i druži se s njim, a čijom vjerom i moralom ne bude zadovoljan, neka ga se klone. (Avnul-Ma'bud)

Ebu-Se'id el-Hudri, radijallahu 'anh, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Ne druži se osim s vjernikom i neka tvoju hranu ne jede osim bogobojazni.“ (Ahmed, 10944; Tirmizi, 2395; Ebu-Davud, 4832. Šejh Albani ga je ocijenio dobrim.)

U zabranu druženja ne ulaze samo nevjernici i munafici, već i oni koji čine velike grijehe i razvratna djela. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je upozorio na druženje, mješanje s onima koji nisu bogobojazni, jer sjedenje uz jelo i piće dovodi i do pojave ljubavi i simpatija u srcu.

Posljedica lošeg društva je neminovna ma koliko čovjek tvrdio da je jak vjernik. To zbog jasnih riječi Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Primjer dobrog i lošeg društva je poput prodavača mirisa i onoga koji raspiruje vatru. Tako, prodavač mirisa ili će ti pokloniti miris, ili ćeš ti kupiti od njega miris, ili ćeš, barem, od njega osjetiti lijep, ugodan miris. Dok, onaj koji raspiruje vatru, kovač, ili će ti prožeći, progorjeti odjeću ili ćeš osjetiti od njega neugodan miris.“ (Buharija, 5534; Muslim, 2628; Ahmed, 19163)

Zbog toga, trudi se da tvoj prijatelj, sabesjednik, onaj s kim ćeš se družiti bude dobar vjernik a ne griješnik, novotar ili onaj koji žudi za dunjalukom, gledaj da bude pametan, razuman, moralan-lijepa ponašanja.

El-Me'mun je rekao: „Tri su vrste prijatelja:

- prva vrsta ti je poput hrane i ne možeš bez njih;

- druga vrsta ti je poput lijeka, pa, kada ti zatrebaju družiš se s njima;

- treća vrsta ti je poput bolesti i za takvima nikada ne budi u potrebi.“

Ukoliko ne pronađeš prijatelja od kojeg ćeš se okoristiti, ili se on okoristiti od tebe, onda budi sam. Ebu-Zerr, radijallahu 'anh, je rekao: „Samoća je bolja od lošeg društva.“

Drugi adab: Ljubav u ime Allaha

Kada pronađeš pravog prijatelja, iskrenog sabesjednika, zavoli ga u ime Allaha. Uistinu, najveći stepen bratstva jeste bratstvo koje je u ime Allaha, a ne radi bliže ili kasnije ovodunjalučke koristi. Oni čija ljubav i bratstvo budu radi Allaha, subhanehu ve te'ala, neka budu radosni, neka se raduju Allahovom obećanju, spasu kod Njega Uzvišenog na Danu velikog straha.

Ebu-Hurejre, radijallahu 'anh, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Uistinu će Allah na Sudnjem danu reći: 'Gdje su oni koji su se voljeli radi Mene? Danas ću ih staviti pod Svoj hlad (hlad Arša), danas kada osim Moga hlada neće biti drugog.'“ (Muslim, 2566; Ahmed, 719; Malik, 1776)

Mu'az b. Džebel, radijallahu 'anh, prenosi da je čuo Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kako kaže: „Svevišnji Allah je rekao: 'Moja ljubav je obavezna onima koji su se voljeli radi Mene, koji su sjedili radi Mene, koji su se posjećivali radi Mene, koji su se žrtvovali i potpomagali radi Mene.'“ (Ahmed, 21525; Malik, 1779)

Ebu-Hurejre, radijallahu 'anh, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Neki čovjek je krenuo da posjeti svoga brata u drugom mjestu. Allah mu je na put poslao meleka, pa, kad je došao do njega, melek je upitao: 'Kuda želiš da ideš?' Rekao je: 'Želim kod svoga brata u ovome mjestu.' Melek je upitao: 'Imaš li neku potrebu kod njega?' Rekao je: 'Nemam, osim što ga volim u ime Svevišnjeg Allaha.' Melek je rekao: 'Ja sam, doista, Allahov izaslanik tebi, da te obavijestim da je i Allah tebe zavolio kao što si i ti zavolio svoga brata u Allahovo ime.'“ (Muslim, 2567; Ahmed, 9036)

Kada zavoliš svoga brata u ime Allaha, upoznaj ga s tim. To je sunnet Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem.

Enes, radijallahu 'anh, prenosi da je neki čovjek bio kod Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada je pored njih prošao neki drugi čovjek, pa je ovaj rekao: „Allahov poslaniče! Ja, doista, volim ovog čovjeka!“ Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ga je upitao: „A jesi li ga obavijestio o tome?!“ „Ne“ – čovjek reče. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, mu na to reče: „Obavijesti ga!“ Čovjek je ustao, sustigao onog drugog i rekao mu: „Ja te, doista, volim u ime Allaha!“ Ovaj mu je uzvratio: „Allah te zavolio, Onaj Koji je učinio da me zavoliš u Njegovo ime.“ (Ahmed, 13123; Ebu-Davud, 5125. Šejh Albani ga je ocijenio dobrim.)

Treći adab: Dočekivanje brata vedra i prijazna lica

Kada zavoliš svoga brata samo radi Allaha i upoznaš ga s tim, kad god ga sretneš podsjećaj ga na tu ljubav vedrim i prijaznim licem. Naša vjera islam vedrinu lica ubraja u dobročinstvo, u dobra djela za koja će čovjek biti nagrađen. Zbog čega? Zbog toga što blistavo i vedro lice, uglavnom, dokazuju i čistotu duše.

Ebu-Zerr, radijallahu 'anh, prenosi da mu je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Nemoj nipodaštavati, niti omalovažavati bilo šta od dobročinstva, pa, makar da svoga brata sretneš vedra lica.“ (Muslim, 2626; Tirmizi, 18339

U predanju Džabir b. Abdullaha, radijallahu 'anh, stoji: „Svako dobro djelo je sadaka i, doista, je od dobročinstva da sretneš svoga brata vedra lica.“ (Ahmed, 14299; Tirmizi, 1970. i kaže da je hadis hasen-sahih.)

Četvrti adab: Savjetovanje u ime Allaha, subhanehu ve te'ala

Svoju ljubav prema bratu i svoj osmijeh njemu moraš dokazati, moraš potvrditi da su iskreni. Sve to dokaži svojim iskrenim savjetima.

Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je vjeru nazvao savjetom rekavši: „Vjera je savjet.“ Upitali smo: „Kome Allahov poslaniče?“ Rekao je: „Allahu, Njegovoj knjizi, Njegovom poslaniku, vladarima muslimana i općenito svim muslimanima.“ (Ahmed, 16493; Muslim, 55; Nesa'i, 4197; Ebu-Davud, 4944)

Zbog ovoga, ashabi su i davali prisegu Allahovom poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, na savjetovanje. Tako, Džerir b. Abdullah, radijallahu 'anh, kaže: „Zavjetovao sam se Allahovom poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, da ću obavljati namaz, izdvajati zekat i da ću savjetovati svakog muslimana.“ (Buharija, 57; Muslim, 56)

Peti adab: Međusobno potpomaganje

Svoju tvrdnju za iskrenu ljubav dokažimo međusobnim potpomaganjem. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, najbolji nam je primjer za to. Vidimo ga kako zajedno sa svojim ashabima gradi svoj mesdžid. Vidimo ga kako zajedno sa ashabima kopa hendek pred bitku. Vidimo ga kako kaže: „Vjernik je vjerniku poput građevine, jedan drugog podupiru.“ (Buharija, 4101; Ahmed, 13799)

Takođe je rekao: „ Allah je na pomoći Svome robu, sve dok je on na pomoći svome bratu.“ (Muslim, 2699)

Šesti adab: Skromnost, smirenost i blagost prema bratu bez ikakva uzdizanja, uobražavanja i omalovažavanja

Doista, blagost i skromnost jačaju bratsku vezu, učvršćuju je, dok uzdizanje, oholost, omalovažavanje drugih siguran su razlog udaljavanja jednih od drugih i kidanja postojećih veza.

Imran b. Himar, radijallahu 'anh, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Uistinu, Allah mi je objavio da budete blagi, skromni jedni prema drugima i da se ne uzdižete jedan nad drugim i da ne činite nasilje jedan drugom.“ (Muslim, 2865)

Ako pogledamo život Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, vidjet ćemo da je, uglavnom, njegov život bio protkan blagošću i nježnošću, zbog čega bi i govorio: „Blagost se neće naći ni pri jednoj stvari a da je neće uljepšati ...“ (Muslim)

Ebu-Hurejre, radijallahu 'anh, prenosi da je rečeno Allahovom poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Dovi protiv mnogobožaca!“ Rekao je: „Doista, ja nisam poslan da proklinjem, već sam poslan kao milost!“ (Muslim, 4704)

Sedmi adab: Lijepo ophođenje prema bratu muslimanu

Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Najbolji od vas je onaj koji ima najljepše ponašanje!“ (Buharija, 3295)

„Najviše što će uvoditi ljude u Džennet jeste bogobojaznost i lijepo ponašanje.“ (Ahmed, 9319; Tirmizi, 1927. i kaže da je hadis sahih garib. Šejh Albani ga je ocijenio dobrim.)

Usama b. Šurejk kaže: „Upitali smo Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: 'Allahov poslaniče! Šta je to najbolje dano čovjeku?' Rekao je: 'Lijepo ponašanje.'“ (Ahmed, 17726; Ibnu-Madže, 3427. Šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim: Sahiha, 433.)

U hadisu Ebu-Derda'a, radijallahu 'anh, Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Najteže što će se staviti na vagu jeste lijepo ponašanje.“ (Ahmed, 26245; Tirmizi, 1925. i kaže da je hadis hasen-sahih. Šejh Albani ga jeocijenio vjerodostojnim: Sahiha, 876)

Zbog toga bi Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, otpočinjao svoj namaz dovom: „Uputi me na lijepo ponašanje. Doista, na lijepo ponašanje ne upućuje niko drugi do Ti. Sačuvaj me lošeg ponašanja, jer, doista, lošeg ponašanja me ne može sačuvati niko osim Ti.“ (Muslim, 771)

Osmi adab: Širokogrudnost

Od dova Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, bila je i: „Sačuvaj moje srce zavisti.“ (Sahih: Ebu-Davud, 1291) Dok, kod imama Tirmizija stoji: „Sačuvaj moja prsa od zavisti.“ (Tirmizi, 3474)

Takođe je rekao: „Vjernik je onaj koji ne čini spletke drugima (ne istražuje tuđe zlo i takav je, ne zato što je neznalica, već što je plemenit i lijepa morala). A prezrenik je onaj koji misli da svojim varkama može sve postići.“ (Hasen: Ebu-Davud, 4158)

Deveti adab: Lijepo mišljenje o braći i njihovo neuhođenje

Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Čuvajte se sumnjičenja, jer je sumnjičenje najlažniji govor.“ (Buharija, 4747; Muslim, 4646)

El-Kurtubi, rahmetullahi 'alejh, kaže: „Značenje sumnjičenja jeste potvora koja nema nikakva razloga i povoda, poput slučaja kada čovjek optuži drugog čovjeka za nemoral bez ikakve osnove. Zbog toga je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, u nastavku hadisa i rekao: 'Nemojte prisluškivati i nemojte uhoditi.' Jer, kada se čovjek prepusti lošem mišljenju, neosnovanoj sumnji, onda nastoji da je dokaže, pa prisluškuje i uhodi.“

Deseti adab: Opraštanje grešaka i suzbijanje srdžbe

Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „i koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju-a Allah voli one koji čine dobra djela.“(Prijevod značenja Alu-Imran, 134.)

Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Neće čovjek oprostiti neku grešku a da mu Allah time neće povećati ponos.“ (Ahmed, 6908)

„Ko suzbije srdžbu, a bude u stanju da je ispolji, Allah će ga pozvati pred svim ljudima i dati mu da izabere koju god hoće od hurija.“ (Ebu-Davud, 4147; Tirmizi, 1944. i šejh Albani ga je ocijenio dobrim.)

Ibnul-Mubarek, rahmetullahi 'alejh, je rekao: „Mu'min traži isprike, pronalazi opravdanja, dok, munafik pronalazi greške.“

Jedanaesti adab: Zabranjenost dozivanja pokuđenim imenima

Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „I ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima.“ (Prijevod značenja El-Hudžurat, 11.)

Dvanaesti adab: Zabranjenost prigovaranja nakon udijeljenog poklona

Vjernici kada daruju jedni druge, moraju to činiti samo u ime Allaha. Ne smiju prigovarati na tome.

Ibnu-Muflih, rahmetullahi 'alejh, kaže: „Prigovaranje na udijeljenom je strogo zabranjeno a kod imama Ahmeda je veliki grijeh.“

Ajeti i hadisi govore o strogoj zabrani prigovaranja.

Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „Onima koji troše imetke svoje na Allahovom putu, a onda ono što potroše ne poprate prigovorima i uvredama ...“ (Prijevod značenja El-Bekara, 262.)

Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „S trojicom ljudi Allah, subhanehu ve te'ala, neće na Sudnjem danu govoriti, neće ih pogledati, niti će ih očistiti. Njih čeka patnja nesnosna.“ Ponovio je to tri puta. Ebu-Zerr, radijallahu 'anh, je rekao: „Propali da Bog da, ko su oni, Allahov poslaniče?“ Rekao je: „Čovjek koji pusti svoju odjeću po zemlji, onaj koji nakon što udijeli prigovori i onaj koji prodaje svoju robu lažno se zaklinjući.“ (Muslim, 106)

Allah je najuzvišeniji i najbolje zna! Neka je salavat i selam na Allahova poslanika, njegovu porodicu, ashabe i sve njegove sljedbenike.

__________________________________________________________

ADABI ISLAMSKOG BRATSTVA

Pripremio Hajruddin Tahir Ahmetović, prof.

Obaveza svakom muslimanu je da voli svome bratu ono što voli i sebi, da ga savjetuje, potpomaže na bogobojaznosti i dobročinstvu, odvraća ga od grijeha i nasilja. Svim muslimanima je obaveza da budu poput jednog tijela. Kada se jedan od njih razboli, na ovaj ili onaj način, svi oni treba da mu se odazovu i pomognu mu u izlazu iz dotične bolesti. Obaveza im je da vole u ime Allaha i mrze u ime Allaha, jer je to najjača imanska veza.

Pokušat ćemo da ukažemo na neke adabe koji vode ka ostvarenju i jačanju ovog islamskog bratstva, jer je u njemu, doista, velika blagodat. Njime, islamskim bratstvom, lica vjernika bit će blistava, takvi vjernici će osjetiti slast imana u svome srcu, doživjeti Allahovu, subhanehu ve te'ala, ljubav, na Dan velikog straha bit će mirni i spokojni u hladu Arša, bit će na minberima od svjetlosti na kojima će im pozavidjeti i poslanici i šehidi.

Prvi adab: Odabir prijatelja i sabesjednika....

Ebu-Hurejre, radijallahu 'anh, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Čovjek je na vjeri svoga prijatelja, pa, neka svako od vas gleda s kim prijateljuje.“ (Ahmed, 8212; Tirmizi, 2387 i kaže da je hadis hasen-sahih; Ebu-Davud, 4833. Šejh Albani ga je ocijenio dobrim.)

Dakle, čovjek je na običaju, pravcu, usmjerenju, načinu života svoga prijatelja, zato neka dobro pazi s kim prijateljuje. Čijom vjerom i ponašanjem bude zadovoljan, neka prijateljuje i druži se s njim, a čijom vjerom i moralom ne bude zadovoljan, neka ga se klone. (Avnul-Ma'bud)

Ebu-Se'id el-Hudri, radijallahu 'anh, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Ne druži se osim s vjernikom i neka tvoju hranu ne jede osim bogobojazni.“ (Ahmed, 10944; Tirmizi, 2395; Ebu-Davud, 4832. Šejh Albani ga je ocijenio dobrim.)

U zabranu druženja ne ulaze samo nevjernici i munafici, već i oni koji čine velike grijehe i razvratna djela. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je upozorio na druženje, mješanje s onima koji nisu bogobojazni, jer sjedenje uz jelo i piće dovodi i do pojave ljubavi i simpatija u srcu.

Posljedica lošeg društva je neminovna ma koliko čovjek tvrdio da je jak vjernik. To zbog jasnih riječi Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Primjer dobrog i lošeg društva je poput prodavača mirisa i onoga koji raspiruje vatru. Tako, prodavač mirisa ili će ti pokloniti miris, ili ćeš ti kupiti od njega miris, ili ćeš, barem, od njega osjetiti lijep, ugodan miris. Dok, onaj koji raspiruje vatru, kovač, ili će ti prožeći, progorjeti odjeću ili ćeš osjetiti od njega neugodan miris.“ (Buharija, 5534; Muslim, 2628; Ahmed, 19163)

Zbog toga, trudi se da tvoj prijatelj, sabesjednik, onaj s kim ćeš se družiti bude dobar vjernik a ne griješnik, novotar ili onaj koji žudi za dunjalukom, gledaj da bude pametan, razuman, moralan-lijepa ponašanja.

El-Me'mun je rekao: „Tri su vrste prijatelja:

- prva vrsta ti je poput hrane i ne možeš bez njih;

- druga vrsta ti je poput lijeka, pa, kada ti zatrebaju družiš se s njima;

- treća vrsta ti je poput bolesti i za takvima nikada ne budi u potrebi.“

Ukoliko ne pronađeš prijatelja od kojeg ćeš se okoristiti, ili se on okoristiti od tebe, onda budi sam. Ebu-Zerr, radijallahu 'anh, je rekao: „Samoća je bolja od lošeg društva.“

Drugi adab: Ljubav u ime Allaha

Kada pronađeš pravog prijatelja, iskrenog sabesjednika, zavoli ga u ime Allaha. Uistinu, najveći stepen bratstva jeste bratstvo koje je u ime Allaha, a ne radi bliže ili kasnije ovodunjalučke koristi. Oni čija ljubav i bratstvo budu radi Allaha, subhanehu ve te'ala, neka budu radosni, neka se raduju Allahovom obećanju, spasu kod Njega Uzvišenog na Danu velikog straha.

Ebu-Hurejre, radijallahu 'anh, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Uistinu će Allah na Sudnjem danu reći: 'Gdje su oni koji su se voljeli radi Mene? Danas ću ih staviti pod Svoj hlad (hlad Arša), danas kada osim Moga hlada neće biti drugog.'“ (Muslim, 2566; Ahmed, 719; Malik, 1776)

Mu'az b. Džebel, radijallahu 'anh, prenosi da je čuo Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kako kaže: „Svevišnji Allah je rekao: 'Moja ljubav je obavezna onima koji su se voljeli radi Mene, koji su sjedili radi Mene, koji su se posjećivali radi Mene, koji su se žrtvovali i potpomagali radi Mene.'“ (Ahmed, 21525; Malik, 1779)

Ebu-Hurejre, radijallahu 'anh, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Neki čovjek je krenuo da posjeti svoga brata u drugom mjestu. Allah mu je na put poslao meleka, pa, kad je došao do njega, melek je upitao: 'Kuda želiš da ideš?' Rekao je: 'Želim kod svoga brata u ovome mjestu.' Melek je upitao: 'Imaš li neku potrebu kod njega?' Rekao je: 'Nemam, osim što ga volim u ime Svevišnjeg Allaha.' Melek je rekao: 'Ja sam, doista, Allahov izaslanik tebi, da te obavijestim da je i Allah tebe zavolio kao što si i ti zavolio svoga brata u Allahovo ime.'“ (Muslim, 2567; Ahmed, 9036)

Kada zavoliš svoga brata u ime Allaha, upoznaj ga s tim. To je sunnet Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem.

Enes, radijallahu 'anh, prenosi da je neki čovjek bio kod Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada je pored njih prošao neki drugi čovjek, pa je ovaj rekao: „Allahov poslaniče! Ja, doista, volim ovog čovjeka!“ Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ga je upitao: „A jesi li ga obavijestio o tome?!“ „Ne“ – čovjek reče. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, mu na to reče: „Obavijesti ga!“ Čovjek je ustao, sustigao onog drugog i rekao mu: „Ja te, doista, volim u ime Allaha!“ Ovaj mu je uzvratio: „Allah te zavolio, Onaj Koji je učinio da me zavoliš u Njegovo ime.“ (Ahmed, 13123; Ebu-Davud, 5125. Šejh Albani ga je ocijenio dobrim.)

Treći adab: Dočekivanje brata vedra i prijazna lica

Kada zavoliš svoga brata samo radi Allaha i upoznaš ga s tim, kad god ga sretneš podsjećaj ga na tu ljubav vedrim i prijaznim licem. Naša vjera islam vedrinu lica ubraja u dobročinstvo, u dobra djela za koja će čovjek biti nagrađen. Zbog čega? Zbog toga što blistavo i vedro lice, uglavnom, dokazuju i čistotu duše.

Ebu-Zerr, radijallahu 'anh, prenosi da mu je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Nemoj nipodaštavati, niti omalovažavati bilo šta od dobročinstva, pa, makar da svoga brata sretneš vedra lica.“ (Muslim, 2626; Tirmizi, 18339

U predanju Džabir b. Abdullaha, radijallahu 'anh, stoji: „Svako dobro djelo je sadaka i, doista, je od dobročinstva da sretneš svoga brata vedra lica.“ (Ahmed, 14299; Tirmizi, 1970. i kaže da je hadis hasen-sahih.)

Četvrti adab: Savjetovanje u ime Allaha, subhanehu ve te'ala

Svoju ljubav prema bratu i svoj osmijeh njemu moraš dokazati, moraš potvrditi da su iskreni. Sve to dokaži svojim iskrenim savjetima.

Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je vjeru nazvao savjetom rekavši: „Vjera je savjet.“ Upitali smo: „Kome Allahov poslaniče?“ Rekao je: „Allahu, Njegovoj knjizi, Njegovom poslaniku, vladarima muslimana i općenito svim muslimanima.“ (Ahmed, 16493; Muslim, 55; Nesa'i, 4197; Ebu-Davud, 4944)

Zbog ovoga, ashabi su i davali prisegu Allahovom poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, na savjetovanje. Tako, Džerir b. Abdullah, radijallahu 'anh, kaže: „Zavjetovao sam se Allahovom poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, da ću obavljati namaz, izdvajati zekat i da ću savjetovati svakog muslimana.“ (Buharija, 57; Muslim, 56)

Peti adab: Međusobno potpomaganje

Svoju tvrdnju za iskrenu ljubav dokažimo međusobnim potpomaganjem. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, najbolji nam je primjer za to. Vidimo ga kako zajedno sa svojim ashabima gradi svoj mesdžid. Vidimo ga kako zajedno sa ashabima kopa hendek pred bitku. Vidimo ga kako kaže: „Vjernik je vjerniku poput građevine, jedan drugog podupiru.“ (Buharija, 4101; Ahmed, 13799)

Takođe je rekao: „ Allah je na pomoći Svome robu, sve dok je on na pomoći svome bratu.“ (Muslim, 2699)

Šesti adab: Skromnost, smirenost i blagost prema bratu bez ikakva uzdizanja, uobražavanja i omalovažavanja

Doista, blagost i skromnost jačaju bratsku vezu, učvršćuju je, dok uzdizanje, oholost, omalovažavanje drugih siguran su razlog udaljavanja jednih od drugih i kidanja postojećih veza.

Imran b. Himar, radijallahu 'anh, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Uistinu, Allah mi je objavio da budete blagi, skromni jedni prema drugima i da se ne uzdižete jedan nad drugim i da ne činite nasilje jedan drugom.“ (Muslim, 2865)

Ako pogledamo život Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, vidjet ćemo da je, uglavnom, njegov život bio protkan blagošću i nježnošću, zbog čega bi i govorio: „Blagost se neće naći ni pri jednoj stvari a da je neće uljepšati ...“ (Muslim)

Ebu-Hurejre, radijallahu 'anh, prenosi da je rečeno Allahovom poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Dovi protiv mnogobožaca!“ Rekao je: „Doista, ja nisam poslan da proklinjem, već sam poslan kao milost!“ (Muslim, 4704)

Sedmi adab: Lijepo ophođenje prema bratu muslimanu

Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Najbolji od vas je onaj koji ima najljepše ponašanje!“ (Buharija, 3295)

„Najviše što će uvoditi ljude u Džennet jeste bogobojaznost i lijepo ponašanje.“ (Ahmed, 9319; Tirmizi, 1927. i kaže da je hadis sahih garib. Šejh Albani ga je ocijenio dobrim.)

Usama b. Šurejk kaže: „Upitali smo Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: 'Allahov poslaniče! Šta je to najbolje dano čovjeku?' Rekao je: 'Lijepo ponašanje.'“ (Ahmed, 17726; Ibnu-Madže, 3427. Šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim: Sahiha, 433.)

U hadisu Ebu-Derda'a, radijallahu 'anh, Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Najteže što će se staviti na vagu jeste lijepo ponašanje.“ (Ahmed, 26245; Tirmizi, 1925. i kaže da je hadis hasen-sahih. Šejh Albani ga jeocijenio vjerodostojnim: Sahiha, 876)

Zbog toga bi Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, otpočinjao svoj namaz dovom: „Uputi me na lijepo ponašanje. Doista, na lijepo ponašanje ne upućuje niko drugi do Ti. Sačuvaj me lošeg ponašanja, jer, doista, lošeg ponašanja me ne može sačuvati niko osim Ti.“ (Muslim, 771)

Osmi adab: Širokogrudnost

Od dova Allahova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, bila je i: „Sačuvaj moje srce zavisti.“ (Sahih: Ebu-Davud, 1291) Dok, kod imama Tirmizija stoji: „Sačuvaj moja prsa od zavisti.“ (Tirmizi, 3474)

Takođe je rekao: „Vjernik je onaj koji ne čini spletke drugima (ne istražuje tuđe zlo i takav je, ne zato što je neznalica, već što je plemenit i lijepa morala). A prezrenik je onaj koji misli da svojim varkama može sve postići.“ (Hasen: Ebu-Davud, 4158)

Deveti adab: Lijepo mišljenje o braći i njihovo neuhođenje

Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Čuvajte se sumnjičenja, jer je sumnjičenje najlažniji govor.“ (Buharija, 4747; Muslim, 4646)

El-Kurtubi, rahmetullahi 'alejh, kaže: „Značenje sumnjičenja jeste potvora koja nema nikakva razloga i povoda, poput slučaja kada čovjek optuži drugog čovjeka za nemoral bez ikakve osnove. Zbog toga je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, u nastavku hadisa i rekao: 'Nemojte prisluškivati i nemojte uhoditi.' Jer, kada se čovjek prepusti lošem mišljenju, neosnovanoj sumnji, onda nastoji da je dokaže, pa prisluškuje i uhodi.“

Deseti adab: Opraštanje grešaka i suzbijanje srdžbe

Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „i koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju-a Allah voli one koji čine dobra djela.“(Prijevod značenja Alu-Imran, 134.)

Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „Neće čovjek oprostiti neku grešku a da mu Allah time neće povećati ponos.“ (Ahmed, 6908)

„Ko suzbije srdžbu, a bude u stanju da je ispolji, Allah će ga pozvati pred svim ljudima i dati mu da izabere koju god hoće od hurija.“ (Ebu-Davud, 4147; Tirmizi, 1944. i šejh Albani ga je ocijenio dobrim.)

Ibnul-Mubarek, rahmetullahi 'alejh, je rekao: „Mu'min traži isprike, pronalazi opravdanja, dok, munafik pronalazi greške.“

Jedanaesti adab: Zabranjenost dozivanja pokuđenim imenima

Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „I ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima.“ (Prijevod značenja El-Hudžurat, 11.)

Dvanaesti adab: Zabranjenost prigovaranja nakon udijeljenog poklona

Vjernici kada daruju jedni druge, moraju to činiti samo u ime Allaha. Ne smiju prigovarati na tome.

Ibnu-Muflih, rahmetullahi 'alejh, kaže: „Prigovaranje na udijeljenom je strogo zabranjeno a kod imama Ahmeda je veliki grijeh.“

Ajeti i hadisi govore o strogoj zabrani prigovaranja.

Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „Onima koji troše imetke svoje na Allahovom putu, a onda ono što potroše ne poprate prigovorima i uvredama ...“ (Prijevod značenja El-Bekara, 262.)

Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: „S trojicom ljudi Allah, subhanehu ve te'ala, neće na Sudnjem danu govoriti, neće ih pogledati, niti će ih očistiti. Njih čeka patnja nesnosna.“ Ponovio je to tri puta. Ebu-Zerr, radijallahu 'anh, je rekao: „Propali da Bog da, ko su oni, Allahov poslaniče?“ Rekao je: „Čovjek koji pusti svoju odjeću po zemlji, onaj koji nakon što udijeli prigovori i onaj koji prodaje svoju robu lažno se zaklinjući.“ (Muslim, 106)

Allah je najuzvišeniji i najbolje zna! Neka je salavat i selam na Allahova poslanika, njegovu porodicu, ashabe i sve njegove sljedbenike.

__________________________________________________________

Posljedice udaljavanje od vjere Islama

Piše: Muhamed Ikanović, prof.

" A onaj ko okrene glavu od knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti. Gospodaru moj, reći će, zašto si me slijepa oživio kad sam vid imao? Evo zašto, reći će On, dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas tako biti zaboravljen. I tako ćemo Mi kazniti sve one koji se pohotama previše odaju...." (Prijevod značenja Ta-ha 125-127.)

Nije da se insan raduje, niti da to priželjkuje, nego je to ono što je jasno svakome vjerniku! Što dalje od vjere to više crne hronike u našoj svakodnevnici. Ne zna čovjek bil' plako il' bi se nekada i zasmijao od muke! Oko nas je mnogo ružnih iskustava od mržnje, zavisti, ubistava, otimačine, neposlušnosti roditeljima, silovanja vlastite djece, preljube i sl. Kud god da se okreneš mnogo toga ne štima.

Čovjek više ni sam ne zna odakle mu sve mogu doći nepojmljivi problemi. Raskalašenost i bezgraničan život ljudi učinio je svakodnevni život uistinu teškim. Časni Poslanik, 'alejhissalatu vesselam, nas je obavijestio da će doći vrijeme kada će živi poželjeti da su na mjestu već umrlih, a to danas sve češće čujemo. Nekada to nije tako bilo, pa šta je razlog tome?!

Gorka svakodnevnica ...

Kao što bi rekao naš narod, adet je da uz večernju kahvu koja dođe nakon radnog dana ili ispoštenog dana pogleda i udarni dnevnik kako bi čovjek imao ukratko predstavu o onome što se dešava oko njega. Mada novinarima sve manje vjerujem i što prenose s rezervom uzimam, al' je adet da dnevnik pogledam. Često čujem izreku da ljudi vole gledati vijesti iz drugih zemalja, a ne iz svoje, jer ne mogu više slušati šta se dešava u njihovoj blizini. Iako se slažem, rješenje nije da bježimo. Obaveza nam je da upozorimo, a u Allahovim je rukama šta će poslije biti. U zadnjih nekoliko dana jednu noć slušamo kako je opljačkana banka, drugu noć isto tako samo na drugom mjestu, treću noć kako je silovana trinaestogodišnjakinja, četvrtu noć kako je neka starija žena ispred ulaza u svoju zgradu polivena benzinom i zapaljena i da su počinioci maloljetnici. Redovno slušamo o političarima kako potkradaju zemlju naveliko itd.

Šta drugo reći nego: jad i čemer! Ali ujedno i kažemo: tražili ste pa i gledajte! To je posljedica onog što je spomenuto u navedenom ajetu. Sve češće su udarne teme u političkim i društvenim emisijama islam i islamisti. Naravno ne u realnom stanju, tj. onako kako to jeste nego uvijek u negativnom smislu, kao problem današnjice. Znači, za veliki dio našeg društva, naročito zapadnog, vjera je problem. Ono što danas živimo jeste baš obrnuto od onoga što se govori, a to je upravo udaljavanje od islama. Niste željeli vjeru, pa vam je Allah dao da sami iskusite život bez nečega što ga čini prirodnim i stabilnim.

Što posiješ to ćeš i požnjeti

Problemi koje živimo i gorčina životu koju svakodnevno kušamo samo su plod onoga što su zasijali naši prethodnici. To su plodovi pola vijeka bezvjerstva na ovim prostorima. Kad se korov sije, ne žanje se pšenica već korov. Nije ovo što gledamo i proživljavamo tek tako spalo sa nebesa, nego je to plod naših ruku. Ne treba pogrešno shvatiti da su svi tako željeli ili da i dan danas žele nego je to kako se kaže „uz suho gori i sirovo“. Ako se malo više zadubimo u propise islama možemo uočiti da nije ništa tek tako postavljeno, sve ima svoje mjesto. Čujemo žalopojke majki koje se žale kako se njihove kćerke seksualno iskorištavaju. Žalosno i jadno je to, ali u njihovom belaju ima udjela i ruku njihovih roditelja.

Da li je ta ista majka koja danas plače za svojim dijetetom, i treba da plače, ikada provjerila s kime se njena kćerka druži, gdje odlazi i kako se oblači? Većina tih majki podržava i sama čak praktikuje izazovno oblačenje. Sve pod izgovorom mode i napretka. Zar nikada nismo čuli za nešto što se naziva preventivom?! Kako shvatiti majku koja polu golo dijete ostavi vani na snijegu, pa potom se žalosti što joj se dijete razbolilo i što plače ili što mora da leži u bolnici. Djevojka i žena koja na ulicu izađe polu-gola i izazovno obučena je saučesnik u onome što joj se može desiti. Kako treba suditi počiniocu tako treba suditi i njoj samoj za izazivanje nereda.

Islam je to riješio na jednostavan način, „I što dalje od bluda....“ (Prijevod značenja El-Isra, 32.) I ne samo to, nego je naredio pokrivanje žene, obaranje pogleda, zabranio bespotrebno osamljivanje muškarca i žene itd. To je ono što musliman i muslimanka posiju oko sebe, a plodovi su rahat život i sigurnost koju im nudi islam.

Zašto se islam predstvalja problemom ?!

Očevidno je da pohlepa vlada ljudskim dušama. Sve se mjeri mjerilom, „koliko imaš“. Ako si imućniji,automatski si lijep, pametan, školovan i sve u superlativima. Neustrojenost i nered u društvu je izrazito povoljan za neke kategorije ljudi, od one najniže, tj. običnih lopova do „kulturnih lopova“ u kožnim foteljama itd. Nemoral, seksualna sloboda i razgolićenost odgovara svim moralno bolesnim dušama, a naročito onima koji od toga prave dobrostojeće biznise ili onim bogatijim koji za paru mogu kupiti i ljudsko tijelo kakvo mu srce poželi pa nadalje.

Kada se u svom ovom lažnom zanosu i šejtanskom žaru pojavi neko ko zagovara čast, poštenje, pravednost, moral itd., naravno da će odudarati i smetati onima koji su već duboko uplovili u vode prevare, otimačine i uživanja. Nikako se u njihove živote pune ljubavi za dunjalukom ne uklapa priča o smrti i ahiretu, jer će to pokazati da su oni obični smrtnici koji će vrlo brzo sa zemlje nestati i prašina postati. Kako da takav prizna da je obični rob koji će pred Allaha stati i za svaku riječ i djelo račun polagati?! Kako da uvede u svoj život disciplinu poštivanja ljudi pa makar bili najveća bijeda ovog svijeta i da nije dozvoljeno njihova prava zakidati?! Kako iz dragog imetka zekat izdvajati i siromasima ga davati jer su oni za njega „otpad“ ovog svijeta koji treba da samo služi njemu sličnima?! Problem islama je što zagovara moral, a neko baš na nemoralu zgrće ogromne novce.

Stariji podatak govori da se u SAD sedmično snimi oko dvije stotine nemoralnih filmova. To znači milione zarađenih dolara. Kako se toga odreći?! U islamu nema prevara, zlostavljanja, otimačine i nemorala, baš i zato je islam problem. I svako ko zagovara islamski način života 24 sahata je problem, samo što su ga upakovali u nešto drugo. Neće proći ako gore navedeno kažu jer bi se mogle mase zainteresovati i skonatati da je u tome rahat život. Zato treba reći da je islam prijetnja koja će ugroziti zemaljsku kuglu! Zato treba reći da uz muslimane praktičare nema života za druge! Zato treba slagati mnogo toga da bi ljudi povjerovali. A na kraju uistinu ispadne da su sami sebe lagali.

Rješenje !

„Elil Lam Mim. Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, upustvo je svima onima koji se budu Allaha bojali, onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i molitvu obavljali i udjeljivali dio onoga što im Mi budemo davali, i onima koji budu vjerovali u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe, i onima koji u onaj svijet budu čvrsto vjerovali. Njima će Gospodar njihov na pravi put ukazati i oni će ono što žele ostvariti.“ (Prijevod značenja El- Bakara 1-5.)

I opet se ponavlja, kako posiješ - tako požanješ ! Ko sije iman i vjeru ubire plodove uspjeha kako na ovome tako i na drugome svijetu. Rješenje bolne svakodnevnice je upravo u islamu koji se predstavlja kao razlog mnogih problema.

Povođenje za onima koji su u zabludi i nevjerstvu ogrezli je samo propast i lažna nada koju daje taj put. Mnogi su svjesni da ovaj svijet ne može ovako kako je krenuo i da ga vrlo brzo čeka provalija bez dna kojoj se svaki dan sve više približava, ali ga takvog podržavaju što im odgovara i može biti za njihova vijeka. Bitno je da on lično ne doživi pad u provaliju, a mnogi i nemaju djece da se o njima brinu. Ili ako ih imaju misle da će gomile imetka spriječiti njihovu propast zaboravljajući da i bogati moralno umiru i često puta sami sebi život oduzimaju. Rješenje ne leži u bježanju od islama nego baš u sprovođenju istog u svakodnevnom životu i u svakom segmentu pojedinačnog i društvenog života.

__________________________________________________________________

Posljedice udaljavanje od vjere Islama

Piše: Muhamed Ikanović, prof.

" A onaj ko okrene glavu od knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti. Gospodaru moj, reći će, zašto si me slijepa oživio kad sam vid imao? Evo zašto, reći će On, dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas tako biti zaboravljen. I tako ćemo Mi kazniti sve one koji se pohotama previše odaju...." (Prijevod značenja Ta-ha 125-127.)

Nije da se insan raduje, niti da to priželjkuje, nego je to ono što je jasno svakome vjerniku! Što dalje od vjere to više crne hronike u našoj svakodnevnici. Ne zna čovjek bil' plako il' bi se nekada i zasmijao od muke! Oko nas je mnogo ružnih iskustava od mržnje, zavisti, ubistava, otimačine, neposlušnosti roditeljima, silovanja vlastite djece, preljube i sl. Kud god da se okreneš mnogo toga ne štima.

Čovjek više ni sam ne zna odakle mu sve mogu doći nepojmljivi problemi. Raskalašenost i bezgraničan život ljudi učinio je svakodnevni život uistinu teškim. Časni Poslanik, 'alejhissalatu vesselam, nas je obavijestio da će doći vrijeme kada će živi poželjeti da su na mjestu već umrlih, a to danas sve češće čujemo. Nekada to nije tako bilo, pa šta je razlog tome?!

Gorka svakodnevnica ...

Kao što bi rekao naš narod, adet je da uz večernju kahvu koja dođe nakon radnog dana ili ispoštenog dana pogleda i udarni dnevnik kako bi čovjek imao ukratko predstavu o onome što se dešava oko njega. Mada novinarima sve manje vjerujem i što prenose s rezervom uzimam, al' je adet da dnevnik pogledam. Često čujem izreku da ljudi vole gledati vijesti iz drugih zemalja, a ne iz svoje, jer ne mogu više slušati šta se dešava u njihovoj blizini. Iako se slažem, rješenje nije da bježimo. Obaveza nam je da upozorimo, a u Allahovim je rukama šta će poslije biti. U zadnjih nekoliko dana jednu noć slušamo kako je opljačkana banka, drugu noć isto tako samo na drugom mjestu, treću noć kako je silovana trinaestogodišnjakinja, četvrtu noć kako je neka starija žena ispred ulaza u svoju zgradu polivena benzinom i zapaljena i da su počinioci maloljetnici. Redovno slušamo o političarima kako potkradaju zemlju naveliko itd.

Šta drugo reći nego: jad i čemer! Ali ujedno i kažemo: tražili ste pa i gledajte! To je posljedica onog što je spomenuto u navedenom ajetu. Sve češće su udarne teme u političkim i društvenim emisijama islam i islamisti. Naravno ne u realnom stanju, tj. onako kako to jeste nego uvijek u negativnom smislu, kao problem današnjice. Znači, za veliki dio našeg društva, naročito zapadnog, vjera je problem. Ono što danas živimo jeste baš obrnuto od onoga što se govori, a to je upravo udaljavanje od islama. Niste željeli vjeru, pa vam je Allah dao da sami iskusite život bez nečega što ga čini prirodnim i stabilnim.

Što posiješ to ćeš i požnjeti

Problemi koje živimo i gorčina životu koju svakodnevno kušamo samo su plod onoga što su zasijali naši prethodnici. To su plodovi pola vijeka bezvjerstva na ovim prostorima. Kad se korov sije, ne žanje se pšenica već korov. Nije ovo što gledamo i proživljavamo tek tako spalo sa nebesa, nego je to plod naših ruku. Ne treba pogrešno shvatiti da su svi tako željeli ili da i dan danas žele nego je to kako se kaže „uz suho gori i sirovo“. Ako se malo više zadubimo u propise islama možemo uočiti da nije ništa tek tako postavljeno, sve ima svoje mjesto. Čujemo žalopojke majki koje se žale kako se njihove kćerke seksualno iskorištavaju. Žalosno i jadno je to, ali u njihovom belaju ima udjela i ruku njihovih roditelja.

Da li je ta ista majka koja danas plače za svojim dijetetom, i treba da plače, ikada provjerila s kime se njena kćerka druži, gdje odlazi i kako se oblači? Većina tih majki podržava i sama čak praktikuje izazovno oblačenje. Sve pod izgovorom mode i napretka. Zar nikada nismo čuli za nešto što se naziva preventivom?! Kako shvatiti majku koja polu golo dijete ostavi vani na snijegu, pa potom se žalosti što joj se dijete razbolilo i što plače ili što mora da leži u bolnici. Djevojka i žena koja na ulicu izađe polu-gola i izazovno obučena je saučesnik u onome što joj se može desiti. Kako treba suditi počiniocu tako treba suditi i njoj samoj za izazivanje nereda.

Islam je to riješio na jednostavan način, „I što dalje od bluda....“ (Prijevod značenja El-Isra, 32.) I ne samo to, nego je naredio pokrivanje žene, obaranje pogleda, zabranio bespotrebno osamljivanje muškarca i žene itd. To je ono što musliman i muslimanka posiju oko sebe, a plodovi su rahat život i sigurnost koju im nudi islam.

Zašto se islam predstvalja problemom ?!

Očevidno je da pohlepa vlada ljudskim dušama. Sve se mjeri mjerilom, „koliko imaš“. Ako si imućniji,automatski si lijep, pametan, školovan i sve u superlativima. Neustrojenost i nered u društvu je izrazito povoljan za neke kategorije ljudi, od one najniže, tj. običnih lopova do „kulturnih lopova“ u kožnim foteljama itd. Nemoral, seksualna sloboda i razgolićenost odgovara svim moralno bolesnim dušama, a naročito onima koji od toga prave dobrostojeće biznise ili onim bogatijim koji za paru mogu kupiti i ljudsko tijelo kakvo mu srce poželi pa nadalje.

Kada se u svom ovom lažnom zanosu i šejtanskom žaru pojavi neko ko zagovara čast, poštenje, pravednost, moral itd., naravno da će odudarati i smetati onima koji su već duboko uplovili u vode prevare, otimačine i uživanja. Nikako se u njihove živote pune ljubavi za dunjalukom ne uklapa priča o smrti i ahiretu, jer će to pokazati da su oni obični smrtnici koji će vrlo brzo sa zemlje nestati i prašina postati. Kako da takav prizna da je obični rob koji će pred Allaha stati i za svaku riječ i djelo račun polagati?! Kako da uvede u svoj život disciplinu poštivanja ljudi pa makar bili najveća bijeda ovog svijeta i da nije dozvoljeno njihova prava zakidati?! Kako iz dragog imetka zekat izdvajati i siromasima ga davati jer su oni za njega „otpad“ ovog svijeta koji treba da samo služi njemu sličnima?! Problem islama je što zagovara moral, a neko baš na nemoralu zgrće ogromne novce.

Stariji podatak govori da se u SAD sedmično snimi oko dvije stotine nemoralnih filmova. To znači milione zarađenih dolara. Kako se toga odreći?! U islamu nema prevara, zlostavljanja, otimačine i nemorala, baš i zato je islam problem. I svako ko zagovara islamski način života 24 sahata je problem, samo što su ga upakovali u nešto drugo. Neće proći ako gore navedeno kažu jer bi se mogle mase zainteresovati i skonatati da je u tome rahat život. Zato treba reći da je islam prijetnja koja će ugroziti zemaljsku kuglu! Zato treba reći da uz muslimane praktičare nema života za druge! Zato treba slagati mnogo toga da bi ljudi povjerovali. A na kraju uistinu ispadne da su sami sebe lagali.

Rješenje !

„Elil Lam Mim. Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, upustvo je svima onima koji se budu Allaha bojali, onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i molitvu obavljali i udjeljivali dio onoga što im Mi budemo davali, i onima koji budu vjerovali u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe, i onima koji u onaj svijet budu čvrsto vjerovali. Njima će Gospodar njihov na pravi put ukazati i oni će ono što žele ostvariti.“ (Prijevod značenja El- Bakara 1-5.)

I opet se ponavlja, kako posiješ - tako požanješ ! Ko sije iman i vjeru ubire plodove uspjeha kako na ovome tako i na drugome svijetu. Rješenje bolne svakodnevnice je upravo u islamu koji se predstavlja kao razlog mnogih problema.

Povođenje za onima koji su u zabludi i nevjerstvu ogrezli je samo propast i lažna nada koju daje taj put. Mnogi su svjesni da ovaj svijet ne može ovako kako je krenuo i da ga vrlo brzo čeka provalija bez dna kojoj se svaki dan sve više približava, ali ga takvog podržavaju što im odgovara i može biti za njihova vijeka. Bitno je da on lično ne doživi pad u provaliju, a mnogi i nemaju djece da se o njima brinu. Ili ako ih imaju misle da će gomile imetka spriječiti njihovu propast zaboravljajući da i bogati moralno umiru i često puta sami sebi život oduzimaju. Rješenje ne leži u bježanju od islama nego baš u sprovođenju istog u svakodnevnom životu i u svakom segmentu pojedinačnog i društvenog života.

__________________________________________________________________