Voli ih i druži se s njima u ime Allaha
Povezanost iskrene žene muslimanke i njene veze s njenim sestrama muslimankama i prijateljicama razlikuju od njenih veza s drugim ženama, a te veze imaju društveni karakter. Ona svoje veze i povezanost sa svojim sestrama muslimankama gradi na osnovu bratimljenja u ime Allaha. A ovo bratimljenje u ime Allaha najvrjednija je veza koja povezuje ljude, muškarce i žene. To je veza imana-vjerovanja u Allaha, koju je Allah postavio među svim vjernicima u riječima:
“ Doista su vjernici samo braća, ...”[1]
Bratimljenje po vjerovanju - imanu, najčvršća je povezanost srca, najčvršća veza duša i najuzvišenija povezanost umova i duša.
Nesumnjivo je da ćemo sestre muslimanke koje su se bratimile u ime Allaha neprestano vidjeti u jakoj i čvrstoj povezanosti koja se zasniva na ljubavi u ime Allaha, dželle we `ala, a to je najvrjednija, najčistija i najčednija ljubav u ljudskom životu. To je ljubav koja je lišena bilo kakve koristi, koja je oslobođena bilo kojeg cilja, koja je čista od bilo kakvog nedostatka, jer se njena čistota i istančanost crpe iz svjetiljke objave i Poslanikove upute. To je čista ljubav u kojoj muslimani i muslimanke nalaze čistotu imana:
“ Kod koga se nađu tri stvari ,osjetit će slast imana: da mu Allah i Njegov Poslanik budu draži od svega, da voli čovjeka samo u ime Allaha, da prezire povratak u nevjerstvo nakon što ga je Allah izbavio iz njega, kao što prezire da bude bačen u vatru (džehennemsku).” [2]
Stepen onih koje se vole u ime Allaha
Došli su mnogobrojni, uzastopni, iscrpni i vjerodostojni tekstovi koji uzdižu one koji se vole u ime Allaha, dželle we `ala, bilo da se radi o muškarcima ili ženama. To su tekstovi koji opisuju njihov veličanstveni stepen, njihovo plemenito mjesto, visoki ugled koji će im Allah, dželle we `ala, ukazati na dan kada će ljudi stati pred svoga Gospodara.
Muškarcima i ženama koji se vole u ime Allaha, dželle we `ala, dovoljni su ugled i čast koju će im ukazati njihov Gospodar, koji će na Sudnjem danu obratiti pažnju na njih, pa će pozvati:
“ Gdje su oni koji su se međusobno voljeli u Moje ime? Ja ću ih danas staviti pod Moj hlad, gdje nema drugog hlada osim Moga hlada.”[3]
Šta ima veličanstvenije od časti! Ima li išta što je veličanstvenijeg stupnja! Šta ima uzvišenije od počasti i ugleda! Ljudi i žene koji se vole u ime Allaha, to će osjetiti tog strahovitog i žestokog dana, dana velike žalosti.
Tom iskrenom, čistom i nesebičnom ljubavlju, koja treperi u ljudskom srcu prema njegovom bratu čovjeku, smije žuditi samo za Allahovim viđenjem. To je težak i mukotrpan uspon koji ne može dostići niko drugi osim onih čije su duše čiste, koje su se oslobodile dunjaluka i svih užitaka na njemu, pa su se tako njihove duše uzdigle iznad privlačnosti materijalnog života, njegovih strasti, užitaka i koristi. Oni žude za blagodatima koje su kod Allaha, a Njegovo zadovoljstvo je najveće. Nema sumnje da će Allah, dželle we `ala, podići ovu izuzetnu ljudsku vrstu na najviši stupanj i da će im pripremiti mjesto i blagodati koje dolikuju njihovoj veličanstvenosti, uznesenosti i njihovoj isključivoj predanosti Allahu, dželle we `ala To nalazimo u hadisu koji prenosi Mu`az od Vjerovjesnika sallallahu `alejhi we sellem koji kaže: “ Čuo sam Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem da kaže:
“ Rekao je Uzvišeni Allah:” Oni koji se vole u Moje ime imaju balkone od svjetlosti na kojim će im zavidjeti vjerovjesnici i šehidi.”[4]
Nije nimalo čudno da Allah dželle we `ala pokloni ovim plemenitim robovima taj najveličanstveniji, najdostojniji i najuzvišeniji stupanj i blagodati. On im poklanja Svoju veličanstvenu i dragocjenu ljubav bez koje ne mogu opstati, jer tada prestaju slasti njihove sigurnosti na ovome i na budućem svijetu. To se navodi u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre radijellahu anhu od Vjerovjesnika sallallahu `alejhi we sellem:
“ Neki čovjek je krenuo posjetiti svoga brata muslimana u drugom selu. Allah mu je u toku njegovog putovanja poslao meleka, pa kad je došao do njega upitao je:” Kuda želiš da ideš?” Rekao je:” Želim kod svoga brata u ovome selu.” Upitao je:” Imaš li za njeg kakvu blagodat?” Odgovorio je:” Nemam, osim da ga volim u ime Allaha uzvišenoga.” Rekao je:” Ja sam, doista Allahov izaslanik tebi i Allah je,doista, tebe zavolio kao što si ti njega zavolio u ime Njegovo.”[5]
Koja blagodat je veća od ljubavi prema čovjeku! Ta ljubav ga podiže na stepen na kojem zaslužuje Allahovu, dželle we `ala, ljubav i Njegovo zadovoljstvo!!
Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je znao koliki trag ostavlja ova čista ljubav na učvršćivanje ljudskih zajednica i društava, na njihovo uzdizanje i na njihovu sreću. On nikad nije propuštao priliku da muslimanima prepuruči međusobnu ljubav, bliskost i prijateljstvo. On im naređuje da obznane ovo svoje prijateljstvo, kako bi se otvorili otvori na srcu i kako bi se raširila ljubav, harmonija i čistota u ljudskim dušama.
Od Enesa radijellahu anhu prenosi se da je neki čovjek bio kod Vjerovjesnika sallallahu `alejhi we sellem, pa je pored njega prošao neki (drugi) čovjek i rekao: ”Allahov poslaniče! Ja doista volim ovog čovjeka.” Na to ga je Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem upitao:” Da li si ga obavijestio o tome?” Odgovorio je:” Nisam”. Rekao je:” Obavijesti ga.” On ga je sustigao i rekao mu:” Ja te, doista, volim u ime Allaha.” Odgovorio je:” Allah te zavolio koji je učinio da me ti zavoliš u Njegovo ime.” [6]
Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je to i sam činio, poučavajući muslimane kako da grade društvo ljubavi, bratimljenja, prijateljstva i čistote. Jednog dana je uzeo Mu`aza za ruku i rekao:
“ Mu`aze! Tako mi Allaha, ja te uistinu volim, i preporučujem ti, o Mu`aze: Nemoj završiti namaz a da ne proučiš:” Allahu moj, pomozi mi da istrajem u spominjanju Tebe, i u zahvalnosti prema Tebi, te u lijepom robovanju prema Tebi.”[7]
Tako se Mu`az prepustio širenju miomirisa ove čiste ljubavi u kućama islama, među muslimanima. Govorio im je o tome šta je čuo od Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem o tome kakvu je veličanstvenu nagradu Allah, dželle we `ala, pripremio za one koji se vole u ime Allaha, a Njegova ljubav je veća od svega. Imami Malik u svom djelu “El-Muvetta` “ bilježi hadis s vjerodostojnim senedom od Ebu Idrisa El-Havlani, koji je rekao:
“ Ušao sam u džamiju u Damasku, kad tamo mladić blistavog osmjeha (bijelih zuba) i oko njega ljudi. Kada se oko nečega raziđu, njemu se obrate i postupe po njegovom mišljenju. Pitao sam o njemu, pa mi je rečeno:” Ovo je Mu`az bin Džebel radijellahu anhu.” Sutradan sam poranio, ali sam ga našao da je došao prije mene. Našao sam ga kako klanja, pa sam pričekao da završi sa svojim namazom, a zatim sam stao ispred njega, nazvao mu selam, a zatim rekao:” Tako mi Allaha, ja te, uistinu volim.” Na to je upitao:” U ime Allaha?” Rekao sam:” U ime Allaha.” Upitao je:” U ime Allaha?” Rekao sam:” U ime Allaha.” Prihvatio je kraj moga ogrtača i privukao me sebi, pa je rekao:” Raduj se. Ja sam, uistinu, čuo Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem kad kaže:” Rekao je Uzvišeni Allah:” Moja ljubav je obavezna za one koji se u Moje ime vole, za one koji sijele u Moje ime, za one koji se posjećuju u Moje ime i za one koji su darežljivi u Moje ime.”[8]
Uticaj ljubavi u ime Allaha na život muslimana i muslimanki
Islam je došao da izgradi najbolje društvo koje će se bazirati na ljubavi, prijateljstvu i međusobnom savjetovanju. Bilo je neminovno da se zasije ljubav u srcima pojedinaca koji sačinjavaju društvo. Stoga je ova ljubav među vjernicima i među vjernicama postala jednim od uvjeta vjerovanja s kojim će ući u Džennet. Imami Muslim bilježi od Ebu Hurejre radijellahu anhu da je Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem rekao:
“ Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, u Džennet nećete ući sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati sve dok se ne budete voljeli. Hoćete li da vas uputim na nešto, ako ga budete radili, međusobno ćete se voljeti? Širite među sobom selam.” [9]
Ovo je čvrst i blistav vjerovjesnički prikaz, koji je svjestan da ništa ne može iz duša izbaciti mržnju, niti iz prsa sprati prljavštine suparništva i zavidnosti, osim iskreno, časno i uzvišeno bratstvo i prijateljstvo. To je bratstvo i prijateljstvo koje rukovodi životom muslimana i muslimanki, koje ih ispunjava ljubavlju, međusobnim savjetovanjem, bliskošću i čistotom i koje ih čisti od mržnje, razdora, varanja, zlobe, prezira i zavidnosti. A put do svega toga vodi kroz širenje selama, kako bi otvorio srca za bliskost, dobročinstvo, ljubav i čistotu.
Zato je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem često ponavljao značenje ovih riječi, namjeravajući da u srca ubaci iskrice ljubavi, želeći da se vodi briga o njoj, sve dok ta velika, čista i blistava ljubav ne urodi plodovima, koje islam neprestano želi vjernicima i vjernicama.
Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je putem ove čiste ljubavi izgradio duše prve generacije muslimana i muslimanki. Oni su s pravom bili čvrstvi temelj na kojem se gradio uznositi islam. Bili su svjetlucave zvijezde na tamnom nebu čovječanstva koje su narodima osvjetljavale put.
Putem ove čiste i iskrene ljubavi Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem bio je u mogućnosti da izgradi najuzornije islamsko društvo koje će se temeljiti na bratstvu i povjerovanju. Čvrstina i stamenost u tom bratimljenju i njegovo podnošenje posljedica džihada i žrtava, bilo je čudo za širenje islama i za uspostavljanje njegovih znamenja kod onih koji su propali, kao što je bilo čudo u međusobnoj povezanosti, potpomaganju solidarnosti unutar tog bratstva koje je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem opisao na najveličanstveniji način:
“ Vjernik podupire vjernika kao što dijelovi građevine podupiru jedan drugi.”[10]
“ Primjer vjernika u njihovoj samilosti, nježnosti i bliskosti sličan je organizmu. Kada se jadan organ razboli, na to odgovore ostali dijelovi tijela nesanicom i groznicom.”[11]
Žena muslimanka u svojim prvim danima, a i kroz istoriju, učestvovala je u izgradnji te veličanstvene građevine islama na temeljima bratimljenja po vjerovanju. Ona još uvijek učestvuje u toj blagoslovljenoj gradnji putem širenja dobrobiti ljubavi u ime Allaha i putem širenja njenog miomirsa u islamskim društvima. Ona svojim sestrama i prijateljicama prilazi punog srca i osjećaja, te na taj način učvršćuje svoju bratimljenje i prijateljstvo u ime Allaha, kao što učvršćuje veze ljubavi unutar tog prijateljstva.
Ne prekida veze sa svojim sestrama i ne odbacuje ih
Žena muslimanka, koja je svjesna propisa svoje vjere, ne zaboravlja da islam podstiče na bratimljenje, međusobnu ljubav i bliskost. Islam je taj koji je zabranio prekidanje veza, svađanje i zanemarivanje. Islam potvrđuje da nedaće koje se dešavaju ne razdvajaju dvije žene koje se iskreno vole u ime Allaha, dželle we `ala To je stoga što je veza ljubavi u ime Allaha jača i čvršća od toga da je prekine prva pogreška koju počini jedna od njih. O tome svjedoče riječi Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem:
“ Dvojica muslimana se međusobno ne vole u ime Allaha ili u ime islama, kad ih može razdvojiti prva pogreška koju je izazvao jedan od njih.”[12]
Dušu žene uništava napad srdžbe u trenutku ljudske slabosti, te tako sestra muslimanka nanese zlo svojoj sestri muslimanki. Ponekad srdžba i svađa među njima uzrokuje prekid veza. Žena muslimanka ne smije zaboraviti da islamskoj uputi nije nepoznata priroda ljudske duše, da je ona podložna srdžbi, izljevima osjećaja i njihovim promjenama. Stoga je islam odredio granicu u okviru koje ljudska duša može smiriti svoje uzbuđenje i obuzdati glas srdžbe, a taj rok je tri dana. Islam zabranjuje ženama koje su se posvađale da provedu ova tri dana a da se ne potrude da to izglade, raščiste i pomire se. Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem kaže:
“ Muslimanu nije dozvoljeno da ne govori sa svojim bratom muslimanom duže od tri dana i da pri suretu okreću glavu jedan od drugoga. Od njih dvojice bolji je onaj koji prvi nazove selam.”[13]
Očito je da riječ “ musliman” podjednako podrazumijeva i muškarca i ženu u ovakvim obligatnim i zakonodavnim tekstovima koji uređuju život pojedinca, porodice i društva u islamskom svijetu.
Uočit ćemo da žena muslimanka, čije je osjećaje islam oblikovao, čiju dušu je odgojila njegova mudra uputa, ne prekida veze ni s jednom od svojih sestara muslimanki, bez obzira koji razlozi za to bili. Naprotiv, ona će nastojati da to s njom raščisti i da se s njome poselami. Ona zna da je od njih dvije bolja ona koja prva nazove selam, pa ako njena sestra muslimanka odgovori na njen selam, obe će učestvovati u nagradi za njihovo pomirenje. A ako ne odgovori na selam, muslimanka je oslobođena grijeha zbog prekidanja veza i zbog toga što ne govori s njome, a ona koja nije odgovorila na selam sama će imati za to grijeh. Na ovo upućuje islam u hadisu koji se prenosi od Ebu Hurejre radijellahu anhu koji kaže:” Čuo sam Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem da kaže:
“ Čovjeku nije dozvoljeno da ne govori sa svojim bratom muslimanom duže od tri dana. Kada prođu tri dana, neka se susretne s njim i neka mu nazove selam. Ako mu odgovori na selam, zajedno će imati udjela u nagradi, a ako ne odgovori na selam, onaj koji je nazvao selam oslobođen je grijeha zbog toga što ne govore.”[14]
Nema potrebe da se objašnjava da riječ “čovjek” koja u kontekstu hadisa o prekidanju odnosa i napuštanju, podjednako obuhvata i muškarca i ženu. Koliko god se produži taj prekid veza, produžava se i grijeh, povećava pogreška i potvrđuje obećanje dato onim ženama koje se svađaju i koje ne govore. Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem je rekao:
“ Ko ne govori sa svojim bratom muslimanom godinu dana, kao da je prolio njegovu krv.”[15]
Šta ima gore od zločina prekidanja veza i negovorenja u islamskom šeri`atu ! Šta ima teže od njihovog tereta za onoga ko ih počini! To se čak izjednačava s proljevanjem krvi! Islamsko ustrojstvo u odgoju duša temelji se na ljubavi, bratimljenju, povezanosti i solidarnosti. Pored toga islam traži od muslimana i muslimanki da iz svog života odstrane međusobnu mržnju, zavidnost i neprijateljstvo. Islam nije zadovoljan time da njihov život remeti bilo šta od tih loših moralnih osobina koje su strane bratimljenju u vjeri. Stoga, njegova uputa dopire do čula, ispisujući najveličanstvenije moralno ustrojstvo za koje je čovječanstvo saznalo otkako je čovjek na Zemlji:
“ Ne raskidajte međusobne veze, ne okrećite leđa jedni drugima, ne mrzite se i ne zavidite jedni drugima. Budite braća kao što vam je Allah naredio.” [16]
“ Čuvajte se sumnjičenja, jer je sumnjičenje najlažniji govor. Nemojte prisluškivati, nemojte špijunirati, nemojte se nadmetati (u onome što je loše), nemojte zavidjeti jedni drugima, nemojte se međusobno mrziti, nemojte jedni drugima leđa okretati. O Allahovi robovi, budite braća.”[17]
“ Ne zavidite jedni drugima, ne podižite cijenu robe jedni drugima[18], nemojte se međusobno mrziti, ne okređite leđa jedni drugima, neka niko od vas ne prodaje što je već neko prodao[19]. O Allahovi robovi, budite braća. Musliman je muslimanu brat, i on mu ne čini nepravdu, ne ponižava ga i ne prezire. Bogobojaznost je ovdje - i pokaza na svoje grudi tri puta -. Dovoljno je čovjeku zla da prezire svoga brata muslimana. Svakom muslimanu je zabranjena krv, čast i imetak drugog muslimana.”[20]
Žena muslimanka, čije je osjećaje islam odgojio, razmišlja o ovim tekstovima poslaničke upute, koji u sebi sadrže sve lijepe moralne osobine, kao što su: ljubav, međusobno prijateljstvo, bratimljenje, savjetovanje, samilost i nesebičnost. Ona ne može izazvati neprijateljstvo, a ne može ni prekinuti veze. Izazvati neprijateljstvo i biti ustrajna na prekidu veza, može samo žena u čijem srcu je bolest, u čijoj duši je krutost, u čijem ponašanju je propast i u čijem razumu je okamenjenost. Bogobojazna žena muslimanka veoma je udaljena od svih ovih loših moralnih osobina.
Zato je i došlo strašno obećanje onima koji su okrutni, čiji umovi su okamenjeni, muškarcima i ženama, onim muškarcima i ženama koji su skrenuli s Njeogovog puta, koji skrivaju svoje duše od Njegovog praštanja, blistavosti i velikodušnosti, nastavljajući da prekidaju veze i da ne govore. Kazna će ih stići na onome svijetu i od njih će biti skrivena milost i oprost njihovog Gospodara, a vrata Dženneta će se bez njih zatvoriti. To nalazimo u riječima Poslanika sallallahu `alejhi we sellem:
“ Vrata Dženneta se otvaraju svakog ponedjeljka i četvrtka, i oprosti se svakom robu koji Allahu ne pripisuje druga, izuzev onoga ko je zavađen sa svojim bratom muslimanom. Tada se kaže:” Sačekajte ovu dvojicu dok se izmire. Sačekajte ovu dvojicu dok se izmire. Sačekajte ovu dvojicu dok se izmire.” [21]
Časni ashab Ebu Derda` je govorio:” Hoćete li da vam kažem šta je bolje od sadake i posta?” Izmirenje neprijateljstva. Mržnja, doista briše nagradu.”
Doista je ovo svrsishodan, dalekovid i dubok stav ovog časnog ashaba. Duh ove vjere, koja se temelji na ljubavi, bratimljenju i međusobnoj povezanosti, natjerao je ove žene da razmišljaju o njihovim svađama, vrijeđanjima i prepirkama. Ovaj časni ashab, koji je bio izvor povjerenja plemenitog Poslanika sallallahu `alejhi we sellem zbog svoje domišljatosti i zbog svog čvrstog stava, smatra da mržnja upropaštava djelo, briše nagradu i razdjeljuje dobra djela. Zato za muslimanku, izmirenje neprijateljstva i pružanje dobročinstva prema njenoj sestri muslimanki, spada u sadaku i post, jer njen uzastopni prekid veza, okretanje leđa i mržnja vode ka brisanju njenih dobrih djela u njenom ibadetu.
Blaga je prema njima i prašta im
Žena muslimanka, čija duša se napila islamske upute, blaga je prema svojim sestrama muslimankama i prema svojim prijateljicama. Ona ne drži u sebi prikrivenu mržnju, srdžbu i prjezir. Ako je zadesi srdžba prema nekoj od sestara muslimanki, svoju srdžbu savlada i oprosti svojoj sestri muslimanki koja je zgriješila, na najjednostavniji i najlakši način, a da ne osjeti u sebi poniženje zbog učinjenog oprosta, da ne osjeća tragove učinjene pokornosti i beznačajnosti. Naprotiv, ona će u svom oprostu prema sestri muslimanki, koji izvire iz dubine njene velikodušne duše, pronaći dobročinstvo koje Allah, dželle we `ala, voli kod svojih robova, a koje Mu ih približava za jedan stepen:
“ ... I koji srdžbu svlađuju i ljudima praštaju - a Allah voli one koji dobra djela čine.”[22]
Stoga, ako kotao srdžbe proključa u ljudskoj duši, pa i ako je njen vlasnik ili vlasnica priguše, a tom činu ne slijedi oprost, pretvorit će se u neprijateljstvo, mržnju i prikriveni prjezir, a to je za čovjeka teže i opasnije od srdžbe. Ali ako čovjek učini da srdžbu prati oprost i praštanje, to će ugasiti iskrice srdžbe i očistiti dušu od mržnje i prjezira, a to je stepen dobročinstva kojem Allah, dželle we `ala, voli da teže njegovi robovi, vjernici i vjernice: “ A Allah voli one koji dobra djela čine.”
Žena muslimanka, koju je islam na temeljima njegove upute formirao kao jednu vrstu onih ljudi koji čine dobra djela, nikako neće u sebi čuvati mržnju koja se rasplamsava u njenim grudima, jer je plamteća mržnja težak teret na duši, sve dok je ne savlada, a ona je plamen i para koji prže srce. Naprotiv, ona će požuriti s oprostom i praštanjem, te će je tako njena duša odvesti u obzorja svjetlosti, lebdeći u sferama praštanja. Ona će tada osjetiti svježinu smiraja koji se spušta na njeno srce, kao što će rahatluk, mir i radost ispuniti njenu ličnost i njeno biće.
Ženu muslimanku, koja je dostigla ovaj teški moralni uspon, podstiče saznanje da joj njeno praštanje sestri muslimanki koja joj je zlo nanijela, neće donijeti prezrenost, a niti sramotu, nego će joj uvećati ugled i visoki položaj kod Allaha, dželle we `ala Na to ukazuje Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem u riječima:
“ Allah će robu koji prašta povećati ugled i niko neće biti ponizan Allahu, a da ga Allah ne uzdigne.”[23]
Ako bismo vagali između ove časti i ugleda i između stepena dobročinstva do kojeg je došla žena koja je velikodušna i koja prašta, pronaći ćemo veličanstveni ugled koji uživa ova žena. Ona je kod Allaha jedna od onih koji čine dobra djela, a kod ljudi je jedna od uzornih, omiljeniih i plemenitih žena.
Doista, žena muslimanka koja je osjetila dašak upute njene vjere, ne može nikako u svom srcu imati ni najmanji trag mržnje ili prjezira prema bilo kome, jer ona u potpunosti zna kolika je vrijednost oprosta, čistote srca i svježine duše u odnosu na ove ružne prljavštine, na Allahovoj, dželle we `ala, vagi, u Njegovom oprostu i Njegovom zadovoljstvu, kao što je to pojasnio Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem u riječima:
“ Bit će oprošteni ostali grijesi onom čovjeku kod kojeg se ne nađe troje: ko umre a ne bude Allahu pripisvao sudruga, ko ne bude sihirbaz čiji sihr se slijedi i ko ne bude mrzio svoga brata muslimana.”[24]
Dočekuje svoje sestre muslimanke vedra lica
Iskrena žena muslimanka vedrog je čela, sjajnih obraza, blistavog lica i osmijeha. Svaki put kada sretne svoje sestre muslimanke prilazi im vedrog, blistavog i nasmijanog lica, kao što to preporučuje Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem :
“ Nemojte nipodaštavati, ni omalovažavati bilo šta od dobročinstva, pa makar da svoga brata (muslimana) sreteneš vedra lica.” [25]
Vedrina lica je jedno pohvalno svojstvo na koje upućuje islam koji je vedrinu lica učinio vrijednim ljudskim nakitom na ovome svijetu, putem kojeg zadobija ljudsku ljubav. Islam vedrinu lica ubraja u dobra djela koja donose sevab i nagradu, jer blistavo i vedro lice, uglavnom dokazuje čistotu duše. Islam vodi brigu o tome da se muslimani i muslimanke okite ovom unutarnjom i vanjskom čistotom i da to uzmu kao svoju stalnu moralnu osobinu. Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem preporučuje:
“ Tvoj osmijeh upućen tvome bratu (muslimanu) je sadaka.“[26]
Poslanik sallallahu `alejhi we sellem je bio vedra lica, osmjehivao se svojim ashabima svaki put kad bi pogledao prema njima. O tome govori časni ashab Džerir bin Abdullah El-Bedželijj:
“ Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem nije mi zabranjivao da uđem kod njega otkako sam primio islam, a niti me je vidio a da se nije osmjehnuo.”[27]
Islam želi muslimanima i muslimankama da među njima vladaju čvrste veze ljubavi, kao što želi i da korijeni bratstva budu čvrsti i postojani. Stoga im je islam omilio širenje selama, vedrinu lica, lijep razgovor i lijep susret kako bi duše ostale čiste i otvorene za prihvatanje međusobne pomoći, dobročinstva i dobrih djela, kako bi bile u stanju da izvrše islamske dužnosti bez iziskivanja truda i požrtvovnosti.
Ona ih savjetuje
Jedno od svojstava iskrene žene muslimanke je dijeljenje savjeta svima: Allahu, Njegovom Poslaniku, vođama muslimana i ostalima, kao što je to došlo u vjerodostojnom hadisu:
“ Vjera je nasihat (dobronamjran savjet).” Rekli smo:” A kome?” Odgovorio je Poslanik sallallahu `alejhi we sellem:” Allahu, Njegovoj Knjizi, Njegovom Poslaniku, rukovodiocima (vladarima) muslimana i općenito svim muslimanima.” [28]
Ovo moralno svojstvo čini ženu muslimanku savjetnikom svojim sestrama muslimankama. Ona ih ne vara, ne zavarava i ne krije od njih dobro. Pošto je ona neprestani savjetnik svojim sestrama i prijateljicama, ona to ne čini iz ljubaznosti prema njima, niti zbog iskazivanja društvene blagosti, nego to čini iz ubjeđenja da je savjetovanje osnova islamskih temelja, na čije činjenje su se prvi muslimani zavjetovali Allahovom poslaniku sallallahu `alejhi we sellem. To povrđuju riječi Džabira bin Abdullah radijellahu anhu:
“ Zavjetovao sam se Allahovom poslaniku sallallahu `alejhi we sellem da ću obavljati namaz, davati zekat i da ću savjetovati svakog muslimana.”[29]
Prethodno smo uočili da je Poslanik sallallahu `alejhi we sellem riječ “vjera” označio riječju “ Savjetovanje”. Ovo je njegova potvrda da je savjetovanje jedan od temelja vjere, njen čvrsti oslonac i čvrsti temelj. Savjetovanje je jedan od uvjeta za ispravnost vjerovanja-imana i uvjet za njegovu potpunost, kao što se to razumije iz riječi plemenitog Poslanika sallallahu `alejhi we sellem:
“ Niko od vas neće vjerovati sve dok ne bude volio svome bratu ono što voli samom sebi.”[30]
Iz ovoga proizlazi da čovjek ne može voljeti svome bratu ono što voli samom sebi, osim ako on voli (svoga brata) i ako (mu) je savjetnik.
Da čovjek voli svome bratu ono što voli samom sebi nije nimalo lahka stvar, nego je to nešto najteže i to je najveće dostignuće do kojih mogu doći samo muškarci i žene čije osjećaje je islam odgojio. Islam je taj koji je istrgao iz njihovih duša prljavštinu egoizma, koji je pročistio njihova srca i duše od mržnje, zavidnosti i prijezira i zasadio u njih ljubav prema drugima.
Iskrena žena muslimanka u čijim dubinama duše se učvrstilo mišljenje da je jedan od uvjeta ispravnosti vjerovanja i njegove potpunosti da voli svojoj sestri ono što voli samoj sebi i da se njena vjera temelji na savjetovanju, spremna je za postizanje ovog teškog stepena. Pa čak, ovo uzvišeno značenje postaje prirodnom stvari u njenom životu i u njenom ophođenju prema njenim sestrama i prijateljicama. Ona je prema njima iskreno ogledalo, ona ih savjetuje, upućuje i želi im samo dobro, kao što to kaže Ebu Hurejre radijellahu anhu:
“ Vjernik je ogledalo svome bratu (vjerniku). Ako vidi kod njega neku negativnu osobinu, ispravi je.” [31]
Ovaj uzvišeni govor Ebu Hurejre je, zapravo, posuđeni isječak Vjerovjesnikove sallallahu `alejhi we sellem upute, jer on kaže:
“ Vjernik je ogledalo vjerniku i vjernik je vjerniku brat: čuva mu njegovu imovinu i štiti ga u njegovoj odsutnosti .”[32]
Prirodno je da veze iskrene žene muslimanke s njenim sestrama i prijateljicama i njen odnos prema njima bude na ovako visokom i uzvišenom stupnju. Pa čak i kad bi htjela da upropasti ovaj stepen, ne bi to bila u mogućnosti, jer nije moguće za onoga ko je u čistom i nezagađenom okruženju živio s miomirisom ljubavi, poštenja, dobrote i bratimljenja da spadne na najniži stepen mržnje, obmane, prjezira, egoizma i odvratne ljubomore. Tako svaka posuda u kojoj se nešto nalazi naljeva se, a samo miris može zamirisati, i iz plodne zemlje izlazi samo dobro bilje.
Čini im dobročinstvo i odana im je
Islam se ne zadovoljava podstrekavanjem svojih sinova i kćeri na činjenje dobročinstva samo prijateljima i prijateljicama, nego ih podstrekava, takođe, i na činjenje dobročinstva prema prijateljima roditelja, potvrđujući na taj način vrijednost odanosti i dobročinstva u ljudskoj duši i učvrćujući ih u islamskom životu. Knjige tradicionalne baštine ispunjene su vijestima o odanosti i dobročinstvu čije primjere imamo u ljudima selefi salih, koji su se njima kitili u svom životu i u svom ophođenju. Oni su bili blještavi biseri u pročelju čovječanstva.
O ovome imamo predaju koju bilježi Muslim u svome “ Sahihu “ od Ibnu Omera radijellahu anhu da je Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem rekao:
“ Najveće dobročinstvo je da čovjek obilazi prijatelje svoga oca.”[33]
Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je s radošću zasađivao korijenje odanosti i dobročinstva u dušama muslimana, svaki put kada bi detaljno svojim ashabima opisivao svoju uzvišenu vjeru. Jednom prilikom je došao neki čovjek iz plemena Benu Seleme, te je rekao:
“ Allahov poslaniče! Da li sam obavezan činiti dobročinstvo svojim roditeljima i nakon njihove smrti?” Rekao je:” Da jesi: činiti dovu Allahu za njih, tražiti oprosta za njih, ispuniti njihova obećanja koja su dali za života, održavati rodbinske veze koje su oni održavali i paziti na njihove prijatelje.” [34]
Plemeniti Poslanik sallallahu `alejhi we sellem postavio je svjetiljku ženi muslimanki uz pomoć koje traži pravi put u odanosti i dobročinstvu, jer je vodio brigu o prijateljicama Hadidže, radijellahu anha, nakon njene smrti i nikad ih nije zaboravio u svom dobročinstvu. Ovo pridavanje važnosti, od strane Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem, Hadidžinim prijateljicama izazvalo je srdžbu kod majke vjernika Aiše, radijellahu anha, te je bila na nju ljubomorna. Potvrdu za to nalazimo u hadisu Aiše, radijellahu anha, u kojem kaže:
“ Ni na jednu od Vjerovjesnikovih sallallahu `alejhi we sellem žena nisam bila ljubomorna kao što sam bila ljubomorna na Hadidžu, radijellahu anha, a nikad je nisam vidjela. Ali on ju je često spominjao i često bi zaklao ovcu, zatim je podijelio na dijelove, a zatim ih poslao Hadidžinim prijateljicama. Često sam mu govorila:” Kao da nije bilo na ovome svijetu druge žene osim Hadidže!“ Na to bi on rekao:” Ona je bila i bila i ja sam s njom imao sina. “ [35]
U drugoj predaji stoji:
“ A kada bi zaklao ovcu, poklonio bi njenim prijateljicama od nje, onoliko koliko im je bilo dovoljno.” [36]
U ovom Poslanikovom sallallahu `alejhi we sellem postupku i njegovoj praksi nalazi se potvrda odanosti i dobročinstva koje se širi i obuhvata dalje prijatelje i priijateljice od očeva, supružnika i majki, a kako je onda s bližim prijateljicama koje su žive??
Nježna je prema njima
Žena muslimanka, čija duša je napojena islamskom uputom, ne uzdiže se iznad svojih sestara i prijateljica, niti ih mrko gleda, niti im se mrko obraća u govoru, nego je neprestano s njima blaga, nježna, obazriva, druželjubiva i slatkorječiva. Dovoljno joj je da prouči riječi Uzvišenog Allaha koje govore o svojstvu vjernika i vjernica:“ ... prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite;...”[37], pa da se pred njom ukaže stanje u kakvom treba biti žena muslimanka sa svojim sestrama i prijateljicama. To je uzorno stanje skromnosti, nježnosti i lijepog ophođenja koje doseže do vrhunca nježnosti, do te mjere da ona čak sliči poniznosti.
Kada žena muslimanka ne bi obratila pažnju na poslaničku uputu, ne bi je napustio ajet koji govori o tome da Allah, dželle we `ala, voli da se bude nježno prema čovjeku, sve dok ga ne učini ukrasom svega u životu. To se nalazi u riječima plemenitog Poslanika sallallahu `alejhi we sellem:
“ Blagost i nježnost ne nalaze se ni u čemu, a da ga ne ukrase, niti je se bilo šta lišava, a da ga ne unakazi.”[38]
Žena muslimanka razmišlja o Poslanikovoj sallallahu `alejhi we sellem siri (biografiji) i zadivljena je veličanstvenim moralnim osobinama kojim se opisuje njegova ličnost, kao i prekomjernom nježnošću, omiljenom blagošću i obilatom nježnošću u njegovom ophođenju. Ne zna se da je ikad ikog mrko pogledao, ili mu se mrsko obratio, ili da je bio osoran i grub prema njemu. Istinu govori veličanstveni Allah kada ga opisuje:
“ ... a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz blizine tvoje. ...”[39]
Ovo je Enes radijellahu anhu, njegov sluga koji opisuje njegov moral i visoke moralne osobine, riječima:
“ Služio sam Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem deset godina i nikad mi nije rekao:”Uf”, niti mi je ikad za nešto što sam uradio rekao:“ Zašto si to uradio?”, a niti mi je kad za nešto što nisam uradio rekao:” Zašto nisi ovako uradio!?”[40]
Enes radijellahu anhu, takođe, priča:
“ Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem nije psovao, niti je razvrat činio, a niti je proklinjao. Prilikom prijekora rekao bi:” Da Bog da mu se zaprašilo čelo! [41] [42]
Ne ogovara ih
Oprezna i svjesna žena muslimanka ne podliježe ogovaranju na sijelima u kojem se odvijaju ogovaranja, nego će općenito svoj jezik suzdržavati od učešća u ogovaranju, a posebno će ga sačuvati od ogovaranja njenih sestara i prijateljica. Ona svojom obavezom smatra da treba čuvati sijelo od zapadanja u dubine zagađenog mora, jer je ogovaranje zabranjeno kur`anskim tekstom:
“ ... I ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso svog umrlog brata, - a vama je to odvratno,- zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.”[43]
Bogobojazna žena muslimanka neprestano čuva svoj jezik od zapadanja u razgovore u kojim se ogovara. A ona dobro zna da je usvojila uputu svoje vjere po kojoj je jezik taj koji svog vlasnika ili vlasnicu vodi u vatru Džehennemsku. To se nalazi u hadisu u kojem je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem upozorio Mu`aza bin Džebel, nakon što je prihvatio svoj jezik i rekao mu:
“ Čuvaj se ovoga. “ Na to je Mu`az rekao:” Allahov vjerovjesniče, zar ćemo mi odgovarati za ono što govorimo?” Rekao je Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem:” Jadna ti majka! Pa da li će šta drugo ljude na njihova lica, - ili je rečeno - na njihove noseve, u vatru bacati, osim onoga što požanju njihovi jezici.”[44]
Ogovaranje je jedna loša moralna osobina, kojom se ne može opisivati žena muslimanka koja je obasjana uputom svoje vjere, niti joj njena ličnost, koja je napojena vrijednostima ove vjere, ne dozvoljava da ima dva lica i dva jezika kojim će govoriti i zabavljati se i biti dvolična i ljubazna. Njena ličnost joj ne dozvoljava da ogovara svoje sestre i prijateljice na sijelima, a kada ih susretne, obraduje im se i pokaže im svoju ljubav i prijateljstvo, jer zna da je ova promjenjivost zabranjena u islamskom šeri`atu koji se temelji na ustrajnosti, iskrenosti i jasnoći, a vjernici i vjernice su to poprimli. Islamski šeri`at prezire da se kod njih nađe kolebanje, promjenjivost i dvoličnjaštvo, nego izaziva jaku odvratnost prema tim moralnm osobinama, te je učinio one koji se kite tim svojstvima osobama s dva lca, a muškarci i žene koji imaju dva lica su kod Allaha najgori ljudi. O tome govori Poslanik sallallahu `alejhi we sellem:
“ Na Sudnjem danu će kod Allaha najgori ljudi biti oni koji imaju dva lica, pa dolaze jednom s jednim licem, a drugi put s drugim.” [45]
Iskrena žena muslimanka ima samo jedno lice, a ne dva lica i to je najbezazlenije, najsjajnije, najvedrije, blistavo i jasno lice, koje nije prevrtljivo, ne mijenja se i to je lice koje svi ljudi susreću. Ona ne zaboravlja da je žena s dva lica dvoličnjak, a islam i dvoličnjaštvo nikako ne idu zajedno, a žene dvoličnjaci će biti u najnižim dijelovima džehennema.
Izbjegava s njima svađu, izbjegava šalu koja šteti i obećanje koje će iznevjeriti
Jedno od svojstava žene muslimanke je uravnoteženost, mudrost i dovitljivost u ophođenju prema svojim sestrama i prijateljicama. Ona ih ne uništava prepirkom, svađom i odvratnim i dosadnim zanovijetanjem, niti ih opterećuje šalom koja šteti, niti ih iznevjeri u nečemu što je obećala, povodeći se za riječima Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem koji kaže:
“ Ne svađaj se sa svojim bratom, ne šali se s njim i ne obećaji mu nešto što ćeš iznevjeriti. “ [46]
Mnoge svađe i prepirke, doista, raspiruju grudi, uzrokuju odbojnost i mržnju, a mnoge šale koje pogađaju i štete, remete čistotu između dviju sestara, kao što obećanja koja se iznevjere, slabe veze bratstva i prijateljstva i umanjuju poštovanje i uzajamnost među njima. Prosvijećena žena muslimanka daleko je od zapadanja u ovakve mizerne društvene devijacije ljudske ličnosti.
Darežljiva je, velikodušna i plemenito se ponaša prema svojim sestrama
Žena muslimanka koja je svjesna upute svoje vjere, plemenita je, darežljiva, njena ruka je velikodušna prema svojim sestrama i prijateljicama a njeno lice je vedro, veselo i radosno kada ih poziva sebi, kada ih dočekuje, kada ih ugošćuje i kada ih hranom nudi.
Prijeteljski susreti na kojim se jede, učvršćuju bratske veze i pojačavaju veze ljubavi među sestrama. Ti susreti u njihovim životima šire granice ljudske blagosti koju je izgubila žena na zapadu. Nju je odgajala savremana materijalistička civilizacija, te je u njenoj duši razvila koristoljublje, egoizam i individualizam, te ona boluje od duševne gladi i bezosjećajnosti, što izaziva gubitak prijateljstva i iskrenih prijateljica. Ovo se dešava općenito čovjeku na zapadu, a posebno ženi na zapadu. A šta je njeno radosno prihvatanje pasa i njeno prihvatanje njihovog odgoja, maženja i brige o njima, do nadoknada za izgubljenu ljudsku osjećajnost koju je u njenoj duši isušila materijalistička filozofija. U francuskom izviješću stoji da se 7 miliona pasa nalazi u Francuskoj, u zemlji u kojoj živi 52 miliona stanovnika. Ovi psi žive sa svojim vlasnicima kao da su njihovi bližnji. Nije nimalo neobično u Pariškim restoranima vidjeti kako psi i njihovi vlasnici objeduju zajedno za jednim stolom. Kada je odgovorni u Društvu za brigu o životinjama u Parizu, upitan - zašto se Parižani ponašaju prema svojim psima kao što se ponašaju prema sebi - odgovorio je: “ Zato što oni žele da vole, ali ne nalaze među ljudima nikoga koga bi voljeli.”[47]
Čovjek materijalista na zapadu ili na istoku, u svom društvu ne nalazi iskrenog i dragog prijatelja kojem će pokloniti svoju ljubav i nježnost, te se okreće ovim životinjama u kojim nalazi više prisnosti i odanosti nego što ih nalazi kod ljudi koji ga okružuju. Da li, nakon ove devijacije ljudske osjećajnosti, ima išta više što ponižava čovjeka i čini ga da voli životinje, nakon što je izgubio svjetlost upute i blagodat imana?
Ova devijacija osjećajnosti koju doživljava čovjek na zapadu, te presušivanje izvora ljudskih osjećaja u njegovoj duši, prvo je na što su obratili pažnju književnici emigranti, muslimani i nemuslimani. To je stoga što su oni promatrali materijalizovani život na zapadu koji preplavljuje čovjeka u zapadnim društvima, te ga čini predmetom koji od života zna samo za naporan posao, proizvodnju i grubu konkurenciju oko profita. Njegovo srce se ne obraduje prijatelju, niti mu se usne razvuku u osmijeh ljubavi prema sudrugu, nego je on duševno rastresen, obuzet žurbom, sredstvom i gužvom. Ti književnici su se uplašili od svega toga, a odrasli su u islamskim mjestima, živjeli su u prostorima njegove duhovne tolerantnosti i njihova duša je ispunjena ljubavlju čovjeka prema njegovom bratu čovjeku. Počeli su ljude na zapadu vatreno pozivati na ljubav, bratimljanje i međusobno upoznavanje. Nesib `Arida nosi zastavu ovog ljudskog poziva, te poziva zapadnog čovjeka, čije srce je obuzela materija, čiji pogled su zaslijepila civilizacijska svjetla i čije uši je ogluhla buka mašina, govoreći mu:
“ Dragi moj, prijatelju moj, druže moj,
nametljivost ni poteškoća nije ljubav moja.
Prijatelju moj s “ brate moj”odgovori mi,
i ponovi. Doista, to je izkaz najljepši.
A ako želiš da budeš sam,
i ako ti budem dosadan
Idi, ali ćeš čuti glas moj
ispuni obavezu “ brate moj”.
Gdje god bio doći će ti odjek moje ljubavi
pa ćeš njenu ljepotu i veličanstvenost znati ti .”
U tim zemljama pojačava se pritisak materijalističkog života na Jusufa Es`ad Ganim, te osjeća prezir prema ovom teškom životu zbog životnog bremena koji se utapa u dubinama materijalnih, grubih i suhoparnih kretanja, na koje ne utiče miomrisni zadah duhovnosti, bratstva i međusobne ljubavi, te se u njegovoj duši raspalamsavaju izvori žudnje i nježnosti prema arapskoj zemlji u zemljama islama, gdje je izvorište poslanstava, izvor duhovnosti, gdje je zavičaj ljubavi, bratstva i čistote. On želi da živi pod arapskim šatorom, da ostavi civilizacijski svijet i sve ono što je na njemu poput: vreve, buke i rasvjete, pa kaže:
“ Kada bi makar malo živio u nekom arapskom predjelu, zahvaljivao bih Allahu na kratkom životu na ovome svijetu, gdje se Allah nalazi u srcima njegov stanovnika ... Na zapadu sam se umorio toliko da mi je dosadio taj umor. Uzmite auto i avion, a dajte mi devu i konja. Uzmite zapadnjački svijet, i zemlju, i more, i nebo, a dajte mi arapski šator da ga podignem na nekom od brežuljaka moje domovine Libana, na obali Barade[48], na obalama Eufrata i Tigrisa, u građevinama Ammana, u pustinji Saudijje, u neispitanim dijelovima Jemena, u podnožju piramida, u oazama Libije. Dajte mi arapski šator, stavit ću ga na jednu stranu, a ovaj svijet ću staviti na drugu stranu i ja sam na dobitku...” [49]
Tekstovi koji pulsiraju ovim skladom mnogobrojni su u emigrantskoj književnosti. Zadovoljit ću se s ova dva teksta, a svaki od njih predstavlja izbjegličku žeđ za sentimentalnim izobiljem koji su izgubili u materijalističkom svijetu zapada. Taj gubitak je u njihovim dušama razbuktao izvore žudnje i ljubavi prema istoku u kojem je islam raširio ljubav, bratstvo, suosjećanje i solidarnost...
Na istoku je islam u dušama zasijao klicu ljubavi i u srcima zasadio biljku bratstva i ljubavi. Islam preporučuje međusobno posjećivanje, bliskost, razmjenu posjeta i poziva i učinio je one ljude i žene, koji pozivaju na ovakve i slične skupove i susrete, najboljim ljudima:
“ Najbolji među vama su oni koji nahrane gladnoga i koji odgovore na selam.”[50]
A obradovao je plemenite, velikodušne i darežljive muškarce i žene time da će u miru ući u Džennet:
“ Širi selam, nahrani gladnoga, obilazi rodbinu, obavljaj noćni namaz kad ljudi spavaju, pa ćete spokojno (sa selamom) ući u Džennet.” [51]
On ovim velikodušnim ljudima posebno spominje posebno izuzetne sobe u Džennetu:
“ U Džennetu se nalaze sobe čija spoljašnost se vidi iznutra i čija unutrašnost se vidi izvana. Njih je Allah pripremio za one koji nahrane gladnoga, koji blago govore, koji redovno poste i koji noću klanjaju kada ljudi spavaju.” [52]
Potajno uči dovu svojim sestrama
Iskrena žena muslimanka čije srce je ispunjeno sjajem imana, voli svojoj sestri ono što voli samoj sebi. Stoga, ona ne zaboravlja da joj potajno uči dovu, dovu odsutne za odsutnu, ispunjena toplinom iskrenog bratstva, koja proizlazi iz srca iskrenog prijatelja. Ona zna da se ovakve dove najprije ispunjavaju, zbog iskrenosti skrušene molitve, zbog topline osjećaja i uzvišenog cilja. To potvrđuju riječi Poslanika sallallahu `alejhi we sellem:
“ Dova koja se najbrže uslišava je dova odsutnoga za odsutnoga.”[53]
Ovo značenje se smirilo u srcima plemenitih ashaba, te su tražili od svoje braće da čine dovu za njih, svaki put kada im se nešto desi, žudeći za tim da im se dova usliša. U tome su ravnopravni i muškarci i žene, što dokazuje visinu stepena cijelog društva u tom svijetlom periodu naše istorije. El-Buhari u “ El-edebul-mufredi “ bilježi od Safvana bin Abdullah bin Safvan, a za njeg je bila udata Ed-Derdau bintu Ebi Derda`, koji je pričao:
“ Stigao sam u Šam i našao sam Ummu Derda` u kući, a nisam zatekao Ebu Derda`a. Rekla je:” Da li to želiš hadž obaviti?” Rekao sam:” Da, želim.” Rekla je:” Moli za nas hajr-dobro. Doista je Vjerovjesnik govorio:” Dova čovjeka muslimana koju potajno učini za svog brata, primljena je. Kod njegove glave se nalazi melek koji je za to zadužen. Svaki put kada moli za svoga brata hajr-dobro, on kaže: Amin, a i tebi je isto tako.” [54] Pričao je:” Pa sam sreo Ebu Derda`a na pijaci, te je i on rekao slično tome, prenoseći od Vjerovjesnka sallallahu `alejhi we sellem.
Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je ukorjenjivao društveni duh u dušama muslimana i muslimanki i učvršćivao među njima veze ljubavi u ime Allaha, širio je među njima duh nesebičnosti u svakoj prilici koja bi mu se ukazala, odstranjivao je sklonost ka individualizmu i egoizmu, kako bi učvrstio u muslimanskom društvu osjećaje ljubavi, povezanosti, solidarnosti, prijateljstva, kontinuiteta i nesebičnosti.
Jedno od njegovih uputstava, koje u dušu zasađuje duh zajedništva, je i ono koje je rekao čovjeku koji je uzviknuo moleći: ”Gospodaru moj, oprosti grijehe samo meni i Muhammedu.” Rekao mu je:
“ Zaklonio si ga mnogim ljudima.” [55]
U ovakvim odgojnim prilikama Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem ne ispravlja ovog čovjeka koji moli, nego u islamskom ummetu određuje cjelokupnost duha zajedništva i podučava svakog muslimana i muslimanku, u svakom vremenu i na svakom mjestu, da niko ko je izgovorio dva svjedočanstva (šehadet), ne treba da traži dobro samo za sebe, jer vjernik uvijek treba da voli svome bratu muslimanu ono što voli samom sebi.
Ovo je žena muslimanka koju je islam odgojio. Ona voli svoje sestre, bratimi se s njima u ime Allaha i ona je u svojoj ljubavi i svom prijateljstvu iskrena i brižna savjetnica u svemu što im koristi. Ona njima voli ono što voli samoj sebi, vodi brigu o opstanku veza prijateljstva ljubavi koje ih povezuju. Ona ne prekida s njima veze, niti ne govori s njima. Ona prašta njihove pogreške i niskosti i u sebi ne nosi ni malo mržnje, ili zavidnosti, ili prezira prema njima. Uvijek ih susreće vedra, radosna i blistava lica. Ona im čini dobročinstvo, odana im je i vjerna pratilja. Ona ih ne ogovara, niti vrijeđa njihove osjećaje putem žestoke svađe, prepirke i neprijateljstva. Ona je prema njima velikodušna, plemenita i u tajanosti im dovu čini.
Nije čudno da se ovako opisuje žena muslimanka čije osjećaje je islam odgojio i čiju ličnost je formirao putem ovih svojstava. To je islamska muždžiza (čudo) u odgoju čovjeka, bilo da je muškarac ili žena, u bilo kojem vremenu živjeli i na bilo kojem mjestu se nalazili.
________________________________________________________________________________
Povezanost iskrene žene muslimanke i njene veze s njenim sestrama muslimankama i prijateljicama razlikuju od njenih veza s drugim ženama, a te veze imaju društveni karakter. Ona svoje veze i povezanost sa svojim sestrama muslimankama gradi na osnovu bratimljenja u ime Allaha. A ovo bratimljenje u ime Allaha najvrjednija je veza koja povezuje ljude, muškarce i žene. To je veza imana-vjerovanja u Allaha, koju je Allah postavio među svim vjernicima u riječima:
“ Doista su vjernici samo braća, ...”[1]
Bratimljenje po vjerovanju - imanu, najčvršća je povezanost srca, najčvršća veza duša i najuzvišenija povezanost umova i duša.
Nesumnjivo je da ćemo sestre muslimanke koje su se bratimile u ime Allaha neprestano vidjeti u jakoj i čvrstoj povezanosti koja se zasniva na ljubavi u ime Allaha, dželle we `ala, a to je najvrjednija, najčistija i najčednija ljubav u ljudskom životu. To je ljubav koja je lišena bilo kakve koristi, koja je oslobođena bilo kojeg cilja, koja je čista od bilo kakvog nedostatka, jer se njena čistota i istančanost crpe iz svjetiljke objave i Poslanikove upute. To je čista ljubav u kojoj muslimani i muslimanke nalaze čistotu imana:
“ Kod koga se nađu tri stvari ,osjetit će slast imana: da mu Allah i Njegov Poslanik budu draži od svega, da voli čovjeka samo u ime Allaha, da prezire povratak u nevjerstvo nakon što ga je Allah izbavio iz njega, kao što prezire da bude bačen u vatru (džehennemsku).” [2]
Stepen onih koje se vole u ime Allaha
Došli su mnogobrojni, uzastopni, iscrpni i vjerodostojni tekstovi koji uzdižu one koji se vole u ime Allaha, dželle we `ala, bilo da se radi o muškarcima ili ženama. To su tekstovi koji opisuju njihov veličanstveni stepen, njihovo plemenito mjesto, visoki ugled koji će im Allah, dželle we `ala, ukazati na dan kada će ljudi stati pred svoga Gospodara.
Muškarcima i ženama koji se vole u ime Allaha, dželle we `ala, dovoljni su ugled i čast koju će im ukazati njihov Gospodar, koji će na Sudnjem danu obratiti pažnju na njih, pa će pozvati:
“ Gdje su oni koji su se međusobno voljeli u Moje ime? Ja ću ih danas staviti pod Moj hlad, gdje nema drugog hlada osim Moga hlada.”[3]
Šta ima veličanstvenije od časti! Ima li išta što je veličanstvenijeg stupnja! Šta ima uzvišenije od počasti i ugleda! Ljudi i žene koji se vole u ime Allaha, to će osjetiti tog strahovitog i žestokog dana, dana velike žalosti.
Tom iskrenom, čistom i nesebičnom ljubavlju, koja treperi u ljudskom srcu prema njegovom bratu čovjeku, smije žuditi samo za Allahovim viđenjem. To je težak i mukotrpan uspon koji ne može dostići niko drugi osim onih čije su duše čiste, koje su se oslobodile dunjaluka i svih užitaka na njemu, pa su se tako njihove duše uzdigle iznad privlačnosti materijalnog života, njegovih strasti, užitaka i koristi. Oni žude za blagodatima koje su kod Allaha, a Njegovo zadovoljstvo je najveće. Nema sumnje da će Allah, dželle we `ala, podići ovu izuzetnu ljudsku vrstu na najviši stupanj i da će im pripremiti mjesto i blagodati koje dolikuju njihovoj veličanstvenosti, uznesenosti i njihovoj isključivoj predanosti Allahu, dželle we `ala To nalazimo u hadisu koji prenosi Mu`az od Vjerovjesnika sallallahu `alejhi we sellem koji kaže: “ Čuo sam Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem da kaže:
“ Rekao je Uzvišeni Allah:” Oni koji se vole u Moje ime imaju balkone od svjetlosti na kojim će im zavidjeti vjerovjesnici i šehidi.”[4]
Nije nimalo čudno da Allah dželle we `ala pokloni ovim plemenitim robovima taj najveličanstveniji, najdostojniji i najuzvišeniji stupanj i blagodati. On im poklanja Svoju veličanstvenu i dragocjenu ljubav bez koje ne mogu opstati, jer tada prestaju slasti njihove sigurnosti na ovome i na budućem svijetu. To se navodi u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre radijellahu anhu od Vjerovjesnika sallallahu `alejhi we sellem:
“ Neki čovjek je krenuo posjetiti svoga brata muslimana u drugom selu. Allah mu je u toku njegovog putovanja poslao meleka, pa kad je došao do njega upitao je:” Kuda želiš da ideš?” Rekao je:” Želim kod svoga brata u ovome selu.” Upitao je:” Imaš li za njeg kakvu blagodat?” Odgovorio je:” Nemam, osim da ga volim u ime Allaha uzvišenoga.” Rekao je:” Ja sam, doista Allahov izaslanik tebi i Allah je,doista, tebe zavolio kao što si ti njega zavolio u ime Njegovo.”[5]
Koja blagodat je veća od ljubavi prema čovjeku! Ta ljubav ga podiže na stepen na kojem zaslužuje Allahovu, dželle we `ala, ljubav i Njegovo zadovoljstvo!!
Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je znao koliki trag ostavlja ova čista ljubav na učvršćivanje ljudskih zajednica i društava, na njihovo uzdizanje i na njihovu sreću. On nikad nije propuštao priliku da muslimanima prepuruči međusobnu ljubav, bliskost i prijateljstvo. On im naređuje da obznane ovo svoje prijateljstvo, kako bi se otvorili otvori na srcu i kako bi se raširila ljubav, harmonija i čistota u ljudskim dušama.
Od Enesa radijellahu anhu prenosi se da je neki čovjek bio kod Vjerovjesnika sallallahu `alejhi we sellem, pa je pored njega prošao neki (drugi) čovjek i rekao: ”Allahov poslaniče! Ja doista volim ovog čovjeka.” Na to ga je Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem upitao:” Da li si ga obavijestio o tome?” Odgovorio je:” Nisam”. Rekao je:” Obavijesti ga.” On ga je sustigao i rekao mu:” Ja te, doista, volim u ime Allaha.” Odgovorio je:” Allah te zavolio koji je učinio da me ti zavoliš u Njegovo ime.” [6]
Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je to i sam činio, poučavajući muslimane kako da grade društvo ljubavi, bratimljenja, prijateljstva i čistote. Jednog dana je uzeo Mu`aza za ruku i rekao:
“ Mu`aze! Tako mi Allaha, ja te uistinu volim, i preporučujem ti, o Mu`aze: Nemoj završiti namaz a da ne proučiš:” Allahu moj, pomozi mi da istrajem u spominjanju Tebe, i u zahvalnosti prema Tebi, te u lijepom robovanju prema Tebi.”[7]
Tako se Mu`az prepustio širenju miomirisa ove čiste ljubavi u kućama islama, među muslimanima. Govorio im je o tome šta je čuo od Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem o tome kakvu je veličanstvenu nagradu Allah, dželle we `ala, pripremio za one koji se vole u ime Allaha, a Njegova ljubav je veća od svega. Imami Malik u svom djelu “El-Muvetta` “ bilježi hadis s vjerodostojnim senedom od Ebu Idrisa El-Havlani, koji je rekao:
“ Ušao sam u džamiju u Damasku, kad tamo mladić blistavog osmjeha (bijelih zuba) i oko njega ljudi. Kada se oko nečega raziđu, njemu se obrate i postupe po njegovom mišljenju. Pitao sam o njemu, pa mi je rečeno:” Ovo je Mu`az bin Džebel radijellahu anhu.” Sutradan sam poranio, ali sam ga našao da je došao prije mene. Našao sam ga kako klanja, pa sam pričekao da završi sa svojim namazom, a zatim sam stao ispred njega, nazvao mu selam, a zatim rekao:” Tako mi Allaha, ja te, uistinu volim.” Na to je upitao:” U ime Allaha?” Rekao sam:” U ime Allaha.” Upitao je:” U ime Allaha?” Rekao sam:” U ime Allaha.” Prihvatio je kraj moga ogrtača i privukao me sebi, pa je rekao:” Raduj se. Ja sam, uistinu, čuo Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem kad kaže:” Rekao je Uzvišeni Allah:” Moja ljubav je obavezna za one koji se u Moje ime vole, za one koji sijele u Moje ime, za one koji se posjećuju u Moje ime i za one koji su darežljivi u Moje ime.”[8]
Uticaj ljubavi u ime Allaha na život muslimana i muslimanki
Islam je došao da izgradi najbolje društvo koje će se bazirati na ljubavi, prijateljstvu i međusobnom savjetovanju. Bilo je neminovno da se zasije ljubav u srcima pojedinaca koji sačinjavaju društvo. Stoga je ova ljubav među vjernicima i među vjernicama postala jednim od uvjeta vjerovanja s kojim će ući u Džennet. Imami Muslim bilježi od Ebu Hurejre radijellahu anhu da je Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem rekao:
“ Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, u Džennet nećete ući sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati sve dok se ne budete voljeli. Hoćete li da vas uputim na nešto, ako ga budete radili, međusobno ćete se voljeti? Širite među sobom selam.” [9]
Ovo je čvrst i blistav vjerovjesnički prikaz, koji je svjestan da ništa ne može iz duša izbaciti mržnju, niti iz prsa sprati prljavštine suparništva i zavidnosti, osim iskreno, časno i uzvišeno bratstvo i prijateljstvo. To je bratstvo i prijateljstvo koje rukovodi životom muslimana i muslimanki, koje ih ispunjava ljubavlju, međusobnim savjetovanjem, bliskošću i čistotom i koje ih čisti od mržnje, razdora, varanja, zlobe, prezira i zavidnosti. A put do svega toga vodi kroz širenje selama, kako bi otvorio srca za bliskost, dobročinstvo, ljubav i čistotu.
Zato je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem često ponavljao značenje ovih riječi, namjeravajući da u srca ubaci iskrice ljubavi, želeći da se vodi briga o njoj, sve dok ta velika, čista i blistava ljubav ne urodi plodovima, koje islam neprestano želi vjernicima i vjernicama.
Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je putem ove čiste ljubavi izgradio duše prve generacije muslimana i muslimanki. Oni su s pravom bili čvrstvi temelj na kojem se gradio uznositi islam. Bili su svjetlucave zvijezde na tamnom nebu čovječanstva koje su narodima osvjetljavale put.
Putem ove čiste i iskrene ljubavi Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem bio je u mogućnosti da izgradi najuzornije islamsko društvo koje će se temeljiti na bratstvu i povjerovanju. Čvrstina i stamenost u tom bratimljenju i njegovo podnošenje posljedica džihada i žrtava, bilo je čudo za širenje islama i za uspostavljanje njegovih znamenja kod onih koji su propali, kao što je bilo čudo u međusobnoj povezanosti, potpomaganju solidarnosti unutar tog bratstva koje je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem opisao na najveličanstveniji način:
“ Vjernik podupire vjernika kao što dijelovi građevine podupiru jedan drugi.”[10]
“ Primjer vjernika u njihovoj samilosti, nježnosti i bliskosti sličan je organizmu. Kada se jadan organ razboli, na to odgovore ostali dijelovi tijela nesanicom i groznicom.”[11]
Žena muslimanka u svojim prvim danima, a i kroz istoriju, učestvovala je u izgradnji te veličanstvene građevine islama na temeljima bratimljenja po vjerovanju. Ona još uvijek učestvuje u toj blagoslovljenoj gradnji putem širenja dobrobiti ljubavi u ime Allaha i putem širenja njenog miomirsa u islamskim društvima. Ona svojim sestrama i prijateljicama prilazi punog srca i osjećaja, te na taj način učvršćuje svoju bratimljenje i prijateljstvo u ime Allaha, kao što učvršćuje veze ljubavi unutar tog prijateljstva.
Ne prekida veze sa svojim sestrama i ne odbacuje ih
Žena muslimanka, koja je svjesna propisa svoje vjere, ne zaboravlja da islam podstiče na bratimljenje, međusobnu ljubav i bliskost. Islam je taj koji je zabranio prekidanje veza, svađanje i zanemarivanje. Islam potvrđuje da nedaće koje se dešavaju ne razdvajaju dvije žene koje se iskreno vole u ime Allaha, dželle we `ala To je stoga što je veza ljubavi u ime Allaha jača i čvršća od toga da je prekine prva pogreška koju počini jedna od njih. O tome svjedoče riječi Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem:
“ Dvojica muslimana se međusobno ne vole u ime Allaha ili u ime islama, kad ih može razdvojiti prva pogreška koju je izazvao jedan od njih.”[12]
Dušu žene uništava napad srdžbe u trenutku ljudske slabosti, te tako sestra muslimanka nanese zlo svojoj sestri muslimanki. Ponekad srdžba i svađa među njima uzrokuje prekid veza. Žena muslimanka ne smije zaboraviti da islamskoj uputi nije nepoznata priroda ljudske duše, da je ona podložna srdžbi, izljevima osjećaja i njihovim promjenama. Stoga je islam odredio granicu u okviru koje ljudska duša može smiriti svoje uzbuđenje i obuzdati glas srdžbe, a taj rok je tri dana. Islam zabranjuje ženama koje su se posvađale da provedu ova tri dana a da se ne potrude da to izglade, raščiste i pomire se. Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem kaže:
“ Muslimanu nije dozvoljeno da ne govori sa svojim bratom muslimanom duže od tri dana i da pri suretu okreću glavu jedan od drugoga. Od njih dvojice bolji je onaj koji prvi nazove selam.”[13]
Očito je da riječ “ musliman” podjednako podrazumijeva i muškarca i ženu u ovakvim obligatnim i zakonodavnim tekstovima koji uređuju život pojedinca, porodice i društva u islamskom svijetu.
Uočit ćemo da žena muslimanka, čije je osjećaje islam oblikovao, čiju dušu je odgojila njegova mudra uputa, ne prekida veze ni s jednom od svojih sestara muslimanki, bez obzira koji razlozi za to bili. Naprotiv, ona će nastojati da to s njom raščisti i da se s njome poselami. Ona zna da je od njih dvije bolja ona koja prva nazove selam, pa ako njena sestra muslimanka odgovori na njen selam, obe će učestvovati u nagradi za njihovo pomirenje. A ako ne odgovori na selam, muslimanka je oslobođena grijeha zbog prekidanja veza i zbog toga što ne govori s njome, a ona koja nije odgovorila na selam sama će imati za to grijeh. Na ovo upućuje islam u hadisu koji se prenosi od Ebu Hurejre radijellahu anhu koji kaže:” Čuo sam Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem da kaže:
“ Čovjeku nije dozvoljeno da ne govori sa svojim bratom muslimanom duže od tri dana. Kada prođu tri dana, neka se susretne s njim i neka mu nazove selam. Ako mu odgovori na selam, zajedno će imati udjela u nagradi, a ako ne odgovori na selam, onaj koji je nazvao selam oslobođen je grijeha zbog toga što ne govore.”[14]
Nema potrebe da se objašnjava da riječ “čovjek” koja u kontekstu hadisa o prekidanju odnosa i napuštanju, podjednako obuhvata i muškarca i ženu. Koliko god se produži taj prekid veza, produžava se i grijeh, povećava pogreška i potvrđuje obećanje dato onim ženama koje se svađaju i koje ne govore. Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem je rekao:
“ Ko ne govori sa svojim bratom muslimanom godinu dana, kao da je prolio njegovu krv.”[15]
Šta ima gore od zločina prekidanja veza i negovorenja u islamskom šeri`atu ! Šta ima teže od njihovog tereta za onoga ko ih počini! To se čak izjednačava s proljevanjem krvi! Islamsko ustrojstvo u odgoju duša temelji se na ljubavi, bratimljenju, povezanosti i solidarnosti. Pored toga islam traži od muslimana i muslimanki da iz svog života odstrane međusobnu mržnju, zavidnost i neprijateljstvo. Islam nije zadovoljan time da njihov život remeti bilo šta od tih loših moralnih osobina koje su strane bratimljenju u vjeri. Stoga, njegova uputa dopire do čula, ispisujući najveličanstvenije moralno ustrojstvo za koje je čovječanstvo saznalo otkako je čovjek na Zemlji:
“ Ne raskidajte međusobne veze, ne okrećite leđa jedni drugima, ne mrzite se i ne zavidite jedni drugima. Budite braća kao što vam je Allah naredio.” [16]
“ Čuvajte se sumnjičenja, jer je sumnjičenje najlažniji govor. Nemojte prisluškivati, nemojte špijunirati, nemojte se nadmetati (u onome što je loše), nemojte zavidjeti jedni drugima, nemojte se međusobno mrziti, nemojte jedni drugima leđa okretati. O Allahovi robovi, budite braća.”[17]
“ Ne zavidite jedni drugima, ne podižite cijenu robe jedni drugima[18], nemojte se međusobno mrziti, ne okređite leđa jedni drugima, neka niko od vas ne prodaje što je već neko prodao[19]. O Allahovi robovi, budite braća. Musliman je muslimanu brat, i on mu ne čini nepravdu, ne ponižava ga i ne prezire. Bogobojaznost je ovdje - i pokaza na svoje grudi tri puta -. Dovoljno je čovjeku zla da prezire svoga brata muslimana. Svakom muslimanu je zabranjena krv, čast i imetak drugog muslimana.”[20]
Žena muslimanka, čije je osjećaje islam odgojio, razmišlja o ovim tekstovima poslaničke upute, koji u sebi sadrže sve lijepe moralne osobine, kao što su: ljubav, međusobno prijateljstvo, bratimljenje, savjetovanje, samilost i nesebičnost. Ona ne može izazvati neprijateljstvo, a ne može ni prekinuti veze. Izazvati neprijateljstvo i biti ustrajna na prekidu veza, može samo žena u čijem srcu je bolest, u čijoj duši je krutost, u čijem ponašanju je propast i u čijem razumu je okamenjenost. Bogobojazna žena muslimanka veoma je udaljena od svih ovih loših moralnih osobina.
Zato je i došlo strašno obećanje onima koji su okrutni, čiji umovi su okamenjeni, muškarcima i ženama, onim muškarcima i ženama koji su skrenuli s Njeogovog puta, koji skrivaju svoje duše od Njegovog praštanja, blistavosti i velikodušnosti, nastavljajući da prekidaju veze i da ne govore. Kazna će ih stići na onome svijetu i od njih će biti skrivena milost i oprost njihovog Gospodara, a vrata Dženneta će se bez njih zatvoriti. To nalazimo u riječima Poslanika sallallahu `alejhi we sellem:
“ Vrata Dženneta se otvaraju svakog ponedjeljka i četvrtka, i oprosti se svakom robu koji Allahu ne pripisuje druga, izuzev onoga ko je zavađen sa svojim bratom muslimanom. Tada se kaže:” Sačekajte ovu dvojicu dok se izmire. Sačekajte ovu dvojicu dok se izmire. Sačekajte ovu dvojicu dok se izmire.” [21]
Časni ashab Ebu Derda` je govorio:” Hoćete li da vam kažem šta je bolje od sadake i posta?” Izmirenje neprijateljstva. Mržnja, doista briše nagradu.”
Doista je ovo svrsishodan, dalekovid i dubok stav ovog časnog ashaba. Duh ove vjere, koja se temelji na ljubavi, bratimljenju i međusobnoj povezanosti, natjerao je ove žene da razmišljaju o njihovim svađama, vrijeđanjima i prepirkama. Ovaj časni ashab, koji je bio izvor povjerenja plemenitog Poslanika sallallahu `alejhi we sellem zbog svoje domišljatosti i zbog svog čvrstog stava, smatra da mržnja upropaštava djelo, briše nagradu i razdjeljuje dobra djela. Zato za muslimanku, izmirenje neprijateljstva i pružanje dobročinstva prema njenoj sestri muslimanki, spada u sadaku i post, jer njen uzastopni prekid veza, okretanje leđa i mržnja vode ka brisanju njenih dobrih djela u njenom ibadetu.
Blaga je prema njima i prašta im
Žena muslimanka, čija duša se napila islamske upute, blaga je prema svojim sestrama muslimankama i prema svojim prijateljicama. Ona ne drži u sebi prikrivenu mržnju, srdžbu i prjezir. Ako je zadesi srdžba prema nekoj od sestara muslimanki, svoju srdžbu savlada i oprosti svojoj sestri muslimanki koja je zgriješila, na najjednostavniji i najlakši način, a da ne osjeti u sebi poniženje zbog učinjenog oprosta, da ne osjeća tragove učinjene pokornosti i beznačajnosti. Naprotiv, ona će u svom oprostu prema sestri muslimanki, koji izvire iz dubine njene velikodušne duše, pronaći dobročinstvo koje Allah, dželle we `ala, voli kod svojih robova, a koje Mu ih približava za jedan stepen:
“ ... I koji srdžbu svlađuju i ljudima praštaju - a Allah voli one koji dobra djela čine.”[22]
Stoga, ako kotao srdžbe proključa u ljudskoj duši, pa i ako je njen vlasnik ili vlasnica priguše, a tom činu ne slijedi oprost, pretvorit će se u neprijateljstvo, mržnju i prikriveni prjezir, a to je za čovjeka teže i opasnije od srdžbe. Ali ako čovjek učini da srdžbu prati oprost i praštanje, to će ugasiti iskrice srdžbe i očistiti dušu od mržnje i prjezira, a to je stepen dobročinstva kojem Allah, dželle we `ala, voli da teže njegovi robovi, vjernici i vjernice: “ A Allah voli one koji dobra djela čine.”
Žena muslimanka, koju je islam na temeljima njegove upute formirao kao jednu vrstu onih ljudi koji čine dobra djela, nikako neće u sebi čuvati mržnju koja se rasplamsava u njenim grudima, jer je plamteća mržnja težak teret na duši, sve dok je ne savlada, a ona je plamen i para koji prže srce. Naprotiv, ona će požuriti s oprostom i praštanjem, te će je tako njena duša odvesti u obzorja svjetlosti, lebdeći u sferama praštanja. Ona će tada osjetiti svježinu smiraja koji se spušta na njeno srce, kao što će rahatluk, mir i radost ispuniti njenu ličnost i njeno biće.
Ženu muslimanku, koja je dostigla ovaj teški moralni uspon, podstiče saznanje da joj njeno praštanje sestri muslimanki koja joj je zlo nanijela, neće donijeti prezrenost, a niti sramotu, nego će joj uvećati ugled i visoki položaj kod Allaha, dželle we `ala Na to ukazuje Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem u riječima:
“ Allah će robu koji prašta povećati ugled i niko neće biti ponizan Allahu, a da ga Allah ne uzdigne.”[23]
Ako bismo vagali između ove časti i ugleda i između stepena dobročinstva do kojeg je došla žena koja je velikodušna i koja prašta, pronaći ćemo veličanstveni ugled koji uživa ova žena. Ona je kod Allaha jedna od onih koji čine dobra djela, a kod ljudi je jedna od uzornih, omiljeniih i plemenitih žena.
Doista, žena muslimanka koja je osjetila dašak upute njene vjere, ne može nikako u svom srcu imati ni najmanji trag mržnje ili prjezira prema bilo kome, jer ona u potpunosti zna kolika je vrijednost oprosta, čistote srca i svježine duše u odnosu na ove ružne prljavštine, na Allahovoj, dželle we `ala, vagi, u Njegovom oprostu i Njegovom zadovoljstvu, kao što je to pojasnio Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem u riječima:
“ Bit će oprošteni ostali grijesi onom čovjeku kod kojeg se ne nađe troje: ko umre a ne bude Allahu pripisvao sudruga, ko ne bude sihirbaz čiji sihr se slijedi i ko ne bude mrzio svoga brata muslimana.”[24]
Dočekuje svoje sestre muslimanke vedra lica
Iskrena žena muslimanka vedrog je čela, sjajnih obraza, blistavog lica i osmijeha. Svaki put kada sretne svoje sestre muslimanke prilazi im vedrog, blistavog i nasmijanog lica, kao što to preporučuje Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem :
“ Nemojte nipodaštavati, ni omalovažavati bilo šta od dobročinstva, pa makar da svoga brata (muslimana) sreteneš vedra lica.” [25]
Vedrina lica je jedno pohvalno svojstvo na koje upućuje islam koji je vedrinu lica učinio vrijednim ljudskim nakitom na ovome svijetu, putem kojeg zadobija ljudsku ljubav. Islam vedrinu lica ubraja u dobra djela koja donose sevab i nagradu, jer blistavo i vedro lice, uglavnom dokazuje čistotu duše. Islam vodi brigu o tome da se muslimani i muslimanke okite ovom unutarnjom i vanjskom čistotom i da to uzmu kao svoju stalnu moralnu osobinu. Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem preporučuje:
“ Tvoj osmijeh upućen tvome bratu (muslimanu) je sadaka.“[26]
Poslanik sallallahu `alejhi we sellem je bio vedra lica, osmjehivao se svojim ashabima svaki put kad bi pogledao prema njima. O tome govori časni ashab Džerir bin Abdullah El-Bedželijj:
“ Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem nije mi zabranjivao da uđem kod njega otkako sam primio islam, a niti me je vidio a da se nije osmjehnuo.”[27]
Islam želi muslimanima i muslimankama da među njima vladaju čvrste veze ljubavi, kao što želi i da korijeni bratstva budu čvrsti i postojani. Stoga im je islam omilio širenje selama, vedrinu lica, lijep razgovor i lijep susret kako bi duše ostale čiste i otvorene za prihvatanje međusobne pomoći, dobročinstva i dobrih djela, kako bi bile u stanju da izvrše islamske dužnosti bez iziskivanja truda i požrtvovnosti.
Ona ih savjetuje
Jedno od svojstava iskrene žene muslimanke je dijeljenje savjeta svima: Allahu, Njegovom Poslaniku, vođama muslimana i ostalima, kao što je to došlo u vjerodostojnom hadisu:
“ Vjera je nasihat (dobronamjran savjet).” Rekli smo:” A kome?” Odgovorio je Poslanik sallallahu `alejhi we sellem:” Allahu, Njegovoj Knjizi, Njegovom Poslaniku, rukovodiocima (vladarima) muslimana i općenito svim muslimanima.” [28]
Ovo moralno svojstvo čini ženu muslimanku savjetnikom svojim sestrama muslimankama. Ona ih ne vara, ne zavarava i ne krije od njih dobro. Pošto je ona neprestani savjetnik svojim sestrama i prijateljicama, ona to ne čini iz ljubaznosti prema njima, niti zbog iskazivanja društvene blagosti, nego to čini iz ubjeđenja da je savjetovanje osnova islamskih temelja, na čije činjenje su se prvi muslimani zavjetovali Allahovom poslaniku sallallahu `alejhi we sellem. To povrđuju riječi Džabira bin Abdullah radijellahu anhu:
“ Zavjetovao sam se Allahovom poslaniku sallallahu `alejhi we sellem da ću obavljati namaz, davati zekat i da ću savjetovati svakog muslimana.”[29]
Prethodno smo uočili da je Poslanik sallallahu `alejhi we sellem riječ “vjera” označio riječju “ Savjetovanje”. Ovo je njegova potvrda da je savjetovanje jedan od temelja vjere, njen čvrsti oslonac i čvrsti temelj. Savjetovanje je jedan od uvjeta za ispravnost vjerovanja-imana i uvjet za njegovu potpunost, kao što se to razumije iz riječi plemenitog Poslanika sallallahu `alejhi we sellem:
“ Niko od vas neće vjerovati sve dok ne bude volio svome bratu ono što voli samom sebi.”[30]
Iz ovoga proizlazi da čovjek ne može voljeti svome bratu ono što voli samom sebi, osim ako on voli (svoga brata) i ako (mu) je savjetnik.
Da čovjek voli svome bratu ono što voli samom sebi nije nimalo lahka stvar, nego je to nešto najteže i to je najveće dostignuće do kojih mogu doći samo muškarci i žene čije osjećaje je islam odgojio. Islam je taj koji je istrgao iz njihovih duša prljavštinu egoizma, koji je pročistio njihova srca i duše od mržnje, zavidnosti i prijezira i zasadio u njih ljubav prema drugima.
Iskrena žena muslimanka u čijim dubinama duše se učvrstilo mišljenje da je jedan od uvjeta ispravnosti vjerovanja i njegove potpunosti da voli svojoj sestri ono što voli samoj sebi i da se njena vjera temelji na savjetovanju, spremna je za postizanje ovog teškog stepena. Pa čak, ovo uzvišeno značenje postaje prirodnom stvari u njenom životu i u njenom ophođenju prema njenim sestrama i prijateljicama. Ona je prema njima iskreno ogledalo, ona ih savjetuje, upućuje i želi im samo dobro, kao što to kaže Ebu Hurejre radijellahu anhu:
“ Vjernik je ogledalo svome bratu (vjerniku). Ako vidi kod njega neku negativnu osobinu, ispravi je.” [31]
Ovaj uzvišeni govor Ebu Hurejre je, zapravo, posuđeni isječak Vjerovjesnikove sallallahu `alejhi we sellem upute, jer on kaže:
“ Vjernik je ogledalo vjerniku i vjernik je vjerniku brat: čuva mu njegovu imovinu i štiti ga u njegovoj odsutnosti .”[32]
Prirodno je da veze iskrene žene muslimanke s njenim sestrama i prijateljicama i njen odnos prema njima bude na ovako visokom i uzvišenom stupnju. Pa čak i kad bi htjela da upropasti ovaj stepen, ne bi to bila u mogućnosti, jer nije moguće za onoga ko je u čistom i nezagađenom okruženju živio s miomirisom ljubavi, poštenja, dobrote i bratimljenja da spadne na najniži stepen mržnje, obmane, prjezira, egoizma i odvratne ljubomore. Tako svaka posuda u kojoj se nešto nalazi naljeva se, a samo miris može zamirisati, i iz plodne zemlje izlazi samo dobro bilje.
Čini im dobročinstvo i odana im je
Islam se ne zadovoljava podstrekavanjem svojih sinova i kćeri na činjenje dobročinstva samo prijateljima i prijateljicama, nego ih podstrekava, takođe, i na činjenje dobročinstva prema prijateljima roditelja, potvrđujući na taj način vrijednost odanosti i dobročinstva u ljudskoj duši i učvrćujući ih u islamskom životu. Knjige tradicionalne baštine ispunjene su vijestima o odanosti i dobročinstvu čije primjere imamo u ljudima selefi salih, koji su se njima kitili u svom životu i u svom ophođenju. Oni su bili blještavi biseri u pročelju čovječanstva.
O ovome imamo predaju koju bilježi Muslim u svome “ Sahihu “ od Ibnu Omera radijellahu anhu da je Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem rekao:
“ Najveće dobročinstvo je da čovjek obilazi prijatelje svoga oca.”[33]
Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je s radošću zasađivao korijenje odanosti i dobročinstva u dušama muslimana, svaki put kada bi detaljno svojim ashabima opisivao svoju uzvišenu vjeru. Jednom prilikom je došao neki čovjek iz plemena Benu Seleme, te je rekao:
“ Allahov poslaniče! Da li sam obavezan činiti dobročinstvo svojim roditeljima i nakon njihove smrti?” Rekao je:” Da jesi: činiti dovu Allahu za njih, tražiti oprosta za njih, ispuniti njihova obećanja koja su dali za života, održavati rodbinske veze koje su oni održavali i paziti na njihove prijatelje.” [34]
Plemeniti Poslanik sallallahu `alejhi we sellem postavio je svjetiljku ženi muslimanki uz pomoć koje traži pravi put u odanosti i dobročinstvu, jer je vodio brigu o prijateljicama Hadidže, radijellahu anha, nakon njene smrti i nikad ih nije zaboravio u svom dobročinstvu. Ovo pridavanje važnosti, od strane Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem, Hadidžinim prijateljicama izazvalo je srdžbu kod majke vjernika Aiše, radijellahu anha, te je bila na nju ljubomorna. Potvrdu za to nalazimo u hadisu Aiše, radijellahu anha, u kojem kaže:
“ Ni na jednu od Vjerovjesnikovih sallallahu `alejhi we sellem žena nisam bila ljubomorna kao što sam bila ljubomorna na Hadidžu, radijellahu anha, a nikad je nisam vidjela. Ali on ju je često spominjao i često bi zaklao ovcu, zatim je podijelio na dijelove, a zatim ih poslao Hadidžinim prijateljicama. Često sam mu govorila:” Kao da nije bilo na ovome svijetu druge žene osim Hadidže!“ Na to bi on rekao:” Ona je bila i bila i ja sam s njom imao sina. “ [35]
U drugoj predaji stoji:
“ A kada bi zaklao ovcu, poklonio bi njenim prijateljicama od nje, onoliko koliko im je bilo dovoljno.” [36]
U ovom Poslanikovom sallallahu `alejhi we sellem postupku i njegovoj praksi nalazi se potvrda odanosti i dobročinstva koje se širi i obuhvata dalje prijatelje i priijateljice od očeva, supružnika i majki, a kako je onda s bližim prijateljicama koje su žive??
Nježna je prema njima
Žena muslimanka, čija duša je napojena islamskom uputom, ne uzdiže se iznad svojih sestara i prijateljica, niti ih mrko gleda, niti im se mrko obraća u govoru, nego je neprestano s njima blaga, nježna, obazriva, druželjubiva i slatkorječiva. Dovoljno joj je da prouči riječi Uzvišenog Allaha koje govore o svojstvu vjernika i vjernica:“ ... prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite;...”[37], pa da se pred njom ukaže stanje u kakvom treba biti žena muslimanka sa svojim sestrama i prijateljicama. To je uzorno stanje skromnosti, nježnosti i lijepog ophođenja koje doseže do vrhunca nježnosti, do te mjere da ona čak sliči poniznosti.
Kada žena muslimanka ne bi obratila pažnju na poslaničku uputu, ne bi je napustio ajet koji govori o tome da Allah, dželle we `ala, voli da se bude nježno prema čovjeku, sve dok ga ne učini ukrasom svega u životu. To se nalazi u riječima plemenitog Poslanika sallallahu `alejhi we sellem:
“ Blagost i nježnost ne nalaze se ni u čemu, a da ga ne ukrase, niti je se bilo šta lišava, a da ga ne unakazi.”[38]
Žena muslimanka razmišlja o Poslanikovoj sallallahu `alejhi we sellem siri (biografiji) i zadivljena je veličanstvenim moralnim osobinama kojim se opisuje njegova ličnost, kao i prekomjernom nježnošću, omiljenom blagošću i obilatom nježnošću u njegovom ophođenju. Ne zna se da je ikad ikog mrko pogledao, ili mu se mrsko obratio, ili da je bio osoran i grub prema njemu. Istinu govori veličanstveni Allah kada ga opisuje:
“ ... a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz blizine tvoje. ...”[39]
Ovo je Enes radijellahu anhu, njegov sluga koji opisuje njegov moral i visoke moralne osobine, riječima:
“ Služio sam Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem deset godina i nikad mi nije rekao:”Uf”, niti mi je ikad za nešto što sam uradio rekao:“ Zašto si to uradio?”, a niti mi je kad za nešto što nisam uradio rekao:” Zašto nisi ovako uradio!?”[40]
Enes radijellahu anhu, takođe, priča:
“ Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem nije psovao, niti je razvrat činio, a niti je proklinjao. Prilikom prijekora rekao bi:” Da Bog da mu se zaprašilo čelo! [41] [42]
Ne ogovara ih
Oprezna i svjesna žena muslimanka ne podliježe ogovaranju na sijelima u kojem se odvijaju ogovaranja, nego će općenito svoj jezik suzdržavati od učešća u ogovaranju, a posebno će ga sačuvati od ogovaranja njenih sestara i prijateljica. Ona svojom obavezom smatra da treba čuvati sijelo od zapadanja u dubine zagađenog mora, jer je ogovaranje zabranjeno kur`anskim tekstom:
“ ... I ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso svog umrlog brata, - a vama je to odvratno,- zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.”[43]
Bogobojazna žena muslimanka neprestano čuva svoj jezik od zapadanja u razgovore u kojim se ogovara. A ona dobro zna da je usvojila uputu svoje vjere po kojoj je jezik taj koji svog vlasnika ili vlasnicu vodi u vatru Džehennemsku. To se nalazi u hadisu u kojem je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem upozorio Mu`aza bin Džebel, nakon što je prihvatio svoj jezik i rekao mu:
“ Čuvaj se ovoga. “ Na to je Mu`az rekao:” Allahov vjerovjesniče, zar ćemo mi odgovarati za ono što govorimo?” Rekao je Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem:” Jadna ti majka! Pa da li će šta drugo ljude na njihova lica, - ili je rečeno - na njihove noseve, u vatru bacati, osim onoga što požanju njihovi jezici.”[44]
Ogovaranje je jedna loša moralna osobina, kojom se ne može opisivati žena muslimanka koja je obasjana uputom svoje vjere, niti joj njena ličnost, koja je napojena vrijednostima ove vjere, ne dozvoljava da ima dva lica i dva jezika kojim će govoriti i zabavljati se i biti dvolična i ljubazna. Njena ličnost joj ne dozvoljava da ogovara svoje sestre i prijateljice na sijelima, a kada ih susretne, obraduje im se i pokaže im svoju ljubav i prijateljstvo, jer zna da je ova promjenjivost zabranjena u islamskom šeri`atu koji se temelji na ustrajnosti, iskrenosti i jasnoći, a vjernici i vjernice su to poprimli. Islamski šeri`at prezire da se kod njih nađe kolebanje, promjenjivost i dvoličnjaštvo, nego izaziva jaku odvratnost prema tim moralnm osobinama, te je učinio one koji se kite tim svojstvima osobama s dva lca, a muškarci i žene koji imaju dva lica su kod Allaha najgori ljudi. O tome govori Poslanik sallallahu `alejhi we sellem:
“ Na Sudnjem danu će kod Allaha najgori ljudi biti oni koji imaju dva lica, pa dolaze jednom s jednim licem, a drugi put s drugim.” [45]
Iskrena žena muslimanka ima samo jedno lice, a ne dva lica i to je najbezazlenije, najsjajnije, najvedrije, blistavo i jasno lice, koje nije prevrtljivo, ne mijenja se i to je lice koje svi ljudi susreću. Ona ne zaboravlja da je žena s dva lica dvoličnjak, a islam i dvoličnjaštvo nikako ne idu zajedno, a žene dvoličnjaci će biti u najnižim dijelovima džehennema.
Izbjegava s njima svađu, izbjegava šalu koja šteti i obećanje koje će iznevjeriti
Jedno od svojstava žene muslimanke je uravnoteženost, mudrost i dovitljivost u ophođenju prema svojim sestrama i prijateljicama. Ona ih ne uništava prepirkom, svađom i odvratnim i dosadnim zanovijetanjem, niti ih opterećuje šalom koja šteti, niti ih iznevjeri u nečemu što je obećala, povodeći se za riječima Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem koji kaže:
“ Ne svađaj se sa svojim bratom, ne šali se s njim i ne obećaji mu nešto što ćeš iznevjeriti. “ [46]
Mnoge svađe i prepirke, doista, raspiruju grudi, uzrokuju odbojnost i mržnju, a mnoge šale koje pogađaju i štete, remete čistotu između dviju sestara, kao što obećanja koja se iznevjere, slabe veze bratstva i prijateljstva i umanjuju poštovanje i uzajamnost među njima. Prosvijećena žena muslimanka daleko je od zapadanja u ovakve mizerne društvene devijacije ljudske ličnosti.
Darežljiva je, velikodušna i plemenito se ponaša prema svojim sestrama
Žena muslimanka koja je svjesna upute svoje vjere, plemenita je, darežljiva, njena ruka je velikodušna prema svojim sestrama i prijateljicama a njeno lice je vedro, veselo i radosno kada ih poziva sebi, kada ih dočekuje, kada ih ugošćuje i kada ih hranom nudi.
Prijeteljski susreti na kojim se jede, učvršćuju bratske veze i pojačavaju veze ljubavi među sestrama. Ti susreti u njihovim životima šire granice ljudske blagosti koju je izgubila žena na zapadu. Nju je odgajala savremana materijalistička civilizacija, te je u njenoj duši razvila koristoljublje, egoizam i individualizam, te ona boluje od duševne gladi i bezosjećajnosti, što izaziva gubitak prijateljstva i iskrenih prijateljica. Ovo se dešava općenito čovjeku na zapadu, a posebno ženi na zapadu. A šta je njeno radosno prihvatanje pasa i njeno prihvatanje njihovog odgoja, maženja i brige o njima, do nadoknada za izgubljenu ljudsku osjećajnost koju je u njenoj duši isušila materijalistička filozofija. U francuskom izviješću stoji da se 7 miliona pasa nalazi u Francuskoj, u zemlji u kojoj živi 52 miliona stanovnika. Ovi psi žive sa svojim vlasnicima kao da su njihovi bližnji. Nije nimalo neobično u Pariškim restoranima vidjeti kako psi i njihovi vlasnici objeduju zajedno za jednim stolom. Kada je odgovorni u Društvu za brigu o životinjama u Parizu, upitan - zašto se Parižani ponašaju prema svojim psima kao što se ponašaju prema sebi - odgovorio je: “ Zato što oni žele da vole, ali ne nalaze među ljudima nikoga koga bi voljeli.”[47]
Čovjek materijalista na zapadu ili na istoku, u svom društvu ne nalazi iskrenog i dragog prijatelja kojem će pokloniti svoju ljubav i nježnost, te se okreće ovim životinjama u kojim nalazi više prisnosti i odanosti nego što ih nalazi kod ljudi koji ga okružuju. Da li, nakon ove devijacije ljudske osjećajnosti, ima išta više što ponižava čovjeka i čini ga da voli životinje, nakon što je izgubio svjetlost upute i blagodat imana?
Ova devijacija osjećajnosti koju doživljava čovjek na zapadu, te presušivanje izvora ljudskih osjećaja u njegovoj duši, prvo je na što su obratili pažnju književnici emigranti, muslimani i nemuslimani. To je stoga što su oni promatrali materijalizovani život na zapadu koji preplavljuje čovjeka u zapadnim društvima, te ga čini predmetom koji od života zna samo za naporan posao, proizvodnju i grubu konkurenciju oko profita. Njegovo srce se ne obraduje prijatelju, niti mu se usne razvuku u osmijeh ljubavi prema sudrugu, nego je on duševno rastresen, obuzet žurbom, sredstvom i gužvom. Ti književnici su se uplašili od svega toga, a odrasli su u islamskim mjestima, živjeli su u prostorima njegove duhovne tolerantnosti i njihova duša je ispunjena ljubavlju čovjeka prema njegovom bratu čovjeku. Počeli su ljude na zapadu vatreno pozivati na ljubav, bratimljanje i međusobno upoznavanje. Nesib `Arida nosi zastavu ovog ljudskog poziva, te poziva zapadnog čovjeka, čije srce je obuzela materija, čiji pogled su zaslijepila civilizacijska svjetla i čije uši je ogluhla buka mašina, govoreći mu:
“ Dragi moj, prijatelju moj, druže moj,
nametljivost ni poteškoća nije ljubav moja.
Prijatelju moj s “ brate moj”odgovori mi,
i ponovi. Doista, to je izkaz najljepši.
A ako želiš da budeš sam,
i ako ti budem dosadan
Idi, ali ćeš čuti glas moj
ispuni obavezu “ brate moj”.
Gdje god bio doći će ti odjek moje ljubavi
pa ćeš njenu ljepotu i veličanstvenost znati ti .”
U tim zemljama pojačava se pritisak materijalističkog života na Jusufa Es`ad Ganim, te osjeća prezir prema ovom teškom životu zbog životnog bremena koji se utapa u dubinama materijalnih, grubih i suhoparnih kretanja, na koje ne utiče miomrisni zadah duhovnosti, bratstva i međusobne ljubavi, te se u njegovoj duši raspalamsavaju izvori žudnje i nježnosti prema arapskoj zemlji u zemljama islama, gdje je izvorište poslanstava, izvor duhovnosti, gdje je zavičaj ljubavi, bratstva i čistote. On želi da živi pod arapskim šatorom, da ostavi civilizacijski svijet i sve ono što je na njemu poput: vreve, buke i rasvjete, pa kaže:
“ Kada bi makar malo živio u nekom arapskom predjelu, zahvaljivao bih Allahu na kratkom životu na ovome svijetu, gdje se Allah nalazi u srcima njegov stanovnika ... Na zapadu sam se umorio toliko da mi je dosadio taj umor. Uzmite auto i avion, a dajte mi devu i konja. Uzmite zapadnjački svijet, i zemlju, i more, i nebo, a dajte mi arapski šator da ga podignem na nekom od brežuljaka moje domovine Libana, na obali Barade[48], na obalama Eufrata i Tigrisa, u građevinama Ammana, u pustinji Saudijje, u neispitanim dijelovima Jemena, u podnožju piramida, u oazama Libije. Dajte mi arapski šator, stavit ću ga na jednu stranu, a ovaj svijet ću staviti na drugu stranu i ja sam na dobitku...” [49]
Tekstovi koji pulsiraju ovim skladom mnogobrojni su u emigrantskoj književnosti. Zadovoljit ću se s ova dva teksta, a svaki od njih predstavlja izbjegličku žeđ za sentimentalnim izobiljem koji su izgubili u materijalističkom svijetu zapada. Taj gubitak je u njihovim dušama razbuktao izvore žudnje i ljubavi prema istoku u kojem je islam raširio ljubav, bratstvo, suosjećanje i solidarnost...
Na istoku je islam u dušama zasijao klicu ljubavi i u srcima zasadio biljku bratstva i ljubavi. Islam preporučuje međusobno posjećivanje, bliskost, razmjenu posjeta i poziva i učinio je one ljude i žene, koji pozivaju na ovakve i slične skupove i susrete, najboljim ljudima:
“ Najbolji među vama su oni koji nahrane gladnoga i koji odgovore na selam.”[50]
A obradovao je plemenite, velikodušne i darežljive muškarce i žene time da će u miru ući u Džennet:
“ Širi selam, nahrani gladnoga, obilazi rodbinu, obavljaj noćni namaz kad ljudi spavaju, pa ćete spokojno (sa selamom) ući u Džennet.” [51]
On ovim velikodušnim ljudima posebno spominje posebno izuzetne sobe u Džennetu:
“ U Džennetu se nalaze sobe čija spoljašnost se vidi iznutra i čija unutrašnost se vidi izvana. Njih je Allah pripremio za one koji nahrane gladnoga, koji blago govore, koji redovno poste i koji noću klanjaju kada ljudi spavaju.” [52]
Potajno uči dovu svojim sestrama
Iskrena žena muslimanka čije srce je ispunjeno sjajem imana, voli svojoj sestri ono što voli samoj sebi. Stoga, ona ne zaboravlja da joj potajno uči dovu, dovu odsutne za odsutnu, ispunjena toplinom iskrenog bratstva, koja proizlazi iz srca iskrenog prijatelja. Ona zna da se ovakve dove najprije ispunjavaju, zbog iskrenosti skrušene molitve, zbog topline osjećaja i uzvišenog cilja. To potvrđuju riječi Poslanika sallallahu `alejhi we sellem:
“ Dova koja se najbrže uslišava je dova odsutnoga za odsutnoga.”[53]
Ovo značenje se smirilo u srcima plemenitih ashaba, te su tražili od svoje braće da čine dovu za njih, svaki put kada im se nešto desi, žudeći za tim da im se dova usliša. U tome su ravnopravni i muškarci i žene, što dokazuje visinu stepena cijelog društva u tom svijetlom periodu naše istorije. El-Buhari u “ El-edebul-mufredi “ bilježi od Safvana bin Abdullah bin Safvan, a za njeg je bila udata Ed-Derdau bintu Ebi Derda`, koji je pričao:
“ Stigao sam u Šam i našao sam Ummu Derda` u kući, a nisam zatekao Ebu Derda`a. Rekla je:” Da li to želiš hadž obaviti?” Rekao sam:” Da, želim.” Rekla je:” Moli za nas hajr-dobro. Doista je Vjerovjesnik govorio:” Dova čovjeka muslimana koju potajno učini za svog brata, primljena je. Kod njegove glave se nalazi melek koji je za to zadužen. Svaki put kada moli za svoga brata hajr-dobro, on kaže: Amin, a i tebi je isto tako.” [54] Pričao je:” Pa sam sreo Ebu Derda`a na pijaci, te je i on rekao slično tome, prenoseći od Vjerovjesnka sallallahu `alejhi we sellem.
Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je ukorjenjivao društveni duh u dušama muslimana i muslimanki i učvršćivao među njima veze ljubavi u ime Allaha, širio je među njima duh nesebičnosti u svakoj prilici koja bi mu se ukazala, odstranjivao je sklonost ka individualizmu i egoizmu, kako bi učvrstio u muslimanskom društvu osjećaje ljubavi, povezanosti, solidarnosti, prijateljstva, kontinuiteta i nesebičnosti.
Jedno od njegovih uputstava, koje u dušu zasađuje duh zajedništva, je i ono koje je rekao čovjeku koji je uzviknuo moleći: ”Gospodaru moj, oprosti grijehe samo meni i Muhammedu.” Rekao mu je:
“ Zaklonio si ga mnogim ljudima.” [55]
U ovakvim odgojnim prilikama Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem ne ispravlja ovog čovjeka koji moli, nego u islamskom ummetu određuje cjelokupnost duha zajedništva i podučava svakog muslimana i muslimanku, u svakom vremenu i na svakom mjestu, da niko ko je izgovorio dva svjedočanstva (šehadet), ne treba da traži dobro samo za sebe, jer vjernik uvijek treba da voli svome bratu muslimanu ono što voli samom sebi.
Ovo je žena muslimanka koju je islam odgojio. Ona voli svoje sestre, bratimi se s njima u ime Allaha i ona je u svojoj ljubavi i svom prijateljstvu iskrena i brižna savjetnica u svemu što im koristi. Ona njima voli ono što voli samoj sebi, vodi brigu o opstanku veza prijateljstva ljubavi koje ih povezuju. Ona ne prekida s njima veze, niti ne govori s njima. Ona prašta njihove pogreške i niskosti i u sebi ne nosi ni malo mržnje, ili zavidnosti, ili prezira prema njima. Uvijek ih susreće vedra, radosna i blistava lica. Ona im čini dobročinstvo, odana im je i vjerna pratilja. Ona ih ne ogovara, niti vrijeđa njihove osjećaje putem žestoke svađe, prepirke i neprijateljstva. Ona je prema njima velikodušna, plemenita i u tajanosti im dovu čini.
Nije čudno da se ovako opisuje žena muslimanka čije osjećaje je islam odgojio i čiju ličnost je formirao putem ovih svojstava. To je islamska muždžiza (čudo) u odgoju čovjeka, bilo da je muškarac ili žena, u bilo kojem vremenu živjeli i na bilo kojem mjestu se nalazili.
________________________________________________________________________________
[1] El-Hudžurat 10.
[2] Pogledaj “ Šerhus-sunneti “, 1/49, knjiga “ El-imanu “, poglavlje “ Halavetul-imani “.
[3] “ Sahihu Muslim “, 16/123, knjiga “ El-birru ves-siletu vel-adabu “, poglavlje “ Fadlul-hubbi fillah “.
[4] Bilježi ga Et-Tirmizi, 4/24, poglavlje “ Ma dža`e fil-hubbi fillah “. On kaže da je hadis hasenun-sahih.
[5] “ Sahihu Muslim “, 16/124, knjiga “ El-birru ves-siletu vel-adabu “, poglavlje “ Fadlul-hubbi fillah “.
[6] Bilježi ga Ebu Davud s vjerodostojnim senedom, 4/452, knjiga “ El-edebu “, poglavlje “Ihbarur-redžuli bi mehabbetihi ilejhi “.
[7] Bilježi ga Ahmed, 5/245, s vjerodostojnim senedom.
[8] Bilježi ga Malik u svom “ El-Muvetta` “, 2/953, knjiga “ Eš-ši`aru “, poglavlje “ Ma dža`e fil-mutehabbine fillahi “.
[9] “ Sahihu Muslim “, 2/35, knjiga “ El-imanu “, poglavlje “ Bejanun ennehu la jedhulul-džennete illa el-mužminune “.
[10] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Šerhus-sunneti “, 13/47, knjiga “ El-birru ves-siletu “, poglavlje “Te`avunul-mužminine ve terahumuhum “.
[11] Isto,13/46.
[12] “ El-edebul-mufred “, 1/493, poglavlje “ Hidžretul-muslimi “.
[13] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Šerhus-sunneti “, 13/100, knjiga “ El-birru ves-siletu “, poglavlje “ En-nehju `an hedžranil-ihvani “.
[14] “ El-edebul-mufred “, 1/505, poglavlje “ Innes-selame jedžzi`u mines-sarim“.
[15] Isto, 1/497, poglavlje “ Men hedžere ehahu seneten. “
[16] “ Sahihu Muslim “, 16/120, knjiga “ El-birru ves-siletu vel-adabu “, poglavlje “ Tahrimuz-zanni vet-tedžessusi vet-tenafusi “.
[17] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Šerhus-sunneti “, 13/109, knjiga “ El-birru ves-siletu “, poglavlje “ Ma la jedžuzu minez-zanni “.
[18] Tj. da poveća cijenu robe, ne zato što je želi kupiti, nego da bi prevario drugoga i da bi ga obmanuo kako bi povećao cijenu i sam kupio robu.
[19] Tj. da nekome ko je već nešto kupio prilikom izbora, kaže: “ Batali to. Ja ću ti to isto prodati za manju cijenu. “
[20] “ Sahihu Muslim “, 16/120, knjiga “ El-birru ves-siletu vel-adabu “, poglavlje “ Tahrimu zulmil-muslimi ve hazlihi ve ihtikarihi “.
[21] Isto.
[22] Ali `Imran 134.
[23] “Sahihu Muslim “, 16/120, knjiga “ El-birru ves-siletu vel-adabu “, poglavlje “ Istihbabul-`afvi vet-tevadu`i “.
[24] “ El-edebul-mufred “, 1/505, poglavlje “ Eš-šahna`u “.
[25] “ Sahihu Muslim “, 16/177, knjiga “ El-birru ves-siletu vel-adabu “, poglavlje “ Istihbabu talakatil-vedžhi `indel-likai “.
[26] Bilježi ga Et-Tirmizi, 3/228, poglavlja “ El-birru “, str. 36. On kaže da je hadis hasenun-garibun.
[27] “ Fethul-bari “, 10/504, knjiga “ El-edebu “, poglavlje “ Et-tebessumu ved-dahiku “ i “ Sahihu Muslim",16/35, knjiga “ Fedailus-sahabeti “, poglavlje “ Fedailu Džerir bin Abdullah “.
[28] “ Sahihu Muslim “, 2/37, knjiga “ El-imanu “, poglavlje “ Bejanun enned-dine en-nasihatu “.
[29] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Šerhus-sunneti “, 1/63, knjiga “ El-imanu “, poglavlje “ El-bej`atu `alel-islani “.
[30] Muttefekun `alejhi. Isto, 13/60, knjiga “ El-birru ves-siletu “, poglavlje “Juhibbu li ehihi ma juhibbu li nefsihi “.
[31] “ El-edebul-mufred “, 1/333, poglavlje “ El-muslimu mir`atu ehihi “.
[32] Isto.
[33] “ Sahihu Muslim “, 16/110, knjiga “ El-birru ves-siletu vel-adabu “, poglavlje “ Fadlu sileti asdikail-ebi vel-ummi “.
[34] Bilježi ga Ibnu Hiban u svom “ Sahihu “, 2/162, knjiga El-birru vel-ihsanu “, poglavlje “Hakkul-validejni “.
[35] “ Fethul-bari “, 7/133, knjiga “ Menakibul-ensari “, poglavlje “ Tezvidžun-nebijji Hadidžete ve fadluha “ i “ Sahihu Muslim “, 15/201, knjiga “ El-fedailu “, poglavlje “ Fedailu Hadidžete “.
[36] “ Fethul-bari “, 7/133, knjiga “ Menakibul-ensari “, poglavlje “ Tezvid`un-nebijji Hadidžete ve fadluha “.
[37] El-Maide 54.
[38] “ Sahihu Muslim “, 16/177, knjiga “ El-birru ves-siletu vel-adabu “, poglavlje “ Fadlur-rifki “.
[39] Ali `Imran 159.
[40] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Rijadus-salihin “, str.336, poglavlje “ Husnul-huluki “.
[41] Za ovu sintagmu se u tefsiru kaže: “ Vjerovjesnik je njome želio izraziti dovu da mnogo čini sedždu. U tome se za njeg nalazi uputa i razrješenje. “
[42] “ Fethul-bari “, 10/452, knjiga “ El-edebu “, poglavlje “ Lem jekunin-nebijju fahišen ve la mutefehhišen “.
[43] El-Hudžurat 12.
[44] Hadis je hasenun-sahihun, a bilježi ga Ibnu Madže, 2/1315, knjiga “ El-fitenu “.
[45] “ Fethul-bari “, 10/452, knjiga “ El-edebu “, poglavlje “ Ma kile fi zil-vedžhejni “ i “ Sahihu Muslim “, 16/157, knjiga “ El-birru ves-siletu vel-adabu “, poglavlje “ Zimmu zil-vedžhejni “.
[46] “ El-edebul-mufred “, 1/485, poglavlje “ La te`id ehake šej`en fe tahlifuhu“.
[47] Iz članka prof. Vehidud-dina Han pod nazivom “ Obaveznost primjene islamskog šeri`ata u svakom vremenu i na svakom mjestu “, Kuvajtski časopis “ El-mudžteme`u “, izdanje br.325, 24. zul-ka`de 1396 god.p.h./ 16.novembar 1976 godine.
[48] Naziv rijeke uSiriji.
[49] Pogledaj “ Edebul-mehdžeri “ od `Isaa En-Na`uri, Darul-me`arif, Egipat, str.527.
[50] Hadis je hasenun i bilježi ga Ahmed 6/16.
[51] Hadis je vjerdostojan. Bilježe ga Ahmed 2/295 i El-Hakim 4/129, knjiga “ El-at `imetu “.
[52] Hadis je hasenun. Bilježe ga Ahmed 5/343 i Ibnu Hiban 2/262, knjiga “ El-birru vel-ihasanu “, poglavlje “ Ifšaus-selami ve it`amut-ta`ami “.
[53] Bilježi ga El-Buhari u “ El-edebul-mufred “ 2/83, poglavlje “ Du`aul-ehi bi zahril-gajbi “.
[54] Ibid, 2/84, poglavlje “ Ed-Du`au bi zahril-gajbi “.
[55] Ibid, 2/85.