Allah subhanehu ve te'ala nije u Svojoj Knjizi nagovjestio rat nikome osim onima koji uzimaju kamatu.
Allah subhanehu ve te'ala u suri Bekare 278 – 279 kaže: “ O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici. Ako ne učinite, eto vam onda, nek znate, - rata od Allaha i Poslanika Njegova !”
Ovo je dovoljno za označavanje odvratnosti ovog prekršaja kod Allaha subhanehu ve te'ala.
Posmatrač pojedinaca i država uočiće doseg uništenja i razaranja koje je proizvelo rukovanje sa kamatom od bankrota, slabe trgovine, stagnacije i slabosti u isplati dugova i ukočenost u ekonomiji i podizanja stepena nezaposlenosti, propadanje mnogih preduzeća i udruženja i pretvaranje i činjenje rezultata truda i znoja je otežano uz procenat isplate kamate koji za zelenaša nije konačan i klasnog gomilanja imovine u društvu, jer je učinjeno da se opticajni imetak nađe u rukama manjeg broja ljudi, a možda je sve ovo dio rata kojeg je Allah subhanehu ve te'ala obećao onima koji posluju sa kamatom.
Svako ko bude učestvovao u kamati od glavnih, posrednih i određenih pomagača proklet je jezikom Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem. Prenosi se od Džabira radijallahu anhu da je rekao: “Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je prokleo: onog ko jede kamatu, ko je daje, pisara i svjedoka njenog davanja.” I rekao je: “Oni su u ovom isti.”[1]
Na osnovu ovog hadisa nije dozvoljen posao upisivanja kamate, niti njeno vrednovanje i određivanje, niti u njenom primanju i predavanju, niti u njenom pohranjivanju, niti u njenom čuvanju. Uopćeno zabranjeno je bilo kakvo učestvovanje i pomoć poslovima kamate u bilo kom vidu.
Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je obratio pažnju na objašnjenje pokuđenosti ovog velikog grijeha. Prenosi se od Abdullaha ibn Mes’uda radijallahu anhu merfuan: ”Kamata je sedamdeset troja vrata, primjer najlakših je da muškarac vjenča svoju majku, a zaista je najmnogobrojnija kamata čast muškarca muslimana.”[2]
Od Abdullaha ibn Hanzale radijallahu anhu merfuan: ”Dirhem kamate koji čovjek pojede znajući da je kamata teži je od 36 činjenja bluda.”
Zabranjenost kamate je uopćena, a nije specifična samo za ono što se dešava između bogataša i siromaha, kao što neki misle. Naprotiv ona je uopćena i vrijedi za svako stanje i ličnost. Stvarnost nam svjedoči o tome koliko je bogatih bankrotiralo radi kamate, a ono najmanje čemu biva uzrokom je slabost imetka iako brojčano bude velik.
Rekao je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem: «Kamata čak i kada se uvećava njen kraj postaje manjina.»[3]
Kamata također nije specifična za veliki procenat ili veliko zaduženje nego je sva zabranjena. Na Sudnjem danu vlasnik kamate će ustati iz mezara onako kao što ustaje onaj koga je dodirnuo šejtan sa svojim dodirom i padavicom.
I uz pretjeranost ovog prekršaja Allah subhanehu ve te'ala nas je obavijestio o pokajanju radi njegovog činjenja i objasnio nam način tog pokajanja kada kaže u suri Bekare 279: «...pa ako se pokajete ostaju vam glavnice vaših imetaka nećete drugima nepravdu nanositi, niti će vam nepravda biti nanešena.»
Ovo je srž pravde.
Neophodno je da duša vjernika bježi od ovog velikog grijeha i da bude svjesna njegove ružnoće.
Čak i oni koji svoje imetke stavljaju u banke koje poslije s kamatom ne drago i iz straha da im ne propadnu ili budu ukradeni, poželjno je da imaju osjećaj prisiljenog, jer oni su zaista kao onaj koji jede meso mrtvog ili još težeg položaja, i da traže oprost od Allaha subhanehu ve te'ala i žele pronalaženje boljeg rješenja. Nije im dozvoljeno tražiti od banke kamatu, a ako bude stavljena na njihove račune treba da je se riješe bilo kakvim dozvoljenim rješavanjem, a ne da je daju kao sadaku. Allah subhanehu ve te'ala je dobar i prima samo dobro. Ovim ljudima nije dozvoljeno da se koriste kamatom ikakvom korišću niti hranom niti pićem niti odjećom niti prevoznim sredstvom niti stanovanjem. Također im nije dozvoljeno da tu kamatu daju kao dužnu opskrbu ženi i porodici, niti kao zekat, niti u plaćanju obaveza, niti da s njom otklone kakvu nevolju od sebe, a riješiće je se strahujući od snage Allaha subhanehu ve te'ala.
Iz knjige "Muharemati" od Šejha Munedždžida
__________________________________________________________________________________
[1] Bilježi ga Muslim 1219/3.
[2] Bilježi Hakim u Mustedreku 37/2, a nalazi se i u Sahihul džamiu 3533.
[3] Bilježi ga Imam Ahmed 225/5.
Allah subhanehu ve te'ala u suri Bekare 278 – 279 kaže: “ O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici. Ako ne učinite, eto vam onda, nek znate, - rata od Allaha i Poslanika Njegova !”
Ovo je dovoljno za označavanje odvratnosti ovog prekršaja kod Allaha subhanehu ve te'ala.
Posmatrač pojedinaca i država uočiće doseg uništenja i razaranja koje je proizvelo rukovanje sa kamatom od bankrota, slabe trgovine, stagnacije i slabosti u isplati dugova i ukočenost u ekonomiji i podizanja stepena nezaposlenosti, propadanje mnogih preduzeća i udruženja i pretvaranje i činjenje rezultata truda i znoja je otežano uz procenat isplate kamate koji za zelenaša nije konačan i klasnog gomilanja imovine u društvu, jer je učinjeno da se opticajni imetak nađe u rukama manjeg broja ljudi, a možda je sve ovo dio rata kojeg je Allah subhanehu ve te'ala obećao onima koji posluju sa kamatom.
Svako ko bude učestvovao u kamati od glavnih, posrednih i određenih pomagača proklet je jezikom Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem. Prenosi se od Džabira radijallahu anhu da je rekao: “Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je prokleo: onog ko jede kamatu, ko je daje, pisara i svjedoka njenog davanja.” I rekao je: “Oni su u ovom isti.”[1]
Na osnovu ovog hadisa nije dozvoljen posao upisivanja kamate, niti njeno vrednovanje i određivanje, niti u njenom primanju i predavanju, niti u njenom pohranjivanju, niti u njenom čuvanju. Uopćeno zabranjeno je bilo kakvo učestvovanje i pomoć poslovima kamate u bilo kom vidu.
Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je obratio pažnju na objašnjenje pokuđenosti ovog velikog grijeha. Prenosi se od Abdullaha ibn Mes’uda radijallahu anhu merfuan: ”Kamata je sedamdeset troja vrata, primjer najlakših je da muškarac vjenča svoju majku, a zaista je najmnogobrojnija kamata čast muškarca muslimana.”[2]
Od Abdullaha ibn Hanzale radijallahu anhu merfuan: ”Dirhem kamate koji čovjek pojede znajući da je kamata teži je od 36 činjenja bluda.”
Zabranjenost kamate je uopćena, a nije specifična samo za ono što se dešava između bogataša i siromaha, kao što neki misle. Naprotiv ona je uopćena i vrijedi za svako stanje i ličnost. Stvarnost nam svjedoči o tome koliko je bogatih bankrotiralo radi kamate, a ono najmanje čemu biva uzrokom je slabost imetka iako brojčano bude velik.
Rekao je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem: «Kamata čak i kada se uvećava njen kraj postaje manjina.»[3]
Kamata također nije specifična za veliki procenat ili veliko zaduženje nego je sva zabranjena. Na Sudnjem danu vlasnik kamate će ustati iz mezara onako kao što ustaje onaj koga je dodirnuo šejtan sa svojim dodirom i padavicom.
I uz pretjeranost ovog prekršaja Allah subhanehu ve te'ala nas je obavijestio o pokajanju radi njegovog činjenja i objasnio nam način tog pokajanja kada kaže u suri Bekare 279: «...pa ako se pokajete ostaju vam glavnice vaših imetaka nećete drugima nepravdu nanositi, niti će vam nepravda biti nanešena.»
Ovo je srž pravde.
Neophodno je da duša vjernika bježi od ovog velikog grijeha i da bude svjesna njegove ružnoće.
Čak i oni koji svoje imetke stavljaju u banke koje poslije s kamatom ne drago i iz straha da im ne propadnu ili budu ukradeni, poželjno je da imaju osjećaj prisiljenog, jer oni su zaista kao onaj koji jede meso mrtvog ili još težeg položaja, i da traže oprost od Allaha subhanehu ve te'ala i žele pronalaženje boljeg rješenja. Nije im dozvoljeno tražiti od banke kamatu, a ako bude stavljena na njihove račune treba da je se riješe bilo kakvim dozvoljenim rješavanjem, a ne da je daju kao sadaku. Allah subhanehu ve te'ala je dobar i prima samo dobro. Ovim ljudima nije dozvoljeno da se koriste kamatom ikakvom korišću niti hranom niti pićem niti odjećom niti prevoznim sredstvom niti stanovanjem. Također im nije dozvoljeno da tu kamatu daju kao dužnu opskrbu ženi i porodici, niti kao zekat, niti u plaćanju obaveza, niti da s njom otklone kakvu nevolju od sebe, a riješiće je se strahujući od snage Allaha subhanehu ve te'ala.
Iz knjige "Muharemati" od Šejha Munedždžida
__________________________________________________________________________________
[1] Bilježi ga Muslim 1219/3.
[2] Bilježi Hakim u Mustedreku 37/2, a nalazi se i u Sahihul džamiu 3533.
[3] Bilježi ga Imam Ahmed 225/5.