Žena muslimanka je u svojim obavezama ista kao i muškarac. Ona je vlasnik poslanice u životu, te je stoga obavezno da bude društvena, djelotvorna i efikasna, koliko joj u tome pomažu okolnosti njenog života, života njene porodice i njenih mogućnosti. Ona se druži sa ženama onoliko koliko je u mogućnosti, obraća im se u skladu s visokim islamskim ahlakom, koji čini da se ona ističe među ostalim ženama. Otkako je stvorena svjesna žena muslimanka, svojim riječima i djelom istodobno je bila blistavim svjetionikom, svjetiljkom upute, izvorom usmjerenja i faktorom izgradnje, usmjerenja i osvješćenja.
Žena muslimanka, koja je obasjana uputom Kur`ana časnoga i koja se napaja s izvora čistog poslaničkog sunneta, prvoklasna je društvena i kulturna ličnost. Ona je podesna za obavljanje njene obaveze misionarstva u društvima žena. Ona je otvorenih očiju, intelekta i razmišljanja o uputi ove veličanstvene vjere koja je u veoma ranom periodu istorije žene u svjetu uzdigla ženu. Islam joj je podario veoma veliku skupinu lijepih moralnih osobina, o kojim govore kur`anski i hadiski tekstovi ove čiste vjere. Islam je učinio vjerom prihvatanje tih moralnih osobina, za koje će čovjek biti nagrađen, a ako ih ostavi bit će kažnjen. Ovi tekstovi su uspjeli učiniti ličnost iskrene žene, u odnosu na njenog Gospodara, jednstvenim primjerom društvene, kulturne, odgojene, bogobojazne, nježne, velikodušne i čedne žene.
Žena muslimanka je svjesna propisa svoje vjere. Ona se ističe u svakom društvu u kojem se nalazi, otjelovljujući vrijednosti i lijepe vrline njene istinite vjere, praktičnom primjenom ovih vrijednosti i kiteći se tim vrlinama. Osnova njene izvanredne društvene ličnosti je čvrsta i stamena zbog tih islamskih vrijednosti u njenom društvenom ponašanju i u ophođenju prema ljudima. Iz ovog velikog bogatstva izvora, žena muslimanka uzima svoje navike, običaje, vladanje i ophođenje. Sa ovog čistog i prijatnog izvora, žena muslimanka se napaja kako bi pročistila svoju dušu i formirala svoju ličnost društvene muslimanke.
Lijepog je morala
Bogobojazna žena muslimanka lijepog je morala, plemenitog suživota, darežljiva je, slatkorječiva, blagog obraćanja, dobroćudna je i druželjubiva. U svemu tome, ona za svoj uzor uzima moral plemenitog Poslanika sallallahu `alejhi we sellem o kojem svjedoči njegov sluga Enes radijellahu anhu, kad kaže:” Bio je čovjek najljepšeg morala.”[1]
To je stoga što Enes radijellahu anhu nije vidio ni kod jednog ljudskog bića moral kakav je vidio kod plemenitog Poslanika sallallahu `alejhi we sellem, niti se tim moralom može opisati ijedno ljudsko biće. Pustimo ga da nam priča o jednoj od strana morala plemenitog Poslanika sallallahu `alejhi we sellem. On priča:
“ Služio sam Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem deset godina i nikad mi nije rekao:” Uf ”, niti mi je ikad za nešto što sam uradio rekao:“ Zašto si to uradio?”, a niti mi je kad za nešto što nisam uradio rekao:” Zašto nisi ovako uradio!?” [2]
Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je bio uzvišenog morala, kao što ga je i njegov Gospodar opisao: “ Jer ti si, zaista, najljepše ćudi ” [3]. On je svojim ashabima ponavljao kakav trag ostavlja lijepa ćud u formiranju ličnosti čovjeka muslimana, kao i u podizanju njegovog stepena kod Allaha, dželle we `ala, i o njegovom visokom položaju među ljudima. O tome on kaže:
“ Najbolji ljudi među vama su oni koji su najboljeg morala-ćudi.”[4]
“ Zaista su mi od vas najdraži i sjedit će najbliže meni na Sudnjem danu oni koji su najljepše ćudi. A zaista su mi najmrži od vas i biće najudaljeniji od mene na Sudnjem danu, “sersarun” (nametljivi govornici), “ mutešeddikun” (oni koji se samodopadno prenemažu u svom govoru, oholo pokušavajući da istaknu svoju stručnost i gorljivost) i “ mutefejhikun” (oni koji pričaju ispunjenih i razvučenih usta, diveći se svome govoru i uzdižući se nad drugima).” Ashabi rekoše:” Allahov poslanče! Mi znamo ko su sersarun i mutešeddikun, ali ko su mutefejhikun?” Rekao je:” To su “ mutekebbirun” - uobraženjaci koji sebe uzdižu nad ostalima.”[5]
Časni ashabi, neka je Allah zadovoljan njima, muškarci i žene, slušali su ovu veličanstvenu Poslanikovu sallallahu `alejhi we sellem uputu o lijepom moralu, a i svojim očima su gledali živo utjelovljenje plemenitog morala u ličnosti Poslanika sallallahu `alejhi we sellem. Tako se u njihove duše urezivalo plemenito ćudoređe, koje je postajalo jednom od njihovih karakteristika i jednom od njihovih moralnih osobina. Tako je izrasla ta jedinstvena moralna generacija, u tom najboljem društvu i u najboljem vijeku.
Enes radijellahu anhu priča:
“ Vjerovjesnik je bio milostiv i niko mu ne bi došao a da mu njie obećao ili ispunio mu molbu ako je mogao. Jednom prilikom je uspostavljen namaz, te je došao neki beduin, uzeo ga za odjeću i rekao:” Ja imam jednu malu molbu i bojim se da je ne zaboravim.” Ustao je Poslanik s njime i udovoljio njegovoj molbi, a zatim je stupio u namaz.”[6]
Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem nije vidio drugog izlaza do da sasluša beduina i da udovolji njegovoj potrebi, iako je namaz već uspostavljen. On se nije ljutio zbog tog beduina koji ga je uzeo za odjeću, koji je uporno tražio da udovolji njegovoj potrebi. Postupio je tako jer je gradio moralno društvo i zato što je praktično podučavao muslimane, kako musliman treba da se ophodi prema svome bratu, čovjeku. On im je uspostavljao moralni temelj koji treba da gospodari muslimanskim društvom.
Pošto se lijepo ćudoređe-moral kod nemuslimana vraća na lijep odgoj, ispravnost razvoja i naprednog obrazovanja, onda se lijepo ćudoređe kod muslimana vraća dalje, još prije svega ovoga, do upute vjere koja je moral učinila izvanrednim svojstvom u čovjeku muslimanu. Moral podiže njegov stepen na ovome svjetu i prevagnjuje tas na njegovom mizanu na Ahiretu. Jer, na Sudnjem danu, na dan kada će se račun polagati, neće biti težeg djela na mizanu (vagi) čovjeka vjernika od lijepog ćudoređa, kao što nas o tome obavještava Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem riječima:
“ Ništa na mizanu vjernika, na Sudnjem danu, neće biti teže od lijepog ćudoređa, a uzvišen Allah, doista, prezire onoga ko bestidni razvrat čini.” [7]
Pa čak, islam je lijepo ćudoređe učinio potpunošću imana, jer smatra da su najboljeg ćudoređa ljudi čiji iman je najpotpuniji. O tome govori Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem:
“ Najpotpunijeg imana su vjernici koji su najljepšeg ćudoređa.” [8]
Islam je ljude najljepšeg ćudoređa učinio najdražim Allahovim robovima. O tome svjedoči hadis Usame bin Šurejk u kojem kaže:
“ Sjedili smo kod Vjerovjesnika sallallahu `alejhi we sellem kao da je na našim glavama ptica i niko od nas nije govorio, sve dok mu nisu došli neki ljudi i upitali:” Koji Allahovi robovi su najdraži uzvišenom Allahu?” Odgovorio je:” Oni koji su najljepšeg ćudoređa.”[9]
Nije nimalo čudno da ljudi najljepšeg ćudoređa budu ujedno i najdraži Allahu, jer je lijepo ćudoređe u islamskom šeri`atu nešto veličanstveno. To je nešto najteže što se stavlja na mizan svakog roba na Sudnjem danu. Kao što smo vidjeli, lijepo ćudoređe se izjednačava s namazom i postom, s dva velika rukna islama, kao što to potvrđuje Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem u svojim riječima:
“ Na mizan neće biti stavljeno ništa teže od lijepog ćudoređa, a lijepo ćudoređe će svoga vlasnika dovesti do stupnja posta i namaza. “[10]
U drugoj predaji stoji:
“ Doista će rob svojim lijepim ćudoređem dosegnuti stepen onoga ko posti i ko klanja.”
Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je plemenitim ashabima potvrđivao važnost lijepog ćudoređa i podsticao ih na to da se njime uljepšaju i da ga zavole. To je činio na različite načine: svojim govorom i svojim djelom, znajući koliki on trag ostavlja u odgoju karaktera, u pročišćenju duša i uljepšavanju moralnih osobina. O tome govore njegove riječi upućene Ebu Zerru:
“O Ebu Zerre! Hoćeš li da te uputim na dvije osobine koje najmanje opterećuju, a koje su na mizanu teže od bilo čega drugog?” Rekao je:” Hoću, Allahov poslaniče.” Rekao je:” Na tebi je da se lijepo ponašaš i da mnogo šutiš. Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, stvorenja se neće uljepšati ničim sličnim poput ovih osobina.”[11]
“ Lijepo ćudoređe je razvitak, a loše ćudoređe je nesreća. Dobročinstvo je produžetak života, a milosrđe sprječava neprirodnu smrt.” [12]
Jedna od Poslanikovih sallallahu `alejhi we sellem dova je:
“ Gospodaru moj, u lijepom liku si me stvorio, pa uljepšaj i moje ćudoređe.”[13]
Dova plemenitog Poslanika sallallahu `alejhi we sellem da uljepša njegovo ćudoređe, a o njemu uzvišeni Allah kaže:“ Jer ti si, zaista, najljepše ćudi “[14], dokaz je njegovog velikog pridavanja važnosti lijepom ćudoređu, kao što je i dokaz njegove tople želje da muslimani neprestano traže njegovo povećanje, bez obzira koliko se uspeli na njegovim lijepim stepenicama, kao što je njihov veličanstveni Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem tražio njegovo povećanje putem ove dove.
Lijepo ćudoređe je sveobuhvatni izraz pod kojim se podrazumijeva svako plemenito svojstvo koje krasi čovjeka, koje ga pročišćava i uzdiže, kao što su: stid, blagost, nježnost, praštanje, velikodušnost, vedrina, iskrenost, povjerljivost, savjetovanje, postojanost, čistodušje i druga lijepa moralna svojstva.
Budući da temeljiti istraživač tekstova društvenog usmjerenja u islamu pronalazi samog sebe pred veoma velikim izazovom ovih tekstova, koji podstiču na svako od ovih visokih društvenih moralnih osobina, što dokazuje cilj islama do kojeg se došlo u preciznom formiranju društvene ličnosti čovjeka muslimana, on se ne zadovoljava podacima, nego zastaje kod svakog moralnog djelića koji formira jednu od strana potpune društvene ličnosti. Ova sveobuhvatnost i potpunost ne nalaze se ni u kojem ustrojstvu društvenog odgoja, kao što se nalaze u ustrojstvu ove vjere.
Neizbježno je da istraživač, koji se bavi prikazom ličnosti žene muslimanke, zastane kod svih ovih tekstova, da se upozna s uputom, usmjerenjem i zakonodavstvom koji ga okružuju, kako bi mogao prikazati izuzetnu društvenu ličnost po kojoj se ističe čovjek musliman, bilo da se radi o muškarcu ili ženi, i da odredi navike i osobine te izvanredne ličnosti, a jedna od njih je:
Iskrena je
Žena muslimanka iskrena je sa svim ljudima, jer je razumjela islamska načela koja podstrekavaju na iskrenost, koja predstavljaju vrhunac vrijednosti i vrhunac plemenitog ćudoređa, a koja zabranjuju laž koja priprema izvore pokvarenosti, nevaljalštine i loših djela. Žena muslimanka smatra da iskrenost vodi ka dobročinstvu koje svom vlasniku dodjeljuje Džennet i da laž vodi ka razvratu koji svome vlasniku dodjeljuje Džehennem, kao što nas o tome obavještava plemeniti Poslanik sallallahu `alejhi we sellem:
“ Istina, doista, vodi dobročinstvu, a dobročinstvo vodi u Džennet. Čovjek, doista, govori istinu sve dok se kod Allaha ne upiše istinoljubivim. Laž, doista, vodi u razvrat, a razvrat vodi u Džehennem. Čovjek, doista, laže sve dok se kod Allaha ne upiše lažljivcem.”[15]
Zbog toga žena muslimanka vodi brigu o tome da bude iskrena, da se pridržava iskrenosti u svom govoru i u svojim djelima. Iskrenost, doista, predstavlja visoki stepen do kojeg dolazi bogobojazna žena muslimanka putem svoje iskrenosti i čistote duše, te se zbog toga kod svoga Gospodara upisuje istinoljubivom i počašćenom.
Lažno ne svjedoči
Čestita žena muslimanka, čiju su ličnost formirala islamska naučavanja i njegova visoka uputa, lažno ne svjedoči, jer je lažno svjedočenje zabranjeno-haram u islamskom šeri`atu:
“ Klonite se lažnog svjedočenja.“[16]
Lažno svjedočenje, izuzev njegove zabrane, zanemaruje povjerenje, šteti časti, vrijeđa ličnost onoga ko to radi i čini ga u očima ljudi izopačenim, razvratnim i bezvrijednim. Stoga islam odsječno zabranjuje ovo svojstvo kod Rahmanovih čestitih i odabranih robova, i kod muškaraca i kod žena podjednako, kao što im zabranjuje velike grijehe, jer kaže:
“ I oni koji ne svjedoče lažno, i koji, prolazeći pored onoga što ih se ne tiče, prolaze dostojanstveno.”[17]
Nema boljeg dokaza za težinu ove neposlušnosti od toga da ju je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem stavio odmah poslije dva najveća grijeha u stepenovanju neposlušnosti (asiluka), kojim se čovjek lišava blagodati imana, a to su širk - Allahu druga propisati, i neposlušnost prema roditeljima. To je muslimanima ponovio nekoliko puta, upozoravajući na to da ne zapadnu u njih, a to su najjača stanja emocija. On kaže:
“ Hoćete li da vam kažem koji je grijeh najveći?” Odgovorismo: ”Hoćemo, Allahov poslaniče.” Rekao je:” Pripisivanje Allahu druga i neposlušnost prema roditeljima.” Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je bio naslonjen, pa je sjeo i rekao:” I lažan govor i lažno svjedočenje.” Ponavljao je zadnje riječi toliko da smo pomislili:” Da hoće ušutjeti.”[18]
Savjetuje
Svjesna i bogobojazna žena muslimanka ne zadovoljava se samo čistotom svoje duše od loših osobina, nego savjetuje svaku ženu koja joj dođe, a koja je skrenula od Allahove upute. A koliko samo ima žena u ženskim društvima koje su mnogo griješne i koje imaju potrebu za tim da ih neko posavjetuje, da im skrene pažnju na pravi put kojim je Allah, dželle we `ala, naredio da se ide.
Dijeljenje savjeta od strane mudre žene muslimanke nije njena dobrovoljnost, blagonaklonost, niti plemenitost, nego je to obaveza na koju vjera podstrekava. Pa čak, sama vjera je savjetovanje, kao što nas je o tome obavijestio plemeniti Poslanik sallallahu `alejhi we sellem rječima:
“ Vjera je nasihat (dobronamjeran savjet).” Rekli smo:” A kome?” Odgovorio je Poslanik sallallahu `alejhi we sellem:” Allahu, Njegovoj Knjizi, Njegovom Poslaniku, rukovodiocima (vladarima) muslimana i općenito svim muslimanima.” [19]
Časni ashabi su se zavjetovali Poslaniku sallallahu `alejhi we sellem za namaz, zekat i savjetovanje svakog muslimana. O tome svjedoče riječi Džabira bin Abdullaha radijellahu anhu:
“ Zavjetovao sam se Allahovom poslaniku sallallahu `alejhi we sellem da ću obavljati namaz, davati zekat i da ću savjetovati svakog muslimana.”[20]
A šta ima veličanstvenije od riječi Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem koji kaže:“ Vjera je nasihat (dobronamjeran savjet).” Sažeo je i sabrao cijelu vjeru u jednu riječ - savjetovanje, kako bi svakom muslimanu ukazao na vrijednost savjetovanja i na njegov veliki trag koji ostavlja na život pojedinaca, porodica i društava. Savjetovanje se nije raširilo ni u jednom narodu, a da nisu bili upućeni na pravi put i nije nestalo savjetovanje ni u jednom narodu, a da nisu veoma mnogo zalutali.
Stoga savjetovanje i jeste bilo jedno od prvih stvari na koje se zavjetovao musliman Vjerovjesniku sallallahu `alejhi we sellem i ono dolazi nakon namaza i zekata, kao što se to vidi iz prethodnog hadisa Džabira bin Abdullah.
U izjednačavanju savjetovanja s namazom i zekatom i u zavjetovanju ovog časnog ashaba Allahovom poslaniku sallallahu `alejhi we sellem nalazi se dokaz važnosti savjetovanja na vagi djela čovjeka muslimana, kao i opasnosti od njegovog završetka na Ahiretu. Savjetovanje je i jedna od vrlih osobina iskrenog i bogobojaznog muslimana, koji vodi brigu o svom lijepom ishodu na dan kada će ljudi stati pred Gospodara svjetova.
Tako znamo da je odgovornost u islamu općenita i da obuhvata i muškarce i žene, svako od njih u njegovom društvenom okruženju. Tu odgovornost nam je pojasnio Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem u riječima:
“ Svi ste vi pastiri i svaki pastir će biti odgovoran za svoje stado. Vladar je pastir i odgovoran je za svoje stado, i čovjek je pastir u svojoj porodici i odgovoran je za svoje stado, i žena je pastirica u kući svoga muža i odgovorna je za svoje stado, i sluga je pastir u imetku svoga gospodara i odgovoran je za svoje stado. Dakle, svi ste vi pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado.”[21]
Pošto to znamo, spoznali smo odgovornost žene u pružanju savjeta svakom onom kome će koristiti njen savjet, u okruženju u kojem ona živi.
Upućuje na dobro
Bogobojazna žena muslimanka, čiju dušu je islam odgojio i koju je očistio od egoizma i ljubavi prema isticanju, upućuje na dobro otkako je saznala za njega (islam), kako bi izašao na svjetlo i kako bi ljudi imali koristi od njega. Za nju je istovjetno da li ona učinila to dobro ili neko drugi, jer ona zna da onaj ko uputi na dobro ima nagradu onoga ko ga je i učinio, kao što nas je o tome obavijestio Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem riječima:
“ Ko ukaže i povede nekoga da uradi dobro djelo, ima nagradu izvršioca.”[22]
Žena muslimanka je daleko od toga da samo za sebe prigrabi dobro, kako bi se njime hvalila pred ljudima, kao što to rade žene egoisti, koje su iskušane time da vole isticanje i hvalu. Ženi muslimanki, koja je usmjerena ka činjenju dobra, dovoljno je da zna da je njena nagrada postojana kod Allaha, dželle we `ala, u oba slučaja, a Allahova, dželle we `ala, nagrada za bogobojaznu ženu muslimanku je veća i veličanstvenija od reputacije, poznatosti i isticanja. U tome se nalazi vijest o dobru u društvu, kako bi svaki pojedinac obavio ono što mu je Allah, dželle we `ala, učinio najlakšim.
Koliko ovih duševnih nesreća je uništilo dobro u društvima, jer njihovi vlasnici umjesto drugih sami žele da učine dobro, ali njihovi uvjeti im ne omogućavaju da to sprovedu. Na taj način dobro ostaje samo kao želja, dobrobit je upropaštena, a društva su lišena tog dobra koje je kružilo u nekim glavama koje su ga skrile i prešutjele, iščekujući priliku koja će im omogućiti njegovo sprovođenje. Ali, ova prilika se neće ukazati, život će se završiti, a dobro će biti zatvoreno u njihovim mračnim glavama.
A muslimani, muškarci i žene, okreću se zadovoljstvu njihovog Gospodara i Njegovoj stabilnosti, oslobođeni od ovih nesreća, upućujući na dobro čim saznaju za njega i radosni su zbog istovjetne nagrade njihovog Gospodara, koju ima i onaj ko je učinio dobro.
Ne vara, ne obmanjuje i ne izdaje
Iskrena žena muslimanka, koja je upoznala iskrenost koja je postala jednom od njenih osobina i jednim od njenih svojstava, ne vara ljude, ne obmanjuje ih, niti ih izdaje, jer varanje, obmana i izdajstvo su ružna svojstva, koja negiraju iskrenost i ne odobravaju je. To je stoga što iskrenost zahtijeva savjetovanje, postojanost, odanost, nepristrasnost i pravičnost, a odbacuje varanje, laž, obmanjivanje, podvalu i podmuklost.
Priroda žene muslimanke, koja je napojena uputom čistoga islama, ne voli varanje, obmanu, niti izdajstvo i u tim lošim svojstvima, kod onoga ko ih posjeduje, vidi znak izvlačenja od pripadnosti islamu. Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem, u hadisu koji bilježi Muslim, kaže:
“ Ko na nas potegne oružje, nije od nas i ko nas vara nije od nas (ne pripada nama).” [23]
U drugoj Muslimovoj predaji stoji da je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem prošao (na pijaci) pored gomile hrane, te je među nju stavio svoju ruku a njegovi prsti su se od vlage ukvasili, te je rekao:
“ Šta je ovo, o vlasniče hrane?” Odgovorio je:” Pokisla je, Allahov poslaniče.” Rekao je:” Zašto je nisi stavio po vrhu kako bi je ljudi vidjeli! Ko vara, ne pripada meni. “ [24]
Muslimansko društvo se temelji na čistoći ljudskih osjećaja, savjetovanju svakog muslimana i ispunjenju obećanja datog bilo kojem njegovom pojedincu. Ako se među tim pojedincima nalazi varalica, obmanjivač ili izdajica, onda je on uljez u ovom (muslimanskom) društvu, udaljen je od njegovih članova i daleko je njihovih divnih osobina i njihovih lijepih svojstava.
Varanje, obmanu i izdaju islam ubraja u odvratene zločine koji ponižavaju svog vlasnika na ovome svijetu i potamnjuju njegovo lice na Ahiretu. Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je objavio da će svaki izdajica biti proživljen na Sudnjem danu i da će nositi zastavu svoga izdajstva, a iznad glava prisutnih upirat će u njega, obraćajući pažnju na njegovu zastavu i vikat će:
“ Na Sudnjem danu će svaki izdajnik (varalica) imati zastavu, pa će se reći:” Ovo je izdaja (prevara) tog i tog.”[25]
Kakva će to biti sramota za ljude i žene izdajice (prevarante) koji su smatrali da su dani ovili njihove prijevare, kad ono na Sudnjem danu razglasiti će se iznad glava prisutnih, a zastave njihovih prevara će biti uzdignute njihovim rukama.
A njihova sramota će biti još veća kada nađu Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem koji iščekuje i traži šefa`at-zagovorništvo kod Allaha, dželle we `ala, na ovom veličanstvenom mjestu, obznanjujući da im je Gospodar protivnik, jer su počinili gnusni zločin izdajstva (prevare), a to je, doista, veliki zločin koji prekriva svoga vlasnika i lišava ga Allahove milost i zabranjuje mu šefa`at - zagovorništvo njegovog plemnitog Poslanika kod Allaha, dželle we `ala:
“ Allah dželle we `ala kaže:” Ja ću na Sudnjem danu biti protivnik trojici ljudi: čovjeku koji zada riječ, zaklinjući se u Moje ime, pa prevari, čovjeku koji proda slobodnog čovjeka kao roba, pa potroši te pare i čovjeku koji ne dadne platu iznajmljenom radniku koji mu završi ugovoreni posao.”[26]
Iskrena žena muslimanka, koja je prihvatila istinu upute njene vjere, izbjegava svojstava varanja, obmane i izdajstva u svim njihovim oblicima, a oni su mnogobrojni u svijetu savremne žene. Ona se odriče toga da ovo svojstvo primjerni u skupini žena varalica, obmanjivača i izdajica koje Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem ubraja u munafike-licemjere:
“ Kod koga se nađu četiri svojstva, bit će čisti licemjer, a kod koga se nađe jedno od tih svojstava, naći će se kod njega svojstvo licemjerja sve dok ga ne ostavi: kada mu se nešto povjeri iznevjeri, kada govori laže, kada obeća prevari i kada se prepire prelazi svaku granicu.” [27]
Izvršava obećanje
U moralna svojstva žene muslimanke spada i izvršenje datog obećanja, jer je ono sudrug iskrenosti, ono je jedan prirodni rezultat i jedan od mnogih njegovih zrelih plodova.
Izvršenje obećanja je jedno pohvalno svojstvo koje ukazuje na savršenstvo žene koja se njime kiti. To je svojstvo koje joj pomaže da uspije u životu, da zadobije ljubav, poštovanje i uvažavanje ljudi.
Ne može se sakriti trag moralnosti izvršenja obećanja u sjemenu duhovnih i moralnih vrijednosti kod sinova i kćeri, pošto uvide da se njihove majke kite tim vrijednostima, te im tako pružaju najbolji primjer i predstavlaju najbolji uzor.
Svojstvo izvršenja obećanja, kod žene muslimanke, nije samo društvena odlika kojom se ponose njene prijateljice, vršnjakinje i drugarice. To je jedno od najboljih svojstava islamskog morala, to je svojstvo koje najviše upućuje na ispravnost imana i na iskrenost islama. O izvornosti ovog svojstva i o preporuci uljepšavanja njime, govore mnogobrojni tekstovi iz Allahove, dželle we `ala, Knjige i iz Sunneta Njegovog Poslanika sallallahu `alejhi we sellem:
“ O vjernici izvršavajte obaveze!...”[28]
“ ...I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista, odgovarati.”[29]
Ovo je, doista, stroga božanska naredba Njegovim robovima, vjernicima i vjernicama da izvršavaju obećanje i da se tog obećanja praktično pridržavaju i nema smisla da se izvlači i izbavlja iz njega. Muslimanima i muslimankama, ako prekrše sebi dato obećanje, ne dolikuje da se opravdavaju zbog toga, nego su obavezni da ga izvrše. U nekim ajetima se obećanje dodaje uz Allaha, dželle we `ala, ukazujući na Njegovu svetost i uzvišenost, kao i na obaveznost izvršenja obećanja:
“ I ispunjavajte obaveze na koje ste se Allahovim imenom obavezali ...”[30]
Islam prezire ljude i žene koji su nametljivi govornici, koji se hvale svojim obećanjima, kao i brbljivce i brbljivice, koji ništa ne poduzimaju, niti izvršavaju, niti šta sprovode:
“ O vjernici, zašto jedno govorite, a drugo radite? O, kako je Allahu mrsko kad govorite riječi koje djela ne prate.” [31]
Allah prezire svojim robovima, vjernicima i vjernicama da zapadnu u tmine besposlenog i nametljivog govorništva, darežljivog i lakomislenog obećanja, te da tako iznevjere i oslobode se svojih obećanja i opravdaju zbog njihove obaveznosti, jer to ne dolikuje vjerniku ni vjerniici. U sredini ajeta se nalazi upitno odrični oblik koji govori o toj velikoj odvratnosti za koju se kaže da Allah prezire da u nju zapadnu Njegovi robovi, vjernici, zato što nešto govore a ne rade.
Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem kaže:
“ Tri su svojstva munafika: Kada govori laže, kada obeća iznevjeri i kada mu se nešto povjeri prevari.”[32]
U Muslimovoj predaji stoji:
“ I ako posti i klanja i misli da je on, doista, musliman.” [33]
Lijep islam žene muslimanke ne sastoji se samo u obavljanju ibadeta, nego je to njena duhovna reakcija na islamsko učenje, njegov visoki moral i takođe, na njegove visoke vrijednosti, obzirom da ona čini samo ono čime je Allah, dželle we `ala, zadovoljan. U životu iskrene žene muslimanke, koja razumije učenja njene čiste vjere i koja radi po njenoj Uputi, nema prevare prilikom obećanja, nema varanja pri ophođenju s ljudima, niti obmane prilikom ugovora i sporazuma, jer sve to je suprotvo islamu i njegovim pripadnicima i nalazi se samo u moralu licemjera i licemjerki.
Neka znaju tu istinu žene koje lažu svojoj djeci, koje im nešto obećaju, pa onda iznevjere svoja obećanja, te na taj način usađuju u dušama svoje djece sjeme laži i neispunjavanja obećanja. Neka to znaju žene koje potcjenjuju obećanja i dogovore i koje ne daju težinu riječi čast, koju su same sebi oduzele. Neka znaju da ovim svojim omalovažavanjem odanosti datom obećanju, ulaze u skupinu licemjerki i neka znaju da je kazna za licemjerstvo, kao što je poznato, najniži djelovi vatre Džehennemske.
Kloni se licemjerstva
Iskrena i mudra žena muslimanka jasna je u svom govoru i svom prosuđivanju. Ona je daleko od zabranjenog licemjerstva, obmanjivanja, ulagivanja i lažnog hvalospjeva, jer iz upute svoje vjere zna da je licemjerstvo zabranjeno i da ne priliči ličnosti iskrene muslimanke.
Allahov Poslanik sallallahu `alejhi we sellem nam je postavio putokaz izlaza iz ovog groznog propadanja u glib licemjerstva i obmanjivanja, kada je članovima plemena Benu `Amir, koji su ga hvalili riječima:” Ti si naš gospodar”, rekao:” Allah je Gospodar.” Oni su nastavili: ” I najbolji si među nama po dobročinstvu i najvećeg si ugleda.” Rekao je:” Govorite onako kako vi govorite, ili jedan dio onoga kako govorite i šejtan vas neće opunomoćiti [34]. Ja ne želim da me uzdižete iznad moga stepena na koji me je Allah posatavio. Ja sam Muhammed sin Abdullahov, Njegov rob i Njegov poslanik.” [35]
Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je onima koji hvale prekinuo put prekomjerne odanosti hvalospjevu ljudi, jer među njima ima i onih koji ne zaslužuju hvalu, time što je zabranio onim koji su ga hvalili da ga opisuju kao gospodara, dobročinitelja i kao uglednog. A on je, bez sumnje, poglavar poslanika i najboljih muslimana i on je najbolji među njima, jer on zna da ako se širom otvore vrata hvalospjeva, to će prouzrokovati opasnosti licemjerstva, na što ne pristaje čisti i slobodni duh islama, kao što to ne prihvata istina na kojoj se temelji ova vjera. Poslanik sallallahu `alejhi we sellem je ashabima zabranjivao da čovjeka u lice hvale, kako onaj ko hvali ne bi bio odvučen u licemjerstvo i kako ne bi onoga ko se hvali, obuzela opojnost hvalospjeva, gordosti, oholosti i samoljublja.
El-Buhari i Muslim bilježe od Ebu Bekreta radijellahu anhu da je rekao:
“ Jedan čovjek je pohvalio drugog čovjeka kod Vjerovjesnika sallallahu `alejhi we sellem, pa je on rekao:” Teško tebi! Prerezao si vrat svome prijatelju. Prerezao si vrat svome prijatelju. “- Ponovio je to više puta, a zatim je rekao:”Ako je nužno da neko od vas pohvali svoga prijatelja, neka kaže: “ Smatram da je taj i taj takav, a Allah ga najbolje zna i ne tvrdim da iko bolje od Allaha zna kakav je on. Ja smatram da je taj - ako ga poznaje - takav i takav.”[36]
Ako je neophodno da se neko pohvali, onda ta pohvala treba biti iskrena i u skladu s tim kakva je osoba koja se hvali. Ta hvala treba biti umjerena i odmjerena, bez preuveličavanja i pretjerivanja. Samo se na taj način pročišćava društvo od epidemija licemjerstva, laži, obmanjivanja, ulagivanja i dvoličnjaštva.
El-Buhari u djelu “ El-edebul-mufred “ prenosi od Redža`, a ona od Mihdžena El-Eslemi radijellahu anhu da su Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem i Mihdžen bili u džamiji, te je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem vidio čovjeka kako klanja, čini sedždu i ruku`, pa je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem upitao:” Ko je ovaj?” Mihdžen ga je počeo hvaliti govoreći: ”Allahov poslaniče, ovo je taj i taj i taj je...” Poslanik je rekao:” Stani. Nemoj da te čuje, upropastićeš ga!”[37]
U Ahmedovoj predaji stoji:
“ Allahov vjerovjesniče! Ovaj čovjek je jedan od najboljih stanovnika Medine” ili je rekao:” Medinelja koji najviše klanja”. Allahov poslanik je rekao:” Nemoj da te čuje, upropastićeš ga - rekao je to dva ili tri puta- Vi ste ummet kojem želim ono što je lahko.” [38]
Allahov poslanik je slušanje hvalospjeva nazvao propašću, zbog dubokih duševnih tragova koje ostavlja u ljudskoj duši koja veoma voli da ga čuje. Ako se onaj kojeg hvale među ljudima uzoholi, uzdigne nos i prezrivo odvrati lice od njih i ako to ponove hvalitelji, koji su licemjerni, lažljivi i koji obmanjuju, a najviše ih ima oko uticajnih, uglednih i vladajućih ljudi, to će im postati običaj koji priziva uzbudljivu želju u njegovoj duši. Nakon toga, takva osoba prezire da čuje savjet i kritiku, a prihvata samo pohvalnu kritiku, hvalu i uzdizanje. Nakon svega toga, ne bi bilo nimalo čudno da nestane istine, da se usmrti pravednost, da se zakopa darežljivost i da nastane nered u društvu.
Zbog toga je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem naredio svojim ashabima da preteknu one koji hvale druge, kako se njihove vođe ne bi umnožile u islamskom društvu i kako se zbog njihovog mnoštva ne bi raširilo licemjerstvo, laskanje i belaj.
Časni ashabi su izbjegavali prekomjernu hvalu hvalitelja, iako su oni bili najpreči da se hvale, strahujući od njegove opasnosti i propasti i kiteći se islamskim ahlakom koji je daleko od ovih niskih i jadnih manifestacija. Prenosi se od Nafi`a radijellahu anhu i drugih ljudi, da je neki čovjek Ibnu Omeru radijellahu anhu rekao:
“ O najbolji čovječe!”, ili je rekao:” O sine najboljeg čovjeka! “ Na to mu je Ibnu Omer rekao:” Ja nisam najbolji čovjek, niti sam sin najboljeg čovjeka. Ali, ja sam jedan od Allahovih robova. Molim od Allaha i bojim Ga se. Tako mi Allaha, ni jednog čovjeka nećete uzdignuti, a da ga nećete upropastiti.”[39]
Ovo je, doista jedna veličanstvena izreka jednog časnog ashaba, istančanog islamskog osjećaja, koji se pridržava Vjerovjesnikove sallallahu `alejhi we sellem upute, kojom se krasi u svojoj tajnosti i na javi.
Plemeniti ashabi su razumjeli ovu delikatnu situaciju, na koju nije zaboravio da uputi plemeniti Poslanik sallallahu `alejhi we sellem u djelima i riječima, kao i u njihovom spasenju od licemjerstva. On im je pojasnio veliku razliku između čiste istine, radi Allahovog zadovoljstva, i između licemjerstva i obmane.
Prenosi se od Ibnu Omera da su ljudi rekli:
“ Mi ulazimo kod svojih vladara i govorimo im drugačije nego kad izađemo od njih.” Ibnu Omer je pričao:” Ovo smo ubrajali u licemjerstvo u vrijeme Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem “. [40]
Iskrenoj ženi muslimanki uputa njene vjere daje ono što će je spriječiti od propadanja u provaliju opasnog licemjerstva u koji zapadaju mnogobrojne žene ovoga vijeka, jer misle da neće preći granice laskanja. A nisu znale da postoji zabranjeno laskanje koje ih vodi, a da i ne znaju, u duboku provaliju odvratnog i pogibeljnog licemjerstva, a to se dešava nakon što prešute pojašnjenje istine (vjere), ili nakon što se prepuste hvalospjevu nekoga ko to i ne zaslužuje.
Odlikuje se stidom
Nepobitno je da je žena po prirodi stidljiva. Stid koji se ovdje podrazumijeva je kao što su to definisali učenjaci: plemenito svojstvo koje neprestano podstiče na napuštanje onoga što je ružno i na udaljavanje od uskraćivanja nečijeg prava. Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je bio najbolji primjer stidljivosti, kao što ga je opisao časni ashab Ebu Se`id El-Hudarij:
“ Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je bio stidljiviji od djevice u svojoj odaji. Kada bi vidio nešto što prezire, vidjeli bismo to na njegovom licu.”[41]
Plemeniti Poslanik je u mnogobrojnim hadisima uznosio svojstvo stida, pojašnjavajući da je ono najbolje rješenje za onoga ko ga posjeduje, kao i za društvo u kojem živi.
Prenosi se od Ibnu `Imrana Husajn radijellahu anhu da je rekao:” Rekao je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem:
“ Stid dolazi samo s dobrim (hajr)”[42]
U Muslimovoj predaji stoji:
“ Stid je svako dobro”, ili je rekao:” Svaki stid je dobro.”[43]
Prenosi se od Ebu Hurejre radijellahu anhu da je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem rekao:
“ Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliiko ogranaka (djelova), ili šezdeset i nekoliko ogranaka. Najvrijedniji je svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha, a najniži je uklanjanje prepreke (onoga što smeta) s puta, a i stid je dio imana.”[44]
Od iskrene, bogobojazne, odgojene, dobrodušne i osjećajne žene muslimanke ne dolazi riječ niti djelo koji nanose zlo ljudima ili vrijeđaju njihovu čast.
Svojstvo stida, koje je ukorijenjeno u njenoj prirodi, pojačano islamskim razumijevanjem stida odvraća je od bilo kojeg suprotstavljanja šeri`atu, odvraća je od bilo kakve devijacije u ophođenju s ljudima, ne iz stida i srama od njih, nego je to, doista, od stida prema Allahu, dželle we `ala, iz bojazni da se njen iman ne zaodjene nasiljem, jer je stid jedan od ogranaka imana. Ovo je nešto najviše do čega je mogla doći žena putem svojstva stida. Tako se žena muslimanka, koja se odlikuje stidom, razlikuje od zapadne žene koja je skinula sva njegova vela.
Čedna je i velikodušna
Ono po čemu se ističe žena muslimanka, koja razumije uputu svoje vjere, jeste čednost i velikodušnost. Ako je obuzme tjeskoba, ako je zadesi siromaštvo, ona će pribjeći saburu-strpljenju i potražit će utočište u čednosti i velikodušnosti i povećat će svoje napore u traženju izlaza iz krize i oskudice koja ju je zadesila i ni na kraj pameti joj nije da prosi, jer islam oslobađa iskrenu muslimanku od toga da se stavi u takvu situaciju i poziva je da se suzdrži, da traži od Allaha, dželle we `ala, obilje i da bude strpljiva. A Allah, dželle we `ala, će joj pomoći i učvrstit će je u strpljivosti, bogatstvu i čednosti.
“ Ko traži da se suzdrži, Allah će ga učiniti suzdržljivim. Ko traži bogatstvo, Allah će ga obogatiti, a ko traži strpljenje, Allah će ga učiniti strpljivim. Nikom nije dato ništa bolje, niti obilnije od strpljenja. “[45]
Žena, koja je obasjana uputom svoje vjere, zna da je islam u imetku bogatih učinio pravo siromašnih, na koji oni imaju pravo bez traženja zahvalnosti, zlostavljanja ili omalovažavanja. Islam traži da siromasi traže obilje u ovome pravu, te je obznanio da je gornja ruka bolja od donje ruke i da muslimani, muškarci i žene, trebaju raditi na tome da njihove ruke budu donje. To im je prikladnije, doličnje i plemenitije i u tome se nalazi podsticaj siromašnim ljudima i ženama da povećaju svoj trud i da se ne oslanjaju na sadaku i davanja. Očuvanje njihovog dostojanstva i očuvanje njihove čednosti se ispoljava u tome da se svakodnevno izlažu zlostavljanju. Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je s minbera razglasio, spominjući sadaku i suzdržanost od prošenja, da je:
“ Gornja ruka bolja od donje ruke. Gornja ruka je ona koja daje, a donja ruka je ona koja prosi.”[46]
Ne miješa se u ono što je se ne tiče
Mudra, ineligentna i svjesna žena muslimanka se ne miješa u ono što je se ne tiče, niti upire svoje oči ka nekoj od žena koje su oko nje, čačkajući i istražujući njihove karakterstike, svoj nos ne zabada u njihove lične stvari, ne miješa se u stvari koje se tiču drugih ljudi i ni izbliza, a ni izdaleka to je ne zanima, jer se zbog toga grijeh vraća njoj. Ona se kloni zavlačenja u ono što je se ne tiče, čuva se bespotrebnog govora i lakomislenog naklapanja, naprotiv, ona se pridržava morala njene čvrste vjere koja čovjeka muslimana uzdiže od beznačajnih i glupih stvari, povećava mu lijepa moralna svojstva i upućuje ga na najbolje načine u ophođenju s ljudima.
“U lijep islam nekog čovjeka ubraja se i ostavljanje onoga što ga se ne tiče.”[47]
Lijepo ćudoređe je sveobuhvatni izraz pod kojim se podrazumijeva svako plemenito svojstvo koje krasi čovjeka, koje ga pročišćava i uzdiže, kao što su: stid, blagost, nježnost, praštanje, velikodušnost, vedrina, iskrenost, povjerljivost, savjetovanje, postojanost, čistodušje i druga lijepa moralna svojstva.
Budući da temeljiti istraživač tekstova društvenog usmjerenja u islamu pronalazi samog sebe pred veoma velikim izazovom ovih tekstova, koji podstiču na svako od ovih visokih društvenih moralnih osobina, što dokazuje cilj islama do kojeg se došlo u preciznom formiranju društvene ličnosti čovjeka muslimana, on se ne zadovoljava podacima, nego zastaje kod svakog moralnog djelića koji formira jednu od strana potpune društvene ličnosti. Ova sveobuhvatnost i potpunost ne nalaze se ni u kojem ustrojstvu društvenog odgoja, kao što se nalaze u ustrojstvu ove vjere.
Neizbježno je da istraživač, koji se bavi prikazom ličnosti žene muslimanke, zastane kod svih ovih tekstova, da se upozna s uputom, usmjerenjem i zakonodavstvom koji ga okružuju, kako bi mogao prikazati izuzetnu društvenu ličnost po kojoj se ističe čovjek musliman, bilo da se radi o muškarcu ili ženi, i da odredi navike i osobine te izvanredne ličnosti, a jedna od njih je:
Iskrena je
Žena muslimanka iskrena je sa svim ljudima, jer je razumjela islamska načela koja podstrekavaju na iskrenost, koja predstavljaju vrhunac vrijednosti i vrhunac plemenitog ćudoređa, a koja zabranjuju laž koja priprema izvore pokvarenosti, nevaljalštine i loših djela. Žena muslimanka smatra da iskrenost vodi ka dobročinstvu koje svom vlasniku dodjeljuje Džennet i da laž vodi ka razvratu koji svome vlasniku dodjeljuje Džehennem, kao što nas o tome obavještava plemeniti Poslanik sallallahu `alejhi we sellem:
“ Istina, doista, vodi dobročinstvu, a dobročinstvo vodi u Džennet. Čovjek, doista, govori istinu sve dok se kod Allaha ne upiše istinoljubivim. Laž, doista, vodi u razvrat, a razvrat vodi u Džehennem. Čovjek, doista, laže sve dok se kod Allaha ne upiše lažljivcem.”[15]
Zbog toga žena muslimanka vodi brigu o tome da bude iskrena, da se pridržava iskrenosti u svom govoru i u svojim djelima. Iskrenost, doista, predstavlja visoki stepen do kojeg dolazi bogobojazna žena muslimanka putem svoje iskrenosti i čistote duše, te se zbog toga kod svoga Gospodara upisuje istinoljubivom i počašćenom.
Lažno ne svjedoči
Čestita žena muslimanka, čiju su ličnost formirala islamska naučavanja i njegova visoka uputa, lažno ne svjedoči, jer je lažno svjedočenje zabranjeno-haram u islamskom šeri`atu:
“ Klonite se lažnog svjedočenja.“[16]
Lažno svjedočenje, izuzev njegove zabrane, zanemaruje povjerenje, šteti časti, vrijeđa ličnost onoga ko to radi i čini ga u očima ljudi izopačenim, razvratnim i bezvrijednim. Stoga islam odsječno zabranjuje ovo svojstvo kod Rahmanovih čestitih i odabranih robova, i kod muškaraca i kod žena podjednako, kao što im zabranjuje velike grijehe, jer kaže:
“ I oni koji ne svjedoče lažno, i koji, prolazeći pored onoga što ih se ne tiče, prolaze dostojanstveno.”[17]
Nema boljeg dokaza za težinu ove neposlušnosti od toga da ju je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem stavio odmah poslije dva najveća grijeha u stepenovanju neposlušnosti (asiluka), kojim se čovjek lišava blagodati imana, a to su širk - Allahu druga propisati, i neposlušnost prema roditeljima. To je muslimanima ponovio nekoliko puta, upozoravajući na to da ne zapadnu u njih, a to su najjača stanja emocija. On kaže:
“ Hoćete li da vam kažem koji je grijeh najveći?” Odgovorismo: ”Hoćemo, Allahov poslaniče.” Rekao je:” Pripisivanje Allahu druga i neposlušnost prema roditeljima.” Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je bio naslonjen, pa je sjeo i rekao:” I lažan govor i lažno svjedočenje.” Ponavljao je zadnje riječi toliko da smo pomislili:” Da hoće ušutjeti.”[18]
Savjetuje
Svjesna i bogobojazna žena muslimanka ne zadovoljava se samo čistotom svoje duše od loših osobina, nego savjetuje svaku ženu koja joj dođe, a koja je skrenula od Allahove upute. A koliko samo ima žena u ženskim društvima koje su mnogo griješne i koje imaju potrebu za tim da ih neko posavjetuje, da im skrene pažnju na pravi put kojim je Allah, dželle we `ala, naredio da se ide.
Dijeljenje savjeta od strane mudre žene muslimanke nije njena dobrovoljnost, blagonaklonost, niti plemenitost, nego je to obaveza na koju vjera podstrekava. Pa čak, sama vjera je savjetovanje, kao što nas je o tome obavijestio plemeniti Poslanik sallallahu `alejhi we sellem rječima:
“ Vjera je nasihat (dobronamjeran savjet).” Rekli smo:” A kome?” Odgovorio je Poslanik sallallahu `alejhi we sellem:” Allahu, Njegovoj Knjizi, Njegovom Poslaniku, rukovodiocima (vladarima) muslimana i općenito svim muslimanima.” [19]
Časni ashabi su se zavjetovali Poslaniku sallallahu `alejhi we sellem za namaz, zekat i savjetovanje svakog muslimana. O tome svjedoče riječi Džabira bin Abdullaha radijellahu anhu:
“ Zavjetovao sam se Allahovom poslaniku sallallahu `alejhi we sellem da ću obavljati namaz, davati zekat i da ću savjetovati svakog muslimana.”[20]
A šta ima veličanstvenije od riječi Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem koji kaže:“ Vjera je nasihat (dobronamjeran savjet).” Sažeo je i sabrao cijelu vjeru u jednu riječ - savjetovanje, kako bi svakom muslimanu ukazao na vrijednost savjetovanja i na njegov veliki trag koji ostavlja na život pojedinaca, porodica i društava. Savjetovanje se nije raširilo ni u jednom narodu, a da nisu bili upućeni na pravi put i nije nestalo savjetovanje ni u jednom narodu, a da nisu veoma mnogo zalutali.
Stoga savjetovanje i jeste bilo jedno od prvih stvari na koje se zavjetovao musliman Vjerovjesniku sallallahu `alejhi we sellem i ono dolazi nakon namaza i zekata, kao što se to vidi iz prethodnog hadisa Džabira bin Abdullah.
U izjednačavanju savjetovanja s namazom i zekatom i u zavjetovanju ovog časnog ashaba Allahovom poslaniku sallallahu `alejhi we sellem nalazi se dokaz važnosti savjetovanja na vagi djela čovjeka muslimana, kao i opasnosti od njegovog završetka na Ahiretu. Savjetovanje je i jedna od vrlih osobina iskrenog i bogobojaznog muslimana, koji vodi brigu o svom lijepom ishodu na dan kada će ljudi stati pred Gospodara svjetova.
Tako znamo da je odgovornost u islamu općenita i da obuhvata i muškarce i žene, svako od njih u njegovom društvenom okruženju. Tu odgovornost nam je pojasnio Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem u riječima:
“ Svi ste vi pastiri i svaki pastir će biti odgovoran za svoje stado. Vladar je pastir i odgovoran je za svoje stado, i čovjek je pastir u svojoj porodici i odgovoran je za svoje stado, i žena je pastirica u kući svoga muža i odgovorna je za svoje stado, i sluga je pastir u imetku svoga gospodara i odgovoran je za svoje stado. Dakle, svi ste vi pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado.”[21]
Pošto to znamo, spoznali smo odgovornost žene u pružanju savjeta svakom onom kome će koristiti njen savjet, u okruženju u kojem ona živi.
Upućuje na dobro
Bogobojazna žena muslimanka, čiju dušu je islam odgojio i koju je očistio od egoizma i ljubavi prema isticanju, upućuje na dobro otkako je saznala za njega (islam), kako bi izašao na svjetlo i kako bi ljudi imali koristi od njega. Za nju je istovjetno da li ona učinila to dobro ili neko drugi, jer ona zna da onaj ko uputi na dobro ima nagradu onoga ko ga je i učinio, kao što nas je o tome obavijestio Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem riječima:
“ Ko ukaže i povede nekoga da uradi dobro djelo, ima nagradu izvršioca.”[22]
Žena muslimanka je daleko od toga da samo za sebe prigrabi dobro, kako bi se njime hvalila pred ljudima, kao što to rade žene egoisti, koje su iskušane time da vole isticanje i hvalu. Ženi muslimanki, koja je usmjerena ka činjenju dobra, dovoljno je da zna da je njena nagrada postojana kod Allaha, dželle we `ala, u oba slučaja, a Allahova, dželle we `ala, nagrada za bogobojaznu ženu muslimanku je veća i veličanstvenija od reputacije, poznatosti i isticanja. U tome se nalazi vijest o dobru u društvu, kako bi svaki pojedinac obavio ono što mu je Allah, dželle we `ala, učinio najlakšim.
Koliko ovih duševnih nesreća je uništilo dobro u društvima, jer njihovi vlasnici umjesto drugih sami žele da učine dobro, ali njihovi uvjeti im ne omogućavaju da to sprovedu. Na taj način dobro ostaje samo kao želja, dobrobit je upropaštena, a društva su lišena tog dobra koje je kružilo u nekim glavama koje su ga skrile i prešutjele, iščekujući priliku koja će im omogućiti njegovo sprovođenje. Ali, ova prilika se neće ukazati, život će se završiti, a dobro će biti zatvoreno u njihovim mračnim glavama.
A muslimani, muškarci i žene, okreću se zadovoljstvu njihovog Gospodara i Njegovoj stabilnosti, oslobođeni od ovih nesreća, upućujući na dobro čim saznaju za njega i radosni su zbog istovjetne nagrade njihovog Gospodara, koju ima i onaj ko je učinio dobro.
Ne vara, ne obmanjuje i ne izdaje
Iskrena žena muslimanka, koja je upoznala iskrenost koja je postala jednom od njenih osobina i jednim od njenih svojstava, ne vara ljude, ne obmanjuje ih, niti ih izdaje, jer varanje, obmana i izdajstvo su ružna svojstva, koja negiraju iskrenost i ne odobravaju je. To je stoga što iskrenost zahtijeva savjetovanje, postojanost, odanost, nepristrasnost i pravičnost, a odbacuje varanje, laž, obmanjivanje, podvalu i podmuklost.
Priroda žene muslimanke, koja je napojena uputom čistoga islama, ne voli varanje, obmanu, niti izdajstvo i u tim lošim svojstvima, kod onoga ko ih posjeduje, vidi znak izvlačenja od pripadnosti islamu. Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem, u hadisu koji bilježi Muslim, kaže:
“ Ko na nas potegne oružje, nije od nas i ko nas vara nije od nas (ne pripada nama).” [23]
U drugoj Muslimovoj predaji stoji da je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem prošao (na pijaci) pored gomile hrane, te je među nju stavio svoju ruku a njegovi prsti su se od vlage ukvasili, te je rekao:
“ Šta je ovo, o vlasniče hrane?” Odgovorio je:” Pokisla je, Allahov poslaniče.” Rekao je:” Zašto je nisi stavio po vrhu kako bi je ljudi vidjeli! Ko vara, ne pripada meni. “ [24]
Muslimansko društvo se temelji na čistoći ljudskih osjećaja, savjetovanju svakog muslimana i ispunjenju obećanja datog bilo kojem njegovom pojedincu. Ako se među tim pojedincima nalazi varalica, obmanjivač ili izdajica, onda je on uljez u ovom (muslimanskom) društvu, udaljen je od njegovih članova i daleko je njihovih divnih osobina i njihovih lijepih svojstava.
Varanje, obmanu i izdaju islam ubraja u odvratene zločine koji ponižavaju svog vlasnika na ovome svijetu i potamnjuju njegovo lice na Ahiretu. Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je objavio da će svaki izdajica biti proživljen na Sudnjem danu i da će nositi zastavu svoga izdajstva, a iznad glava prisutnih upirat će u njega, obraćajući pažnju na njegovu zastavu i vikat će:
“ Na Sudnjem danu će svaki izdajnik (varalica) imati zastavu, pa će se reći:” Ovo je izdaja (prevara) tog i tog.”[25]
Kakva će to biti sramota za ljude i žene izdajice (prevarante) koji su smatrali da su dani ovili njihove prijevare, kad ono na Sudnjem danu razglasiti će se iznad glava prisutnih, a zastave njihovih prevara će biti uzdignute njihovim rukama.
A njihova sramota će biti još veća kada nađu Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem koji iščekuje i traži šefa`at-zagovorništvo kod Allaha, dželle we `ala, na ovom veličanstvenom mjestu, obznanjujući da im je Gospodar protivnik, jer su počinili gnusni zločin izdajstva (prevare), a to je, doista, veliki zločin koji prekriva svoga vlasnika i lišava ga Allahove milost i zabranjuje mu šefa`at - zagovorništvo njegovog plemnitog Poslanika kod Allaha, dželle we `ala:
“ Allah dželle we `ala kaže:” Ja ću na Sudnjem danu biti protivnik trojici ljudi: čovjeku koji zada riječ, zaklinjući se u Moje ime, pa prevari, čovjeku koji proda slobodnog čovjeka kao roba, pa potroši te pare i čovjeku koji ne dadne platu iznajmljenom radniku koji mu završi ugovoreni posao.”[26]
Iskrena žena muslimanka, koja je prihvatila istinu upute njene vjere, izbjegava svojstava varanja, obmane i izdajstva u svim njihovim oblicima, a oni su mnogobrojni u svijetu savremne žene. Ona se odriče toga da ovo svojstvo primjerni u skupini žena varalica, obmanjivača i izdajica koje Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem ubraja u munafike-licemjere:
“ Kod koga se nađu četiri svojstva, bit će čisti licemjer, a kod koga se nađe jedno od tih svojstava, naći će se kod njega svojstvo licemjerja sve dok ga ne ostavi: kada mu se nešto povjeri iznevjeri, kada govori laže, kada obeća prevari i kada se prepire prelazi svaku granicu.” [27]
Izvršava obećanje
U moralna svojstva žene muslimanke spada i izvršenje datog obećanja, jer je ono sudrug iskrenosti, ono je jedan prirodni rezultat i jedan od mnogih njegovih zrelih plodova.
Izvršenje obećanja je jedno pohvalno svojstvo koje ukazuje na savršenstvo žene koja se njime kiti. To je svojstvo koje joj pomaže da uspije u životu, da zadobije ljubav, poštovanje i uvažavanje ljudi.
Ne može se sakriti trag moralnosti izvršenja obećanja u sjemenu duhovnih i moralnih vrijednosti kod sinova i kćeri, pošto uvide da se njihove majke kite tim vrijednostima, te im tako pružaju najbolji primjer i predstavlaju najbolji uzor.
Svojstvo izvršenja obećanja, kod žene muslimanke, nije samo društvena odlika kojom se ponose njene prijateljice, vršnjakinje i drugarice. To je jedno od najboljih svojstava islamskog morala, to je svojstvo koje najviše upućuje na ispravnost imana i na iskrenost islama. O izvornosti ovog svojstva i o preporuci uljepšavanja njime, govore mnogobrojni tekstovi iz Allahove, dželle we `ala, Knjige i iz Sunneta Njegovog Poslanika sallallahu `alejhi we sellem:
“ O vjernici izvršavajte obaveze!...”[28]
“ ...I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista, odgovarati.”[29]
Ovo je, doista, stroga božanska naredba Njegovim robovima, vjernicima i vjernicama da izvršavaju obećanje i da se tog obećanja praktično pridržavaju i nema smisla da se izvlači i izbavlja iz njega. Muslimanima i muslimankama, ako prekrše sebi dato obećanje, ne dolikuje da se opravdavaju zbog toga, nego su obavezni da ga izvrše. U nekim ajetima se obećanje dodaje uz Allaha, dželle we `ala, ukazujući na Njegovu svetost i uzvišenost, kao i na obaveznost izvršenja obećanja:
“ I ispunjavajte obaveze na koje ste se Allahovim imenom obavezali ...”[30]
Islam prezire ljude i žene koji su nametljivi govornici, koji se hvale svojim obećanjima, kao i brbljivce i brbljivice, koji ništa ne poduzimaju, niti izvršavaju, niti šta sprovode:
“ O vjernici, zašto jedno govorite, a drugo radite? O, kako je Allahu mrsko kad govorite riječi koje djela ne prate.” [31]
Allah prezire svojim robovima, vjernicima i vjernicama da zapadnu u tmine besposlenog i nametljivog govorništva, darežljivog i lakomislenog obećanja, te da tako iznevjere i oslobode se svojih obećanja i opravdaju zbog njihove obaveznosti, jer to ne dolikuje vjerniku ni vjerniici. U sredini ajeta se nalazi upitno odrični oblik koji govori o toj velikoj odvratnosti za koju se kaže da Allah prezire da u nju zapadnu Njegovi robovi, vjernici, zato što nešto govore a ne rade.
Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem kaže:
“ Tri su svojstva munafika: Kada govori laže, kada obeća iznevjeri i kada mu se nešto povjeri prevari.”[32]
U Muslimovoj predaji stoji:
“ I ako posti i klanja i misli da je on, doista, musliman.” [33]
Lijep islam žene muslimanke ne sastoji se samo u obavljanju ibadeta, nego je to njena duhovna reakcija na islamsko učenje, njegov visoki moral i takođe, na njegove visoke vrijednosti, obzirom da ona čini samo ono čime je Allah, dželle we `ala, zadovoljan. U životu iskrene žene muslimanke, koja razumije učenja njene čiste vjere i koja radi po njenoj Uputi, nema prevare prilikom obećanja, nema varanja pri ophođenju s ljudima, niti obmane prilikom ugovora i sporazuma, jer sve to je suprotvo islamu i njegovim pripadnicima i nalazi se samo u moralu licemjera i licemjerki.
Neka znaju tu istinu žene koje lažu svojoj djeci, koje im nešto obećaju, pa onda iznevjere svoja obećanja, te na taj način usađuju u dušama svoje djece sjeme laži i neispunjavanja obećanja. Neka to znaju žene koje potcjenjuju obećanja i dogovore i koje ne daju težinu riječi čast, koju su same sebi oduzele. Neka znaju da ovim svojim omalovažavanjem odanosti datom obećanju, ulaze u skupinu licemjerki i neka znaju da je kazna za licemjerstvo, kao što je poznato, najniži djelovi vatre Džehennemske.
Kloni se licemjerstva
Iskrena i mudra žena muslimanka jasna je u svom govoru i svom prosuđivanju. Ona je daleko od zabranjenog licemjerstva, obmanjivanja, ulagivanja i lažnog hvalospjeva, jer iz upute svoje vjere zna da je licemjerstvo zabranjeno i da ne priliči ličnosti iskrene muslimanke.
Allahov Poslanik sallallahu `alejhi we sellem nam je postavio putokaz izlaza iz ovog groznog propadanja u glib licemjerstva i obmanjivanja, kada je članovima plemena Benu `Amir, koji su ga hvalili riječima:” Ti si naš gospodar”, rekao:” Allah je Gospodar.” Oni su nastavili: ” I najbolji si među nama po dobročinstvu i najvećeg si ugleda.” Rekao je:” Govorite onako kako vi govorite, ili jedan dio onoga kako govorite i šejtan vas neće opunomoćiti [34]. Ja ne želim da me uzdižete iznad moga stepena na koji me je Allah posatavio. Ja sam Muhammed sin Abdullahov, Njegov rob i Njegov poslanik.” [35]
Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je onima koji hvale prekinuo put prekomjerne odanosti hvalospjevu ljudi, jer među njima ima i onih koji ne zaslužuju hvalu, time što je zabranio onim koji su ga hvalili da ga opisuju kao gospodara, dobročinitelja i kao uglednog. A on je, bez sumnje, poglavar poslanika i najboljih muslimana i on je najbolji među njima, jer on zna da ako se širom otvore vrata hvalospjeva, to će prouzrokovati opasnosti licemjerstva, na što ne pristaje čisti i slobodni duh islama, kao što to ne prihvata istina na kojoj se temelji ova vjera. Poslanik sallallahu `alejhi we sellem je ashabima zabranjivao da čovjeka u lice hvale, kako onaj ko hvali ne bi bio odvučen u licemjerstvo i kako ne bi onoga ko se hvali, obuzela opojnost hvalospjeva, gordosti, oholosti i samoljublja.
El-Buhari i Muslim bilježe od Ebu Bekreta radijellahu anhu da je rekao:
“ Jedan čovjek je pohvalio drugog čovjeka kod Vjerovjesnika sallallahu `alejhi we sellem, pa je on rekao:” Teško tebi! Prerezao si vrat svome prijatelju. Prerezao si vrat svome prijatelju. “- Ponovio je to više puta, a zatim je rekao:”Ako je nužno da neko od vas pohvali svoga prijatelja, neka kaže: “ Smatram da je taj i taj takav, a Allah ga najbolje zna i ne tvrdim da iko bolje od Allaha zna kakav je on. Ja smatram da je taj - ako ga poznaje - takav i takav.”[36]
Ako je neophodno da se neko pohvali, onda ta pohvala treba biti iskrena i u skladu s tim kakva je osoba koja se hvali. Ta hvala treba biti umjerena i odmjerena, bez preuveličavanja i pretjerivanja. Samo se na taj način pročišćava društvo od epidemija licemjerstva, laži, obmanjivanja, ulagivanja i dvoličnjaštva.
El-Buhari u djelu “ El-edebul-mufred “ prenosi od Redža`, a ona od Mihdžena El-Eslemi radijellahu anhu da su Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem i Mihdžen bili u džamiji, te je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem vidio čovjeka kako klanja, čini sedždu i ruku`, pa je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem upitao:” Ko je ovaj?” Mihdžen ga je počeo hvaliti govoreći: ”Allahov poslaniče, ovo je taj i taj i taj je...” Poslanik je rekao:” Stani. Nemoj da te čuje, upropastićeš ga!”[37]
U Ahmedovoj predaji stoji:
“ Allahov vjerovjesniče! Ovaj čovjek je jedan od najboljih stanovnika Medine” ili je rekao:” Medinelja koji najviše klanja”. Allahov poslanik je rekao:” Nemoj da te čuje, upropastićeš ga - rekao je to dva ili tri puta- Vi ste ummet kojem želim ono što je lahko.” [38]
Allahov poslanik je slušanje hvalospjeva nazvao propašću, zbog dubokih duševnih tragova koje ostavlja u ljudskoj duši koja veoma voli da ga čuje. Ako se onaj kojeg hvale među ljudima uzoholi, uzdigne nos i prezrivo odvrati lice od njih i ako to ponove hvalitelji, koji su licemjerni, lažljivi i koji obmanjuju, a najviše ih ima oko uticajnih, uglednih i vladajućih ljudi, to će im postati običaj koji priziva uzbudljivu želju u njegovoj duši. Nakon toga, takva osoba prezire da čuje savjet i kritiku, a prihvata samo pohvalnu kritiku, hvalu i uzdizanje. Nakon svega toga, ne bi bilo nimalo čudno da nestane istine, da se usmrti pravednost, da se zakopa darežljivost i da nastane nered u društvu.
Zbog toga je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem naredio svojim ashabima da preteknu one koji hvale druge, kako se njihove vođe ne bi umnožile u islamskom društvu i kako se zbog njihovog mnoštva ne bi raširilo licemjerstvo, laskanje i belaj.
Časni ashabi su izbjegavali prekomjernu hvalu hvalitelja, iako su oni bili najpreči da se hvale, strahujući od njegove opasnosti i propasti i kiteći se islamskim ahlakom koji je daleko od ovih niskih i jadnih manifestacija. Prenosi se od Nafi`a radijellahu anhu i drugih ljudi, da je neki čovjek Ibnu Omeru radijellahu anhu rekao:
“ O najbolji čovječe!”, ili je rekao:” O sine najboljeg čovjeka! “ Na to mu je Ibnu Omer rekao:” Ja nisam najbolji čovjek, niti sam sin najboljeg čovjeka. Ali, ja sam jedan od Allahovih robova. Molim od Allaha i bojim Ga se. Tako mi Allaha, ni jednog čovjeka nećete uzdignuti, a da ga nećete upropastiti.”[39]
Ovo je, doista jedna veličanstvena izreka jednog časnog ashaba, istančanog islamskog osjećaja, koji se pridržava Vjerovjesnikove sallallahu `alejhi we sellem upute, kojom se krasi u svojoj tajnosti i na javi.
Plemeniti ashabi su razumjeli ovu delikatnu situaciju, na koju nije zaboravio da uputi plemeniti Poslanik sallallahu `alejhi we sellem u djelima i riječima, kao i u njihovom spasenju od licemjerstva. On im je pojasnio veliku razliku između čiste istine, radi Allahovog zadovoljstva, i između licemjerstva i obmane.
Prenosi se od Ibnu Omera da su ljudi rekli:
“ Mi ulazimo kod svojih vladara i govorimo im drugačije nego kad izađemo od njih.” Ibnu Omer je pričao:” Ovo smo ubrajali u licemjerstvo u vrijeme Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem “. [40]
Iskrenoj ženi muslimanki uputa njene vjere daje ono što će je spriječiti od propadanja u provaliju opasnog licemjerstva u koji zapadaju mnogobrojne žene ovoga vijeka, jer misle da neće preći granice laskanja. A nisu znale da postoji zabranjeno laskanje koje ih vodi, a da i ne znaju, u duboku provaliju odvratnog i pogibeljnog licemjerstva, a to se dešava nakon što prešute pojašnjenje istine (vjere), ili nakon što se prepuste hvalospjevu nekoga ko to i ne zaslužuje.
Odlikuje se stidom
Nepobitno je da je žena po prirodi stidljiva. Stid koji se ovdje podrazumijeva je kao što su to definisali učenjaci: plemenito svojstvo koje neprestano podstiče na napuštanje onoga što je ružno i na udaljavanje od uskraćivanja nečijeg prava. Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je bio najbolji primjer stidljivosti, kao što ga je opisao časni ashab Ebu Se`id El-Hudarij:
“ Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je bio stidljiviji od djevice u svojoj odaji. Kada bi vidio nešto što prezire, vidjeli bismo to na njegovom licu.”[41]
Plemeniti Poslanik je u mnogobrojnim hadisima uznosio svojstvo stida, pojašnjavajući da je ono najbolje rješenje za onoga ko ga posjeduje, kao i za društvo u kojem živi.
Prenosi se od Ibnu `Imrana Husajn radijellahu anhu da je rekao:” Rekao je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem:
“ Stid dolazi samo s dobrim (hajr)”[42]
U Muslimovoj predaji stoji:
“ Stid je svako dobro”, ili je rekao:” Svaki stid je dobro.”[43]
Prenosi se od Ebu Hurejre radijellahu anhu da je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem rekao:
“ Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliiko ogranaka (djelova), ili šezdeset i nekoliko ogranaka. Najvrijedniji je svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha, a najniži je uklanjanje prepreke (onoga što smeta) s puta, a i stid je dio imana.”[44]
Od iskrene, bogobojazne, odgojene, dobrodušne i osjećajne žene muslimanke ne dolazi riječ niti djelo koji nanose zlo ljudima ili vrijeđaju njihovu čast.
Svojstvo stida, koje je ukorijenjeno u njenoj prirodi, pojačano islamskim razumijevanjem stida odvraća je od bilo kojeg suprotstavljanja šeri`atu, odvraća je od bilo kakve devijacije u ophođenju s ljudima, ne iz stida i srama od njih, nego je to, doista, od stida prema Allahu, dželle we `ala, iz bojazni da se njen iman ne zaodjene nasiljem, jer je stid jedan od ogranaka imana. Ovo je nešto najviše do čega je mogla doći žena putem svojstva stida. Tako se žena muslimanka, koja se odlikuje stidom, razlikuje od zapadne žene koja je skinula sva njegova vela.
Čedna je i velikodušna
Ono po čemu se ističe žena muslimanka, koja razumije uputu svoje vjere, jeste čednost i velikodušnost. Ako je obuzme tjeskoba, ako je zadesi siromaštvo, ona će pribjeći saburu-strpljenju i potražit će utočište u čednosti i velikodušnosti i povećat će svoje napore u traženju izlaza iz krize i oskudice koja ju je zadesila i ni na kraj pameti joj nije da prosi, jer islam oslobađa iskrenu muslimanku od toga da se stavi u takvu situaciju i poziva je da se suzdrži, da traži od Allaha, dželle we `ala, obilje i da bude strpljiva. A Allah, dželle we `ala, će joj pomoći i učvrstit će je u strpljivosti, bogatstvu i čednosti.
“ Ko traži da se suzdrži, Allah će ga učiniti suzdržljivim. Ko traži bogatstvo, Allah će ga obogatiti, a ko traži strpljenje, Allah će ga učiniti strpljivim. Nikom nije dato ništa bolje, niti obilnije od strpljenja. “[45]
Žena, koja je obasjana uputom svoje vjere, zna da je islam u imetku bogatih učinio pravo siromašnih, na koji oni imaju pravo bez traženja zahvalnosti, zlostavljanja ili omalovažavanja. Islam traži da siromasi traže obilje u ovome pravu, te je obznanio da je gornja ruka bolja od donje ruke i da muslimani, muškarci i žene, trebaju raditi na tome da njihove ruke budu donje. To im je prikladnije, doličnje i plemenitije i u tome se nalazi podsticaj siromašnim ljudima i ženama da povećaju svoj trud i da se ne oslanjaju na sadaku i davanja. Očuvanje njihovog dostojanstva i očuvanje njihove čednosti se ispoljava u tome da se svakodnevno izlažu zlostavljanju. Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je s minbera razglasio, spominjući sadaku i suzdržanost od prošenja, da je:
“ Gornja ruka bolja od donje ruke. Gornja ruka je ona koja daje, a donja ruka je ona koja prosi.”[46]
Ne miješa se u ono što je se ne tiče
Mudra, ineligentna i svjesna žena muslimanka se ne miješa u ono što je se ne tiče, niti upire svoje oči ka nekoj od žena koje su oko nje, čačkajući i istražujući njihove karakterstike, svoj nos ne zabada u njihove lične stvari, ne miješa se u stvari koje se tiču drugih ljudi i ni izbliza, a ni izdaleka to je ne zanima, jer se zbog toga grijeh vraća njoj. Ona se kloni zavlačenja u ono što je se ne tiče, čuva se bespotrebnog govora i lakomislenog naklapanja, naprotiv, ona se pridržava morala njene čvrste vjere koja čovjeka muslimana uzdiže od beznačajnih i glupih stvari, povećava mu lijepa moralna svojstva i upućuje ga na najbolje načine u ophođenju s ljudima.
“U lijep islam nekog čovjeka ubraja se i ostavljanje onoga što ga se ne tiče.”[47]
Od Ebu Hurejre radijellahu anhu se prenosi da je rekao:” Rekao je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem:
“ Allah, dželle we `ala, je zadovoljan da se kod vas nađe troje, a prezire da se kod vas nađe troje. Zadovoljan je: da samo Njega obožavate, da mu ništa ravnim ne smatrate ii da se svi držite Allahovog užeta i da se ne razilazite. Kod vas prezire: rekla-kazala, da mnogo prosite i da uzaludno trošite imetak.”[48]
U društvu koje živi po božanskoj uputi, a koje islam razvija, nema osnove za rekla-kazala, niti za prošenje, kao ni za zalaženje u privatne stvari ljudi, jer njegovi članovi, muškarci i žene, zauzeti su stvarima koje su važnije i veće od toga. Oni su zauzeti obavljanjem njihove poslanice u životu, svako u svom okruženju i u okviru svojih kompetencija, kako bi sve svoje napore usmjerili ka ostvarenju Allahove “Riječi” na Zemlji i kako bi raširili vrijednosti islama među ljudima. A oni koji se zalažu za ova značajna djela, ne nalaze vremena za upuštanje u te grijehe.
Izbjegava zadiranje u čast ljudi i ispitivanje slabosti
Bogobojazna žena muslimanka svoj jezik čuva od ispitivanja ljudskih nedostataka i od zadiranja u njihovu čast, kao što prezire da širi ovakve priče u islamskom društvu. Ona slijedi usmjerenje časnog Kur`ana i čistog Sunneta koji ljudima i ženama koji šire fesad-nered i koji kaljaju čast ljudi nagovještavaju žestoku kaznu na ovome i na budućem svijetu:
“ One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna na ovome i na onome svijetu; ...”[49]
Onaj ko zadire u čast ljudi i širi bestidne glasine u društvu, isti je kao i onaj ko čini to bestidno djelo, kao što o tome kaže Alija bin Ebi Talib radijellahu anhu:
“ Onaj ko bestidno govori i onaj ko to širi, istovjetni su u grijehu.”[50]
Žena muslimanka, koja je svjesna upute svoje vjere, zna da liječenje ljudske slabosti kod nekih tolerantnih žena i žena s nedostatcima, ne može biti putem ispitivanja njihovih nedostataka i mahana, kao ni putem njihovog širenja i upoznavanja društva s njima, nego biva tako da im se uputi lijep savjet, da im se u lijepom svjetlu predstavi pokornost prema Allahu, dželle we `ala, i da im se u ružnom svjetlu prikaže nepokornost Allahu, bez klevetanja, konfrontacija ili prkošenja. Ugodom riječju, lijepim savjetom i lijepim izlaganjem istine, otvaraju se zasuni na srcu, duše bivaju vođene, a dijelovi tijela su pokorni. Stoga je uzvišeni Allah zabranio da se uhodi, da se istražuju nedostaci muslimana i muslimanki, riječima:
“ ... I ne uhodite jedni druge..”[51]
Obznanjivanje nedostataka ljudi i žena, ispitivanje njihovih slabosti, njihovo uhođenje i ogovaranje, ne samo da sve ovo njima nanosi štetu, nego nanosi štetu i velikom društvu u kojem žive. Zato je Kur`an žestok u svom obećanju kazne za one koji vole da šire bestidni govor u društvu. Ukoliko se raširi razvrat u društvu, umnoži ogovaranje, glasine, tračevi i sumnje u njeg će se uvući bolest raspada, a zapadanje u nepokornost bit će nevažna dušama, pokidat će se sve veze bratstva, a među njegovim članovima će se pojaviti neprijateljstvo, prijezir, mržnja a fesad će postati sveobuhvatan. Na ovo upućuje Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem riječima:
“ Ako budeš istraživao nedostatke ljudi, obeščastit ćeš ih ili si namjeravao da ih obeščastiš.”[52]
Zbog svega ovoga Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je žestoko zabranio da se kalja čast i da se istražuju nedostatci. On je zaprijetio onome ko je u tome nemaran da će ga razotkriti i osramotiti, makar tražio utočište u svojoj kući.
“ Ne nanosite zlo Allahovim robovima, ne sramotite ih i ne tražite njihove nedostatke, jer onaj ko bude tražio nedostatak svoga brata muslimana, Allah će tražiti njegov nedostatak sve dok ga ne osramoti u njegovoj kući . “[53]
Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem se veoma srdio na one koji suvišno govore, na podozrive, sumnjivce i na one koji ugrožavaju reputaciju i čast ljudi i njegova časna duša se uznemiri svaki put kada do njega dođe vijest o drznicima koji su nanosili zlo drugima. Ibnu `Abbas opisuje ljutnju plemenitog Poslanika sallallahu `alejhi we sellem i njegovu žestinu prema onim ljudima i ženama koji kaljaju čast i ugled ljudi:
“ Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je držao hutbu kada je saopštio oslobođenim robinjama koje su bile u svojim odajama. Rekao im je:” O vi koji vjerujete samo svojim jezikom i u čija srca iman nije još ušao, ne pratite i ne istražujte mahane muslimana, jer ko bude istraživao mahane svoga brata muslimana, Allah će razotkriti njegove mahane. A čiju On mahanu istraži razotkriće ga, makar i u njegovoj kući.”[54]
To je, doista, paklena hutba u kojoj se duša plemenitog poslanika rasplamsala tako da seobraća oslobođenim robinjama koje su bile u svojim odajama, a započeo ju je ovom opasnom konstrukcijom:” O vi koji vjerujete samo svojim jezikom i u čija srca iman nije još ušao”. Ima li teže pogreške! Ima li većeg grijeha! Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem lišava imana one ljude i žene koji ugrožavaju čast i ugled ljudi.
Daleko je od licemjerja
Mudra, dalekovida žena muslimanka ne zapada u more licemjerstva i hvalisanja, jer svojom sviješću o uputi svoje vjere, ona nalazi spas i odbranu. Ona je iz svoje vjere naučila da je bit srži ove vjere iskreno vjerovanje u Allaha, riječima i djelom, kao što je naučila da bilo kakav trag licemjerstva poništava nagradu, briše djelo i svome vlasniku priprema poniženje na Sudnjem danu.
Stoga i jeste robovanje Allahu, dželle we `ala, cilj stvaranja ljudi i džina, kao što to Uzvišeni kaže:
“ Džinove i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju“.[55]
Ovo robovanje Allah prihvata samo ako je iskreno u Njegovo ime:
“A naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, ...”[56]
Kada djelo žene muslimanke pokvari licemjerstvo, ili hvalisanje i traženje prestiža, ili slava i čuvenost i njeno djelo se pokvari i propadne. Potvrda tome nalazi se u kur`anskom jasnom i konačnom upozorenju, upućenom ljudima koji troše svoj imetak, a koji svoju milostinju prate prigovaranjem i uvredama, čime vrijeđaju čast onih koji su potrebni i koji su uzeli tu milostinju:
“ O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama, kao što to čine oni koji troše imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet; oni su slični litici sa oskudnom zemljom kad se na nju sruči pljusak, pa je ogoli; oni neće dobiti nikavu nagradu za ono što su radili. - A onima koji neće da vjeruju Allaha neće ukazati na pravi put.”[57]
Riječ prigovora na onome što se da siromasima nosi nagradu za tu milostinju, kao što voda nosi prašinu s glatkog kamena na koji pada. A jezovito tumačenje dolazi u narednom ajetu, pojašnjavajući da ti licemjeri ne zaslužuju Allahovu uputu i da se oni ubrajaju u skupinu kafira-nevjernika.
To je stoga što je cilj licemjera da se pokažu pred ljudima činjenjem dobrih djela i njima nije važno Allahovo, dželle we `ala, zadovoljstvo. Allah, dželle we `ala, nam priča o njihovom stanju, riječima:
“ ... I samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spominju.”[58]
Tako im njihovo djelo biva odbijenim, jer su Allahu sudruga pripisali, a Allah prima samo djela koja su iskrena i jedino u ime Allaha, kao što se to navodi u hadisu Ebu Hurejre koji je rekao:” Čuo sam Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem da kaže:
“ Rekao je uzvišeni Allah:” Ja sam jedino neovisan od sudioništva. Ko uradi neko djelo u kojem Mi je pripisao sudruga, Ja ću ga ostaviti njegovom širku-mnogoboštvu.” [59]
Žena muslimanka koja je obasjana uputom svoje vjere, oprezna je u svojim dobrim djelima kako ne bi zapala u ovu opasnu provaliju u koju će se obrušiti mnoge žene koje čine dobra djela, a da ni same ne znaju, jer se ponekad okrenu hvaljenju svojih napora, spominjanju svojih imena i svom uzdizanju u svim prilikama. Ovako dolazi do grozne propasti i propadanja.
Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je pojednostavio govor o ovom pitanju na najjednostavniji, najpodrobniji i najpotpuniji način i obznanio je strašnu sramotu koju će dočekati licemjeri, na dan polaganja računa, na dan u kojem neće pomoći ni imetak, a ni sinovi, osim onih koji toga dan dođu čistog srca. To se navodi u hadisu Ebu Hurejre u kojem kaže:”Čuo sam Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem kako kaže:
“ Među prvim ljudima koji će na Sudnjem danu polagati račun je čovjek koji je poginuo kao šehid. Bit će doveden pred Allaha i saopćit će mu se njegova blagodat i on će je poznati. Reći će Allah:” Pa šta si ti uradio s njome?” Odgovorit će: ”Borio sam se u ime Tebe sve dok nisam poginuo kao šehid.” Reći će:” Lažeš. Ti si se borio da se kaže:“ Hrabar je! “ Pa, rečeno je.” Zatim, će bit naređeno da se odvede, pa će biti vučen po zemlji sve dok ne bude bačen u Džehennem. Kao i čovjek koji je sticao znanje, podučavao druge i koji je učio Kur`an. Bit će doveden pred Allaha i saopćit će mu se njegova blagodat i on će je poznati. Reći će Allah:” Pa šta si ti uradio s njome?” Odgovorit će:” Sticao sam znanje i podučavao i učio sam Kur`an u ime Tvoje.” Reći će:” Lažeš. Sticao si znanje da se kaže:” Učen je” i učio si Kur`an da se kaže:” Karija je (učač)!” Pa, rečeno je.” Zatim, će bit naređeno da se odvede, pa će biti vučen po zemlji sve dok ne bude bačen u Džehennem. Kao i čovjek prema kojem je Allah bio darežljv i kojem je dao raznovrsni imetak. Bit će doveden pred Allaha i saopćit će mu se njegova blagodat i on će je. Reći će Allah:” Pa šta si ti uradio s njome?” Odgovorit će:” Ni jedan način, na koji ti voliš da se troši, nisam propustio a da nisam potrošio u ime Tvoje.” Reći će:” Lažeš. Činio si to da se kaže:”Darežljiv je !“ Pa, rečeno je.” Zatim, će bit naređeno da se odvede, pa će biti vučen po zemlji sve dok ne bude bačen u Džehennem.”[60]
Prosvijećena žena muslimanka koja je udahnula dašak božanske upute Iz Knjge njenog Gospodara I iz Sunneta Njegovog Poslanika sallallahu `alejhi we sellem, udaljena je od zapadanja u licemjerstvo u bilo kojem obliku. Ona povećava svoju brigu o tome da se u svim svojim djelima preda isključivo Allahu dželle we `ala, želeći time da se susretne s njime, rukovodeći se prema Poslanikovm sallallahu `alejhi we sellem riječima, svaki put kad se pred njom prikaže strašna avet licemjerja:
“ Ko svoje djelo, hvaleći se , obznani među ljudima, Allah će ga osramotiti na Sudnjem danu. A ko se bude hvalio svojim djelom među ljudima kako bi ga uzdizali, Allah će obznaniti njegovu tajnu.” [61]
_______________________________________________________
[1] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Šerhus-sunneti “ 13/235, knjiga “ El-fedailu “, poglavlje “ Husnu hulukihi“.
[2] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Rijadus-salihin “ str.336, poglavlje “ Husnul-huluki “.
[3] El-Kalem 4.
[4] “ Fethul-bari “ 10/456, knjiga “ El-edebu “, poglavlje “ Husnul-huluki “ i “ Sahihu Muslim “ 15/78, knjiga “ El-fedailu “, poglavlje “ Kesretu hajaihi sallallahu `alejhi we sellem “.
[5] Bilježi ga Et-Tirmizi 3/249, poglavlja “ El-birru “, str. 70. On kaže da je hadis hasenun.
[6] Bilježi ga El-Buhari u “ El-edebul-mufred “ 1/375, poglavlje “ Sehavetun-nefsi “.
[7] Bilježi ga Et-Tirmizi 3/244, poglavlja “ El-birru “ - dio “ Husnul-huluki “. Hadis je hasenun-sahihun.
[8] Bilježi ga Et-Tirmizi 2/315, poglavlja “ Er-rida`u “, str.11. Hadis je hasenun-sahihun.
[9] Bilježi ga Et-Taberani u djelu “ El-Kebir “ 1/181,183. Njegovi prenosioci su “ ridžalus-sahihi “.
[10] Bilježi ga Et-Tirmizi 3/245, poglavlja “ El-birru ves-siletu“, str.61. Njegovi prenosioci su pouzdani (sukatun).
[11] Bilježe ga Ebu Ja`la i Et-Taberani u djelu “ El-Evsat “ a prenosioci kod Ebu Ja`laa su puzdani (sukatun). Pogledaj “ Medžme`uz-zevaid “ 8/22.
[12] Bilježi ga Ahmed 3/502 i njegovi prenosioci su sukatun.
[13] Bilježi ga Ahmed 3/403 i njegovi prenosioci su ridžalus-sahih.
[14] El-Kalem 4.
[15] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Rijadus-salihin “ str.50, poglavlje “ Es-sidku “.
[16] El-Hadždž 30.
[17] El-Furkan 72.
[18] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Rijadus-salihin “ str.689, poglavlje “ Gilezu tahrimi šehadetez-zuri “.
[19] “ Sahihu Muslim “ 2/37, knjiga “ El-imanu “, poglavlje “ Bejanun enned-dine en-nasihatu “.
[20] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Šerhus-sunneti “ 1/92, knjiga “ El-imanu “, poglavlje “ En-nasihatu “.
[21] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Šerhus-sunneti “ 10/61, knjiga “ El-imaretu vel-kada`u “, poglavlje “Er-ra`i mes`ulun `an ra`ijjetihi “.
[22] “ Sahihu Muslim “ 13/38, knjiga “ El-imaretu “, poglavlje “ Fadlu i`anetil-gazi fi sebilillah “.
[23] “ Sahihu Muslim “ 2/108, knjiga “ El-imanu “, poglavlje “ Kavlun-Nebijji men gaššena fe lejse minna. “.
[24] Ibid, 2/109, poglavlje “ Men gaššena fe lejse minna. “.
[25] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Šerhus-sunneti “ 10/71-73, knjiga “ El-imaretu vel-kada`u “, poglavlje " Ve`idul-gadri “ i “ Rijadus-salihin “ str.705, poglavlje “ Tahrimul-gadri “.
[26] “ Fethul-bari “ 4/417, knjiga “ El-buju`u “, poglavlje “ Ismu men ba`a hurren “.
[27] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Šerhus-sunneti “ 1/74, knjiga “ El-imanu “, poglavlje “ Alamatun-nifaki “.
[28] El-Maide 1.
[29] El-Isra` 34.
[30] En-Nahl 91.
[31] Es-Saff ,3.
[32] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Šerhus-sunneti “ 1/72, knjiga “ El-imanu “, poglavlje “ Alamatun-nifaki “.
[33] “ Sahihu Muslim “ 2/48, knjiga “ El-imanu “, poglavlje “ Bejanu hisalil-munafiki “.
[34] Govorite onako kako govorite u običnom govoru i ne činite svoj govor prefinjenim i istančanim i ne preuzimajte na sebe obavezu kao da ste šejtanovi zastupnici i njegovi izaslanici, kao da govorite njegovim jezikom.
[35] “ Hajatus-sahabeti “ 3/99.
[36] “ Fethul-bari “ 10/476, knjiga “ El-edebu “, poglavlje “ Ma jekrehu minet-temaduhi “ i “ Sahihu Muslim “ 18/126, knjiga “ Ez-zuhdu “, poglavlje “ En-nehju `anil-ifrati fil-medhi “.
[37] “ El-edebul-mufred “ 1/433, poglavlje “ Fi vudžuhil-meddahin “.
[38] Bilježi ga Ahmed 5/32, njegov sened je vjerodostojan.
[39] “ Hajatus-sahabeti “ 3/103.
[40] “ Fethul-bari “ 13/170, knjiga “ El-ahkamu “, poglavlje “ Ma jukrihu min senais-sultani “.
[41] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Rijadus-salihin “ str.364, knjiga “ El-edebu “ poglavlje “ Fil-haja`i ve fadlihi “.
[42] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Rijadus-salihin “ str.363 knjiga “ El-edebu “ poglavlje “ Fil-haja`i ve fadlihi “.
[43] “ Sahihu Mulim “, 2/7, knjiga “ El-imanu “, poglavlje “ El-haja`u šu`betun minel-imani “.
[44] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Rijadus-salihin “ str.363, knjiga “ El-edebu “ poglavlje “ Fil-haja`i ve fadlihi “.
[45] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Rijadus-salihin “ str.35, poglavlje “ Es-sabru “.
[46] “ Sahihu Muslim “ 7/124, knjiga “ Ez-zekatu “, poglavlje “ Bejanun ennel-jed el-`ulja hajrun minel-jedis-sufla “.
[47] Bilježe ga Et-Tirmizi 3/382, poglavlja “ Ez-zuhdu “, str.8 i Ibnu Madže 2/1316, knjiga “ El-fitenu “, poglavlje “ Kufful-lisani `anil-fitneti “.
[48] “ Sahihu Muslim “ 12/10, knjiga “ El-akdijetu “, poglavlje “ En-nehju `an kesretil-mesa`ili min gajri hadžetin “.
[49] En-Nur 19.
[50] Bilježi ga El-Buhari u “ El-edebul-mufred “ 1/419, poglavlje “ Men semi`a bi fahišetin fe efšaha“.
[51] El-Hudžurat 12.
[52] Bilježi ga Ebu Davud 4/375 knjiga “ El-edebu “, poglavlje “ Fin-nehji `anit-tedžessusi “. Hadis je s vjerodostojnim senedom.
[53] Bilježi ga Ahmed 5/279. Sened mu je hasenun.
[54] Bilježi ga Et-Taberani i njegovi prenosioci su pouzdani (sukatun). Pogledaj “ Medžme`uz-zevaid“ 8/94.
[55] Ez-Zarijat 56.
[56] El-Bejjine 5.
[57] El-Bekare 264.
[58] En-Nisa` 142.
[59] “ Sahihu Muslim “ 18/115, knjiga “ Ez-zuhdu “, poglavlje “ Tahrimur-rija`i “.
[60] “ Sahihu Muslim “ 13/50, knjiga “ El-imaretu “, poglavlje “ Men katele lir-rijai ves-sum`ati “.
[61] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Šerhus-sunneti “ 10/323, knjiga “ Er-rikaku “, poglavlje “ Er-rija`u ves-sum`atu “.
“ Allah, dželle we `ala, je zadovoljan da se kod vas nađe troje, a prezire da se kod vas nađe troje. Zadovoljan je: da samo Njega obožavate, da mu ništa ravnim ne smatrate ii da se svi držite Allahovog užeta i da se ne razilazite. Kod vas prezire: rekla-kazala, da mnogo prosite i da uzaludno trošite imetak.”[48]
U društvu koje živi po božanskoj uputi, a koje islam razvija, nema osnove za rekla-kazala, niti za prošenje, kao ni za zalaženje u privatne stvari ljudi, jer njegovi članovi, muškarci i žene, zauzeti su stvarima koje su važnije i veće od toga. Oni su zauzeti obavljanjem njihove poslanice u životu, svako u svom okruženju i u okviru svojih kompetencija, kako bi sve svoje napore usmjerili ka ostvarenju Allahove “Riječi” na Zemlji i kako bi raširili vrijednosti islama među ljudima. A oni koji se zalažu za ova značajna djela, ne nalaze vremena za upuštanje u te grijehe.
Izbjegava zadiranje u čast ljudi i ispitivanje slabosti
Bogobojazna žena muslimanka svoj jezik čuva od ispitivanja ljudskih nedostataka i od zadiranja u njihovu čast, kao što prezire da širi ovakve priče u islamskom društvu. Ona slijedi usmjerenje časnog Kur`ana i čistog Sunneta koji ljudima i ženama koji šire fesad-nered i koji kaljaju čast ljudi nagovještavaju žestoku kaznu na ovome i na budućem svijetu:
“ One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna na ovome i na onome svijetu; ...”[49]
Onaj ko zadire u čast ljudi i širi bestidne glasine u društvu, isti je kao i onaj ko čini to bestidno djelo, kao što o tome kaže Alija bin Ebi Talib radijellahu anhu:
“ Onaj ko bestidno govori i onaj ko to širi, istovjetni su u grijehu.”[50]
Žena muslimanka, koja je svjesna upute svoje vjere, zna da liječenje ljudske slabosti kod nekih tolerantnih žena i žena s nedostatcima, ne može biti putem ispitivanja njihovih nedostataka i mahana, kao ni putem njihovog širenja i upoznavanja društva s njima, nego biva tako da im se uputi lijep savjet, da im se u lijepom svjetlu predstavi pokornost prema Allahu, dželle we `ala, i da im se u ružnom svjetlu prikaže nepokornost Allahu, bez klevetanja, konfrontacija ili prkošenja. Ugodom riječju, lijepim savjetom i lijepim izlaganjem istine, otvaraju se zasuni na srcu, duše bivaju vođene, a dijelovi tijela su pokorni. Stoga je uzvišeni Allah zabranio da se uhodi, da se istražuju nedostaci muslimana i muslimanki, riječima:
“ ... I ne uhodite jedni druge..”[51]
Obznanjivanje nedostataka ljudi i žena, ispitivanje njihovih slabosti, njihovo uhođenje i ogovaranje, ne samo da sve ovo njima nanosi štetu, nego nanosi štetu i velikom društvu u kojem žive. Zato je Kur`an žestok u svom obećanju kazne za one koji vole da šire bestidni govor u društvu. Ukoliko se raširi razvrat u društvu, umnoži ogovaranje, glasine, tračevi i sumnje u njeg će se uvući bolest raspada, a zapadanje u nepokornost bit će nevažna dušama, pokidat će se sve veze bratstva, a među njegovim članovima će se pojaviti neprijateljstvo, prijezir, mržnja a fesad će postati sveobuhvatan. Na ovo upućuje Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem riječima:
“ Ako budeš istraživao nedostatke ljudi, obeščastit ćeš ih ili si namjeravao da ih obeščastiš.”[52]
Zbog svega ovoga Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je žestoko zabranio da se kalja čast i da se istražuju nedostatci. On je zaprijetio onome ko je u tome nemaran da će ga razotkriti i osramotiti, makar tražio utočište u svojoj kući.
“ Ne nanosite zlo Allahovim robovima, ne sramotite ih i ne tražite njihove nedostatke, jer onaj ko bude tražio nedostatak svoga brata muslimana, Allah će tražiti njegov nedostatak sve dok ga ne osramoti u njegovoj kući . “[53]
Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem se veoma srdio na one koji suvišno govore, na podozrive, sumnjivce i na one koji ugrožavaju reputaciju i čast ljudi i njegova časna duša se uznemiri svaki put kada do njega dođe vijest o drznicima koji su nanosili zlo drugima. Ibnu `Abbas opisuje ljutnju plemenitog Poslanika sallallahu `alejhi we sellem i njegovu žestinu prema onim ljudima i ženama koji kaljaju čast i ugled ljudi:
“ Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je držao hutbu kada je saopštio oslobođenim robinjama koje su bile u svojim odajama. Rekao im je:” O vi koji vjerujete samo svojim jezikom i u čija srca iman nije još ušao, ne pratite i ne istražujte mahane muslimana, jer ko bude istraživao mahane svoga brata muslimana, Allah će razotkriti njegove mahane. A čiju On mahanu istraži razotkriće ga, makar i u njegovoj kući.”[54]
To je, doista, paklena hutba u kojoj se duša plemenitog poslanika rasplamsala tako da seobraća oslobođenim robinjama koje su bile u svojim odajama, a započeo ju je ovom opasnom konstrukcijom:” O vi koji vjerujete samo svojim jezikom i u čija srca iman nije još ušao”. Ima li teže pogreške! Ima li većeg grijeha! Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem lišava imana one ljude i žene koji ugrožavaju čast i ugled ljudi.
Daleko je od licemjerja
Mudra, dalekovida žena muslimanka ne zapada u more licemjerstva i hvalisanja, jer svojom sviješću o uputi svoje vjere, ona nalazi spas i odbranu. Ona je iz svoje vjere naučila da je bit srži ove vjere iskreno vjerovanje u Allaha, riječima i djelom, kao što je naučila da bilo kakav trag licemjerstva poništava nagradu, briše djelo i svome vlasniku priprema poniženje na Sudnjem danu.
Stoga i jeste robovanje Allahu, dželle we `ala, cilj stvaranja ljudi i džina, kao što to Uzvišeni kaže:
“ Džinove i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju“.[55]
Ovo robovanje Allah prihvata samo ako je iskreno u Njegovo ime:
“A naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, ...”[56]
Kada djelo žene muslimanke pokvari licemjerstvo, ili hvalisanje i traženje prestiža, ili slava i čuvenost i njeno djelo se pokvari i propadne. Potvrda tome nalazi se u kur`anskom jasnom i konačnom upozorenju, upućenom ljudima koji troše svoj imetak, a koji svoju milostinju prate prigovaranjem i uvredama, čime vrijeđaju čast onih koji su potrebni i koji su uzeli tu milostinju:
“ O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama, kao što to čine oni koji troše imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet; oni su slični litici sa oskudnom zemljom kad se na nju sruči pljusak, pa je ogoli; oni neće dobiti nikavu nagradu za ono što su radili. - A onima koji neće da vjeruju Allaha neće ukazati na pravi put.”[57]
Riječ prigovora na onome što se da siromasima nosi nagradu za tu milostinju, kao što voda nosi prašinu s glatkog kamena na koji pada. A jezovito tumačenje dolazi u narednom ajetu, pojašnjavajući da ti licemjeri ne zaslužuju Allahovu uputu i da se oni ubrajaju u skupinu kafira-nevjernika.
To je stoga što je cilj licemjera da se pokažu pred ljudima činjenjem dobrih djela i njima nije važno Allahovo, dželle we `ala, zadovoljstvo. Allah, dželle we `ala, nam priča o njihovom stanju, riječima:
“ ... I samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spominju.”[58]
Tako im njihovo djelo biva odbijenim, jer su Allahu sudruga pripisali, a Allah prima samo djela koja su iskrena i jedino u ime Allaha, kao što se to navodi u hadisu Ebu Hurejre koji je rekao:” Čuo sam Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem da kaže:
“ Rekao je uzvišeni Allah:” Ja sam jedino neovisan od sudioništva. Ko uradi neko djelo u kojem Mi je pripisao sudruga, Ja ću ga ostaviti njegovom širku-mnogoboštvu.” [59]
Žena muslimanka koja je obasjana uputom svoje vjere, oprezna je u svojim dobrim djelima kako ne bi zapala u ovu opasnu provaliju u koju će se obrušiti mnoge žene koje čine dobra djela, a da ni same ne znaju, jer se ponekad okrenu hvaljenju svojih napora, spominjanju svojih imena i svom uzdizanju u svim prilikama. Ovako dolazi do grozne propasti i propadanja.
Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je pojednostavio govor o ovom pitanju na najjednostavniji, najpodrobniji i najpotpuniji način i obznanio je strašnu sramotu koju će dočekati licemjeri, na dan polaganja računa, na dan u kojem neće pomoći ni imetak, a ni sinovi, osim onih koji toga dan dođu čistog srca. To se navodi u hadisu Ebu Hurejre u kojem kaže:”Čuo sam Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem kako kaže:
“ Među prvim ljudima koji će na Sudnjem danu polagati račun je čovjek koji je poginuo kao šehid. Bit će doveden pred Allaha i saopćit će mu se njegova blagodat i on će je poznati. Reći će Allah:” Pa šta si ti uradio s njome?” Odgovorit će: ”Borio sam se u ime Tebe sve dok nisam poginuo kao šehid.” Reći će:” Lažeš. Ti si se borio da se kaže:“ Hrabar je! “ Pa, rečeno je.” Zatim, će bit naređeno da se odvede, pa će biti vučen po zemlji sve dok ne bude bačen u Džehennem. Kao i čovjek koji je sticao znanje, podučavao druge i koji je učio Kur`an. Bit će doveden pred Allaha i saopćit će mu se njegova blagodat i on će je poznati. Reći će Allah:” Pa šta si ti uradio s njome?” Odgovorit će:” Sticao sam znanje i podučavao i učio sam Kur`an u ime Tvoje.” Reći će:” Lažeš. Sticao si znanje da se kaže:” Učen je” i učio si Kur`an da se kaže:” Karija je (učač)!” Pa, rečeno je.” Zatim, će bit naređeno da se odvede, pa će biti vučen po zemlji sve dok ne bude bačen u Džehennem. Kao i čovjek prema kojem je Allah bio darežljv i kojem je dao raznovrsni imetak. Bit će doveden pred Allaha i saopćit će mu se njegova blagodat i on će je. Reći će Allah:” Pa šta si ti uradio s njome?” Odgovorit će:” Ni jedan način, na koji ti voliš da se troši, nisam propustio a da nisam potrošio u ime Tvoje.” Reći će:” Lažeš. Činio si to da se kaže:”Darežljiv je !“ Pa, rečeno je.” Zatim, će bit naređeno da se odvede, pa će biti vučen po zemlji sve dok ne bude bačen u Džehennem.”[60]
Prosvijećena žena muslimanka koja je udahnula dašak božanske upute Iz Knjge njenog Gospodara I iz Sunneta Njegovog Poslanika sallallahu `alejhi we sellem, udaljena je od zapadanja u licemjerstvo u bilo kojem obliku. Ona povećava svoju brigu o tome da se u svim svojim djelima preda isključivo Allahu dželle we `ala, želeći time da se susretne s njime, rukovodeći se prema Poslanikovm sallallahu `alejhi we sellem riječima, svaki put kad se pred njom prikaže strašna avet licemjerja:
“ Ko svoje djelo, hvaleći se , obznani među ljudima, Allah će ga osramotiti na Sudnjem danu. A ko se bude hvalio svojim djelom među ljudima kako bi ga uzdizali, Allah će obznaniti njegovu tajnu.” [61]
_______________________________________________________
[1] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Šerhus-sunneti “ 13/235, knjiga “ El-fedailu “, poglavlje “ Husnu hulukihi“.
[2] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Rijadus-salihin “ str.336, poglavlje “ Husnul-huluki “.
[3] El-Kalem 4.
[4] “ Fethul-bari “ 10/456, knjiga “ El-edebu “, poglavlje “ Husnul-huluki “ i “ Sahihu Muslim “ 15/78, knjiga “ El-fedailu “, poglavlje “ Kesretu hajaihi sallallahu `alejhi we sellem “.
[5] Bilježi ga Et-Tirmizi 3/249, poglavlja “ El-birru “, str. 70. On kaže da je hadis hasenun.
[6] Bilježi ga El-Buhari u “ El-edebul-mufred “ 1/375, poglavlje “ Sehavetun-nefsi “.
[7] Bilježi ga Et-Tirmizi 3/244, poglavlja “ El-birru “ - dio “ Husnul-huluki “. Hadis je hasenun-sahihun.
[8] Bilježi ga Et-Tirmizi 2/315, poglavlja “ Er-rida`u “, str.11. Hadis je hasenun-sahihun.
[9] Bilježi ga Et-Taberani u djelu “ El-Kebir “ 1/181,183. Njegovi prenosioci su “ ridžalus-sahihi “.
[10] Bilježi ga Et-Tirmizi 3/245, poglavlja “ El-birru ves-siletu“, str.61. Njegovi prenosioci su pouzdani (sukatun).
[11] Bilježe ga Ebu Ja`la i Et-Taberani u djelu “ El-Evsat “ a prenosioci kod Ebu Ja`laa su puzdani (sukatun). Pogledaj “ Medžme`uz-zevaid “ 8/22.
[12] Bilježi ga Ahmed 3/502 i njegovi prenosioci su sukatun.
[13] Bilježi ga Ahmed 3/403 i njegovi prenosioci su ridžalus-sahih.
[14] El-Kalem 4.
[15] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Rijadus-salihin “ str.50, poglavlje “ Es-sidku “.
[16] El-Hadždž 30.
[17] El-Furkan 72.
[18] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Rijadus-salihin “ str.689, poglavlje “ Gilezu tahrimi šehadetez-zuri “.
[19] “ Sahihu Muslim “ 2/37, knjiga “ El-imanu “, poglavlje “ Bejanun enned-dine en-nasihatu “.
[20] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Šerhus-sunneti “ 1/92, knjiga “ El-imanu “, poglavlje “ En-nasihatu “.
[21] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Šerhus-sunneti “ 10/61, knjiga “ El-imaretu vel-kada`u “, poglavlje “Er-ra`i mes`ulun `an ra`ijjetihi “.
[22] “ Sahihu Muslim “ 13/38, knjiga “ El-imaretu “, poglavlje “ Fadlu i`anetil-gazi fi sebilillah “.
[23] “ Sahihu Muslim “ 2/108, knjiga “ El-imanu “, poglavlje “ Kavlun-Nebijji men gaššena fe lejse minna. “.
[24] Ibid, 2/109, poglavlje “ Men gaššena fe lejse minna. “.
[25] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Šerhus-sunneti “ 10/71-73, knjiga “ El-imaretu vel-kada`u “, poglavlje " Ve`idul-gadri “ i “ Rijadus-salihin “ str.705, poglavlje “ Tahrimul-gadri “.
[26] “ Fethul-bari “ 4/417, knjiga “ El-buju`u “, poglavlje “ Ismu men ba`a hurren “.
[27] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Šerhus-sunneti “ 1/74, knjiga “ El-imanu “, poglavlje “ Alamatun-nifaki “.
[28] El-Maide 1.
[29] El-Isra` 34.
[30] En-Nahl 91.
[31] Es-Saff ,3.
[32] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Šerhus-sunneti “ 1/72, knjiga “ El-imanu “, poglavlje “ Alamatun-nifaki “.
[33] “ Sahihu Muslim “ 2/48, knjiga “ El-imanu “, poglavlje “ Bejanu hisalil-munafiki “.
[34] Govorite onako kako govorite u običnom govoru i ne činite svoj govor prefinjenim i istančanim i ne preuzimajte na sebe obavezu kao da ste šejtanovi zastupnici i njegovi izaslanici, kao da govorite njegovim jezikom.
[35] “ Hajatus-sahabeti “ 3/99.
[36] “ Fethul-bari “ 10/476, knjiga “ El-edebu “, poglavlje “ Ma jekrehu minet-temaduhi “ i “ Sahihu Muslim “ 18/126, knjiga “ Ez-zuhdu “, poglavlje “ En-nehju `anil-ifrati fil-medhi “.
[37] “ El-edebul-mufred “ 1/433, poglavlje “ Fi vudžuhil-meddahin “.
[38] Bilježi ga Ahmed 5/32, njegov sened je vjerodostojan.
[39] “ Hajatus-sahabeti “ 3/103.
[40] “ Fethul-bari “ 13/170, knjiga “ El-ahkamu “, poglavlje “ Ma jukrihu min senais-sultani “.
[41] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Rijadus-salihin “ str.364, knjiga “ El-edebu “ poglavlje “ Fil-haja`i ve fadlihi “.
[42] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Rijadus-salihin “ str.363 knjiga “ El-edebu “ poglavlje “ Fil-haja`i ve fadlihi “.
[43] “ Sahihu Mulim “, 2/7, knjiga “ El-imanu “, poglavlje “ El-haja`u šu`betun minel-imani “.
[44] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Rijadus-salihin “ str.363, knjiga “ El-edebu “ poglavlje “ Fil-haja`i ve fadlihi “.
[45] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Rijadus-salihin “ str.35, poglavlje “ Es-sabru “.
[46] “ Sahihu Muslim “ 7/124, knjiga “ Ez-zekatu “, poglavlje “ Bejanun ennel-jed el-`ulja hajrun minel-jedis-sufla “.
[47] Bilježe ga Et-Tirmizi 3/382, poglavlja “ Ez-zuhdu “, str.8 i Ibnu Madže 2/1316, knjiga “ El-fitenu “, poglavlje “ Kufful-lisani `anil-fitneti “.
[48] “ Sahihu Muslim “ 12/10, knjiga “ El-akdijetu “, poglavlje “ En-nehju `an kesretil-mesa`ili min gajri hadžetin “.
[49] En-Nur 19.
[50] Bilježi ga El-Buhari u “ El-edebul-mufred “ 1/419, poglavlje “ Men semi`a bi fahišetin fe efšaha“.
[51] El-Hudžurat 12.
[52] Bilježi ga Ebu Davud 4/375 knjiga “ El-edebu “, poglavlje “ Fin-nehji `anit-tedžessusi “. Hadis je s vjerodostojnim senedom.
[53] Bilježi ga Ahmed 5/279. Sened mu je hasenun.
[54] Bilježi ga Et-Taberani i njegovi prenosioci su pouzdani (sukatun). Pogledaj “ Medžme`uz-zevaid“ 8/94.
[55] Ez-Zarijat 56.
[56] El-Bejjine 5.
[57] El-Bekare 264.
[58] En-Nisa` 142.
[59] “ Sahihu Muslim “ 18/115, knjiga “ Ez-zuhdu “, poglavlje “ Tahrimur-rija`i “.
[60] “ Sahihu Muslim “ 13/50, knjiga “ El-imaretu “, poglavlje “ Men katele lir-rijai ves-sum`ati “.
[61] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Šerhus-sunneti “ 10/323, knjiga “ Er-rikaku “, poglavlje “ Er-rija`u ves-sum`atu “.