utorak, 30. srpnja 2013.

GRANICE IZMEĐU DOBROG I LOŠEG U ISLAMU

PROPISI HADŽA - hfz.mr. Muhammed Porča

ODGOJ I MORALNE VRLINE - Hasan El Basri

Meni je draže pomoći bratu u vjeri, kada mu je pomoć potrebna, nego povući se u džamiju mjesec dana čineći ibadet.

Darežljivost, oprost i trpljenje vrline su lijepo odgojena čovjeka.

Čovječnost se ogleda u čovjekovoj iskrenosti, pružanju pomoći braći u vjeri, činjenju dobra i otklanjanju neugodnosti od susjeda.

Da je htio Allah džellešanuhu, sve bi vas učinio ili bogatim ili siromašnim. Međutim, On vas je iskušati htio, pa je jedne bogatim učinio, a druge u siromaštvu ostavio, ali je svima put dobra pokazao kada je rekao: … ''I više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se čuvaju lakomosti, oni će sigurno biti spašeni.'' (Kur’an, 59:9)

Plemenit čovjek žuri učiniti dobro što prije, a pokvarenjak odugovlači s činjenjem dobra i od njega bježi.

Nije pravedan onaj koji traži da ga poštuješ, a on ti uskraćuje svoju pomoć.

Mi smo ubrajali u škrte ljude sve one koji su htjeli dati zajam svome bratu u vjeri, jer mi smo se međusobno pomagali. Brat bratu je volio više nego samom sebi. Tako mi Allaha, gledao sam kako musliman svoj ogrtač polovi da bi pomogao onome koji ogrtača nije imao. A drugi bi prepostio dan, i kada dođe vrijeme iftara, otišao bi kod svog brata u vjeri i rekao: "Ja sam danas postio u ime Allaha džellešanuhu! Želim da i ti imaš udjela u mom dobru, pa pruži mi nešto čime bih okončao svoj post!" i on bi mu davao čašu vode ili šaku hurmi zato da bi mu Allah džellešanuhu podario nagradu kao i postaču.

Upamtio sam vrijeme kada se čovjek brinuo oko porodice svog brata, kada umire i četrdeset godina. Upamtio sam vrijeme kada su ljudi naređivali svojima da ne odbiju nijednog potrebnog (pomoći) i ne ostave ga razočaranim.

Nije grijeh jesti i piti u kući svog prijatelja i prije nego te on osobno ponudi.

Čovjek će biti pitan za sve što potroši i za izdatke na svoje roditelje. Jedino neće biti pitan što je potrošio na brata u vjeri i u druge pokornosti Allahu džellešanuhu, jer se On stidi pitati ga za ono što je u tu svrhu potrošio.





Nije ljudski da čovjek zarađuje na svom bratu - drugom čovjeku.





Čuvaj se onoga koji ti prenosi tuđi govor, jer će i drugom prenijeti tvoj govor.





Čovjeće, čovjeće! Pazi na djela svoja. I opet: Pazi na djela svoja! Gledaj u kakvom ćeš stanju susresti Stvoritelja i Gospodara svoga !





Dobročinitelji se prepoznaju po iskrenosti u govoru, čuvanju emaneta, ispunjavanju obaveza, neuobraženosti, obilaženju rodbine, samilosti prema slabima, činjenju dobra, lijepom odgoju i ponašanju, obilju blagosti, širenju znanja i rijetkom druženju i sjedenju sa ženama.





Čuvaj se Allahovih džellešanuhu zabrana, bit ćeš pobožan ! Budi zadovoljan onim što ti je Allah džellešanuhu dao, bit ćeš bogat ! Budi dobar susjed, bit ćeš vjernik ! Voli ljudima ono što voliš sebi, bit ćeš pravedan !





Ne smiji se mnogo jer to umrtvljuje tvoje srce i čitavo tijelo !





Ljudi, vi nećete postići ono što želite sve dok budete udovoljavali pohotama tijela, a nećete ostvariti svoja nadanja sve dok se ne strpite na neugodnostima. Strpljivost je džennetska riznica. Čovjek postiže svako dobro ako se strpi samo za trenutak.





Ko postigne stepen zadovoljstva, nije mu potrebna druga opskrba. Ko je zadovoljan, otrpiće sva iskušenja.





U Hasanovom prisustvu posvađala se dvojica pa jedan od njih dobro izgrdi onog drugog. Brišući znoj sa čela, ovaj citira Allahove džellešanuhu riječi: ''Strpljivo podnositi i praštati - tako treba svaki pametan postupiti.'' (Kur’an 42:43). Na to Hasan reče, - Pametan li je, tako mi Allaha, u vrijeme kada neznalice razbor uništiše! Ljudi, ili ćete se vi okititi strpljivošću, ili ćete propasti !





Neko je omalovažavajući psovao Ebu Zerra, radijallahu `anhu, pa je on odgovorio: "Između mene i Džehennema postoji prepreka koju, ako savladam, bolji sam nego što kažes, a ako je ne mognem preći, već se u Džehennem strovalim, onda sam zaista gori nego što si rekao.



''Strpi se, čovječe, jer ti ideš Onom koji zna poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i ono što grudi kriju.'' (Kur’an, 40:19).



Neko je opsovao nekoga pa ovaj reče: "Da Allah džellešanuhu ne čuje, ja bih ti uzvratio."



Dvije su strpljivosti: strpljivost u nesreći i strpljivost od griješenja. Ko tada otrpi, zaista je strpljiv.



Zaista je Allahu džellešanuhu najdraži onaj gutljaj što ga čovjek ispije kao lijepu utjehu i otrpljenje kada ga zadesi bolna nesreća te gutljaj srdžbe koju proguta čineći dobro, praštajući i pokazujući blagost.



Čovječe! Ne možes nikada sastaviti vjerovanje i vjerolomstvo. Kako ćes biti vjernik kad susjed nije miran od tebe?! A kako ćes pak biti musliman ako od tebe nije miran ostali svijet ?! Zar Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, nije rekao: "Nema vjerovanja onaj u koga se nema povjerenja, a ni vjere onaj koji ne ispunjava obećanja." On je također rekao: "Nije vjernik onaj od čijeg zla strahuje njegov susjed."



Čovječe! Nisi u istinskom imanu sve dok drugima iznalazis mahane, a ni sam nisi bez njih. Stoga, prvo otkloni svoju mahanu, a ostavi druge i njihove mahane. Ali, znaj, nikada nećeš moći otkloniti sve svoje mahane, pa je najpreče da se njima posvetiš i pozabaviš. A ako zeliš biti pravedan onda ne istražuj tuđe mahane pa ćes i Allahu džellešanuhu biti drag i mio.



Čovječe! Koliko si samo slab i nemaran! Drugima pronalaziš grijehe, a svoje grijehe zanemaruješ i zaboravljaš. U oku svoga brata vidiš trunku, a u svome oku ne vidiš gredu. Koliko je malena tvoja pravednost, a velika tvoja nepravednost !



Allahov Polanik, sallallahu `alejhi we sellem, je rekao: "Dobročinitelji na ovom svijetu biće dobročinitelji i na onom svijetu. Jer, njima će Allah džellešanuhu oprostiti grijehe zbog dobra što su ga činili Njegovim stvorenjima. Na Sudnjem danu biće im rečeno: "Svoja dobra vi poklonite kome želite, jer su vama oproštena vaša hrđava djela." I oni će svoja dobra pokloniti i tako opet dobročinitelji postati."



Darežljivost i iskrenost najbolja su svojstva.



Zapamtio sam ljude koji na svoje dinare i dirheme (zlatnike i srebrenjake) nisu polagali veće pravo od svoga brata u vjeri. Pa što je s vama, ljudi; škrtarite u onome za što ćete biti pitani i za šta ćete morati račun polagati!?



Nema vjere onaj ko čovječnosti nema.



Ko zadrži žito četrdeset dana čekajući da mu se podigne cijena, neće se moći spasiti od grijeha pa makar ga kasnije on lično samljeo, hljeb zamijesio i siromahe njime nahranio.



Ne sastoji se ljepota susjedstva u otklanjanju neugodnosti od susjeda već u strpljenju na neugodnostima.



Allah džellešanuhu će sačuvati od šejtana i Džehennema čovjeka u kojeg se nađu ova četiri svojstva: suzdržanost u strahu, žurbi, srdžbi i pohoti.



Znanje je bolje od nasljedstva; odgoj je najčistiji obraz; pobožnost je najsigurnija opskrba; ibadet je najbolja zarada; razum je najbolji vodić; lijepo ponašanje najbolji je drug; blagost je najbolji pomoćnik; zadovoljstvo je najveće bogatstvo; Allahova pomoć je najbolja pomoć; a sjećanje na smrt najbolji je propovjednik.



Ne budi kao onaj koji skuplja znanje učenih i mudrost mudrih, a prema Istini se odnosi kao jedan od glupih.



Allah džellešanuhu će uvesti u Džennet i obasuti milošću čovjeka koji je dobar prema roditeljima, samilostan prema potčinjenima, brižan prema siročetu i zaštitnik nemoćnih.



Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, je rekao: "Dvije su vrste znanja: znanje u srcu, i ono što je korisno, i znanje na jeziku, koje je, u stvari, Allahov džellešanuhu dokaz protiv čovjeka.''



Zavist razara vjeru brže od širenja svrabeža po tijelu. Pametan i oštrouman vjernik povećava svoje strahovanje od Allahove džellešanuhu kazne kad god mu uzvišeni Allah poveća dobro.



Vjernik je najveći radiša i on se boji samo Allaha džellešanuhu. Kad bi on potrošio na Allahovom putu zlata koliki je Uhud (brdo), ne bi bio siguran da se spasio. On ponavlja sve dok se u spas ne bude osvjedočio: "Nikada se, zaista nikada, neću spasiti!’ A licemjer govori: "Dosta li je prosta svijeta! Šta su moji grijesi prema njihovim?! Allah je milostiv i mnogo prašta pa će i meni oprostiti.'' Čovjeće, zašto tako govoriš? Radiš hrđava djela zavaravajući se pustim nadanjima u oprost (od Allaha džellešanuhu).



Ko je lošeg odgoja, sam je sebe kaznio.



Čiji je imetak velik, veliki su mu i grijesi.



Ko mnogo govori, često griješi.



Da nije znanja, ljudi bi bili isti kao životinje.



Omer ibn el-Hattab, radijallahu `anhu, govorio je: "Prvi nazovi selam pri susretu s bratom u vjeri, dozivaj ga njemu najdražim imenom i napravi mu mjesto u sijelu pa će ti to povećati ljubav prema njemu."



Vaši preci su vam bili uzor u lijepom odgoju. Uzmite pouku, Allah vam se smilovao! Ne budite sitničavi pa da Allah džellešanuhu bude sitničav prema vama! Prokletstvo Allahovo je na sitničava čovjeka kao i onoga koji je sitničav sitničavu!



Šta je ovo s nama?! Jedan drugog susrećemo i govorimo: "Neka nama i vama Allah džellešanuhu oprosti grijehe i u Džennet nas uvede!" Ali čim dođu u pitanje dinari i dirhemi sve se potpuno izmijeni. Teško vama! Nisu takvi ljudi bili vaši dobri preci. Zašto njih ne uzmete kao uzor kao što vam je i naređeno?!



Ljudi, šta je s nama?! Kada smo u izobilju, jedan drugom bliski smo i dragi, a čim na iskušenja budemo stavljeni, jedan drugog zaboravljamo. Nisu takvi bili drugovi Allahovog Poslanika, sallallahu `alejhi we sellem. Bože sačuvaj, da mi drugačije postupamo od njih!



Brate, pazi šta ćeš govoriti! Zar nije rečeno da je najbolje jezik stalno držati svezan. Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, rekao je: "…a zar će ljudi biti bačeni u Džehennem zbog nečega drugog osim zbog griješna govora?!"



U pametna čovjeka jezik je iza srca, pa kada hoće nešto reći, on najprije dobro razmisli. Ako će to korisno biti, onda kaže; u protivnom, šuti. A u neznalice je srce iza jezika. On govori kad god mu se prohtije uopće ne razmišljajući.



Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, kazao je: "Moji sljedbenici će ući u Džennet Allahovom džellešanuhu milošću, čistotom srca i zbog samilosti koju su osjećali prema svim muslimanima, a neće ući u Džennet samo zbog namaza i posta."



Kazano je da će glasnik, kada bude Sudnji dan, povikati: "Neka sada ustane onaj za koga je Uzvišeni Allah preuzeo obavezu da će ga nagraditi od Sebe! I tada će ustati samo onaj koji je pritekao u pomoć bratu svome kada mu je ona bila potrebna, ili koji je bratu svome oprostio učinjenu nepravdu, ili koji je bratu svome poklonio neku od blagodati kojima ga je Allah džellešanuhu darovao.''



Pametan čovjek ne otkupljuje neprijateljstvo jednog čovjeka za ljubav hiljadu drugih ljudi. Ko to uradi, sve će izgubiti i bez ičega će ostati.



Veličina plemenitog je njegov odgoj, a iskrena pobožnost njegovo je porijeklo.



Ko okrivi svoga brata zbog grijeha za koji se on pokajao Allahu džellešanuhu, neće umrijeti sve dok tim istim grijehom ne bude bio stavljen na kušnju.



Na pitanje Rebia ibn Subha da li su deset rekata namaza koje je on redovito klanjao poslije jacijskog farza sunnet ili nafila, Hasan je odgovorio: ''Nisu sunnet, jer kada bi bili sunnet, musliman ih ne bi propuštao. Ali, sine brata moga, u lijepo ponašanje muslimana i potpunost njegove vjere spada i ovo: Kad sebe privikne na činjenje nekog dobra, i to redovito, ili se privikne na neki ibadet Allahu džellešanuhu, potrebno je da u tome bude ustrajan čitavo vrijeme.''






Ljudi, okitite se svojstvima koja preporučuje Allah džellešanuhu i pazite na Njegove propise, pa ćete biti prijatelji Allahovi.



Nikome osim Sulejmanu, `alejhi-s-selam, nije data nijedna blagodat za koju neće odgovarati. Sulejmanu, `alejhi-s-selam, je rečeno: ''Ovo je naš dar, pa ti podari ili zadrži, nećes zbog toga odgovarati.'' (Kur’an, 38:39)



Ko je siguran u nadoknadu, ne škrtari u davanju.



Čovjek nije nikada produžio nadu, a da nije pokvario djelo.



Ti si, o čovjeće, sastavljen od dijelova. I kad god prođe jedan dan, ode i dio tebe.



Allah džellešanuhu se smilovao Ibn Mes`udu koji kao da je vas imao u vidu kada je rekao: "Vaš zahid (onaj koji je suzdržljiv od ovosvjetskih dobara) u stvari, pohlepan je za ovim svijetom, vaš mudžahid (borac na Allahovom putu) nemaran je, a vaš alim (učenjak) prava je neznalica."



Ko se boji samo Allaha džellešanuhu, On učini da se njega sve drugo boji. A ko se boji svijeta, Allah džellešanuhu učini pa se on boji svega i svačeg.



Omer ibn el-Hattab, radijallahu `anhu, rekao je: "Družite se i izbjegavajte druženje", to jest, budite drugovi u lijepim poslovima, a izbjegavajte ljude u hrđavim poslovima.



Musliman je dužan prema muslimanu: pomoći dobročinitelju, odazvati se onome ko ga pozove, zatražiti oprost za griješnika i uputiti istini onog koji istinu traži.



Ko svom bratu muslimanu otkloni neku neugodnost, biće mu oprošteni njegovi raniji (manji) grijesi.



Prenosi se da je Uzvišeni Allah rekao Ademu `alejhi-s-selam: "O Ademe, u četvero je sadržano sve što se odnosi na tebe i tvoje potomstvo. Jedno od toga je za Mene, jedno je za tebe, jedno je između Mene i tebe, a jedno između tebe i svijeta. Moje je: da samo Meni robuješ i da mi ne smatraš nikoga ravnim. Tvoje je: da radiš, a Ja ću te kako budeš nagraditi onog Dana kada ti Moja nagrada bude najpotrebnija. Između Mene i tebe je: ti dovu upućuj, a moje je da je uslišam. A između tebe i ostalog svijeta je: prijateljuj i druži se s ljudima s onim radi čega želiš da se oni druže s tobom."



Razumijevanje je kao posuda u kojoj se čuva znanje.



Znanje vodi ka djelu, a djelo vodi u dobro.



Strast vodi u grijeh.



Imetak je bolest oholih.



Ovaj svijet je pijaca na kojoj se kupuje onaj svijet.



Teško, i opet teško, svakom onom koji Allahove džellešanuhu blagodati troši u

griješenju prema Njemu!



Čovječe! Ne sastoji se vjerovanje u tome da se svijetu prikazuješ vjernikom, a zavaravaš se pustim željama. Istinsko vjerovanje je ono koje se urezalo duboko u srce i koje potvrđuju čovjekova dobra djela.



Kada je Hasan bio obaviješten o smrti Davuda et-Taija, rahimahullahu, izjavio je: ''Neka mu Allah oprosti grijehe! Bio je, tako mi Allaha, poput zdravlja čiju vrijednost shvatimo tek onda kada ga izgubimo.''



Tražite znanje - da biste razumjeli vjeru.



Bavite se medicinom - da biste upoznali tijelo.



Upoznajte gramatičke znanosti - da bi vaš govor bio pravilan.



Ko pogrešno uči Kur’an, laže na Allaha džellešanuhu. U Kur’anu stoji: ''… a Kur’an je ziasta knjiga zaštićena, laž joj je strana bilo s koje strane, ova Knjiga je objava Mudrog i hvale Dostojnog.'' (41:41-42). Pogrešno učenje Kur’ana je ravno najvećoj laži.



Ne budi pohlepan, nećes biti ponižen.



Ne moli od ljudi, neće ti se umanjiti, a ostaćeš čovjek.



Ako nisi blag, pokazuj se blagim.



Ako nisi učen, nastoj da naučiš.



Čovjek je uglavnom onakav s kakvim se poistovjećuje.



Savršen čovjek je onaj, u kojeg se nađe ovo četvero: vjera koja ga upućuje razum za kojim se povodi plemenito porijeklo koje ga ćuva i stid koji mu dostojanstvo štiti. A u koga se nađe makar jedno od ovoga, on je u svom narodu među odabranima.



Kome će se musliman požaliti ako ne bratu muslimanu?! Jer koga boli ono što njega boli ako ne boli njegova brata u vjeri?! Musliman je ogledalo muslimanu: preko njega on sagledava svoje mahane i uočava greške. Prije vas bi musliman sreo svoga brata pa bi mu rekao: "Brate moj, ja ne mogu sve svoje grijehe ni znati ni vidjeti. Zato, ako u nečemu vidiš dobro, naredi mi da ga činim, a spriječi me u zlu!" Omer ibn el-Hattab, radijallahu `anhu, govorio je: "Allah se smilovao svakom onom koji nam ukaže na naša hrđava djela!" Oni prije vas su primali savjete jedni od drugih i tako se međusobno pomagali.



Vjernici su jedno: kad vjernika pogodi neka žalost, to i ostale vjernike ražalosti; kad se vjernik veseli, i ostali vjernici su veseli.



Ti od svog prijatelja i druga imaš udio od druženja s njima, pa odaberi sebi pravog druga i prijatelja. A za hrđavo društvo bićeš pitan!



Čovječe, budi jako oprezan, jer čovjek često uzima hranu koja mu nije dozvoljena, zalazi tamo gdje mu nije mjesto i sjeda u društvo koje ga mijenja, i tako, malo po malo, odlazi njegova vjera a da to on i ne osjeća.



Znak da neko traži znanje u ime Allaha džellešanuhu je njegova skrušenost, pobožnost i skromnost.



Nastojte da prisustvujete dženazama jer je u tome nagrada onom koji je strpljiv u onome što ga je pogodilo, onom koji klanja dženazu i onom koji umrlog zagrće. Ko pričeka dok umrli bude zakopan, biće mu oprošteno sedamdeset velikih grijeha.



O ljudi, čuvajte se odugovlačenja u poslu jer sam čuo jednog od dobrih ljudi kako kaže: "Mi ne želimo umrijeti prije nego što se pokajemo, a umiremo ne pokajavši se."



Prije uzimanja hrane ima dvanaest lijepih svojstava, od kojih su četiri dužnosti, četiri sunneta i četiri pohvalna svojstva. Dužnosti su: proučit Bismillahi (U ime Allaha), smatrati jelo lijepim, zadovoljiti se postojećim i zahvaliti na toj blagodati. Sunneti su: sjediti na desnoj nozi, jesti ispred sebe, jesti trima prstima desne ruke i oblizati prste. A pohvalna svojstva su: oprati ruke prije i poslije jela, smanjiti zalogaj, dobro sažvakati hranu i ne gledati u lica prisutnih za vrijeme jela.



Najvrijednija stvar je zarada na šerijatski dozvoljeni način i brat u vjeri koji, ako se s njim dogovaraš o ovosvjetskim poslovima, uvjeriš se u ispravnost njegova mišljenja, a ako se s njim dogovaraš o stvarima vjere, uvjeriš se da je pravi znalac u tome.



Čovjek može biti učen, a da ne bude pobožan, a može biti pobožan, a da ne bude učen (razuman). Međutim, Muslim ibn Jesar je bio i pobožan i učen i pametan.



Divan li je bio Bekr ibn Abdullah! Čuo sam ga kako jednom zapovijeda da se bude blag i kako podstiće na oprost rekavši: "O ljudi, zagasite svoju srdžbu sjećajući se džehennemske vatre!" A Ebu Derda je rekao: "Dok je u srdžbi, čovjek je najbliži Allahovoj srdžbi."



Ko se okitio razumom, spasio se propasti.



Lijepo postupaj s ljudima jer je zadržavanje među njima kratko.



Dvoje ne mogu nikada zajedno: zadovoljstvo i zavist.



Dvoje se nikada ne razdvajaju: pohlepa i mržnja.





Ne idi nikom osim onom čijem dobru se nadaš, od čije vlasti ne strahuješ, čiji blagoslov očekuješ i čijim znanjem ćeš se moći okititi.

____________________________________________________________

nedjelja, 28. srpnja 2013.

PUŠTANJE - BRIJANJE BRADE U HANEFIJSKOM MEZHEBU !!!


Jedno od obilježja po kojima su se poznavali muslimani u raznim sredinama bilo je puštanje brade. Možemo slobodno kazati da je to trajalo skoro sve do posljednjih godina u kojima su muslimani stagnirali potpadajući pod jak utjecaj stranih faktora. Najveći belaj u svemu tome jeste što su se neke stvari koje nemaju nikakve veze sa vjerom – stavile pod sami plašt vjere, dok su se neke stvari koje su baš bile od vjere – stavile van tog plašta.

Piše: hfz. Dževad Gološ

Jedno od obilježja po kojima su se poznavali muslimani u raznim sredinama bilo je puštanje brade. Takvo stanje potrajalo je skoro sve do unazad nekoliko decenija, kada se dogodio značajan zaokret u shvatanjima i kada su muslimani počeli potpadati pod jak utjecaj stranih faktora. Značajnim problemom postaje to što se stvarima koje nemaju nikakve veze sa vjerom daje publicitet i na njih se stavlja akcenat, dok stvari koje imaju jako uporište u vjeri padaju u zaborav. U skupinu zaboravljenih i zapostavljenih vjerskih stvari spada puštanje brade. Devijacijama u islamskoj misli ne bi bilo mjesta da se nisu pojavili razni kvaziučenjaci, koji su govorili i vazili o tzv. ''suštinskom shvatanju islama''. Govorili su, a i danas govore, da prepoznatljiva slika islama nije odjeća niti ovo ili ono obilježje, da mi ljudima ne trebamo pokazivati svoje ''dlake'', aludirajući vjerovatno na bradu, nego nešto drugo što je suština islama.

Mehmed Handžić, boreći se protiv ovakvog shvatanja, u svoje vrijeme kaže: ''Čitajući povijest muslimana u Španiji i Siciliji zapazio sam da su neprijatelji od ostataka muslimana u tim zemljama zahtijevali na prvom mjestu da odbace razlikovanje u nošnji i u nadijevanju imena. Ko ovo pomno pročita i kako treba promotri, vidjet će koliko kod nas griješe oni koji uklanjaju razlikovanje muslimana u nošnji od drugih, tvrdeći da islam nije vezan za neku uniformu, niti ovisi o ''komadiću krpe''. Takvi ljudi uistinu ne poznaju dubljeg prozrijevanja stvari, niti paze na ružne posljedice koje njihova djela mogu imati.'' (Izabrana djela, 5/254)

U redovima koji slijede spomenut ću citate islamskih učenjaka koji su u svojim djelima tretirali propis puštanja brade, a među njima je bilo i onih koji su napisali posebna djela samo o ovom propisu. Prije nego što počnem sa navođenjem citata napomenuo bih da mi nije cilj ubjeđivati ''intelektualnu elitu'' o propisu puštanja brade, nego mi je cilj dokazati da je puštanje brade poznata stvar u islamu, i da niko nema pravo odvraćati ljude od ovog propisa. Žalosna je činjenica to da se danas u mnogim medresama na području naše zemlje učenicima zabranjuje puštanje brade, i to od strane onih koji zagovaraju slijeđenje hanefijskog mezheba. Iz tog razloga, a kao što samo to praktikovao i u prethodnim tekstovima ovog feljtona, zadržat ću se samo na citatima učenjaka hanefijskog mezheba.

1. Kaže imam Muhammed ibnul-Hasan, učenik Ebu Hanife, u svom poznatom djelu El-Asar: ''Obavijestio me je Ebu Hanife, od Hejsema, od Ibn Omera, radijallahu anhu, da bi on (Ibn Omer) svojom šakom obuhvatio bradu i odrezao ono što bi prelazilo tu dužinu.'' Kaže potom imam Muhammed: ''Mi radimo po ovome i to je mišljenje Ebu Hanife.'' (2/857)

2. Kaže poznati hanefijski pravnik Muhammed Alauddin el-Haskefi u djelu Ed-Durrul-muhtar: ''Strogo je zabranjeno (haram) muškarcu da brije bradu.'' (Hašijetu Ibn Abidin, 6/727) Također kaže: ''Sunnet (pohvalno) je da brada bude u dužini šake.'' Komentirajući ovaj govor, Ibn Abidin kaže: ''Tj. da šakom obuhvati svoju bradu i da odreže ono što pređe preko šake.'' (Hašijetu Ibn Abidin, 6/727)

Iz pomenutih citata, koje smo prenijeli iz klasičnih djela hanefijske pravne škole, jasno se vidi da je obaveza muškarcu da pusti bradu i da je grješan onaj ko brije bradu.

Kada je u pitanju kraćenje brade, učenjaci hanefijskog mezheba dozvoljavaju da se od brade skrati dužina koja prelazi šaku. Kaže Muhammed Alauddin el-Haskefi u djelu Ed-Durrul-muhtar: ''A što se tiče kraćenja brade više od toga, kao što čine ženskonje, to nije dozvolio niko od naših učenjaka'', tj. hanefijskih. (2/460)

Ibn Abidin u svojoj Hašiji spominje jedan događaj koji je vezan za kraćenje brade, i kaže: ''Preneseno je od Hišama ibn Kelbija da je rekao: 'Zapamtio sam što drugi nisu i zaboravio sam što drugi nisu. Zapamtio sam Kur'an za tri dana i htio sam da potkratim od brade što je ispod šake, pa sam uzeo i potkratio iznad šake.''' (6/727.)

Šejh Ali Mahfuz (umro 1942.), poznati profesor na Azharu, sljedbenik hanefijskog mezheba, napisao je knjigu koja se zove El-Iibda fi medarikil-ibtida, koja je mnogo godina bila udžbenik na ovom univerzitetu. U spomenutoj knjizi, govoreći o bradi, on kaže: ''Složili su se učenjaci četiri mezheba da je puštanje brade obavezno i da je haram njeno brijanje ili kraćenje koje je blisko brijanju.'' Nakon što je spomenuo citate iz sva četiri mezheba koji jasno ukazuju da je brijanje brade haram, nastavlja i kaže: ''Iz ovoga što smo naveli saznajemo da zabrana brijanja brade ima uporište u Allahovoj vjeri i Njegovom šerijatu. Suprotstavljanje ovoj činjenici je maloumnost i zabluda, griješenje i neznanje!'' Zatim je spomenuo hadise u kojima se naređuje puštanje brade i konstatovao: ''Hadisa koji govore o ovome (puštanju brade) ima mnogo i svi oni upućuju na obaveznost puštanja brade i na zabranu brijanja i kraćenja, koje ćemo pojasniti.'' (El-Ibda, 408, 410)

Šejh Zekerija Kandehlevi jedan je od najpoznatijih učenjaka hanefijskog mezheba u našem vremenu. Iza sebe je ostavio mnoštvo djela, a od najpoznatijih je Evdžezul-mesalik, u 15 tomova. Ovaj učenjak napisao je posebno djelo o ovoj problematici, koje se zove Vudžubu i'fail-lihje / Obaveza puštanja brade. On u ovoj knjizi spominje hadise Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim kaže: ''Briga Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za puštanjem brade tokom čitavog njegovog života, i ista ta briga od strane ashaba, radijallahu anhum – niti od jednog od ashaba nije preneseno da je obrijao bradu ili je skratio u dužini ispod šake – jasan je dokaz koji upućuje na obaveznost puštanja brade.'' (str. 39-41) Također je rekao: ''Puštanje brade je nešto što je naređeno u islamu, i to je praksa Allahovih poslanika. Nikada nije preneseno niti od jednog poslanika, niti pobožnog čovjeka, da je brijao bradu, niti da ju je kratio ispod dužine šake. Onaj koji brije bradu ili je krati ispod dužine šake čini nešto što je suprotno prirodi. Brijanje brade je slijeđenje puta grješnika i skretanje sa puta poslanika.'' (str. 45)

Od hanefijskih učenjaka koji su spomenuli ovaj propis bio je i Ešref Ali et-Tehanevi. On u svom tefsiru Bejanul-Kur'an, u komentaru ajeta: ...i sigurno ću im narediti (tj. šejtan) pa će stvorenja Allahova mijenjati, kaže: ''Pod izrazom mijenjanja stvorenja podrazumijeva se i brijanje brade.'' (str. 46-47)

Iz spomenutih citata jasno možemo vidjeti koliku su pažnju učenjaci hanefijskog mezheba posvetili ovoj problematici. Sve je to bilo samo iz razloga što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u mnogim svojim hadisima naredio puštanje brade i kraćenje brkova, poput hadisa: ''Puštajte bradu i kratite brkove.'' (Buharija i Muslim)

LEJLETU-L-KADR

Lejletu-l-Kadr je najvrednija noć tokom čitave godine. Dokaz za to su riječ Allaha, dželle šanhu o objavljivanju Kur´ana u noći Kadr koja je bolja od hiljadu mjeseci. To znači da je ibadet u toj noći, to jest klanjanje, učenje i zikr bolji i vrijedniji od ibadeta hiljadu drugih mjeseci u kojima nema te noći. Lijepo je tražiti tu noć u neparnim noćima zadnje trećine ramazana. Islamski učenjaci razišli se u kojoj je od neparnih noći noć Kadr. Dok neki kažu da ova noć prelazi iz jedne u drugu neparnu noć zadnje trećine mjeseca ramazana, većina smatra da je noć Lejletu-l-Kadr – dvadeset i sedma noć ramazana. S obzirom da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije tačno odredio koja je to noć, ne bi se trebalo truditi oko određivanja te noći. Bolje je truditi se da se cijeli ramazan provede što više u ibadetu, a posebno neparne noći u zadnjoj trećini. 
 
SURA Noć Kadr – Al Qadr 
 
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
1 Mi smo ga počeli objavljivati u noći Kadr*
2 a šta ti znaš šta je noć Kadr?
3 Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci –
4 meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju
se u njoj zbog odluke svake,
5 sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane.
1-1* Noć Kadr je jedna od posljednih noći mjeseca ramazana.
Tefsir IBN –KESIR 
 
EL - KADR / NOĆ KADR 
 
OBJAVLJENA U MEKI * , IMA 5 AJETA 
 
"U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!"
"Mi smo ga objavili u noći Kadr", /1/ "a šta ti znaš šta je noć Kadr?" /2/ "Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci", /3/ "meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake", /4/ "spas je u njoj sve dok zora ne svane." /5/ 
 
"Mi smo ga objavili u noći Kadr" , tj. Mi smo Kur’an objavili u blagoslovljenoj noći Kadr koja se nalazi u blagoslovljenom mjesecu ramazanu.1 Kur’an je odjednom iz Pomno čuvane ploče /Levhi-mahfuza/ u cjelini spuštan na nama najbliže nebo, a odatle po potrebi, prema događajima u toku dvadeset i tri godine objavljivan Božijem Poslaniku, s.a.v.s. 
 
"...a šta ti znaš šta je noć Kadr?" Ovo je veličanje značaja ove noći u kojoj je Allah objavio Kur’an, a.š., naročito što je ona 
 
"...bolja od hiljadu mjeseci" , tj. dobro djelo učinjeno u njoj je bolje od pobožnosti u trajanju od hiljadu mjeseci u kojima ne bi bilo noći Kadr. U tom smislu Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: /663/ "Jedna noć borbe /držanja straže/ na Allahovom putu je bolja od hiljadu noći provedenih na nekom drugom mjestu." Ovaj hadis navodi Ahmed. Ebu-Hurejre prenosi: "Kad je došao ramazan, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /664/ "Došao vam je mjesec ramazan, blagoslovljeni mjesec u kome vam je Allah propisao post. U njemu se otvaraju dženetske, a zatvaraju džehenemske kapije. U njemu su okovani šejtani. U njemu je jedna noć bolja od hiljadu mjeseci. Ko bude uskraćen njenog dobra, taj je, zaista, uskraćen, zato što je pobožnost provedena u njoj ravna pobožnosti u trajanju od hiljadu mjeseci." Buharija u svome Sahihu i Muslim u svome Sahihu od Ebu-Hurejrea navode da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Ko noć Kadr provede u ibadetu /duboko/ vjerujući i nadajući se /nagradi/, bit će mu oprošteni raniji grijesi.'" 
 
* Objavljena nakon sure "Namrštio se." 
 
1 Ovo je suprotno mišljenju da je ona u polovini mjeseca šabana za što ne postoji valjan argumenat. 
 
"...meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake" , tj. zbog blagoslovljenosti ove noći u njoj se meleki spuštaju više nego uobičajeno. Meleki se u većem broju spuštaju kad se spušta blagoslov i milost. Tako se oni spuštaju kad se uči Kur’an i okupljaju oko ljudi koji obavljaju zikr.2 Oni na svojim krilima, iz poštovanja, nose onoga ko traži znanje. Pod riječi "er-Ruh" ovdje se misli na Džibrila, a.s. 
 
"...sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane" , tj. noć Kadr je sigurna. U njoj šejtan ne može činiti zlo ni navoditi na njega. U njoj se provode odluke i određuje koliko će se živjeti i kakva će biti nafaka. U tom smislu Uzvišeni na drugom mjestu veli: "U njoj se svaki mudri posao riješi." 3 Neki kažu da se u toj noći spuštaju meleki, obilaze one koji klanjaju i blagosiljaju ih sve do zore. 
 
U KOJOJ JE NOĆI KADR ? 
 
1. - Od Ubade ibn es-Samita se prenosi da je rekao: /666/ "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Noć Kadr je u posljednjih deset dana ramazana. Ko ih provede u ibadetu moleći da u njima bude nagrađen, Allah će mu oprostiti i predašnje i docnije grijehe. To je neparna noć: dvadeset deveta, dvadeset sedma, dvadeset peta, dvadeset treća, ili dvadeset prva.'" 
 
2. - Muslim u svom Sahihu od Ubejj ibn Kaba navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /667/"To je dvadeset sedma noć." 
 
3. - Od Muavije, Ibn-Amera, Ibn-Abbasa i nekih drugih se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:/668/ "To je dvadeset sedma noć." 
 
4. - Neki od ranijih generacija prenose da su pokušali da iz Kur’ana, iz riječi "HIJE" " "ona", iz ovog poglavlja kao njegove dvadeset sedme riječi, izvuku zaključak da se radi o dvadeset sedmoj noći. Allah, opet, najbolje zna. 
 
ZNACI NOĆI KADR 

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /669/ "Znaci noći Kadr su da je ona čista i svjetla kao da je u njoj pun mjesec. Ona je mirna i tiha. U njoj nema ni prevelike hladnoće ni vrućine. U njoj, dok ne svane, ni jednoj zvijezdi nije dozvoljeno da padne." U njene znake spada: /670/ "Što sunce kad ona osvane iziđe zaokruženo, bez /uobičajenih/ zraka, kao da je pun mjesec. Taj dan šejtanu nije dopušteno da sa njime iziđe." Sened ovog hadisa je dobar /hasen/. 

2 tj. ljudi koji traže znanje, uče Kur‘an i sl., a ne oko grupa sufija koje plešu.
3 Šta će na ovo reći oni koji još uvijek tvrde da je ona u 15. noći šabana. Nadamo se da će nakon ovoga promijeniti mišljenje, nakon kur’anskih riječi i riječi Allahovog Poslanika. 
 
97 El - Kadr / Noć Kadr 1 5 6 8 

HADISI 
 
Prenosi se od Aiše radijallahu anha da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tražite Lejletu-l-Kadr, u neparnoj noći posljednje trećine ramazana.” (Buharija i Muslim) 
 
Ibn Omer, Radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: Tražite je u zadnjih deset noći, tj. Noć kadra. Pa ako neko od vas oslabi ili iznemogne, neka je ne propušta tražite u zadnjih sedam noći. (Muslim) 
 
Zirr b. Hubejš, Radijallahu anhu, rekao je: Pitao sam Ubejj b. K´aba, Radijallahu anhu, i rekao: Tvoj brat Ibn Mes´ud rekao je: Ko bude provodio svaku noć u ibadetu potrefit će noć kadra. Rekao je: Allah mu se smilovao. Želi time da se ljudi ne oslone samo na jednu noć. On zna da je ona u ramazanu, u zadnjih deset dana i da je dvadeset i sedme noć. Zatim se zakleo, ne dvoumeći se da je ona u dvadeset i sedmoj noći ramazana. Upitao sam: Ebu Munzire, na osnovu čega to tvrdiš? Rekao je: Na osnovu znaka ili dokaza o kome nas je obavijestio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da Sunce tog dana izlazi bez zraka. (Muslim) 
 
ITIKAF 
 
Itikaf, boravak u džamiji, računa se po noćima posljednih deset dana ramazana s nijetom približavanja Uzvišenom Allahu. Svi islamski učenjaci složni su kad je u pitanju propisanost itikafa. U itikaf se ulazi prije akšama 20. ili 21. noći (u zavisnosti od toga koliko traje ramazan). 
 
Musteheb je onome ko boravi u itikafu da čini što više dobrovoljnog ibadeta: namazi, učenje i čitanje tefsirskih i hadiskih dijela i tome slično. Preporučeno je da se mu´tekifu ogradi jedno mjesto u džamiji po ugledu na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Mekruh je za vrijeme itikafa baviti se beskorisnim riječima i djelima, ali je mekruh i uzdržavati se od govora općenito, misleći da to predstavlja čin pobožnosti. Dozvoljeno je da mutekif iziđe iz itikafa da bi ispratio porodicu, uredio kosu, obrijao glavu, podrezao nokte, okupao se, obukao najljepšu odjeću i namirisao se. Mutekif može izaći iz džamije samo radi prijeke potrebe (džuma, ako se ne klanja u toj džamiji gdje se on nalazi) te radi obavljanja nužde itd. Što se tiče jela i pića dozvoljeno mu je objedovati u džamiji. 
 
SURA – AL – Baqara 
 
ITIKAF 
 
187. Ajet: 
 
Dozvoljava vam se da se u noćima dok traje post sastajete sa svojim ženama;*
One su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća. Allah zna da vam je bilo teško, pa je prihvatio pokajanja vaša i oprostio vam. Zato se sada sastajte s njima u želji da dobijete ono što vam je Allah već odredio. Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore;* i tada postite do noći. Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u i´tikafu u džamijama. To su Allahove granice, i ne približujte im se! Eto tako Allah objašnjava ljudima propise Svoje da bi se onoga što im je zabranjeno klonili. 
 
187 – 1* Muslimanima je bilo u početku zabranjeno da u mjesecima posta opće sa svojim ženama i da jedu i piju poslije večernjeg namaza, kao što im je sve to bilo zabranjeno po danu, dok poste.
187 – 2* i jedite i pijte, tj. Možete jesti i piti čitavu noć, sve do zore. 

Tefsir IBN –KESIR 
 
“….sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u i´tikafu u džamijama!”
Naime, oni koji su bili u itikafu običavali su izlaziti iz džamije i sastajati se sa svojim suprugama ukoliko su to željeli, dok nije objavljen ovaj ajet, kojim je to zabranjeno i u toku dana i noći, sve dok traje itikaf. To znači: ne približavajte im se dokle god ste u itikafu u džamijama. Stoga se onome ko je u itikafu zabranjeno sastajati sa ženom sve dok je u itikafu u džamiji. Čak, ukoliko bude trebao ići kući, treba da se zadrži samo kratko, koliko da obavi nuždu ili jede. U tom slučaju, on ne može poljubiti svoju suprugu, niti je zagrliti, niti bilo što činiti što je suprotno itikafu. 
 
U oba Sahiha navodi se da je Aiša, r.a, rekla: /225/ “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, približio bi meni svoju glavu, a ja sam ga češljala a bila sam u menstrualnom ciklusu. On ne bi ulazio u kuću osim da bi obavio nuždu. “Zatim kaže: “A i ja bih u takvom slučaju, čak i ako bi bolesnik bio u kući, samo u prolazu upitala za njegovo zdravlje.” 
 
Spominjanje itikafa nakon posta znači uputa i upozorenje na itikaf u toku posta ili krajem mjeseca ramazana, kao što se vidi iz sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, /226/ “ koji je bivao u itikafu deset posljednjih dana ramazana. Sve do svoje smrti, nakon čega su u itikaf išle njegove supruge”. (Navodi se u Sahihima El-Buharije i Muslima.) 
 
HADISI 
 
Prenosi Ibn Umer, radijallahu anhu da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, boravio u itikafu zadnjih deset dana ramazana. (Muttefekun alejhi) 
 
ITIKJAF ZADNJIH DESET DANA RAMAZANA 
 
Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, provodio u itikafu zadnjih deset dana ramazana sve do svoje smrti. Nakon njega su to nastavile njegove žene. (Muslim) 

INTENZIVIRANJE IBADETA U ZADNJIH DESET DANA RAMAZANA 
 
Aiša, radijallahu anha, rekla je: Kada bi nastupilo zadnjih deset dana ramazana, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi noć provodio u ibadetu, budio bi svoju porodicu, intenzivirao ibadete i ne bi se približavao suprugama. (Muslim)
 
KADA ULAZI U ITIKJAF ONAJ KO TO ŽELI 
 
Aiša, Radijallahu anha, rekla je: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi htio u itikjaf klanjao bi sabah-namaz a zatim bi ušao u mjesto gdje bi bio u itikjafu. Naredio bi da mu se postavi šator u džamiji, što je i učinjeno. Želio je da provede zadnjih deset dana ramazana u itikjafu. Nakon toga je i Zejneb naredila da se i njoj za itikjaf postavi šator u džamiji, pa je postavljen. Potom su naredile i druge Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, žene da se i njima pripreme šatori za itikjaf, što je i urađeno. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao sabah, pogledao je i vidio šatore. Upitao je: Želite da činite ibadet?! Zatim je naredio da uklone njegov šator i tog ramazana nije bio u itikjafu, nego je to učinio u prvih deset dana ševvala. (Muslim)