nedjelja, 30. lipnja 2013.
Ahlak - Lijepo Islamsko ophođenje -
Hvala neka je Uzvišenom Allahu. Njega hvalimo, na Njega se oslanjamo i od Njega oprost tražimo. Utječemo se Allahu od zla naših duša i pokvarenih djela. Koga Allah uputi taj neće zalutati, a koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put neće izvesti. Svjedočim da nema boga osim Allaha Jedinog koji nema sudruga i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik….
Narav, ćud, temperament je, kako kažu islamski učenjaci, unutrašnja slika čovjeka, odnosno slika njegove duše sa svim svojstvima bila ona dobra ili loša. Prema tome, čovjek je spoj psihičke i fizičke komponente iz kojih proizilaze dvije slike odnosno dva izgleda.
Spoljašnji izgled je ona figura u kojoj je Allah, subhanehu ve teala, stvorio čovjeka i varira od osobe do osobe, bilo da je lijep, ružan ili između toga.
Unutarnji izgled je duševno stanje iz kojeg proizilaze djela bila ona dobra ili loša, bez potrebe za razmišljanjem ili planiranjem. Ovaj izgled stanja čovjekove duše ispoljava se kroz njegovo djelovanje na sredinu u kojoj živi. Na osnovu toga možemo rećI da se plemenitost duše ogleda u plemenitom ponašanju, što značI ako je ponašanje plemenito i duša je plemenita i suprotno.
Obaveza svakog muslimana je da nastoji biti plemenit u svim sferama svog života našto ukazuju i poslanikove riječI Muazu: ”…lijepo postupaj sa njihovom imovinom…” kada ga je poslao da uzme zekat od stanovnika jemena.
Na čovjeku je da se okiti svim lijepim vrlinama. Treba da bude plemenit I javno I tajno, da u društvu ljudi bude vedra lica, da bude širokogrudan I smiren I tome slično. Rekao je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: ”Najpotpuniji iman je onog vjernika koji se najljepše ponaša…”. Ovaj hadis trebalo bi stalno da bude pred očima vjernika, jer čovjek kad zna da nije potpunog imana ukoliko ne popravi svoje ponašanje to će ga dodatno motivisati da se okiti lijepim osobinama I da ostavi besposlicu I gluposti.
Potpunost Šeri’ata u regulisanju odnosa
Jedan od ciljeva poslanstva Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem je da upotpuni ljudski karakter. Potvrda za to su riječI Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje kaže:” Zaista sam poslan da upotpunim lijepo ponašanje kod ljudi.” Islamski učenjaci navode da su I prethodne objave koje je Allah dž.š. slao robovima Svojim, ukazivale na nužnost lijepih osobina. Međutim, naš šeri’at odlikuje se potpuno I jasno definisanim ponašanjem kako pojedinca tako I zajednice. Na primjer:
Pitanje odmazde za ubijene (El-Kisas):
Ako se desi da čovjek ubije čovjeka da li će se vršiti odmazda ili ne?
Islamski učenjaci navode primjer Jevreja gdje je odmazda bila šeri’atom propisana I nije bilo drugog rješenja. Kod Kršćana je bilo suprotno, što značI da je u njihovom šeri’atu obaveza bilo oprostiti. Naš šeri’at dolazi sa dva rješenja, a to je odmazda ili oprost. Ukoliko se izvršI odmazda biće to sprječavanje zla, a ako se oprosti to će biti dobročinstvo prema krivcu. Ovo upućuje na potpunost našeg šeri’ata koji čovjeku daje pravo izbora između oprosta I kazne, za razliku od prethodna dva. Nema sumnje da je naš šeri’at bolji od jevrejskog šeri’ata koji oštećenom uskraćuje pravo da oprosti, što može da bude njemu od koristi, a isto tako od kršćanskog šeri’ata koji propisuje praštanje a korist je možda u sprovedbi kazne.
Urođene i stečene osobine
U ljudskom ponašanju ima nešto što je nasljedno (npr. lijepo ponašanje), I to čovjek već pri samom rođenju ima kod sebe. Isto tako može da se rodi bez toga I da ga naknadno stekne bilo putem odgojno-obrazovnih ustanova, bilo od svojih roditelja I sl. Na ovo se odnose I riječI Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,u hadisu kojeg prenosi Ibn Abbas radijallahu anhu da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao Ešedždžu Abdu-l-Kajsu: ”Zaista kod tebe imaju dvije osobine koje Allah dž.š. voli: dobroćudnost I blagost. Reče Kajs: ”O, Allahov Poslaniče, jesam li te dvije osobine stekao ili me je Allah sa njima stvorio?” Reče: ”Allah te sa njima stvorio.” Reče Kajs: ”Hvala Allahu koji me je stvorio sa dvije osobine koje vole Allah I Njegov Poslanik.” Ovaj hadis je dokaz da lijepa ćud može da bude urođena I stečena. Nema sumnje da je urođeno svojstvo bolje I vrijednije od stečenog, jer, čovjek kad se rodi sa lijepim ponašanjem to postaje dio njega I nema potrebe da se trudi da ga praktikuje, što bi bilo dodatno opterećenje za njega. To je blagodat od Allaha koju On daje kome hoće a uskraćuje kome hoće. Koga Allah ne stvori sa tim svojstvima ima priliku da ih naknadno stekne putem svakodnevne prakse, a primjere za to spomenut ćemo poslije.
Ko je bolji
Nameće se pitanje, ko je bolji? Čovjek sa urođenim svojstvima ili čovjek koji se bori I trudi da ih stekne. Odgovor na to je sljedećI:
-Jasno je da čovjek koji ima već urođene lijepe osobine je potpuniji sa strane prakticiranja jer nema potrebe za naporom da to sprovede u praksi. Zatim, neće mu se desiti da ga nešto od toga mimoiđe jer je to njegova priroda tako da ga bilo gdje sretneš naćI ćeš ga sa tim osobinama. S druge strane, čovjek koji ulaže napor da se okiti tim osobinama nema sumnje da će za taj trud biti nagrađen i u ovom pogledu je bolji od prethodnog. Vidimo dakle, prvi je bolji po pitanju potpunosti, dok drugi prednjači kada je u pitanju nagrada za uloženi trud. Potpuniji I bolji od ove dvojice je čovjek kojem Allah da I jedno I drugo. Iz svega ovog proizilazi da imamo četiri vrste ljudi:
1- onaj kome je uskraćena urođena I stečena plemenitost,
2- onaj kome je uskraćena urođena plemenitost,
3- onaj kome je darovana I urođena I stečena plemenitost,
4- onaj kome je darovana urođena plemenitost.
Najbolji su ljudi koji pripadaju trećoj grupi.
Oblasti lijepog ponašanja
Mnogi ljudi pod lijepim ponašanjem prvenstveno podrazumijevaju dobročinstvo među ljudima te zbog svoje kratkovidosti zaboravljaju nešto mnogo važnije a to je odnos čovjeka prema njegovom Gospodaru. Kako postoji lijep odnos prema ljudima isto tako ima I lijep odnos prema Gospodaru, što značI da lijepo ponašanje dolazi do izražaja na dvije relacije tj,:
1- čovjek – Stvoritelj,
2- čovjek - čovjek.
Lijepe osobine, u odnosu čovjek – Stvoritelj
Lijepe osobine, u odnosu čovjek – Stvoritelj, ogledaju se u tri stvari, a to su:
a) prihvatanje Allahove objave s ubjeđenjem,
b) prihvatanje I primjena Allahovih propisa,
c) prihvatanje Allahovih odredbi sa strpljenjem I zadovoljstvom.
Ove tri stvari su temelj na kome počiva odnos čovjek – Gospodar
Nastavit će se…. inšallah
preveo: Čaušević Enes
Fakultet šerijatskog prava, Islamski Univerzitet u Medini- UHUD-
Narav, ćud, temperament je, kako kažu islamski učenjaci, unutrašnja slika čovjeka, odnosno slika njegove duše sa svim svojstvima bila ona dobra ili loša. Prema tome, čovjek je spoj psihičke i fizičke komponente iz kojih proizilaze dvije slike odnosno dva izgleda.
Spoljašnji izgled je ona figura u kojoj je Allah, subhanehu ve teala, stvorio čovjeka i varira od osobe do osobe, bilo da je lijep, ružan ili između toga.
Unutarnji izgled je duševno stanje iz kojeg proizilaze djela bila ona dobra ili loša, bez potrebe za razmišljanjem ili planiranjem. Ovaj izgled stanja čovjekove duše ispoljava se kroz njegovo djelovanje na sredinu u kojoj živi. Na osnovu toga možemo rećI da se plemenitost duše ogleda u plemenitom ponašanju, što značI ako je ponašanje plemenito i duša je plemenita i suprotno.
Obaveza svakog muslimana je da nastoji biti plemenit u svim sferama svog života našto ukazuju i poslanikove riječI Muazu: ”…lijepo postupaj sa njihovom imovinom…” kada ga je poslao da uzme zekat od stanovnika jemena.
Na čovjeku je da se okiti svim lijepim vrlinama. Treba da bude plemenit I javno I tajno, da u društvu ljudi bude vedra lica, da bude širokogrudan I smiren I tome slično. Rekao je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: ”Najpotpuniji iman je onog vjernika koji se najljepše ponaša…”. Ovaj hadis trebalo bi stalno da bude pred očima vjernika, jer čovjek kad zna da nije potpunog imana ukoliko ne popravi svoje ponašanje to će ga dodatno motivisati da se okiti lijepim osobinama I da ostavi besposlicu I gluposti.
Potpunost Šeri’ata u regulisanju odnosa
Jedan od ciljeva poslanstva Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem je da upotpuni ljudski karakter. Potvrda za to su riječI Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje kaže:” Zaista sam poslan da upotpunim lijepo ponašanje kod ljudi.” Islamski učenjaci navode da su I prethodne objave koje je Allah dž.š. slao robovima Svojim, ukazivale na nužnost lijepih osobina. Međutim, naš šeri’at odlikuje se potpuno I jasno definisanim ponašanjem kako pojedinca tako I zajednice. Na primjer:
Pitanje odmazde za ubijene (El-Kisas):
Ako se desi da čovjek ubije čovjeka da li će se vršiti odmazda ili ne?
Islamski učenjaci navode primjer Jevreja gdje je odmazda bila šeri’atom propisana I nije bilo drugog rješenja. Kod Kršćana je bilo suprotno, što značI da je u njihovom šeri’atu obaveza bilo oprostiti. Naš šeri’at dolazi sa dva rješenja, a to je odmazda ili oprost. Ukoliko se izvršI odmazda biće to sprječavanje zla, a ako se oprosti to će biti dobročinstvo prema krivcu. Ovo upućuje na potpunost našeg šeri’ata koji čovjeku daje pravo izbora između oprosta I kazne, za razliku od prethodna dva. Nema sumnje da je naš šeri’at bolji od jevrejskog šeri’ata koji oštećenom uskraćuje pravo da oprosti, što može da bude njemu od koristi, a isto tako od kršćanskog šeri’ata koji propisuje praštanje a korist je možda u sprovedbi kazne.
Urođene i stečene osobine
U ljudskom ponašanju ima nešto što je nasljedno (npr. lijepo ponašanje), I to čovjek već pri samom rođenju ima kod sebe. Isto tako može da se rodi bez toga I da ga naknadno stekne bilo putem odgojno-obrazovnih ustanova, bilo od svojih roditelja I sl. Na ovo se odnose I riječI Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,u hadisu kojeg prenosi Ibn Abbas radijallahu anhu da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao Ešedždžu Abdu-l-Kajsu: ”Zaista kod tebe imaju dvije osobine koje Allah dž.š. voli: dobroćudnost I blagost. Reče Kajs: ”O, Allahov Poslaniče, jesam li te dvije osobine stekao ili me je Allah sa njima stvorio?” Reče: ”Allah te sa njima stvorio.” Reče Kajs: ”Hvala Allahu koji me je stvorio sa dvije osobine koje vole Allah I Njegov Poslanik.” Ovaj hadis je dokaz da lijepa ćud može da bude urođena I stečena. Nema sumnje da je urođeno svojstvo bolje I vrijednije od stečenog, jer, čovjek kad se rodi sa lijepim ponašanjem to postaje dio njega I nema potrebe da se trudi da ga praktikuje, što bi bilo dodatno opterećenje za njega. To je blagodat od Allaha koju On daje kome hoće a uskraćuje kome hoće. Koga Allah ne stvori sa tim svojstvima ima priliku da ih naknadno stekne putem svakodnevne prakse, a primjere za to spomenut ćemo poslije.
Ko je bolji
Nameće se pitanje, ko je bolji? Čovjek sa urođenim svojstvima ili čovjek koji se bori I trudi da ih stekne. Odgovor na to je sljedećI:
-Jasno je da čovjek koji ima već urođene lijepe osobine je potpuniji sa strane prakticiranja jer nema potrebe za naporom da to sprovede u praksi. Zatim, neće mu se desiti da ga nešto od toga mimoiđe jer je to njegova priroda tako da ga bilo gdje sretneš naćI ćeš ga sa tim osobinama. S druge strane, čovjek koji ulaže napor da se okiti tim osobinama nema sumnje da će za taj trud biti nagrađen i u ovom pogledu je bolji od prethodnog. Vidimo dakle, prvi je bolji po pitanju potpunosti, dok drugi prednjači kada je u pitanju nagrada za uloženi trud. Potpuniji I bolji od ove dvojice je čovjek kojem Allah da I jedno I drugo. Iz svega ovog proizilazi da imamo četiri vrste ljudi:
1- onaj kome je uskraćena urođena I stečena plemenitost,
2- onaj kome je uskraćena urođena plemenitost,
3- onaj kome je darovana I urođena I stečena plemenitost,
4- onaj kome je darovana urođena plemenitost.
Najbolji su ljudi koji pripadaju trećoj grupi.
Oblasti lijepog ponašanja
Mnogi ljudi pod lijepim ponašanjem prvenstveno podrazumijevaju dobročinstvo među ljudima te zbog svoje kratkovidosti zaboravljaju nešto mnogo važnije a to je odnos čovjeka prema njegovom Gospodaru. Kako postoji lijep odnos prema ljudima isto tako ima I lijep odnos prema Gospodaru, što značI da lijepo ponašanje dolazi do izražaja na dvije relacije tj,:
1- čovjek – Stvoritelj,
2- čovjek - čovjek.
Lijepe osobine, u odnosu čovjek – Stvoritelj
Lijepe osobine, u odnosu čovjek – Stvoritelj, ogledaju se u tri stvari, a to su:
a) prihvatanje Allahove objave s ubjeđenjem,
b) prihvatanje I primjena Allahovih propisa,
c) prihvatanje Allahovih odredbi sa strpljenjem I zadovoljstvom.
Ove tri stvari su temelj na kome počiva odnos čovjek – Gospodar
Nastavit će se…. inšallah
preveo: Čaušević Enes
Fakultet šerijatskog prava, Islamski Univerzitet u Medini- UHUD-
________________________________________________________________________________
O muslimani, vrijeme je za obračun !!!
Prošla je još jedna godina. Zatvorena je knjiga u kojoj je zapisano svako ljudsko djelo, dobro i loše, veliko i malo, vidljivo i nevidljivo za čovjekove oči, sve baš sve je zapisano.
Šta sada? Otvara se nova stranica tvoga života. Prije nego što kalem (olovka) počne ponovo pisati, izvrši obračun! Osami se od čitavog svijeta i dobro razmisli. Dobro se prisjeti svojih propusta, greški i grijeha. Budi strog prema sebi! Ukori sebe! Na|i sebi mahane! Ostavi druge ljude, njihove greške i njihove mahane! Zabavi se sada samo sa samim sobom! Znaj da ćeš se jedino tako popraviti i da ćeš tako jedino postići uspjeh! Šta misliš zbog čega se Uzvišeni, tvoj i moj Gospodar, kune baš dušom koja sebe kori? Kaže Uzvišeni: ,,Kunem se Danom kada Smak svijeta nastupi, i kunem se dušom koja sebe kori."(El –Kijama, 1-2 )
Šta sada? Otvara se nova stranica tvoga života. Prije nego što kalem (olovka) počne ponovo pisati, izvrši obračun! Osami se od čitavog svijeta i dobro razmisli. Dobro se prisjeti svojih propusta, greški i grijeha. Budi strog prema sebi! Ukori sebe! Na|i sebi mahane! Ostavi druge ljude, njihove greške i njihove mahane! Zabavi se sada samo sa samim sobom! Znaj da ćeš se jedino tako popraviti i da ćeš tako jedino postići uspjeh! Šta misliš zbog čega se Uzvišeni, tvoj i moj Gospodar, kune baš dušom koja sebe kori? Kaže Uzvišeni: ,,Kunem se Danom kada Smak svijeta nastupi, i kunem se dušom koja sebe kori."(El –Kijama, 1-2 )
Znači li to da takvu dušu voli tvoj Gospodar?! Sjeti se prošle godine, prošlih mjeseci i dana! Imaš li više grijeha ili dobrih djela?! Budi sudija samom sebi! [ta misliš kada bi vagao svoja djela, koja li bi pretekla?! Da li ti je godina uspješno prošla gledajući na ura|ena dobra djela?!
Mnogi zaboravljaju ovaj obračun, a on je itekako bitan. Kad uvidimo svoje grijehe i propuste, trudit ćemo se da ih izbjegavamo u novoj godini. Zbog toga znaj da je obračun sa samim sobom put uspjeha i sreće! Tvoj i moj Gospodar, i Gospodar svih svjetova kaže: ,,O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite." (El-Hašr,18.) U tefsiru ovog ajeta ibn Kesir kaže: ,,Obračunaj se sa samim sobom, prije nego što ti se obračuna. I pogledaj šta si sve pripremio od dobrih djela za dan kada će to sve biti iznešeno na vidjelo pred Gospodarom svih svjetova.'' Poslušaj šta je rekao Hasan el-Basri: ,,O ljudi, osvanuli ste, pa vam se vrijeme do odre|enog roka skratilo, a mogućnost za djela vaša smanjila. Smrt je iznad vas, a Džehenem vam se još više približio." Pa, blago tebi ako svoju dušu odgojiš i navikneš je na pokornost Allahu, Gospodaru svjetova, a teško tebi ako svoju dušu i svoje prohtjeve za gospodara svoga uzmeš.
Govoreći o obračunu sa samim sobom ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, kaže sljedeće: ,,Prvo sa čim čovjek mora početi u svom obračunu jesu farzovi (obaveze). Ukoliko je propuštao farzove, mora ih nadoknaditi, a ukoliko je izvršavao farzove, ali krnjavo, onda ih mora popraviti i uljepšati. Druga stvar jesu harami (zabrane). Ukoliko ih je činio, mora se pokajati i tražiti oprosta od Allaha dž.š.. Zatim dolazi gaflet (nemar). Zbog nemarnosti se propuštaju sunneti, a samim tim i nagrade koje se dobijaju za činjenje istih. To se može nadoknaditi zikrom-čestim spominjanjem Allaha dž.š. i čvrstim prihvatanjem sunneta Allahovog Poslanika sallallahu alejhi we selem .
Prve generacije muslimana shvatile su vrijednost obračuna sa samim sobom. Zbog toga su za svaki svoj propust u ibadetu kažnjavali sebe. Naime, navodi se da je ibn Omeru r.a. kada bi mu prošla jacija u džematu, tu noć ne bi spavao, već bi je proveo u ibadetu. Znači, trudio bi se da propušteni ibadet nadoknadi dobrovoljnim nafilama, ne bi li mu se Uzvišeni smilovao. Šta je sa nama? Da li nešto poduzimamo kada propustimo neki namaz u džematu, ili nam je svejedno?! Uporedimo nas sa ibn Omerom. Da li mi probdijemo noć kada propustimo namaz u potpunosti, a da ne spominjemo namaz u džematu?!
Prošla godina je završena, knjiga zapečaćena. Ono što je prošlo ne može se povratiti. Otpočeli smo novu hidžretsku godinu mjesecom Muharemom. Zato gledajmo da svoj život provedemo u pokornosti našem Stvoritelju i u približavanju Njemu. Vodimo računa o svom vremenu, gdje ćemo ga i kako potrošiti . Uzvišeni Allah kaže : ,,Tako mi vremena, čovjek doista gubi , samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine , i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje ."
Preveo: Islamović Sead
Fakultet šerijatskog prava, Islamski Univerzitet u Medini
______________________________________________________________________________
POZIV U DŽENNET !!!
· Da li želiš biti u Allahovoj dželle še'nuhu, blizini?
· Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, je rekao: ''Rob je najbliži svome Gospodaru dok je na sedždi, s toga uvećajte svoje dove.'' (Muslim)
· Da li želiš steći nagradu Hadždža?
· Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, je rekao: '' 'Umra u toku Ramazana, ima nagradu Hadždža, ili Hadždža sa mnom.'' (Buhari, Muslim)
· Da li želiš imati kuću u Džennetu?
· Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, je rekao: ''Ko napravi mesdžid (džamiju), u ime Allaha dželle še'nuhu, Allah će mu sagraditi sličnu u džennetu.'' (Muslim)
· Da li želiš steći Allahovu naklonost i zadovoljstvo?
· Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, je rekao: ''Allah dželle še'nuhu, je zadovoljan Svojim robom onda kada on završi sa jelom pa potom Mu zahvali na tom n'imetu, ili kad popije nešto, i zahvali se na tome.'' (Muslim)
· Da li želiš da ti se ukabuli tj. primi, dova?
· Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, je rekao: ''Dova između ezana i ikameta se ne odbija.'' (Ebu Davud)
· Da li želiš steći nagradu kao da si čitav život postio?
· Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, je rekao: ''Post tri dana svakog mjeseca, je poput posta cijeloga života.'' (Buhari, Muslim)
· Da li želiš steći dobrih dijela, veličine brda?
· Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, je rekao: ''Ko bude sa umrlim, sve dok mu se ne klanja dženaza-namaz, imaće nagradu jednog kirata; a ko bude sa umrlim, sve dok ne bude ukopan, imaće nagradu dva kirata! Rekoše: A šta je nagrada dva kirata? Reče: Nagrada dva kirata je poput dva ogromna brda.'' (Buhari, Muslim)
· Da li želiš biti u društvu Poslanika, u Džennetu?
· Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, je rekao: ''Ja, i skrbnik siročeta, ćemo biti u Džennetu ovako blizu – pa pokaza svojim srednjim prstom i kažiprstom.'' (Buhari)
· Da li želiš da ti Poslanik lično garantuje Džennet?
· Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, je rekao: ''Ko mi bude garantovao za ono što mu je između vilica, i za ono što mu je među nogama, ja mu garantujem Džennet.'' (Buhari, Muslim)
· Da li želiš da ti se ne prekida nagrada za tvoja dijela, i nakon tvoje smrti?
· Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, je rekao: ''Čovjeku, kada umre, prestaju teći sevapi za njegova dijela, osim u tri slučaja: trajne sadake (vakuf, česma, džamija ...), korisna znanja ili dobro odgojena dijeteta, koje će se moliti za njega.'' (Muslim)
· Da li želiš jednu od riznica Dženneta?
· Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, je rekao: ''LA HAWLE WE LA KUWETE ILLA BILLAH – NEMA SNAGE NITI MOĆI, OSIM U ALLAHA - je jedna od džennetskih riznica.'' (Buhari, Muslim)
· Da li želiš nagradu kao da si klanjao cijelu noć?
· Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, je rekao: ''Ko bude klanjao jaciju - namaz, u džema'atu, kao da je klanjao pola noći, a ko bude klanjao sabah – namaz, u džema'atu, kao da je cijelu noć klanjao.'' (Muslim)
· Da li želiš proučiti trećinu Kur'ana za pola minute?
· Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, je rekao: ''KUL HUWALLAHU EHAD – ima vrijednost trećine Kur'ana.'' (Muslim)
· Da li želiš da ti oteža tas, na vagi dobrih dijela na Sudnjemu danu?
· Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, je rekao: ''Dvije riječi, su drage Milostivom, lahke na jeziku, a teške na vagi: SUBHANALLAHI WE BI HAMDIHI, SUBHANALLAHIL-'AZIM.'' (Buhari)
· Da li želiš berićet u opskrbi, i duži život?
· Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, je rekao: ''Ko želi da mu opskrba bude berićetna, te da mu se produži život, neka spaja rodbinske veze.'' (Buhari)
· Da li želiš to da Allahu dželle še'nuhu,bude drag susret s tobom?
· Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, je rekao: ''Ko se želi susresti sa Allahom dželle še'nuhu, Allah dželle še'nuhu, se želi susresti s njime.'' (Buhari)
· Da li želiš da te Allah dželle še'nuhu, sačuva?
· Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, je rekao: ''Ko bude klanjao sabah – namaz, taj je pod zaštitom Allaha dželle še'nuhu.'' (Muslim)
· Da li želiš da ti se oproste (mali) grijesi, pa makar ih bilo mnogo?
· Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, je rekao: ''Ko bude izgovorio - SUBHANALLAHI WE BI HAMDIHI – stotinu puta u jednome danu, biće mu izbrisani (mali) grijesi, makar ih bilo poput morske pjene.''
· Da li želiš to da budeš udaljen od vatre sedamdeset godina?
· Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, je rekao: ''Ko bude postio jedan dan na Allahovome putu, Allah će udaljiti njegovo lice od vatre sedamdeset godina.'' (Buhari)
· Da li želiš to da Allah dželle še'nuhu, donese salavat (blagoslov), na tebe?
· Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, je rekao: ''Ko donese na mene salavat, Allah će, zbog toga, deset puta donijeti salavat na njega.'' (Muslim)
· Da li želiš da te Allah dželle še'nuhu, uzdigne?
· Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, je rekao: ''Nema osobe, koja se ponizila pred Allahom dželle še'nuhu, a da ju Allah dželle še'nuhu, nije uzdigao.'' (Muslim)
prevod: SEAD ef. JASAVIĆ
Islamski Univerzitet u Medini
_______________________________________________________________________· Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, je rekao: ''Rob je najbliži svome Gospodaru dok je na sedždi, s toga uvećajte svoje dove.'' (Muslim)
· Da li želiš steći nagradu Hadždža?
· Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, je rekao: '' 'Umra u toku Ramazana, ima nagradu Hadždža, ili Hadždža sa mnom.'' (Buhari, Muslim)
· Da li želiš imati kuću u Džennetu?
· Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, je rekao: ''Ko napravi mesdžid (džamiju), u ime Allaha dželle še'nuhu, Allah će mu sagraditi sličnu u džennetu.'' (Muslim)
· Da li želiš steći Allahovu naklonost i zadovoljstvo?
· Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, je rekao: ''Allah dželle še'nuhu, je zadovoljan Svojim robom onda kada on završi sa jelom pa potom Mu zahvali na tom n'imetu, ili kad popije nešto, i zahvali se na tome.'' (Muslim)
· Da li želiš da ti se ukabuli tj. primi, dova?
· Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, je rekao: ''Dova između ezana i ikameta se ne odbija.'' (Ebu Davud)
· Da li želiš steći nagradu kao da si čitav život postio?
· Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, je rekao: ''Post tri dana svakog mjeseca, je poput posta cijeloga života.'' (Buhari, Muslim)
· Da li želiš steći dobrih dijela, veličine brda?
· Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, je rekao: ''Ko bude sa umrlim, sve dok mu se ne klanja dženaza-namaz, imaće nagradu jednog kirata; a ko bude sa umrlim, sve dok ne bude ukopan, imaće nagradu dva kirata! Rekoše: A šta je nagrada dva kirata? Reče: Nagrada dva kirata je poput dva ogromna brda.'' (Buhari, Muslim)
· Da li želiš biti u društvu Poslanika, u Džennetu?
· Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, je rekao: ''Ja, i skrbnik siročeta, ćemo biti u Džennetu ovako blizu – pa pokaza svojim srednjim prstom i kažiprstom.'' (Buhari)
· Da li želiš da ti Poslanik lično garantuje Džennet?
· Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, je rekao: ''Ko mi bude garantovao za ono što mu je između vilica, i za ono što mu je među nogama, ja mu garantujem Džennet.'' (Buhari, Muslim)
· Da li želiš da ti se ne prekida nagrada za tvoja dijela, i nakon tvoje smrti?
· Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, je rekao: ''Čovjeku, kada umre, prestaju teći sevapi za njegova dijela, osim u tri slučaja: trajne sadake (vakuf, česma, džamija ...), korisna znanja ili dobro odgojena dijeteta, koje će se moliti za njega.'' (Muslim)
· Da li želiš jednu od riznica Dženneta?
· Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, je rekao: ''LA HAWLE WE LA KUWETE ILLA BILLAH – NEMA SNAGE NITI MOĆI, OSIM U ALLAHA - je jedna od džennetskih riznica.'' (Buhari, Muslim)
· Da li želiš nagradu kao da si klanjao cijelu noć?
· Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, je rekao: ''Ko bude klanjao jaciju - namaz, u džema'atu, kao da je klanjao pola noći, a ko bude klanjao sabah – namaz, u džema'atu, kao da je cijelu noć klanjao.'' (Muslim)
· Da li želiš proučiti trećinu Kur'ana za pola minute?
· Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, je rekao: ''KUL HUWALLAHU EHAD – ima vrijednost trećine Kur'ana.'' (Muslim)
· Da li želiš da ti oteža tas, na vagi dobrih dijela na Sudnjemu danu?
· Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, je rekao: ''Dvije riječi, su drage Milostivom, lahke na jeziku, a teške na vagi: SUBHANALLAHI WE BI HAMDIHI, SUBHANALLAHIL-'AZIM.'' (Buhari)
· Da li želiš berićet u opskrbi, i duži život?
· Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, je rekao: ''Ko želi da mu opskrba bude berićetna, te da mu se produži život, neka spaja rodbinske veze.'' (Buhari)
· Da li želiš to da Allahu dželle še'nuhu,bude drag susret s tobom?
· Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, je rekao: ''Ko se želi susresti sa Allahom dželle še'nuhu, Allah dželle še'nuhu, se želi susresti s njime.'' (Buhari)
· Da li želiš da te Allah dželle še'nuhu, sačuva?
· Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, je rekao: ''Ko bude klanjao sabah – namaz, taj je pod zaštitom Allaha dželle še'nuhu.'' (Muslim)
· Da li želiš da ti se oproste (mali) grijesi, pa makar ih bilo mnogo?
· Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, je rekao: ''Ko bude izgovorio - SUBHANALLAHI WE BI HAMDIHI – stotinu puta u jednome danu, biće mu izbrisani (mali) grijesi, makar ih bilo poput morske pjene.''
· Da li želiš to da budeš udaljen od vatre sedamdeset godina?
· Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, je rekao: ''Ko bude postio jedan dan na Allahovome putu, Allah će udaljiti njegovo lice od vatre sedamdeset godina.'' (Buhari)
· Da li želiš to da Allah dželle še'nuhu, donese salavat (blagoslov), na tebe?
· Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, je rekao: ''Ko donese na mene salavat, Allah će, zbog toga, deset puta donijeti salavat na njega.'' (Muslim)
· Da li želiš da te Allah dželle še'nuhu, uzdigne?
· Poslanik, Allah ga blagoslovio i mir mu podario, je rekao: ''Nema osobe, koja se ponizila pred Allahom dželle še'nuhu, a da ju Allah dželle še'nuhu, nije uzdigao.'' (Muslim)
prevod: SEAD ef. JASAVIĆ
Islamski Univerzitet u Medini
Skrušenost u namazu i problem mobitela u džamijama
Hvala i zahvala pripadaju Allahu Gospodaru svjetova, neka je salavat i selam na Njegovog posljednjeg poslanika Muhammeda -sallallahu alejhi ve selleme-, na njegovu časnu porodicu i vjerne drugove – ashabe.
Uzvišeni je rekao: "Redovno namaz klanjajte, naročito onaj krajem dana, i pred Allahom ponizno stojte" (Kur'an; El-Bekare, 238), "Ono što žele – vjernici će postići, oni koji svoj namaz ponizno obavljaju" (Kur'an; El-Mu'minun, 1 i 2), "A teško onima koji, kad namaz svoj klanjaju, namaz svoj kako treba ne obavljaju" (Kur'an; El-Ma'un,4-6).
Uzvišeni Allah nam naređuje poniznost i skrušenost u našem namazu i upozorava nas na kaznu koja čeka one koji svoj namaz kako treba ne obavljaju. Međutim, malo ko danas vodi računa o svome namazu. Ebu-d-Derda' –radijallahu anhu- je još za svoga života govorio: "Samo što nije nastupilo vrijeme kada ćeš ući u džamiju a u njoj nećeš naći skoro nikoga". Od Ebu-d-Derdaa –radijallahu anhu- se prenosi da je jedne prilike ušao s Allahovim Poslanikom –sallallahu alejhi ve selleme- u mesdžid (džamiju) i u njoj su zatekli čovjeka uperenih očiju ka nebu dok je stajao u namazu. Tada je Allahov Poslanik –alejhissalatu vesselam- rekao: "Ovo je znak da se približio vakat kada će se znanje povući od ljudi toliko da od njega neće imati ništa." - Pa reče Zijad ibn Lubejd: "Allahov Poslaniče, kako će se znanje povući od nas a mi učimo Kur-an? I, tako mi Allaha, učićemo ga i poučavaćemo naše žene i djecu Kur-anu?" A Allahov Poslanik –sallallahu alejhi ve selleme- mu s čuđenjem reče: "Zijade, čudiš me – a ja te smatram jednim od učenih ljudi iz Medine! Eno ti za primjer Tevrat i Indžil kod židova i kršćana, a vidi šta danas rade!" (hadis je vjerodostojan, bilježi ga El-Hakim).
Zar danas ne osjetimo da je taj vakat davno došao i da je još uvijek prisutan? Zapitajmo se koliko smo skrušeni u svome namazu? Znamo li gdje su naša srca? Jesmo li u svome namazu prisutni pred Gospodarem ili mislima lutamo po Dunjaluku? Osjećamo li se drugačije dok smo u namazu ili nam je to kao izgubljenih petnaestak minuta? Do kada ćemo, draga braćo i sestre, lutati u zabludi i grijehu?
Danas je čovjek zauzet i zanima se svačim samo ne onim zbog čega je stvoren. Uzvišeni je rekao: "Ljude i džinne sam stvorio samo da Mi robuju" (Kur-an). Osnovu robovanja Allahu predstavlja upravo namaz. Čovjek će na Sudnjem danu biti upitan prvo za svoj namaz, pa ako bude ispravan biće pitan za ostala djela, a ako mu on ne bude ispravan propala su mu i ostala djela. A, pogledajmo kakvo je naše stanje danas! Uzvišeni je rekao da neće promijeniti stanje jednoga naroda dok on ne izmijeni sebe, odnosno svoj odnos prema Allahu (kako to tumače mufessiri), a danas srljamo i za dunjalukom hitamo a namaz je postao zadnja "formalnost" koju treba uraditi - ako se nađe vremena. Koliko naše omladine pada svome Gospodaru na sedždu? Koliko naše omladine zna šta znači skrušenost u namazu? A, oni koji i obavljaju svoj namaz, obično ih šejtan uspješno vodi dunjalučkim krajolicima dok su u namazu. Iblis je najveći Allahov neprijatelj i želi čovjeka učiniti pokornim bilokome ili biločemu drugome mimo Allahu. A zar nismo danas pokorni dunjaluku više nego svome Gospodaru? Kad nas mujezin na namaz zove, mirno u kući sjedimo bez pomišljanja da odemo u džamiju, ali ako telefon zazvoni istog trena smo se "nacrtali" pred njim i odgovaramo mu; "halo", "molim"... I nestrpljivo sjedimo i čekamo kada će početi "Dnevnik" ili neka emisija na televiziji, a koliko smo puta sjedili i nestrpljivo čekali da nastupi novi namaski vakat pa da se spustimo na sedždu pred Njegovom veličinom i zamolimo Ga za onaj svijet zaboravljajući dunjalučke sreće i nesreće koje ionako imaju svoj kraj ma koliko trajale. Koliko vremena provedemo prateći svjetsko prvenstvo gledajući one koji, u velikoj većini, Allahu otvoreno širk čine i svoj život su potpuno posvetili udaranju lopte po zelenoj travi... uzvikujemo na svaki novi gol i radosni smo jer pobjeđuje onaj za kojeg navijamo... A, koliko vremena provedemo u dovi Uzvišenome da olakša stanje muslimana čija krv neprestano lije dok se mi radujemo što je Brazil ili Manchester uspio zaglaviti komad lopte između dva željezna stuba.... Subhanallah! Kada ćemo doći sebi? Kome robujemo?
I u ovako žalosnom stanju kada čovjeku u namazu na pamet dolaze svakakve stvari samo ne ono o čemu bi trebao da misli, zazvoni mu u džepu mali mobitel koji mu ni u džamiji neda da dihne! Danas nisu rijetkost na našim džamijama plakati s upozorenjima da se ugasi mobitel pri ulasku jer ometa one koji se trude da budu u svome namazu skrušeni. Hoćemo li reći da je sviranje mobitela u džamijama otjerala skrušenost? Mislim da je bolje reći da su oni otjerali onaj mali trun skrušenosti kojeg smo imali. Koliko neko može biti skrušen ako sluša muziku s mobitela i imama koji se trudi da bude glasniji od mobitela? Jedne prilike sam bio krajnje zaprepašćen kad sam klanjao akšam iza imama čije učenje nisam uspio razumjeti jer je nečiji mobitel svirao nekakvu orijentalnu muziku cijela dva rekata! I nije mi se jednom desilo da vidim čovjeka koji je već stupio u namaz i na sviranje mobitela vadi ga iz džepa i čita sa njega poruku ili ime onog ko ga zove. A, nisu rijetki ni slučajevi da čovjek "otvori" mobitel u namazu i lijepo kaže: "klanjam" ili "nazovi za koji minut"!? Subhanallah! Od svog Gospodara prosiš hurije u džennetu i igraš se?! Prenosi se da je Hasan El-Basri jednom u mesdžidu zatekao čovjeka koji se igrao svojom bradom dok je klanjao, a kad je bio na sedždi govorio je: "Gospodaru moj, oženi me hurijama u džennetu" pa mu Hasan reče: "Još ne vidjeh prosca hurija s manje stida od tebe! Prosiš od Allaha hurije i igraš se u svom namazu?!"
A, gdje smo mi? Šta bi Hasan El-Basri rekao da vidi čovjeka kako premeće džepove u namazu tražeći mobitel kojeg ne zna ni gdje je ostavio dok on uporno svira svoje melodije? Čudni su, vallahi, ljudi koji se igraju sa svojim namazom a u dovama svojim traže možda nešto što je obećano samo čestitim Allahovim vjerovjesnicima i govore; "Ma, Allah je milostiv i mnogo daje." Ne zaboravimo, draga braćo i sestre, kako god je Allah gafuurun rahiim - Milostivi Koji mnogo prašta dobrim vjernicima i pokajnicima, tako je i šediidu-l-'ikaab – Koji strašno kažnjava one koji se opuste u činjenju grijeha!
Amir ibn Abdullah je upitan razmišlja li šta o dunjaluku dok je u namazu, pa reče: "Draže mi je da bez zuba ostanem nego da mi bilo šta od dunjaluka na um pane dok sam u namazu!" Koliko smo mi daleko od onih koji se u svome namazu ne pretvaraju i koji ga ispravno obavljaju?! Sufjan Es-Sevri –rahimehullah- kaže da je bilo ljudi, iskrenih vjernika, koji bi se prilikom ulaska u mesdžid promijenili i zaboravili bi sve što se na Dunjaluku nalazi od straha pred Onim Kome je došao sedždu činiti i od Njega oprost tražiti. Zar nam ovo nije dovoljan primjer? Zar nam nije dovoljno da razmislimo pred Koga dolazimo? Ti ljudi su zaboravljali i potpuno zanemarivali dunjaluk jer su znali da dolaze pred Vladara svih vladara. Znali su da stoje pred Onim Koji zaista sve može i sve će biti onako kako je On rekao. Njemu je dovoljno da kaže: "Budi!" i to biva,... oni su to znali i svjesni su toga bili, pa čemu onda briga za Dunjalukom?
Abdu-l-Vehhab Eš-Ša'rani Eš-Šafi'i iz Egipta –rahimehullahu te'ala- priča: "Alijj El-Havvas bi, kada ulazi u mesdžid, obavezno ulazio ponizno iza nekoga drugog, a kada ne bi bilo nikoga, saburao bi čekajući da ko dođe kako bi ušao iza njega, ulazeći kao zločinac doveden pred sudiju."
Se'id ibn Musejjeb kaže: "Onaj ko u mesdžidu sjedi, neka zna da je gost u kući svoga Gospodara, a doći će vrijeme kada će ljudi u mesdžidima sjediti u krugovima i pričati o Dunjaluku i dunjalučkim stvarima." Šta bi Se'id rekao danas o stanju naših džamija i onih koji su u tim džamijama?
Zato, brate i sestro, kada stajete u svoj namaz budite svjesni da stojite pred Allahom kao što ćete stajati pred Njim na Sudnjem danu. On vas vidi i čuje. Između vas i vašeg Gospodara nema prevodioca niti tumača, obraćajte se Njemu na najljepši način kojim možete. Ostavite dunjaluk iza sebe već pri ulasku u Allahovu kuću. Ugasite mobitele i druge uređaje koji bi mogli ometati vas ili nekoga drugog. Ne dozvolimo sebi da i ono malo skrušenosti u namazu pretvorimo u igru. Jedan mi je čovjek rekao da mobitel ne gasi kako bi imao u vidu ko ga je sve zvao jer je poslovan čovjek. Subhanallah! Zar si zaboravio ko ti je dao nafaku? Zar ćeš Njega zapostaviti dajući prednost onome što ti je On dao da se vrlo kratko naslađuješ na Dunjaluku?! Nafaka ne dolazi od preduzeća ili firme, nafaku nam je On propisao i od nje pobjeći ne možemo! Zato, isključite svoje "poslovne partnere" na par minuta i posvetite se svome Gospodaru Koji vas je iz kapi sjemena stvorio. Allahovi smo i Njemu se vraćamo, bilo to kome drago ili ne! Na kraju ćemo biti opet samo ucrvali truhlež koji na onaj svijet neće sa sobom ni poderane čarape moći odnijeti!
Ibn Abbas –radijallahu anhu- je rekao: "Dva rekata s prisustvom srca u namazu su bolji od hiljadu drugih u kojima je čovjek mislima odsutan!"
Molim Uzvišenog Allaha da nas uputi na pravi put. Amin!
Nadarević O. Osman
Fakultet šerijatskog prava, Islamski Univerzitet u Medini
_______________________________________________________________
Uzvišeni je rekao: "Redovno namaz klanjajte, naročito onaj krajem dana, i pred Allahom ponizno stojte" (Kur'an; El-Bekare, 238), "Ono što žele – vjernici će postići, oni koji svoj namaz ponizno obavljaju" (Kur'an; El-Mu'minun, 1 i 2), "A teško onima koji, kad namaz svoj klanjaju, namaz svoj kako treba ne obavljaju" (Kur'an; El-Ma'un,4-6).
Uzvišeni Allah nam naređuje poniznost i skrušenost u našem namazu i upozorava nas na kaznu koja čeka one koji svoj namaz kako treba ne obavljaju. Međutim, malo ko danas vodi računa o svome namazu. Ebu-d-Derda' –radijallahu anhu- je još za svoga života govorio: "Samo što nije nastupilo vrijeme kada ćeš ući u džamiju a u njoj nećeš naći skoro nikoga". Od Ebu-d-Derdaa –radijallahu anhu- se prenosi da je jedne prilike ušao s Allahovim Poslanikom –sallallahu alejhi ve selleme- u mesdžid (džamiju) i u njoj su zatekli čovjeka uperenih očiju ka nebu dok je stajao u namazu. Tada je Allahov Poslanik –alejhissalatu vesselam- rekao: "Ovo je znak da se približio vakat kada će se znanje povući od ljudi toliko da od njega neće imati ništa." - Pa reče Zijad ibn Lubejd: "Allahov Poslaniče, kako će se znanje povući od nas a mi učimo Kur-an? I, tako mi Allaha, učićemo ga i poučavaćemo naše žene i djecu Kur-anu?" A Allahov Poslanik –sallallahu alejhi ve selleme- mu s čuđenjem reče: "Zijade, čudiš me – a ja te smatram jednim od učenih ljudi iz Medine! Eno ti za primjer Tevrat i Indžil kod židova i kršćana, a vidi šta danas rade!" (hadis je vjerodostojan, bilježi ga El-Hakim).
Zar danas ne osjetimo da je taj vakat davno došao i da je još uvijek prisutan? Zapitajmo se koliko smo skrušeni u svome namazu? Znamo li gdje su naša srca? Jesmo li u svome namazu prisutni pred Gospodarem ili mislima lutamo po Dunjaluku? Osjećamo li se drugačije dok smo u namazu ili nam je to kao izgubljenih petnaestak minuta? Do kada ćemo, draga braćo i sestre, lutati u zabludi i grijehu?
Danas je čovjek zauzet i zanima se svačim samo ne onim zbog čega je stvoren. Uzvišeni je rekao: "Ljude i džinne sam stvorio samo da Mi robuju" (Kur-an). Osnovu robovanja Allahu predstavlja upravo namaz. Čovjek će na Sudnjem danu biti upitan prvo za svoj namaz, pa ako bude ispravan biće pitan za ostala djela, a ako mu on ne bude ispravan propala su mu i ostala djela. A, pogledajmo kakvo je naše stanje danas! Uzvišeni je rekao da neće promijeniti stanje jednoga naroda dok on ne izmijeni sebe, odnosno svoj odnos prema Allahu (kako to tumače mufessiri), a danas srljamo i za dunjalukom hitamo a namaz je postao zadnja "formalnost" koju treba uraditi - ako se nađe vremena. Koliko naše omladine pada svome Gospodaru na sedždu? Koliko naše omladine zna šta znači skrušenost u namazu? A, oni koji i obavljaju svoj namaz, obično ih šejtan uspješno vodi dunjalučkim krajolicima dok su u namazu. Iblis je najveći Allahov neprijatelj i želi čovjeka učiniti pokornim bilokome ili biločemu drugome mimo Allahu. A zar nismo danas pokorni dunjaluku više nego svome Gospodaru? Kad nas mujezin na namaz zove, mirno u kući sjedimo bez pomišljanja da odemo u džamiju, ali ako telefon zazvoni istog trena smo se "nacrtali" pred njim i odgovaramo mu; "halo", "molim"... I nestrpljivo sjedimo i čekamo kada će početi "Dnevnik" ili neka emisija na televiziji, a koliko smo puta sjedili i nestrpljivo čekali da nastupi novi namaski vakat pa da se spustimo na sedždu pred Njegovom veličinom i zamolimo Ga za onaj svijet zaboravljajući dunjalučke sreće i nesreće koje ionako imaju svoj kraj ma koliko trajale. Koliko vremena provedemo prateći svjetsko prvenstvo gledajući one koji, u velikoj većini, Allahu otvoreno širk čine i svoj život su potpuno posvetili udaranju lopte po zelenoj travi... uzvikujemo na svaki novi gol i radosni smo jer pobjeđuje onaj za kojeg navijamo... A, koliko vremena provedemo u dovi Uzvišenome da olakša stanje muslimana čija krv neprestano lije dok se mi radujemo što je Brazil ili Manchester uspio zaglaviti komad lopte između dva željezna stuba.... Subhanallah! Kada ćemo doći sebi? Kome robujemo?
I u ovako žalosnom stanju kada čovjeku u namazu na pamet dolaze svakakve stvari samo ne ono o čemu bi trebao da misli, zazvoni mu u džepu mali mobitel koji mu ni u džamiji neda da dihne! Danas nisu rijetkost na našim džamijama plakati s upozorenjima da se ugasi mobitel pri ulasku jer ometa one koji se trude da budu u svome namazu skrušeni. Hoćemo li reći da je sviranje mobitela u džamijama otjerala skrušenost? Mislim da je bolje reći da su oni otjerali onaj mali trun skrušenosti kojeg smo imali. Koliko neko može biti skrušen ako sluša muziku s mobitela i imama koji se trudi da bude glasniji od mobitela? Jedne prilike sam bio krajnje zaprepašćen kad sam klanjao akšam iza imama čije učenje nisam uspio razumjeti jer je nečiji mobitel svirao nekakvu orijentalnu muziku cijela dva rekata! I nije mi se jednom desilo da vidim čovjeka koji je već stupio u namaz i na sviranje mobitela vadi ga iz džepa i čita sa njega poruku ili ime onog ko ga zove. A, nisu rijetki ni slučajevi da čovjek "otvori" mobitel u namazu i lijepo kaže: "klanjam" ili "nazovi za koji minut"!? Subhanallah! Od svog Gospodara prosiš hurije u džennetu i igraš se?! Prenosi se da je Hasan El-Basri jednom u mesdžidu zatekao čovjeka koji se igrao svojom bradom dok je klanjao, a kad je bio na sedždi govorio je: "Gospodaru moj, oženi me hurijama u džennetu" pa mu Hasan reče: "Još ne vidjeh prosca hurija s manje stida od tebe! Prosiš od Allaha hurije i igraš se u svom namazu?!"
A, gdje smo mi? Šta bi Hasan El-Basri rekao da vidi čovjeka kako premeće džepove u namazu tražeći mobitel kojeg ne zna ni gdje je ostavio dok on uporno svira svoje melodije? Čudni su, vallahi, ljudi koji se igraju sa svojim namazom a u dovama svojim traže možda nešto što je obećano samo čestitim Allahovim vjerovjesnicima i govore; "Ma, Allah je milostiv i mnogo daje." Ne zaboravimo, draga braćo i sestre, kako god je Allah gafuurun rahiim - Milostivi Koji mnogo prašta dobrim vjernicima i pokajnicima, tako je i šediidu-l-'ikaab – Koji strašno kažnjava one koji se opuste u činjenju grijeha!
Amir ibn Abdullah je upitan razmišlja li šta o dunjaluku dok je u namazu, pa reče: "Draže mi je da bez zuba ostanem nego da mi bilo šta od dunjaluka na um pane dok sam u namazu!" Koliko smo mi daleko od onih koji se u svome namazu ne pretvaraju i koji ga ispravno obavljaju?! Sufjan Es-Sevri –rahimehullah- kaže da je bilo ljudi, iskrenih vjernika, koji bi se prilikom ulaska u mesdžid promijenili i zaboravili bi sve što se na Dunjaluku nalazi od straha pred Onim Kome je došao sedždu činiti i od Njega oprost tražiti. Zar nam ovo nije dovoljan primjer? Zar nam nije dovoljno da razmislimo pred Koga dolazimo? Ti ljudi su zaboravljali i potpuno zanemarivali dunjaluk jer su znali da dolaze pred Vladara svih vladara. Znali su da stoje pred Onim Koji zaista sve može i sve će biti onako kako je On rekao. Njemu je dovoljno da kaže: "Budi!" i to biva,... oni su to znali i svjesni su toga bili, pa čemu onda briga za Dunjalukom?
Abdu-l-Vehhab Eš-Ša'rani Eš-Šafi'i iz Egipta –rahimehullahu te'ala- priča: "Alijj El-Havvas bi, kada ulazi u mesdžid, obavezno ulazio ponizno iza nekoga drugog, a kada ne bi bilo nikoga, saburao bi čekajući da ko dođe kako bi ušao iza njega, ulazeći kao zločinac doveden pred sudiju."
Se'id ibn Musejjeb kaže: "Onaj ko u mesdžidu sjedi, neka zna da je gost u kući svoga Gospodara, a doći će vrijeme kada će ljudi u mesdžidima sjediti u krugovima i pričati o Dunjaluku i dunjalučkim stvarima." Šta bi Se'id rekao danas o stanju naših džamija i onih koji su u tim džamijama?
Zato, brate i sestro, kada stajete u svoj namaz budite svjesni da stojite pred Allahom kao što ćete stajati pred Njim na Sudnjem danu. On vas vidi i čuje. Između vas i vašeg Gospodara nema prevodioca niti tumača, obraćajte se Njemu na najljepši način kojim možete. Ostavite dunjaluk iza sebe već pri ulasku u Allahovu kuću. Ugasite mobitele i druge uređaje koji bi mogli ometati vas ili nekoga drugog. Ne dozvolimo sebi da i ono malo skrušenosti u namazu pretvorimo u igru. Jedan mi je čovjek rekao da mobitel ne gasi kako bi imao u vidu ko ga je sve zvao jer je poslovan čovjek. Subhanallah! Zar si zaboravio ko ti je dao nafaku? Zar ćeš Njega zapostaviti dajući prednost onome što ti je On dao da se vrlo kratko naslađuješ na Dunjaluku?! Nafaka ne dolazi od preduzeća ili firme, nafaku nam je On propisao i od nje pobjeći ne možemo! Zato, isključite svoje "poslovne partnere" na par minuta i posvetite se svome Gospodaru Koji vas je iz kapi sjemena stvorio. Allahovi smo i Njemu se vraćamo, bilo to kome drago ili ne! Na kraju ćemo biti opet samo ucrvali truhlež koji na onaj svijet neće sa sobom ni poderane čarape moći odnijeti!
Ibn Abbas –radijallahu anhu- je rekao: "Dva rekata s prisustvom srca u namazu su bolji od hiljadu drugih u kojima je čovjek mislima odsutan!"
Molim Uzvišenog Allaha da nas uputi na pravi put. Amin!
Nadarević O. Osman
Fakultet šerijatskog prava, Islamski Univerzitet u Medini
_______________________________________________________________
četvrtak, 27. lipnja 2013.
Prijetnja onome ko se ne boji Allahove zamke
Šejh AbdurRahman ibn Hasan
أَفَأَمِنُواْ مَكْرَ اللّهِ فَلاَ يَأْمَنُ مَكْرَ اللّهِ إِلاَّ الْقَوْمُ الْخَاسِرُونَ
Riječi Allaha Uzvišenog: “Zar oni mogu biti sigurni od Allahove zamke? Allahove zamke se ne boji samo narod kome propast predstoji.” (El-Araf: 99)
قَالَ وَمَن يَقْنَطُ مِن رَّحْمَةِ رَبِّهِ إِلاَّ الضَّآلُّونَ
I Njegove su riječi: “Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su zabludjeli.” (El-Hidžr: 56)
Od Ibn-Abbasa, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o velikim grijesima, pa je on rekao: “Pridruživanje (širk) Allahu, gubljenje nade da će Allah dati ono što se želi i nestrahovanje od Allahove zamke.” (1)
Riječi Uzvišenog: أَفَأَمِنُواْ مَكْرَ اللّهِ فَلاَ يَأْمَنُ مَكْرَ اللّهِ إِلاَّ الْقَوْمُ الْخَاسِرُونَ
أَفَأَمِنُواْ مَكْرَ اللّهِ فَلاَ يَأْمَنُ مَكْرَ اللّهِ إِلاَّ الْقَوْمُ الْخَاسِرُونَ
Riječi Allaha Uzvišenog: “Zar oni mogu biti sigurni od Allahove zamke? Allahove zamke se ne boji samo narod kome propast predstoji.” (El-Araf: 99)
قَالَ وَمَن يَقْنَطُ مِن رَّحْمَةِ رَبِّهِ إِلاَّ الضَّآلُّونَ
I Njegove su riječi: “Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su zabludjeli.” (El-Hidžr: 56)
Od Ibn-Abbasa, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o velikim grijesima, pa je on rekao: “Pridruživanje (širk) Allahu, gubljenje nade da će Allah dati ono što se želi i nestrahovanje od Allahove zamke.” (1)
Riječi Uzvišenog: أَفَأَمِنُواْ مَكْرَ اللّهِ فَلاَ يَأْمَنُ مَكْرَ اللّهِ إِلاَّ الْقَوْمُ الْخَاسِرُونَ
“Zar oni mogu biti sigurni od Allahove zamke? Allahove zamke se ne boji samo narod kome propast predstoji.”
Autor, Allah mu se smilovao, htio je (reći) da nestrahovanje od Allahove kazne upućuje na slabost vjerovanja (imana), tako da takva osoba ne razmišlja o propuštenim obavezama i učinjenim grijesima, zbog toga što se ne boji Allaha u pogledu onog što je uradila ili izostavila, a ovo je jedan od najvećih grijeha i najobuhvatnija mahana. Ajet ukazuje da je Allah Uzvišeni, nakon što je naveo stanje stanovnika naselja koji su utjerivali u laž poslanike, objasnio da ono što ih je navelo na to jeste nepostojanje straha od Allaha, dž.š., i Njegove zamke. Oni su se prestali bojati Allahove zamke nakon što im je On postavio zamku u vidu radosti i blagodati. Oni nisu vjerovali da to može biti zamka. Hasan je rekao: “Onaj kome je On otvorio blagodati, pa on u tome ne vidi da mu On time pravi zamku, taj ne zna razmišljati.” Katade je rekao: “Narod je zanemario Allahove naredbe. Narod je, uistinu, bio uništavan samo onda kad bi utonuo u mir, uživanje i nepažnju. Zato, nemojte biti zavedeni Allahovim (blagodatima).” Ismail b. Rafi rekao je: “Nestrahovanje od Allahove zamke jeste kad čovjek ustrajava u grijehu, a želi da mu Allah oprosti.” Zabilježio Ibn-Ebu-Hatim.
Njegove su riječi: وَمَن يَقْنَطُ مِن رَّحْمَةِ رَبِّهِ إِلاَّ الضَّآلُّونَ
“Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su zabludjeli.” Kunut znači vjerovanje da su izlaz i rješenje daleko i gubljenje nade u to. To je nasuprot sigurnosti od Allahove zamke. Obje su ove stvari veliki grijeh, zbog toga što je u gubljenju nade loše mišljenje o Allahu. Njegove su riječi: إِلاَّ الضَّآلُّونَ “…samo oni koji su zabludjeli.” Tj. sa Pravog puta (skrenuli).
Njegove su riječi: “Od Ibn-Abbasa, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o velikim grijesima, pa je on rekao: “Pridruživanje (širk) Allahu, gubljenje nade da će Allah dati ono što se želi i nestrahovanje od Allahove zamke.” Ovaj hadis zabilježio je Bezzar i Ibn-Ebu-Hatim od Šebiba b. Bišra. Ibn-Mein je rekao: “On je povjerljiv.” Ibn-Ebu-Hatim je rekao da je nejak. Ibn-Kesir je rekao: “Njegov sened zahtjeva provjeru. Najvjerovatnije je da je on mevkuf.”
Njegove su riječi: “Pridruživanje (širk) Allahu.” To je najveći veliki grijeh i zbog toga je prvo njega spomenuo. Rekao je Ibnul-Kajjim, da mu se Allah Uzvišeni smiluje: “Pridruživanje (širk) jeste rušenje rububijjeta i postepeno umanjivanje uluhijjeta te loše mišljenje o Gospodaru svih svjetova.”
Njegove su riječi: “…gubljenje nade da će Allah dati ono što se želi,” tj. prekidanje upućivanja dove i nade u Allaha Uzvišenog u pogledu onoga čega se (čovjek) boji ili što želi, a to je loše mišljenje o Allahu, nepoznavanje Njega, širine Njegove milosti, darežljivosti i opraštanja.
Njegove su riječi: “…i nestrahovanje od Allahove zamke,” tj. nestrahovanje od toga da ga On zavede i oduzme mu vjerovanje (iman) koje mu je dao. Utječemo se Allahu i od Njega tražimo zaštitu od toga. To je nepoznavanje Allaha i Njegove moći, te samouvjerenje i umišljenost, a ove tri stvari su od najvećih grijeha. One su jako velike. Molimo Allaha da se toga klonimo. On je spomenuo ovo troje jer oni sadrže sve zlo i daleko su od svakog dobra. U ovo su upali mnogi u prošlosti i u naše vrijeme. Molimo od Allaha spas na dunjaluku i ahiretu.
1. Naveo ga je Hejsemi u Medžmeuz-zevaidu, 1/104, od Abdullaha b. Abbasa, r.a., da bi na kraju rekao: “Zabilježio ga je Bezzar, Taberani, a njegovi prenosioci su povjerljivi.”
Njegove su riječi: “Od Ibn-Abbasa, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o velikim grijesima, pa je on rekao: “Pridruživanje (širk) Allahu, gubljenje nade da će Allah dati ono što se želi i nestrahovanje od Allahove zamke.” Ovaj hadis zabilježio je Bezzar i Ibn-Ebu-Hatim od Šebiba b. Bišra. Ibn-Mein je rekao: “On je povjerljiv.” Ibn-Ebu-Hatim je rekao da je nejak. Ibn-Kesir je rekao: “Njegov sened zahtjeva provjeru. Najvjerovatnije je da je on mevkuf.”
Njegove su riječi: “Pridruživanje (širk) Allahu.” To je najveći veliki grijeh i zbog toga je prvo njega spomenuo. Rekao je Ibnul-Kajjim, da mu se Allah Uzvišeni smiluje: “Pridruživanje (širk) jeste rušenje rububijjeta i postepeno umanjivanje uluhijjeta te loše mišljenje o Gospodaru svih svjetova.”
Njegove su riječi: “…gubljenje nade da će Allah dati ono što se želi,” tj. prekidanje upućivanja dove i nade u Allaha Uzvišenog u pogledu onoga čega se (čovjek) boji ili što želi, a to je loše mišljenje o Allahu, nepoznavanje Njega, širine Njegove milosti, darežljivosti i opraštanja.
Njegove su riječi: “…i nestrahovanje od Allahove zamke,” tj. nestrahovanje od toga da ga On zavede i oduzme mu vjerovanje (iman) koje mu je dao. Utječemo se Allahu i od Njega tražimo zaštitu od toga. To je nepoznavanje Allaha i Njegove moći, te samouvjerenje i umišljenost, a ove tri stvari su od najvećih grijeha. One su jako velike. Molimo Allaha da se toga klonimo. On je spomenuo ovo troje jer oni sadrže sve zlo i daleko su od svakog dobra. U ovo su upali mnogi u prošlosti i u naše vrijeme. Molimo od Allaha spas na dunjaluku i ahiretu.
1. Naveo ga je Hejsemi u Medžmeuz-zevaidu, 1/104, od Abdullaha b. Abbasa, r.a., da bi na kraju rekao: “Zabilježio ga je Bezzar, Taberani, a njegovi prenosioci su povjerljivi.”
Glave taguta i način kufra u njih - Muhammed ibn AbdulVehhab
Šejh Muhammed ibn AbdulVehab, je rekao: “Znaj, Allah ti se smilovao, da je prvo ono što je Allah naredio ljudima bilo nevjerovanje u Taguta i vjerovanje u Allaha. Dokaz tome su riječi Uzvišenog:
وَلَقَدْ بَعَثْنَا فِي كُلِّ أُمَّةٍ رَّسُولاً أَنِ اعْبُدُواْ اللّهَ وَاجْتَنِبُواْ الطَّاغُوتَ
“Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu Ibadet činite, a taguta se klonite!” (En-Nahl: 36)
Što se tiče načina nevjerovanja u taguta – to je da budeš ubijeđen da je neispravno ibadetiti bilo kome mimo Allahu i da se toga kloniš, mrziš ga i da proglasiš kafirima njegove pristalice, te da se prema njima neprijateljski odnosiš.
Što se tice značenja vjerovanja u Allaha, to je da budeš ubijeđen da je samo Allah jedini koji se obožava bez ikoga drugoga. Zatim iskreno ispoljavanje svih vrsta ibadeta samo Allahu, te da ih negiraš bilo kojem drugom božanstvu mimo Njega. Da voliš iskrene i da sa njima prijateljuješ, da mrziš mušrike i da se prema njima odnosiš neprijateljski.
Tagut općenito je sve ono što se obožava mimo Allaha, uz postojanje njegovog zadovoljstva sa onim koji njega obožava, slijedi ili mu se pokorava mimo Allaha i Njegovog poslanika. On je dakle tagut. Taguta ima mnogo a glavnih je pet:
Prvi: Šejtan, koji poziva na obožavanje nekog drugog mimo Allaha. Dokaz tome su riječi Uzvišenog:
أَلَمْ أَعْهَدْ إِلَيْكُمْ يَا بَنِي آدَمَ أَن لَّا تَعْبُدُوا الشَّيْطَانَ إِنَّهُ لَكُمْ عَدُوٌّ مُّبِينٌ
“O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: “Ne obožavajte šejtana, on vam je neprijatelj otvoreni.” (Jasin: 60)
Drugi: Nepravedni vladar koji je izmijenio Allahove zakone. Dokaz tome su riječi Uzvišenog:
أَلَمْ تَرَ إِلَى الَّذِينَ يَزْعُمُونَ أَنَّهُمْ آمَنُواْ بِمَا أُنزِلَ إِلَيْكَ وَمَا أُنزِلَ مِن قَبْلِكَ يُرِيدُونَ أَن يَتَحَاكَمُواْ إِلَى الطَّاغُوتِ وَقَدْ أُمِرُواْ أَن يَكْفُرُواْ بِهِ وَيُرِيدُ الشَّيْطَانُ أَن يُضِلَّهُمْ ضَلاَلاً بَعِيدًا
“Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što je objavljeno tebi i u ono što je objavljeno prije tebe, kako žele da im se pred Tagutom sudi, iako mi je naređeno da u njega ne vjeruju?! A šejtan želi da ih samo u veliku zabludu navede!” (En-Nisa: 60)
Treći: Onaj ko sudi po onome što Allah nije objavio. Dokaz tome su riječi Uzvišenog:
وَمَن لَّمْ يَحْكُم بِمَا أَنزَلَ اللّهُ فَأُوْلَـئِكَ هُمُ الْكَافِرُونَ
“A oni što ne sude prema onom što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici.” (El-Maide: 44)
Četvrti: Onaj ko tvrdi da poznaje gajb mimo Allaha. Dokaz tome su riječi Uzvišenog:
عَالِمُ الْغَيْبِ فَلَا يُظْهِرُ عَلَى غَيْبِهِ أَحَدًا
إِلَّا مَنِ ارْتَضَى مِن رَّسُولٍ فَإِنَّهُ يَسْلُكُ مِن بَيْنِ يَدَيْهِ وَمِنْ خَلْفِهِ رَصَدًا
“On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva nikome, osim onoga koga On zna poslanika odabere; zato On i ispred njega i iza njega postavlja one koji će ga čuvati.” (El-Džinn: 26-27)
Peti: Onaj ko je obožavan mimo Allaha, te se zadovolji tim obožavanjem. Dokaz tome su riječi Uzvišenog:
وَمَن يَقُلْ مِنْهُمْ إِنِّي إِلَهٌ مِّن دُونِهِ فَذَلِكَ نَجْزِيهِ جَهَنَّمَ كَذَلِكَ نَجْزِي الظَّالِمِينَ
“A onoga od njih koji bi rekao: ‘Ja sam doista, pored Njega, bog!’, kaznili bismo Džehennemom, jer Mi tako kažnjavamo zulumćare.” (El-Enbija: 29)
Znaj da čovjek neće postati vjernikom u Allaha sve dok ne zanegira taguta. Dokaz tome su riječi Uzvišenog:
فَمَنْ يَكْفُرْ بِالطَّاغُوتِ وَيُؤْمِن بِاللّهِ فَقَدِ اسْتَمْسَكَ بِالْعُرْوَةِ الْوُثْقَىَ لاَ انفِصَامَ لَهَا وَاللّهُ سَمِيعٌ عَلِيمٌ
“Onaj ko ne vjeruje u Taguta, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti! A Allah sve čuje i zna!” (El-Baqara: 256) (1)
Allah, s.v.t., je pojasnio da onaj ko ne vjeruje u taguta, da se taj drži najčvršću vezu. Nevjerovanje u njega je stavio ispred vjerovanja u Allaha jer se neko može pozvati na to da vjeruje u Allaha ali se ne kloni taguta, tako da će njegova tvrdnja biti lažna.
Kada se kaže, ‘kloni se od taguta,’ misli se na mržnju prema njemu, neprijateljstvo srcem, njegovo ponižavanje i izrugivanje jezikom, te ako je moguće njegovo uklanjanje sa rukom i odvajanje od njega. Onaj ko tvrdi da se kloni taguta a ne čini ovo, onda ne govori istinu.
Što se tiče suštine i onoga što se misli pod pojmom tagut selef se o tome izrazio na više načina. Najljepše što je rečeno je u riječima Ibnul-Kajjima, rahimehullahu teala, kada kaže: “Tagut je ono čime rob pređe granicu u pogledu onoga što obožava, ili slijedi ili mu se pokorava. Tagut je svako pred kim se sudi mimo Allaha i Poslanika, ili ga obožavaju mimo Allaha, ili da ga slijede bez upute od Allaha, ili da mu se pokoravaju u onome za šta ne znaju da je to pokornost Allahu. Ovo su svi taguti svijeta. Ako razmisliš o njima i razmisliš o stanjima ljudi prema njima, vidjet ćeš da je većina njih od onih koji su odstupili od robovanja Allahu ka robovanju tagutima, i od pokornosti Allahu i slijeđenju Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ka pokornosti tagutima i njihovom slijeđenju.”
To znači, da su tri vrste taguta: tagut u vlasti, tagut u ibadetu i tagut u pokornosti i slijeđenju. Ono na šta se odnosi govor na ovom listu je tagut u vlasti. Jer mnogi od onih koji se pripisuju Islamu su se posvetili vladanju po onome što su im ostavili njihovi očevi. To pravo zovu društvenim zakonom. Kao npr. zakon Adžmana, zakon Kahtana i tome slično. Ovo je taj ciljani tagut za kojeg je Allah naredio da se kloni od njega.
Šejhul-islam Ibn Tejmijje u svom Minhadžu, kao i Ibn-Kesir u svom Tefsiru, su spomenuli da onaj ko to učini biva kafirom u Allaha. Dok je Ibn-Kesir dodao da se mora povesti borba protiv njega, sve dok se ne povrati Allahovom sudu i sudu Njegovog Poslanika.”(2)
Šejh Abdur-Rahman es-Sa’di, rahimehullah, kaže: “Svako ko vlada po onome što Allah nije propisao – on je tagut.” (3)
وَلَقَدْ بَعَثْنَا فِي كُلِّ أُمَّةٍ رَّسُولاً أَنِ اعْبُدُواْ اللّهَ وَاجْتَنِبُواْ الطَّاغُوتَ
“Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu Ibadet činite, a taguta se klonite!” (En-Nahl: 36)
Što se tiče načina nevjerovanja u taguta – to je da budeš ubijeđen da je neispravno ibadetiti bilo kome mimo Allahu i da se toga kloniš, mrziš ga i da proglasiš kafirima njegove pristalice, te da se prema njima neprijateljski odnosiš.
Što se tice značenja vjerovanja u Allaha, to je da budeš ubijeđen da je samo Allah jedini koji se obožava bez ikoga drugoga. Zatim iskreno ispoljavanje svih vrsta ibadeta samo Allahu, te da ih negiraš bilo kojem drugom božanstvu mimo Njega. Da voliš iskrene i da sa njima prijateljuješ, da mrziš mušrike i da se prema njima odnosiš neprijateljski.
Tagut općenito je sve ono što se obožava mimo Allaha, uz postojanje njegovog zadovoljstva sa onim koji njega obožava, slijedi ili mu se pokorava mimo Allaha i Njegovog poslanika. On je dakle tagut. Taguta ima mnogo a glavnih je pet:
Prvi: Šejtan, koji poziva na obožavanje nekog drugog mimo Allaha. Dokaz tome su riječi Uzvišenog:
أَلَمْ أَعْهَدْ إِلَيْكُمْ يَا بَنِي آدَمَ أَن لَّا تَعْبُدُوا الشَّيْطَانَ إِنَّهُ لَكُمْ عَدُوٌّ مُّبِينٌ
“O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: “Ne obožavajte šejtana, on vam je neprijatelj otvoreni.” (Jasin: 60)
Drugi: Nepravedni vladar koji je izmijenio Allahove zakone. Dokaz tome su riječi Uzvišenog:
أَلَمْ تَرَ إِلَى الَّذِينَ يَزْعُمُونَ أَنَّهُمْ آمَنُواْ بِمَا أُنزِلَ إِلَيْكَ وَمَا أُنزِلَ مِن قَبْلِكَ يُرِيدُونَ أَن يَتَحَاكَمُواْ إِلَى الطَّاغُوتِ وَقَدْ أُمِرُواْ أَن يَكْفُرُواْ بِهِ وَيُرِيدُ الشَّيْطَانُ أَن يُضِلَّهُمْ ضَلاَلاً بَعِيدًا
“Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što je objavljeno tebi i u ono što je objavljeno prije tebe, kako žele da im se pred Tagutom sudi, iako mi je naređeno da u njega ne vjeruju?! A šejtan želi da ih samo u veliku zabludu navede!” (En-Nisa: 60)
Treći: Onaj ko sudi po onome što Allah nije objavio. Dokaz tome su riječi Uzvišenog:
وَمَن لَّمْ يَحْكُم بِمَا أَنزَلَ اللّهُ فَأُوْلَـئِكَ هُمُ الْكَافِرُونَ
“A oni što ne sude prema onom što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici.” (El-Maide: 44)
Četvrti: Onaj ko tvrdi da poznaje gajb mimo Allaha. Dokaz tome su riječi Uzvišenog:
عَالِمُ الْغَيْبِ فَلَا يُظْهِرُ عَلَى غَيْبِهِ أَحَدًا
إِلَّا مَنِ ارْتَضَى مِن رَّسُولٍ فَإِنَّهُ يَسْلُكُ مِن بَيْنِ يَدَيْهِ وَمِنْ خَلْفِهِ رَصَدًا
“On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva nikome, osim onoga koga On zna poslanika odabere; zato On i ispred njega i iza njega postavlja one koji će ga čuvati.” (El-Džinn: 26-27)
Peti: Onaj ko je obožavan mimo Allaha, te se zadovolji tim obožavanjem. Dokaz tome su riječi Uzvišenog:
وَمَن يَقُلْ مِنْهُمْ إِنِّي إِلَهٌ مِّن دُونِهِ فَذَلِكَ نَجْزِيهِ جَهَنَّمَ كَذَلِكَ نَجْزِي الظَّالِمِينَ
“A onoga od njih koji bi rekao: ‘Ja sam doista, pored Njega, bog!’, kaznili bismo Džehennemom, jer Mi tako kažnjavamo zulumćare.” (El-Enbija: 29)
Znaj da čovjek neće postati vjernikom u Allaha sve dok ne zanegira taguta. Dokaz tome su riječi Uzvišenog:
فَمَنْ يَكْفُرْ بِالطَّاغُوتِ وَيُؤْمِن بِاللّهِ فَقَدِ اسْتَمْسَكَ بِالْعُرْوَةِ الْوُثْقَىَ لاَ انفِصَامَ لَهَا وَاللّهُ سَمِيعٌ عَلِيمٌ
“Onaj ko ne vjeruje u Taguta, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti! A Allah sve čuje i zna!” (El-Baqara: 256) (1)
Allah, s.v.t., je pojasnio da onaj ko ne vjeruje u taguta, da se taj drži najčvršću vezu. Nevjerovanje u njega je stavio ispred vjerovanja u Allaha jer se neko može pozvati na to da vjeruje u Allaha ali se ne kloni taguta, tako da će njegova tvrdnja biti lažna.
Kada se kaže, ‘kloni se od taguta,’ misli se na mržnju prema njemu, neprijateljstvo srcem, njegovo ponižavanje i izrugivanje jezikom, te ako je moguće njegovo uklanjanje sa rukom i odvajanje od njega. Onaj ko tvrdi da se kloni taguta a ne čini ovo, onda ne govori istinu.
Što se tiče suštine i onoga što se misli pod pojmom tagut selef se o tome izrazio na više načina. Najljepše što je rečeno je u riječima Ibnul-Kajjima, rahimehullahu teala, kada kaže: “Tagut je ono čime rob pređe granicu u pogledu onoga što obožava, ili slijedi ili mu se pokorava. Tagut je svako pred kim se sudi mimo Allaha i Poslanika, ili ga obožavaju mimo Allaha, ili da ga slijede bez upute od Allaha, ili da mu se pokoravaju u onome za šta ne znaju da je to pokornost Allahu. Ovo su svi taguti svijeta. Ako razmisliš o njima i razmisliš o stanjima ljudi prema njima, vidjet ćeš da je većina njih od onih koji su odstupili od robovanja Allahu ka robovanju tagutima, i od pokornosti Allahu i slijeđenju Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ka pokornosti tagutima i njihovom slijeđenju.”
To znači, da su tri vrste taguta: tagut u vlasti, tagut u ibadetu i tagut u pokornosti i slijeđenju. Ono na šta se odnosi govor na ovom listu je tagut u vlasti. Jer mnogi od onih koji se pripisuju Islamu su se posvetili vladanju po onome što su im ostavili njihovi očevi. To pravo zovu društvenim zakonom. Kao npr. zakon Adžmana, zakon Kahtana i tome slično. Ovo je taj ciljani tagut za kojeg je Allah naredio da se kloni od njega.
Šejhul-islam Ibn Tejmijje u svom Minhadžu, kao i Ibn-Kesir u svom Tefsiru, su spomenuli da onaj ko to učini biva kafirom u Allaha. Dok je Ibn-Kesir dodao da se mora povesti borba protiv njega, sve dok se ne povrati Allahovom sudu i sudu Njegovog Poslanika.”(2)
Šejh Abdur-Rahman es-Sa’di, rahimehullah, kaže: “Svako ko vlada po onome što Allah nije propisao – on je tagut.” (3)
______________________________________________________________
1. Medžmuatu tevhid, str. 329–330 i Ed-Durerus-Senijje (1/161–163)
2. Ed-Durerus-Senijje (10/502–505)
3. Tejsirul kerimi Rahman (1/363)
2. Ed-Durerus-Senijje (10/502–505)
3. Tejsirul kerimi Rahman (1/363)
srijeda, 26. lipnja 2013.
Uslov valjanosti ibadeta - Ulema Nedžda
Šejh Muhammed ibn AbdulVehhab kaže: “Znaj da se Ibadet ne može nazvati ibadetom osim sa tevhidom. Isto kao što se namaz ne može nazvati namazom osim sa abdestom. Pa ako se širk uvuče u ibadet on će ga pokvariti, isto kao što puštanje vjetra ili slično kvare abdest. Kao što Uzvišeni kaže:
مَا كَانَ لِلْمُشْرِكِينَ أَن يَعْمُرُواْ مَسَاجِدَ الله شَاهِدِينَ عَلَى أَنفُسِهِمْ بِالْكُفْرِ أُوْلَئِكَ حَبِطَتْ أَعْمَالُهُمْ وَفِي النَّارِ هُمْ خَالِدُونَ
“Mnogobošci nisu dostojni Allahove džamije održavati kad sami priznaju da su nevjernici. Djela njihova će se poništiti i u Vatri će vječno ostati.” (Et-Tewbe: 17)
Ako znaš da širk kvari ibadet kada se pomiješa sa njim i da poništava djela, te da je onome ko to učini vječni boravak među stanovnicima Vatre, znat ćeš da ti je to najbitnije spoznati – ne bi li te Allah spasio iz ove mreže – a to je od činjena širka Njemu.”(1)
Takođe u Kitabu tevhid, rahimehullahu teala, kaže:
مَا كَانَ لِلْمُشْرِكِينَ أَن يَعْمُرُواْ مَسَاجِدَ الله شَاهِدِينَ عَلَى أَنفُسِهِمْ بِالْكُفْرِ أُوْلَئِكَ حَبِطَتْ أَعْمَالُهُمْ وَفِي النَّارِ هُمْ خَالِدُونَ
“Mnogobošci nisu dostojni Allahove džamije održavati kad sami priznaju da su nevjernici. Djela njihova će se poništiti i u Vatri će vječno ostati.” (Et-Tewbe: 17)
Ako znaš da širk kvari ibadet kada se pomiješa sa njim i da poništava djela, te da je onome ko to učini vječni boravak među stanovnicima Vatre, znat ćeš da ti je to najbitnije spoznati – ne bi li te Allah spasio iz ove mreže – a to je od činjena širka Njemu.”(1)
Takođe u Kitabu tevhid, rahimehullahu teala, kaže:
“Sedmo pitanje je veliko pitanje, a to je da ibadet Allahu, s.v.t., se neće postići osim kufrom u Taguta. U tome je značenje riječi Uzvišenog:
لاَ إِكْرَاهَ فِي الدِّينِ قَد تَّبَيَّنَ الرُّشْدُ مِنَ الْغَيِّ فَمَنْ يَكْفُرْ بِالطَّاغُوتِ وَيُؤْمِن بِاللّهِ فَقَدِ اسْتَمْسَكَ بِالْعُرْوَةِ الْوُثْقَىَ لاَ انفِصَامَ لَهَا وَاللّهُ سَمِيعٌ عَلِيمٌ
“Nema prisile u vjeru. Pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u Taguta, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti! A Allah sve čuje i zna!” (El-Beqare: 256)
AbdurRahman ibn Hasan kaže: “U poglavlju, tj. prvom poglavlju Kitabu tevhida, je podsticanje na iskrenost u robovanju Allahu, te da ne koristi sa širkom, niti se naziva ibadetom.”(2)
Sulejman ibn Abdullah kaže: “Odvajanje od širka je nešto nužno u ibadetu, jer u protivnom rob neće doći sa ibadetom Allahu, nego kao mušrik.”(3)
Ebu Battin kaže: “Što se tiče definicije ibadeta, naš šejh Muhammed b. Abdul-Vehab, rahimehullah, ga je definisao u svojim korisnim spisima u djelu Kitabu tevhid, jer je sukob oko toga, a onaj ko ne dođe sa njime nije došao sa ibadetom Allahu. Tako da ukazuje da odvajanje od širka mora postojati u samom ibadetu, jer se u suprotnom neće zvati ibadetom.” (4)
AbdurRahman ibn Hasan je rekao: “Riječi Uzvišenog Allaha:
وَاعْبُدُواْ اللّهَ وَلاَ تُشْرِكُواْ بِهِ شَيْئًا
“I Allahu ibadet činite i ništa Mu ne pridružujte.” (En-Nisa: 36)
Ovaj ajet pojašnjava da je ibadet ono radi čega su stvoreni, te da je Allah, s.v.t., spojio imperativ sa ibadetom, kojeg je naredio, i zabranu širka, kojeg je zabranio, a to je širk u ibadetu. Tako da je ovaj ajet ukazao kako je ograđivanje od širka uslov valjanosti ibadeta, te da bez toga neće biti valjan, kao što Uzvišeni kaže:
ذَلِكَ هُدَى اللّهِ يَهْدِي بِهِ مَن يَشَاء مِنْ عِبَادِهِ وَلَوْ أَشْرَكُواْ لَحَبِطَ عَنْهُم مَّا كَانُواْ يَعْمَلُونَ
“To je Allahova uputa kojom On upućuje koga hoće od robova Svojih. A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono što su činili.” (El-En’am: 88) (5)
_________________________________________________________________
1. Ed-Durerus-Senijje (2/23)
2. Fethul medžid, str. 33
3. Tejsirul azizil hamid, str. 34
4. Ed-Durerus-Senijje (2/303)
5. Kuretu ujun muvvehidin, str. 6
2. Fethul medžid, str. 33
3. Tejsirul azizil hamid, str. 34
4. Ed-Durerus-Senijje (2/303)
5. Kuretu ujun muvvehidin, str. 6
Razlika među ljudima po stepenu vjerovanja u tevhid - Ibn Qajjim El-Dževzi
Vjerovanje u tevhid jeste veoma osjetljiva, čista, bistra i jasna stvar. Svaka sitnica može ga potresti, raniti, ukaljati i ostaviti traga na njemu. Vjerovanje je poput izrazito bijele odjeće na kojoj se primjeti i najmanja nečistoća, ili kao blistavo čisto ogledalo na kojem i najblaži dodir ostavlja mrlju. Zbog toga vjerovanje u Allahovu jednoću može biti okaljano u jednom trenu, jednom riječju ili jednom prikrivenom strašću. Pa ukoliko se rob prene i požuri s dobrom koje će izbrisati biljeg grijeha s vjerovanja – dobro i jeste, u suprotnom trag će se urezati i postati biljeg, a kasnije će ga biti mnogo teže odstraniti.
Ima ljudi čije je vjerovanje čvrsto i veliko, pa kada takvog pogodi i mnoštvo sitnica koje kaljaju vjerovanje, njihov trag nestane u veličini vjerovanja, poput nečistoće koja se pomiješa s velikom količinom čiste vode, pa se i ne primijeti. (1) U takvog Allahovog roba ugleda se čovjek sa slabijim vjerovanjem, te pomiješa svoje slabo vjerovanje s onim što je pogodilo vjerovanje prvoga, pa mrlje i biljezi dođu do izražaja koji se nisu primijetili na većem i jačem vjerovanju.
Također, nositelj izrazito čistog vjerovanja primjeti na čistom svaki utjecaj i mrlju, te ih s lahkoćom odstrani, što neće uspjeti onaj čiji je iman slabiji, jer u zamućenosti mrlja neće se moći primijetiti, pa kako ih onda očistiti?!
Dodajmo ovome da ukoliko je snaga vjerovanja doista moćna, odstranjuje i savladava sve što je loše, što nije slučaj sa slabim imanom.
Zatim, vlasniku dobrih osobina oprostit će se nenamjerni grijeh, dok se tako neće postupiti prema onome koji učini isti prestup, ali ne posjeduje dobre osobine Pjesnik je rekao:
“Kad se desi da voljeni jedan grijeh učini,
Sto isprika za njega će dobročinstva naći!”
Uz to, iskren trud, snaga volje i potpuna vjerska predanost sve loše pojave i prepreke usmjeravaju ka snazi koja poziva ka vjerovanju u Allahovu jednoću, kao što laž, loša namjera i slaba vjerska predanost usmjeravaju dobra djela i lijepe riječi ka snazi koja poziva zabludi i lošem. Primjer toga jeste kao primjer izražene poremećenosti koja dobrom ishranom vraća čovjeka u prvobitno stanje.
(1.) Ibn Tejmijje je u kontekstu ovoga izjavio : “Mnoštvo grijeha uz ispravno vjerovanje bolje je od malo grijeha uz kvarno vjerovanje.”
Kategorije protivnika da'we - Muhammed ibn AbdulVehhab
Šejh Muhammed ibn AbdulVehhab, rahimehullah, je rekao: “Osnovu vjere Islama i njegove temelje sačinjava dvoje:
Prvo: Naređivanje obožavanja jedino Allaha, Koji nema sudruga, i podsticanje na to.
Drugo: Upozoravanje na širk u obožavanju Allaha, neprijateljski odnos radi širka i proglašavanje nevjernikom onoga ko širk učini.
Protivnika u ovom pogledu će biti više vrsta:
Prvo: Naređivanje obožavanja jedino Allaha, Koji nema sudruga, i podsticanje na to.
Drugo: Upozoravanje na širk u obožavanju Allaha, neprijateljski odnos radi širka i proglašavanje nevjernikom onoga ko širk učini.
Protivnika u ovom pogledu će biti više vrsta:
Najžešći protivnici će biti oni koji se suprostave u svemu ovome.
- Od ljudi ima onih koji obožavaju samo Allaha, ali ne negiraju širk, niti se odnose neprijateljski prema počiniocima istoga.
- Od njih će biti onih koji će se neprijateljski odnositi prema njima ali ih neće proglasiti nevjernicima.
- Od njih će biti onih koji niti vole tewhid niti ga mrze.
- Od njih će biti onih koji će ih proglasiti nevjernicima i tvrdiće da je to omalovažavanje dobrih ljudi.
- Od njih će biti onih koji neće niti mrziti niti voljeti širk.
- Od njih će biti onih koji neće poznavati širk niti će ga negirati.
- Od njih će biti onih koji neće poznavati tewhid niti će ga negirati.
- Od njih će biti onih koji će predstavljati najžešću vrstu opasnosti; oni koji budu radili po tewhidu ali neće znati njegovu vrijednost, niti će mrziti one koji ga zapostave, niti će ih proglasiti nevjernicima.
- Od njih će biti onih koji će se kloniti širka i mrzit će ga ali neće znati njegovu opasnost, i neće se suprostaviti njegovim pripadnicima niti će ih proglasiti nevjernicima. Oni su se suprostavili onome sa čime su došli vjerovjesnici od Allahove, s.v.t., vjere, a Allah najbolje zna.”
_________________________________________________________________________________
Šejtanska podrška mušricima - Ibn Tejmijje
Kada se mušrik uspije koncentrirati na to što želi, srce mu se isprazni od onoga što želi uputiti, šejtan mu se približi pa ubaci u njegovo srce ono što on želi, pa im se prikaže u obliku nekoga ili ispuni neke njihove potrebe. Filozofi, koji ne poznaju svijet džina, kažu da je sve ovo produkt duhovne snage. Ali, većina onih koji poznaju suštinu stvari i njenu istinu, znaju da šejtani mogu da učine ono što duša sigurno ne može. Oni, ponekad, spominju Allaha sa ciljem da se njihova duša koncentrira na sakupljanje duhovne snage i ispražnjavanje duše kao priprema za ono što će se u nju ubaciti, tako da nemaju za cilj obožavanje Allaha, s.v.t.
Ovo je slučaj sa velikim brojem ljudi u našem vremenu, kao što su neki ljudi imali običaj da kažu onome kome se obraćaju: “Obrati se svom srcu i reci ‘la ilahe illallah.’” Ali nije mu cilj zikr, nego mu je cilj sakupljanje srčane snage, a kada se njegovo srce pripremi onda se na njih spuštaju šejtani, pa im predočavaju kako se penju na nebesa i mnoge druge vrste laži. Neki od njih kažu: ‘Postići ćeš više nego je postigao Musa b. Imran ili Muhammed na Miradžu.” Jedan njihov velikan bi govorio: “Nema razlike između toga da kaže: “O kamenu, o kamenu” i da kažeš “O Samoopostojeći, o Živi!”, tj. želi reći da je cilj obje izreke koncentracija. Ovo, i slično ovome, predstavlja tzv. tajne ovih mušrika.
Neki od njih prizivaju zvijezde, ili mrtve od vjerovjesnika i dobrih ljudi, ili neke od meleka ili neke od idola; zatim takav vidi likove, poput ljudskih likova ili nečega drugoga, ili vide različite likove koji im se obraćaju i izvršavaju neke od njihovih potreba, pa kažu da su to duše zvijezda ili tajna nekog šejha, ili njegove voljene i slično tome.
To su, ustvari, šejtani koji ih zavode, kao što su zavodili zabludjele od idolopoklonika. Pa i do dan-danas, šejtani im se obraćaju ponekad u obliku likova, a nekada im se i pokažu. Abdullah b. Abbas kaže: “Svaki kip je imao svog šejtana koji se prikazivao umjesto njega njegovim slugama, pa bi razgovarali sa njim.”(1) Ubejj b. Ka’b, r.a., kaže: “Sa svakim kipom postoji džinkinja.”(2)
Ovo je veoma opširno poglavlje. Svako onaj ko poznaje ove stvari, ako zna sa čime su došli poslanici, i poznaje šta u Kur’anu stoji od veličanstvenog tewhida, i ogromne posvete tome, kao i pokuđenosti širka sa svim njegovim vrstama, spoznat će jedan dio onoga sa čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Tako da će se pred njim predočiti mnoštvo širka prisutnog među ljudima.
________________________________________________________________________________
Ovo je slučaj sa velikim brojem ljudi u našem vremenu, kao što su neki ljudi imali običaj da kažu onome kome se obraćaju: “Obrati se svom srcu i reci ‘la ilahe illallah.’” Ali nije mu cilj zikr, nego mu je cilj sakupljanje srčane snage, a kada se njegovo srce pripremi onda se na njih spuštaju šejtani, pa im predočavaju kako se penju na nebesa i mnoge druge vrste laži. Neki od njih kažu: ‘Postići ćeš više nego je postigao Musa b. Imran ili Muhammed na Miradžu.” Jedan njihov velikan bi govorio: “Nema razlike između toga da kaže: “O kamenu, o kamenu” i da kažeš “O Samoopostojeći, o Živi!”, tj. želi reći da je cilj obje izreke koncentracija. Ovo, i slično ovome, predstavlja tzv. tajne ovih mušrika.
Neki od njih prizivaju zvijezde, ili mrtve od vjerovjesnika i dobrih ljudi, ili neke od meleka ili neke od idola; zatim takav vidi likove, poput ljudskih likova ili nečega drugoga, ili vide različite likove koji im se obraćaju i izvršavaju neke od njihovih potreba, pa kažu da su to duše zvijezda ili tajna nekog šejha, ili njegove voljene i slično tome.
To su, ustvari, šejtani koji ih zavode, kao što su zavodili zabludjele od idolopoklonika. Pa i do dan-danas, šejtani im se obraćaju ponekad u obliku likova, a nekada im se i pokažu. Abdullah b. Abbas kaže: “Svaki kip je imao svog šejtana koji se prikazivao umjesto njega njegovim slugama, pa bi razgovarali sa njim.”(1) Ubejj b. Ka’b, r.a., kaže: “Sa svakim kipom postoji džinkinja.”(2)
Ovo je veoma opširno poglavlje. Svako onaj ko poznaje ove stvari, ako zna sa čime su došli poslanici, i poznaje šta u Kur’anu stoji od veličanstvenog tewhida, i ogromne posvete tome, kao i pokuđenosti širka sa svim njegovim vrstama, spoznat će jedan dio onoga sa čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Tako da će se pred njim predočiti mnoštvo širka prisutnog među ljudima.
________________________________________________________________________________
1. Bilježi ga Sujuti od Ibn-Abbasa, r.a., riječima: “Sa svakim kipom je šejtan.” Ali ga je pripisao Abdu b. Humejdu. v. Sujuti: “Durrul-mensur” (2/223).
2. Prenosi ga imam Ahmed u svom “Musnedu” (5/135).
Odricanje od širka i njegovih pristalica - Ulema Nedžda
Odricanje od širka i njegovih pristalica je uslov ispravnosti i prihvatanja Islama.
Šejh Imam Muhammed b. Abdul-Vehhab, rahimehullah, kaže: “Islam, kao vjera, neće biti valjan kod osobe, osim sa odricanjem od ovih, tj., svih Taguta koji se obožavaju mimo Allaha, i njihovog proglašavanja nevjernicima. Kao što Uzvišeni kaže:
فَمَنْ يَكْفُرْ بِالطَّاغُوتِ وَيُؤْمِن بِاللّهِ فَقَدِ اسْتَمْسَكَ بِالْعُرْوَةِ الْوُثْقَىَ
“Onaj ko ne vjeruje u Taguta, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu.” (El-Bekare, 256)
Šejh Abdur-Rahman b. Hasan kaže: “Učenjaci od prvih (selefa) i kasnijih generacija (halefa), među ashabima, tabiinima, imamima i svim pripadnicima ehli-sunneta, su se složili da čovjek neće biti musliman osim ako se ostavi velikog širka, odrekne se istog i onoga ko ga počini. Da ih mrzi, ispolji svoje neprijateljstvo prema njima shodno svojoj mogućnosti i sposobnosti, uz iskrenost prema Allahu u svim djelima, onako kako je došlo u Muazovom hadisu u oba Sahiha: ‘Allahovo pravo nad robovima je da Ga obožavaju i da Mu ni u čemu širk ne čine.”
Abdul-Laitf b. Abdur-Rahman b. Hasan kaže: “Osnova i temelj islama su: obožavanje Jedinog Allaha Koji nema ortaka, usmjeravanje svojih namjera i potreba samo Njemu, te da su tevhidur-rububijjet i djela samo Njegovi, s.v.t. Međutim, to nije dovoljno za sreću i spas niti time čovjek biva muslimanom sve dok ne bude obožavao samo Allaha i dok se ne odrekne svih drugih idola i božanstava.”
Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab kaže: “O ti kome je Allah podario blagodat islama i koji si spoznao da nema istinskog božanstva osim Allaha, nemoj misliti da ako kažeš: ‘Ovo je istina i ja se klonim svega mimo ove istine, ali se neću suprostaviti mušricima, niti ću o njima išta govoriti,’ nemoj misliti da ćeš na taj način postići svoj ulazak u islam. Naprotiv, mora postojati mržnja protiv njih, protiv onih koji njih vole, njihovo omalovažavanje i iskazivanje neprijateljstava protiv njih. Kao što su tvoj otac Ibrahim, a.s. i oni koji su sa njim rekli:
إِنَّا بُرَاء مِنكُمْ وَمِمَّا تَعْبُدُونَ مِن دُونِ اللَّهِ كَفَرْنَا بِكُمْ وَبَدَا بَيْنَنَا وَبَيْنَكُمُ الْعَدَاوَةُ وَالْبَغْضَاء أَبَدًا حَتَّى تُؤْمِنُوا بِاللَّهِ وَحْدَهُ
“Mi s vama nemamo ništa, a ni s onim što vi, umjesto Allaha obožavate, mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će se između nas stalno javljati sve dok ne budete u Allaha, Njega Jedinog, vjerovali!” (El-Mumtehine, 4)
Ili kada Uzvišeni kaže:
فَمَنْ يَكْفُرْ بِالطَّاغُوتِ وَيُؤْمِن بِاللّهِ فَقَدِ اسْتَمْسَكَ بِالْعُرْوَةِ الْوُثْقَىَ
“Onaj ko ne vjeruje u Taguta, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu.” (El-Bekare, 256)
I kaže:
وَلَقَدْ بَعَثْنَا فِي كُلِّ أُمَّةٍ رَّسُولاً أَنِ اعْبُدُواْ اللّهَ وَاجْتَنِبُواْ الطَّاغُوتَ
“Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu Ibadet činite, a taguta se klonite!” (En-Nahl, 36)
Ako bi čovjek rekao: ‘Ja slijedim Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i on je na istini, ali se neću protiviti Latu, Uzau, neću se protiviti Ebu Džehlu i njemu sličnima, kakve ja imam veze sa njima.’ Njegov islam neće biti valjan.”
Takođe, rahimehullah, kaže:
Šejh Imam Muhammed b. Abdul-Vehhab, rahimehullah, kaže: “Islam, kao vjera, neće biti valjan kod osobe, osim sa odricanjem od ovih, tj., svih Taguta koji se obožavaju mimo Allaha, i njihovog proglašavanja nevjernicima. Kao što Uzvišeni kaže:
فَمَنْ يَكْفُرْ بِالطَّاغُوتِ وَيُؤْمِن بِاللّهِ فَقَدِ اسْتَمْسَكَ بِالْعُرْوَةِ الْوُثْقَىَ
“Onaj ko ne vjeruje u Taguta, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu.” (El-Bekare, 256)
Šejh Abdur-Rahman b. Hasan kaže: “Učenjaci od prvih (selefa) i kasnijih generacija (halefa), među ashabima, tabiinima, imamima i svim pripadnicima ehli-sunneta, su se složili da čovjek neće biti musliman osim ako se ostavi velikog širka, odrekne se istog i onoga ko ga počini. Da ih mrzi, ispolji svoje neprijateljstvo prema njima shodno svojoj mogućnosti i sposobnosti, uz iskrenost prema Allahu u svim djelima, onako kako je došlo u Muazovom hadisu u oba Sahiha: ‘Allahovo pravo nad robovima je da Ga obožavaju i da Mu ni u čemu širk ne čine.”
Abdul-Laitf b. Abdur-Rahman b. Hasan kaže: “Osnova i temelj islama su: obožavanje Jedinog Allaha Koji nema ortaka, usmjeravanje svojih namjera i potreba samo Njemu, te da su tevhidur-rububijjet i djela samo Njegovi, s.v.t. Međutim, to nije dovoljno za sreću i spas niti time čovjek biva muslimanom sve dok ne bude obožavao samo Allaha i dok se ne odrekne svih drugih idola i božanstava.”
Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab kaže: “O ti kome je Allah podario blagodat islama i koji si spoznao da nema istinskog božanstva osim Allaha, nemoj misliti da ako kažeš: ‘Ovo je istina i ja se klonim svega mimo ove istine, ali se neću suprostaviti mušricima, niti ću o njima išta govoriti,’ nemoj misliti da ćeš na taj način postići svoj ulazak u islam. Naprotiv, mora postojati mržnja protiv njih, protiv onih koji njih vole, njihovo omalovažavanje i iskazivanje neprijateljstava protiv njih. Kao što su tvoj otac Ibrahim, a.s. i oni koji su sa njim rekli:
إِنَّا بُرَاء مِنكُمْ وَمِمَّا تَعْبُدُونَ مِن دُونِ اللَّهِ كَفَرْنَا بِكُمْ وَبَدَا بَيْنَنَا وَبَيْنَكُمُ الْعَدَاوَةُ وَالْبَغْضَاء أَبَدًا حَتَّى تُؤْمِنُوا بِاللَّهِ وَحْدَهُ
“Mi s vama nemamo ništa, a ni s onim što vi, umjesto Allaha obožavate, mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će se između nas stalno javljati sve dok ne budete u Allaha, Njega Jedinog, vjerovali!” (El-Mumtehine, 4)
Ili kada Uzvišeni kaže:
فَمَنْ يَكْفُرْ بِالطَّاغُوتِ وَيُؤْمِن بِاللّهِ فَقَدِ اسْتَمْسَكَ بِالْعُرْوَةِ الْوُثْقَىَ
“Onaj ko ne vjeruje u Taguta, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu.” (El-Bekare, 256)
I kaže:
وَلَقَدْ بَعَثْنَا فِي كُلِّ أُمَّةٍ رَّسُولاً أَنِ اعْبُدُواْ اللّهَ وَاجْتَنِبُواْ الطَّاغُوتَ
“Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu Ibadet činite, a taguta se klonite!” (En-Nahl, 36)
Ako bi čovjek rekao: ‘Ja slijedim Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i on je na istini, ali se neću protiviti Latu, Uzau, neću se protiviti Ebu Džehlu i njemu sličnima, kakve ja imam veze sa njima.’ Njegov islam neće biti valjan.”
Takođe, rahimehullah, kaže:
“Nevjerovanje u taguta znači odricanje od svega onoga što se obožava mimo Allaha od: džina, ljudi, drveća, kamenja i drugog mimo toga, i da svjedočiš da je takav na kufru i zabludi, da ga mrziš, makar on bio tvoj otac ili brat. A onaj ko kaže: ‘Ja ne obožavam osim Allaha, ali se ne protivim glavešinama, niti kubetima nad kaburovima, i tome slično.’ On je u suštini poricatelj riječi ‘La ilahe illallah.’ On ne vjeruje u Allaha niti je negirao vjerovanje u taguta.”
Husejn i Abdullah, sinovi šejha Muhammed b. Abdul-Vehhaba, Allah im se smilovao svima, kažu: “Čovjek neće biti musliman sve dok ne spozna tevhid i dok ga ne uzme kao svoju vjeru, dok ne bude postupao po onome što nalaže, dok ne povjeruje u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i u ono o čemu je obavijestio, dok mu se ne pokori u onome što je zabranio i naredio, dok ne povjeruje u njega i u ono sa čime je došao.
Onaj ko kaže: ‘Ja neću neprijateljevati protiv mušrika,’ ili im se suprostavi ali ih ne proglasi nevjernicima, ili kaže da se neće neprijateljski odnositi prema onima koji izgovaraju ‘La ilahe illallah’ makar počinili kufr, širk i usprotivili se Allahovoj vjeri, ili da kaže da se neće suprostaviti kubetima; on kao takav neće biti musliman nego je od onih za koje je Allah, s.v.t., rekao:
وَيقُولُونَ نُؤْمِنُ بِبَعْضٍ وَنَكْفُرُ بِبَعْضٍ وَيُرِيدُونَ أَن يَتَّخِذُواْ بَيْنَ ذَلِكَ سَبِيلاً
أُوْلَـئِكَ هُمُ الْكَافِرُونَ حَقًّا
“…te govore: ‘U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo,’ i žele između toga dvoga iznaći put neki, oni su zbilja pravi nevjernici.” (En-Nisa, 150-151)
_________________________________________________________________________________
Srž vjere je u dvjema osnovama - Ibn Tejmijje
Te dvije osnove su: da ne obožavamo osim Allaha i da Ga ne obožavamo osim onako kako nam je propisao, a da Ga ne obožavamo sa novotarijama.
Kao što Uzvišeni kaže:
فَمَن كَانَ يَرْجُو لِقَاء رَبِّهِ فَلْيَعْمَلْ عَمَلًا صَالِحًا وَلَا يُشْرِكْ بِعِبَادَةِ رَبِّهِ أَحَدًا
“Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, Njemu nikoga ne pridružuje!” (El-Kehf, 110)
U tome je ostvarenje i primjena šehadeta, tj. “La ilahe illallah,” kao i “Muhammedun resulullah.”
U prvom djelu šehadeta je zahtjev da ne obožavamo nikoga osim Njega. A u drugom dijelu jeste očitovanje da je Muhammed Njegov poslanik koji je dostavio od Njega vjeru. A na nama je da vjerujemo u ono što je rekao i da se pokoravamo onome što je naredio. On nam je pojasnio ono čime ćemo obožavati Allaha, kao što nam je i zabranio novotarije, pa je za njih rekao da su zabluda.
Allah, s.v.t., kaže:
بَلَى مَنْ أَسْلَمَ وَجْهَهُ لِلّهِ وَهُوَ مُحْسِنٌ فَلَهُ أَجْرُهُ عِندَ رَبِّهِ وَلاَ خَوْفٌ عَلَيْهِمْ وَلاَ هُمْ يَحْزَنُونَ
“A nije tako! Onome ko se bude Allahu predao i usto dobra djela činio, pripada nagrada kod Gospodara njegova; takvi se neće ničega bojati, niti će za bilo čim tugovati.” (El-Bekare, 112)
Također nam je naređeno da se ne bojimo nikoga osim Allaha, da se ne pouzdamo osim u Allaha, da ne žudimo nikome osim Allahu, da ne tražimo pomoć osim od Allaha, da naš Ibadet ne bude osim radi Allaha. Isto tako nam je naređeno da slijedimo Poslanika, da mu se pokoravamo i da se vladamo po njemu: halal je ono što je dozvolio, haram je ono što je zabranio, a vjera je ono što je propisao.
Allah, s.v.t, kaže:
وَلَوْ أَنَّهُمْ رَضُوْاْ مَا آتَاهُمُ اللّهُ وَرَسُولُهُ وَقَالُواْ حَسْبُنَا اللّهُ سَيُؤْتِينَا اللّهُ مِن فَضْلِهِ وَرَسُولُهُ إِنَّا إِلَى اللّهِ رَاغِبُونَ
“A trebalo bi da se zadovolje onim što im daju Allah i Poslanik Njegov i da kažu: ‘Dovoljan nam je Allah. Allah će nam dati iz obilja Svoga, a i Poslanik Njegov – a mi samo Allaha hoćemo.” (Et-Tevbe, 59)
Tako je davanje učinio svojstvenim Allahu i Poslaniku, pa kaže:
وَمَا آتَاكُمُ الرَّسُولُ فَخُذُوهُ وَمَا نَهَاكُمْ عَنْهُ فَانتَهُوا
“Ono što vam Poslanik kao nagradu da, to uzmite, a ono što vam zabrani, ostavite.” (El-Hašr, 7)
Međutim, oslonac i pouzdanje učinio je svojstvenima samo Allahu u riječima:
وَقَالُواْ حَسْبُنَا اللّهُ
“…i da kažu: ‘Dovoljan nam je Allah.” (Et-Tevbe, 59)
Ali nije rekao i Njegov Poslanik, kao što je – opisujući ashabe r.a. – rekao u drogom ajetu, gdje kaže:
الَّذِينَ قَالَ لَهُمُ النَّاسُ إِنَّ النَّاسَ قَدْ جَمَعُواْ لَكُمْ فَاخْشَوْهُمْ فَزَادَهُمْ إِيمَاناً وَقَالُواْ حَسْبُنَا اللّهُ وَنِعْمَ الْوَكِيلُ
“Onima kojima se – kada su im ljudi rekli: ‘Neprijatelji se okupljaju zbog vas, pa pazite ih se!’ – vjerovanje povećalo, pa su kazali: ‘Nama je Allah dovoljan, a divan je On Zaštitnik!’” (Ali Imran, 173)
Ili ajet u kojem kaže:
يَا أَيُّهَا النَّبِيُّ حَسْبُكَ اللّهُ وَمَنِ اتَّبَعَكَ مِنَ الْمُؤْمِنِينَ
“O vjerovjesniče, Allah je dovoljan tebi i vjernicima koji te slijede.” (El-Enfal, 64)
To jest, dovoljan je tebi i vjernicima, kao što kaže:
أَلَيْسَ اللَّهُ بِكَافٍ عَبْدَهُ
“Zar Allah nije Zaštitnik robu Svome?” (Ez-Zumer, 36)
Zatim kaže:
سَيُؤْتِينَا اللّهُ مِن فَضْلِهِ وَرَسُولُهُ
“Allah će nam dati iz obilja Svoga, a i Poslanik Njegov.” (Et-Tevbe, 59)
Davanje je pripisao Allahu i Poslaniku, ali je Allahovom obilju dao prednost u spomenu. Jer, obilje je u Allahovim rukama – On ga daje kome hoće, i On je Vladar ogromnog izobilja. A Njegova je blagodat data Poslaniku i vjernicima. Pa kaže:
إِنَّا إِلَى اللّهِ رَاغِبُونَ
“…mi samo Allaha hoćemo.” (Et-Tevbe, 59)
Znači, Allah je htijenje opisao da biva svojstveno samo Njemu, kao što je u Njegovim riječima:
فَإِذَا فَرَغْتَ فَانصَبْ
وَإِلَى رَبِّكَ فَارْغَبْ
“A kada završiš, molitvi se predaj, i samo se Gospodaru svome obraćaj!” (El-Inširah, 7-8)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže Ibn-Abbasu: “Ako tražiš, traži od Allaha; a ako tražiš pomoć, traži je od Allaha.”
Kur’an na mnogo mjesta ukazuje na ovo: ibadet, strah i bogobojaznost je pripisao samo Allahu, a poslušnost i ljubav pripisao Allahu i Poslaniku. Tako je u Nuhovim, a.s., riječima:
أَنِ اعْبُدُوا اللَّهَ وَاتَّقُوهُ وَأَطِيعُونِ
“Allahu robujte i Njega se bojte i meni poslušni budite.” (Nuh, 3)
I kaže:
وَمَن يُطِعِ اللَّهَ وَرَسُولَهُ وَيَخْشَ اللَّهَ وَيَتَّقْهِ فَأُوْلَئِكَ هُمُ الْفَائِزُونَ
“Oni koji se Allahu i Poslaniku Njegovu budu pokoravali, koji se Allaha budu bojali i koji od Njega budu strahovali – oni će uspjeti!” (En-Nur, 52)
Kao što su ajeti slični tome.
Poslanici su svojim narodima naređivali samo da obožavaju Allaha, da žude samo Njemu, da se oslanjaju na Njega i da se pokoravaju Njemu, U isto vrijeme, naređivali su im i da budu poslušni njima. Šejtan je odveo u zabludu kršćane i njima slične. Zatim su oni Allahu pripisali drugove i iskazali nepokornost poslanicima. Tako su svoje monahe i sveštenike uzeli za gospodare mimo Allaha, kao i Mesiha, sina Mejremina. U svojim žudnjama su zatim pohrlili njima, oslanjajući se na njih i tražeći od njih svoje potrebe. Međutim, u suštini, bili su im nepokorni i suprotstavljali su se njihovom djelovanju. Poslije je Allah uputio iskrene vjernike, sljedbenike Pravog puta. To su bili oni koji su spoznali istinu i slijedili je, a nisu bili od onih na koje se Allah rasrdio niti od onih koj su zalutali. Naprotiv, oni su iskreno ispoljili vjeru Allahu i predali svoja lica Njemu. Povratili su se svome Gospodaru i svoje stvari prepustili Njemu, pouzdajući se u Njega; pokorili su se Njegovim poslanicima, cijeneći ih i poštujući, slijedeći nihove stope i zadovoljavajući se time, i osvjetljavajući sebi put njihovom svjetlošću.
To je vjera Islam sa kojom je Allah poslao pretke i one koji su poslije došli od poslanika. To je vjera pored koje Allah neće prihvatiti drugu vjeru.
Islam je suština robovanja Allahu.
Molimo Veličanstvenog Allaha da nas učvrsti u islamu, da nas u njemu usavrši, a i svu našu braću muslimane.
Kao što Uzvišeni kaže:
فَمَن كَانَ يَرْجُو لِقَاء رَبِّهِ فَلْيَعْمَلْ عَمَلًا صَالِحًا وَلَا يُشْرِكْ بِعِبَادَةِ رَبِّهِ أَحَدًا
“Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, Njemu nikoga ne pridružuje!” (El-Kehf, 110)
U tome je ostvarenje i primjena šehadeta, tj. “La ilahe illallah,” kao i “Muhammedun resulullah.”
U prvom djelu šehadeta je zahtjev da ne obožavamo nikoga osim Njega. A u drugom dijelu jeste očitovanje da je Muhammed Njegov poslanik koji je dostavio od Njega vjeru. A na nama je da vjerujemo u ono što je rekao i da se pokoravamo onome što je naredio. On nam je pojasnio ono čime ćemo obožavati Allaha, kao što nam je i zabranio novotarije, pa je za njih rekao da su zabluda.
Allah, s.v.t., kaže:
بَلَى مَنْ أَسْلَمَ وَجْهَهُ لِلّهِ وَهُوَ مُحْسِنٌ فَلَهُ أَجْرُهُ عِندَ رَبِّهِ وَلاَ خَوْفٌ عَلَيْهِمْ وَلاَ هُمْ يَحْزَنُونَ
“A nije tako! Onome ko se bude Allahu predao i usto dobra djela činio, pripada nagrada kod Gospodara njegova; takvi se neće ničega bojati, niti će za bilo čim tugovati.” (El-Bekare, 112)
Također nam je naređeno da se ne bojimo nikoga osim Allaha, da se ne pouzdamo osim u Allaha, da ne žudimo nikome osim Allahu, da ne tražimo pomoć osim od Allaha, da naš Ibadet ne bude osim radi Allaha. Isto tako nam je naređeno da slijedimo Poslanika, da mu se pokoravamo i da se vladamo po njemu: halal je ono što je dozvolio, haram je ono što je zabranio, a vjera je ono što je propisao.
Allah, s.v.t, kaže:
وَلَوْ أَنَّهُمْ رَضُوْاْ مَا آتَاهُمُ اللّهُ وَرَسُولُهُ وَقَالُواْ حَسْبُنَا اللّهُ سَيُؤْتِينَا اللّهُ مِن فَضْلِهِ وَرَسُولُهُ إِنَّا إِلَى اللّهِ رَاغِبُونَ
“A trebalo bi da se zadovolje onim što im daju Allah i Poslanik Njegov i da kažu: ‘Dovoljan nam je Allah. Allah će nam dati iz obilja Svoga, a i Poslanik Njegov – a mi samo Allaha hoćemo.” (Et-Tevbe, 59)
Tako je davanje učinio svojstvenim Allahu i Poslaniku, pa kaže:
وَمَا آتَاكُمُ الرَّسُولُ فَخُذُوهُ وَمَا نَهَاكُمْ عَنْهُ فَانتَهُوا
“Ono što vam Poslanik kao nagradu da, to uzmite, a ono što vam zabrani, ostavite.” (El-Hašr, 7)
Međutim, oslonac i pouzdanje učinio je svojstvenima samo Allahu u riječima:
وَقَالُواْ حَسْبُنَا اللّهُ
“…i da kažu: ‘Dovoljan nam je Allah.” (Et-Tevbe, 59)
Ali nije rekao i Njegov Poslanik, kao što je – opisujući ashabe r.a. – rekao u drogom ajetu, gdje kaže:
الَّذِينَ قَالَ لَهُمُ النَّاسُ إِنَّ النَّاسَ قَدْ جَمَعُواْ لَكُمْ فَاخْشَوْهُمْ فَزَادَهُمْ إِيمَاناً وَقَالُواْ حَسْبُنَا اللّهُ وَنِعْمَ الْوَكِيلُ
“Onima kojima se – kada su im ljudi rekli: ‘Neprijatelji se okupljaju zbog vas, pa pazite ih se!’ – vjerovanje povećalo, pa su kazali: ‘Nama je Allah dovoljan, a divan je On Zaštitnik!’” (Ali Imran, 173)
Ili ajet u kojem kaže:
يَا أَيُّهَا النَّبِيُّ حَسْبُكَ اللّهُ وَمَنِ اتَّبَعَكَ مِنَ الْمُؤْمِنِينَ
“O vjerovjesniče, Allah je dovoljan tebi i vjernicima koji te slijede.” (El-Enfal, 64)
To jest, dovoljan je tebi i vjernicima, kao što kaže:
أَلَيْسَ اللَّهُ بِكَافٍ عَبْدَهُ
“Zar Allah nije Zaštitnik robu Svome?” (Ez-Zumer, 36)
Zatim kaže:
سَيُؤْتِينَا اللّهُ مِن فَضْلِهِ وَرَسُولُهُ
“Allah će nam dati iz obilja Svoga, a i Poslanik Njegov.” (Et-Tevbe, 59)
Davanje je pripisao Allahu i Poslaniku, ali je Allahovom obilju dao prednost u spomenu. Jer, obilje je u Allahovim rukama – On ga daje kome hoće, i On je Vladar ogromnog izobilja. A Njegova je blagodat data Poslaniku i vjernicima. Pa kaže:
إِنَّا إِلَى اللّهِ رَاغِبُونَ
“…mi samo Allaha hoćemo.” (Et-Tevbe, 59)
Znači, Allah je htijenje opisao da biva svojstveno samo Njemu, kao što je u Njegovim riječima:
فَإِذَا فَرَغْتَ فَانصَبْ
وَإِلَى رَبِّكَ فَارْغَبْ
“A kada završiš, molitvi se predaj, i samo se Gospodaru svome obraćaj!” (El-Inširah, 7-8)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže Ibn-Abbasu: “Ako tražiš, traži od Allaha; a ako tražiš pomoć, traži je od Allaha.”
Kur’an na mnogo mjesta ukazuje na ovo: ibadet, strah i bogobojaznost je pripisao samo Allahu, a poslušnost i ljubav pripisao Allahu i Poslaniku. Tako je u Nuhovim, a.s., riječima:
أَنِ اعْبُدُوا اللَّهَ وَاتَّقُوهُ وَأَطِيعُونِ
“Allahu robujte i Njega se bojte i meni poslušni budite.” (Nuh, 3)
I kaže:
وَمَن يُطِعِ اللَّهَ وَرَسُولَهُ وَيَخْشَ اللَّهَ وَيَتَّقْهِ فَأُوْلَئِكَ هُمُ الْفَائِزُونَ
“Oni koji se Allahu i Poslaniku Njegovu budu pokoravali, koji se Allaha budu bojali i koji od Njega budu strahovali – oni će uspjeti!” (En-Nur, 52)
Kao što su ajeti slični tome.
Poslanici su svojim narodima naređivali samo da obožavaju Allaha, da žude samo Njemu, da se oslanjaju na Njega i da se pokoravaju Njemu, U isto vrijeme, naređivali su im i da budu poslušni njima. Šejtan je odveo u zabludu kršćane i njima slične. Zatim su oni Allahu pripisali drugove i iskazali nepokornost poslanicima. Tako su svoje monahe i sveštenike uzeli za gospodare mimo Allaha, kao i Mesiha, sina Mejremina. U svojim žudnjama su zatim pohrlili njima, oslanjajući se na njih i tražeći od njih svoje potrebe. Međutim, u suštini, bili su im nepokorni i suprotstavljali su se njihovom djelovanju. Poslije je Allah uputio iskrene vjernike, sljedbenike Pravog puta. To su bili oni koji su spoznali istinu i slijedili je, a nisu bili od onih na koje se Allah rasrdio niti od onih koj su zalutali. Naprotiv, oni su iskreno ispoljili vjeru Allahu i predali svoja lica Njemu. Povratili su se svome Gospodaru i svoje stvari prepustili Njemu, pouzdajući se u Njega; pokorili su se Njegovim poslanicima, cijeneći ih i poštujući, slijedeći nihove stope i zadovoljavajući se time, i osvjetljavajući sebi put njihovom svjetlošću.
To je vjera Islam sa kojom je Allah poslao pretke i one koji su poslije došli od poslanika. To je vjera pored koje Allah neće prihvatiti drugu vjeru.
Islam je suština robovanja Allahu.
Molimo Veličanstvenog Allaha da nas učvrsti u islamu, da nas u njemu usavrši, a i svu našu braću muslimane.
________________________________________________________________________________
Pretplati se na:
Postovi (Atom)