OLAKŠICE U VJERI I UMMETU MUHAMMEDA S.A.V.S. - IZBOR HADISA

Skraćivanje namaza

Ja'la ibn Umejje je rekao: «Proučio sam Omeru ibn el-Hattabu ajet: Nema smetnje da skratite namaz, ako se bojite da će vas napasti oni koji ne vjeruju (En-Nisa', 101.), i kazao: ”Sad su ljudi sigurni!?” On mi reče: - I ja sam se tome čudio, pa sam upitao Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i on mi je rekao: ”To je sadaka koju vam Allah udjeljuje, zato primite njegovu sadaku”!»143

Od Enesa ibn Malika, r.a., prenosi se: «Klanjao sam sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, podne u Medini četiri rekata, a ikindiju u Zu-l-Hulejfi dva rekata.»

Enes, r.a., kaže: «Izašli smo (prilikom oproštajnog hadždža) sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, iz Medine prema Mekki, i on je klanjao po dva rekata sve dok se nismo vratili u Medinu.» Upitao sam (Jahjaa ibn Ishaka, r.a.): ”Jeste li boravili u Mekki neko vrijeme?” ”Boravili smo u njoj deset dana”, odgovorio je on.»144

Ibn Abbas, r.a., kaže: «Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je jednom boravio devetnaest dana skraćujući klanjanje.»

Haris ibn Vehb, r.a., kaže: «Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je klanjao kao imam na Mini dva rekata, predvodeći nas.»

Abdullah ibn Omer, r.a., kaže: «Putovao sam sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i on na putu nije klanjao više od dva rekata a također ni Ebu Bekr, ni Omer, ni Osman.»145

Spajanje namaza na putu

Ibn Abbas, r.a., kaže: «Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sastavljao bi podne i ikindiju kad god bi bio na putovanju, a isto tako bi sastavljao akšam i jaciju.»146

Prenosi se da je Enes ibn Malik, r.a., rekao: «Kada bi putovanje bilo užurbano, Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgađao bi podne do nastupa ikindijskog vremena pa bi oba namaza zajedno klanjao, a odgađao je i akšam i klanjao ga zajedno s jacijom u jacijskom vremenu.»147

Od ibn Abbasa, r.a., prenosi se: «Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spojio je podne sa ikindijom i akšam sa jacijom u Medini, kada nije bilo nikakva straha niti vremenske nepogode.»

Skraćivanje i spajanje namaza su olakšice koje je Allah, džellešanuhu, između ostalih, dao putniku. Skraćuju se podnevski, ikindijski i jacijski farz. Spaja se podne sa ikindijom, u podnevskom ili ikindijskom vremenu i akšam sa jacijom u akšamskom ili jacijskom vremenu. Ove olakšice su veoma praktične za putnike i bile su, kao što smo vidjeli, praksa Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
 

Ko ne može klanjati stojeći klanjat će sjedeći
Imran ibn Husein, r.a., kaže: «Imao sam hemoroide, pa sam pitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, o klanjanju. ”Klanjaj stojeći, a ako nisi u stanju, onda sjedeći, a ako nisi ni to u stanju, onda na boku”, reče on.»148

Na osnovu ovog hadisa može se zaključiti, da se namaz mora obavljati, onako kako se može i kako prilike dozvoljavaju. Ono što se ne dozvoljava je ostavljanje namaza.

Izostavljanje džemata

Prenosi se od Ibn Omera, r.a., da je on, učeći ezan za namaz jedne hladne, vjetrovite i kišne noći, rekao na kraju ezana: «Klanjajte u vašim kućama! Klanjajte u vašim kućama!» Zatim je kazao: «Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je, kad bi putovao po hladnoj ili kišnoj noći, naređivao mujezinu da rekne: ”Klanjajte u vašim sedlima”.»149

U ovom hadisu Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, navodi razloge za izostavljanje džemata, koji ne moraju biti veliki. Međutim, kod nas se džemat izostavlja, vrlo često bez ikakvog razloga.

Pomjeranje klanjanja džume namaza

Enes ibn Malik, r.a., kaže: «Kada bi bila velika hladnoća, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poranio bi sa klanjanjem džume, a kad bi prigrijalo, odgodio bi klanjanje dok ne zahladni.»150

Ova olakšica se kod nas, uglavnom ne koristi. U nekim evropskim zemljama, da bi se omogućilo da stignu radnici iz prve smjene i da bi broj klanjača na džumi bio veći, koriste se ovom olakšicom.
 

Mesh po mestvama
Od El – Mugire ibn Šu'be se prenosi: «Jedne noći bili smo na putovanju Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i ja te me on upita: ”Imaš li uzase vode?” Odgovorih mu da imam. On potom sjaha s jahaće životinje i zamače u noćnu pomrčinu. Poslije nekog vremena se vratio i ja mu počeh polijevati vodu za abdest: prvo je lice oprao, a kako mu je bilo teško zasukati rukave vunenog ogrtača, on izvuče ruke iz rukava pod ogrtač, zadignu ga i opra ruke do povrh lakata, potom je potrao vlažnom rukom glavu, a kad mu ja htjedoh izuti mestve da opere noge, on mi reče: ”Neka, ne diraj ih! Obuo sam ih na čiste noge (tj. prilikom uzimanja abdesta).” A zatim ih je potrao vlažnom rukom.»151

Od Šurejha ibn Hani'a se prenosi: «Posjetio sam Aišu, r.a., i pitao je u vezi s meshom po obući (mestvama), a ona mi kaza: ”Upitaj Aliju, sina Ebu Talibova, jer je on često putovao sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem!” Kada smo ga upitali, on nam je rekao: ”Za musafira povlastica traje tri dana i tri noći, a za mukima (onoga koji je kod kuće) dan i noć”.»152

Mesh po mestvama je olakšica koja se dozvoljava kod kuće i na putovanju. Kod nas se koristi više u zimskom periodu.


Izostavljanje posta

Aiša, r.a., supruga Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, priča da je Hamza ibn Amr el-Eslemi, koji je inače mnogo postio rekao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem: «Mogu li postiti na putu? «Ako hoćeš, posti, a ako nećeš, nemoj», odgovorio je (Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem).153

Ebu Derda, r.a., kaže: «Krenuli smo sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, u jedan od njegovih vojnih pohoda (pohod na Bedr) u tako vrućem danu da je čovjek zbog jake žege stavljao ruku na svoju glavu. Među nama nije niko postio osim Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i Abdullaha ibn Revahe.»154
Džabir ibn Abdullah, r.a., kaže: « Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je na jednom putovanju (oslobođenje Meke), pa je vidio grupu ljudi i među njima jednoga kome je pravljen hlad. ”Ko je onaj?”, upitao je. ”Postač”, rekli su. ”Post na putu ne predstavlja dobročinstvo”, reče Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem.»155

Enes ibn Malik, r.a., kaže: «Putovali smo sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, i onaj ko je postio nije onom ko nije postio to smatrao mahanom, a i onaj ko nije postio nije zamjerio onome ko je postio.156

Ibn Abbas, r.a., kaže: «Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo je na Hunejn u mjesecu ramazanu. Neki ljudi su postili, a neki nisu. Kada se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, smjestio na svojoj devi, zatražio je posudu sa mlijekom ili vodom i stavio je na svoj dlan (ili na svoju devu), a zatim se okrenuo ljudima (dajući im do znanja da ne posti). Tada su nepostači rekli postačima: ”(Kad on ne posti), nemojte ni vi”!»157

Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na putu je nekada postio a nekada ne. Takva je bila praksa i ashaba.Međutim, oni nisu jedni drugima zamjerali, ako bi jedni postili a drugi ne. Uzajamno razumijevanje i međusobno uvažavanje ashaba po ovom pitanju, trebalo bi nama poslužiti kao primjer, za rješavanje mnogih problema danas.


Za koliko vremena proučiti Kur'an

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je Abdullahu ibn Amru: «Od svakog mjeseca posti tri dana, a svakog mjeseca prouči Kur'an!» «Mogu ja više od toga», rekoh. «Posti tri dana sedmično.» «Mogu više od toga», rekoh. «Dan posti a dva nemoj!» «Mogu više i od toga!» «Posti najvrjedniji post, post Davudov, svakog drugog dana, a Kur'an prouči za sedam noći!»« Kamo sreće da sam prihvatio olakšicu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, posebno kada sam ostario i oslabio.»158

Na osnovu hadisa može se zaključiti, da je predviđeno vrijeme za učenje cijelog Kur'ana od sedam do mjesec dana. Mi možemo odabrati ono što nam je lakše i u tome biti ustrajni.

OLAKŠICE UMMETU MUHAMMEDA, S.A.V.S.

Allah, džellešanuhu, je rekao: «Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete.»159

«On je vas izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao…»160

«Allah vam ne želi pričiniti poteškoće…»161

«Allah hoće da vam olakša, a ne da teškoće imate…»162

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: «Poslan sam s lahkom i pravom vjerom!»163

Abdullah ibn Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: «Vaš boravak na Zemlji, u usporedbi sa onima koji su bili prije vas, je kao vrijeme od ikindije do akšama u odnosu na period od rađanja do podne (jevreji) i od podne do ikindije (kršćani). Sljedbenicima Tevrata je dat Tevrat i oni su po njemu postupali sve do polovine dana i tada su posustali i dobili nagradu poput jednog kirata (veliko brdo). Zatim je sljedbenicima Indžila dat Indžil i oni su po njemu postupali od podne do ikindije, zatim su posustali i data im je nagrada poput jednog kirata, također. Nakon toga je nama dat Kur'an i mi smo po njemu postupali od ikindije sve do akšama pa nam je data nagrada dva puta po dva kirata. Tada su sljedbenici dvije ranije nebeske knjige rekli: Gospodaru naš, dao si ovima dva puta po dva kirata a nama si dao po jedan kirat, a mi smo radili više (duže)? Tada im Uzvišeni Allah reče. «Jesam li vam (učinio zulum) uskratio nešto od vaše zarade?» Oni odgovoriše: «Nisi.» Tada Allah, džellešanuhu, reče: «To je moja blagodat koju Ja dajem kome hoću.»164

Džabir ibn Abdullah, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: «Dato mi je pet stvari koje nisu date nijednom od poslanika prije mene: potpomognut sam sa strahom (pa me se neprijatelji boje) na udaljenosti mjesec dana hoda, učinjena mi je zemlja čistom za namaz i tejemum, pa gdje god čovjeka od mog ummeta zatekne namaz, neka klanja. Dozvoljen mi je ratni plijen, a nije bio dozvoljen nikome prije mene, dat mi je šefa'at (zauzimanje) i raniji poslanici slati su svako svome narodu a ja sam poslan cijelom čovječanstvu.»165

Šedad ibn Evs, r.a., pripovijeda od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: «Razlikujte se od židova, oni zaista ne klanjaju u obući.»166

Klanjanje u obući je dozvoljeno kada smo na otvorenom, na putu, na položaju itd. Obuća treba da je čista. Ne treba klanjati u obući na čistim tepisima u džamiji ili kući.

Abdullah ibn Abbas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: «Allah Uzvišeni oprašta mom ummetu nehotični grijeh, zaborav i ono što učine pod prisilom.»167

Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: «Allah, džellešanuhu, oprostit će mojim sljedbenicima ono što pomisle u sebi, sve dok to ne izgovore ili urade.»168

Mnogo je posebnosti i olakšica kojima je Allah, džellešanuhu, odlikovao ummet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. U ovom dijelu su navedene neke opće olakšice kojima je darovan samo njegov ummet. Međutim, one nam ukazuju na poseban i uzdignut položaj koji ima ummet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
_________________________________________________________________________________

143 Ovaj i naredni hadis, El Munziri, Muslimova zbirka hadisa, sažetak, str. 201.
144 Ovaj i naredna dva hadisa, Ez – Zubejdi, Buharijina zbirka hadisa, sažetak, str. 254.
145 Muttefekun alejhi. Pogledaj: dr. Fuad Sedić,Četrdeset odabranih hadisa,Izdavač:IslamskapedagoškakademijauBihaću,Bihać,2006.godine,str.90.
146 Ez-Zubejdi,Buharijina zbirka hadisa, sažetak, str. 256.
147 Ovaj i naredni hadis, El Munziri, Muslimova zbirka hadisa, sažetak, str. 202.
148 Ez – Zubejdi, Buharijina zbirka hadisa, sažetak, str. 257.
149 El Munziri, Muslimova zbirka hadisa, sažetak, str. 202.
150 Ez – Zubejdi, Buharijina zbirka hadisa, sažetak, str. 225.
151 El Munziri, Muslimova zbirka hadisa, sažetak, str. 81.
152 Ibid 34
153 Ez – Zubejdi, Buharijina zbirka hadisa, sažetak, str. 405.
154 Navedeni izvor, str. 406.
155 Ibid
156 Navedeni izvor, str. 407.
157 Navedeni izvor, str. 744.
158 Ez – Zubejdi, Buharijina zbirka hadisa, sažetak, str. 842.
159 Sura Alu Imran, ajet 110, str. 63.
160 Sura El Hadž, ajet 78, str. 340.
161 Sura El-Maide, ajet 6, str. 107.
162 Sura El-Bekare, ajet 185, str. 27.
163 Dr Fuad Sedić, Posebnosti Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovog ummeta, Izdavač: Islamska pedagoška akademija u Bihaću, Bihać 2005. godine, str. 108.
164 Hadis bilježe Buhari, Tirmizi i Ahmed. Pogledaj: dr. Fuad Sedić, Posebnosti Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovog ummeta, str. 146, 147.
165 Muttefekun alejhi. Pogledaj: dr Fuad Sedić, Četrdeset odabranih hadisa, str. 65.
166 Hadis bilježe Ebu Davudi i Hakim. Pogledaj: dr Fuad Sedić, Posebnosti Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovog ummeta, str. 116.
167Hadis bilježe Ibn Madže, Ibn Hibban i Hakim. Pogledaj: navedeni izvor, str. 109.
168 Hadis bilježe Buhari i Muslim. Pogledaj: ibid

OD ADA DO ZAPADA

priredio: Dr. Sulejman Topoljak

Historija se ponavlja

Historija je, kaže narod, učiteljica života. U njoj su otjelovljeni zakoni koje je Allah, dž.š, stvorio spuštanjem čovjeka na Zemlju. Oni vladaju i upravljaju ljudskim društvima i zajednicama. Odlika tih zakona je da su generalni, univerzalni i nemilosrdni. Kad kod se nađu povodi za njih oni će se neminovno desiti i dogoditi bez obzira na vrijeme, mjesto i osobe. Zbog toga Arapi imaju običaj reći: Kako li je jučerašnji dan sličan današnjem!? U historiji su pouke za one koji razum imaju i znaju prepoznati spomenute zakone kako bi znali koji zakoni, kada se slijede, vode do spasa i uspjeha a koji do nesreće i propasti.

 
Kada pogledamo u Kur'an zapazit ćemo da skoro njegovu trećinu zauzimaju kazivanja o prošlim narodima. Znamo da Kur'an nije i ne može biti historijska knjiga ili enciklopedija nego je on uputa za ljude. Prema tome, kazivanja o prošlim narodima nisu u njemu navedena radi historijskih činjenica nego, prvenstveno, radi pouke i spomenutih zakona.

U Kur'anu su navedena kazivanja o mnogim starim narodima, koji su nastanjivali ovu planetu, izgrađivali je, orali zemlju i sijali je. Među tim narodima bilo je i onih koji su dostigli veoma visok stepen civilizacije i imali veliku obrambenu moć. Međutim, kada bi im dolazio poslanik da ih opomene i podsjeti na Allaha, budući svijet i polaganje računa, ne bi ga prihvatili, nego bi ga u laž utjerivali, proganjali ili čak i ubijali. Njihova civilizacija, snaga, moć i napredak bi ih toliko obmanili da bi se uzoholili i ne povjerovali u to da je on poslanik. Nakon toga dolazila bi kazna sukladna njihovom grijehu. Allah, dž.š, poslao bi na njih jednu od svojih vojski koja bi ih uništila i iza njih bi ostali samo tragovi koji bi svjedočili o njihovom postojanju i bili pouka za one koji će doći poslije njih.

Allah, dž.š., o tome kaže:'Zašto oni ne putuju po svijetu pa da vide kako su završili oni prije njih? Bili su od njih moćniji i više tragova su na Zemlji ostavili, ali ih je Allah, zbog grijeha njihovih, kaznio i niko ih od Allahove kazne nije odbranio.

Allah ih je kaznio zato što su poricali jasne dokaze koje su im poslanici njihovi donosili, On je, zaista, Moćan, On strahovito kažnjava.'El-Mu'min, 20-21.

Jedan od tih naroda bio je i narod koji se zvao Ad. Tom narodu Allah je poslao svog poslanika Huda, a.s. Nastanjivali su područje između današnjeg Omana i pokrajine Hadremevt u Jemenu.( )

Smatra se da su živjeli odmah poslije Nuha, a.s. Smatra se da je to prvi narod koji je razvio civilizaciju i kulturu poslije potopa koji je zadesio nevjernike iz Nuhova naroda.( )

Moć i snaga naroda Ada

Allah je bio podario narodu Ada sve pretpostavke za razvoj nove civilizacije, kako se razumije iz sljedećeg ajeta: 'Zar vam je čudno što vam pouka od Gospodara vašeg dolazi po čovjeku, jednom od vas, da vas opominje? Sjetite se da vas je On nasljednicima Nuhova naroda učinio; to što ste krupna rasta i dao vam izobilje svega. To je Njegovo djelo. I nek su vam zato uvijek na umu Allahove blagodati, da biste postigli ono što budete željeli.' El-A'raf, 69.

Allah, dž.š., im je dao velike umove i tijela i sačuvao ih od nedostataka i raznih opakih bolesti. Poznato je da se civilizacija gradi upravo spomenutim stvarima i da su to neophodni faktori izgradnje svake kulture i civilizacije. čak se korištenje štitova i sablji, pripisivalo tom narodu, zbog toga što su ih oni najviše i najbolje proizvodili pa bi se govorilo - Adove sablje i Adovi štitovi.( )

Adova snaga, oholost i umišljenost u to vrijeme bili su veoma poznati. Potvrđuje to i sljedeći slučaj: Kada im je došao Hud, a.s., da ih opomene i pozove vjerovanju u Allaha, dž.š, uzoholili su se i rekli: 'Ko je od nas jači.' Fussilet, 15. Za njih je poslanik, Hud, a.s, rekao: 'A kad kažnjavate, kažnjavate kao silnici.' Eš-Šua'ra, 130.

Njihova moć i civilizacija u to vrijeme dostigli su toliki stepen da su po putevima koje su koristili postavili neku vrstu znakova kako se putnici ne bi izgubili u pustinji i njenom pokretljivom pijesku koji ubrzo zamete svaki prethodni trag. Gradili su fabrike i rezervoare vode u kojima su sakupljali i čuvali zimsku kišnicu da bi je pili putnici i koristili se njome stanovnici ljeti, kada u tim podnebljima nema kiše. Pravili su također tvrđave i dvorce na brdima.( ) O tim fantastičnim građevinama njihov poslanik je rekao: 'Zašto na svakoj uzvišici palate zidate, druge ismijavajući, i podižete utvrde kao da ćete vječno živjeti, a kada kažnjavate, kažnjavate kao silnici? Bojte se Allaha i meni budite poslušni.' Eš-Šua'ra, 128-131.

Pored toga što im je Allah, dž.š., dao pamet i snagu, prosuo je također na njih izobilje Svojih drugih blagodati. Dao im je izobilje vode, plodnu zemlju, berićet u plodovima i stoci, mnogobrojno potomstvo. Sve te blagodati spomenuo je Hud, a.s, opominjući ih: 'Bojte se Allaha i Meni budite poslušni! Bojte se onoga koji vam daruje ono što znate: daruje vam stoku i sinove, i bašče i izvore. Ja se, doista, za vas bojim na Velikom danju patnje.' Eš-Šau'ra, 131-135.

Pored toga, rekao im je da, ako ga poslušaju, budu iskreni u svom ibadetu prema Allahu, dž.š., i zatraže od Njega oprost, Allah će im povećati snagu, bogatstvo, blagodati i raskoš. Hud, a.s, rekao je: 'O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se, a On će vam slati kišu obilnu i daće vam još veću snagu, uz onu koju imate, i ne odlazite kao mnogobošci.' Hud, 52.

Ad odbija priznati Hudovo, a.s, poslanstvo

Narod Ad obmanula je njegova snaga pa je zanijekao sve Allahove, dž.š, blagodati i srca su im postala nemarna, nadvladala ih je strast. Tako su slijepi i gluhi bili, i pored očiju i ušiju, jer nisu vidjeli brojne Allahove, dž.š, dokaze. Nisu se uopće udostojili da saslušaju opemenu kao što je slučaj s mnogim ljudima danas koji ne žele čuti bilo kakvu opomenu niti uzeti pouku, nego se ohole i ismijavaju vjeri javno čineći grijeh, prkoseći na taj način Allahu, dž.š, i ne bojeći se Njegove kazne i prijetnje.

Zbog toga oni su tako jednostavno rekli Hudu, a.s: 'Nama je svejedno savjetovao ti ili ne bio savjetnik, ovako su narodi davnašnji vjerovali, i mi nećemo biti mučeni.' Eš-Šua'ra, 136-138.

Toliko su se se uzoholili i osmjelili da su rekli: 'Ko je od nas jači? A zar nisu znali da je Allah, koji uh je stvorio, jači od njih, - a i znamenja Naša su poricali.' Fussilet, 15.

Njihovo opravdanje za neprihvatanje Allahove vjere bilo je gore od njihova grijeha. Govorili su da oni slijede puteve svojih zalutalih prethodnika ne želeći odstupiti od toga ni jednog koraka. Bili su zadovoljni njihovom vjerom, makar ona bila politeistička i očita zabluda. 'Zar si došao zato da se jedino Allahu klanjamo, a da one kojima su se klanjali preci naši napustimo? govorili su oni. Učini da nas snađe to čime nam prijetiš, ako je istina to što govoriš.' El-Ea'raf, 70.

Optuživali su Huda da je lud, kao što su činili svi lažovi sa svojim poslanicima. Potvarali su ga na razne načine kako bi što lakše odvratili običan svijet od istine.

Ad je mislio da je uzrok Hudove ludosti to što je napustio obožavanje njihovih kumira. 'O Hude, govorili su oni, nisi nam nikakav dokaz donio, i mi na samu tvoju riječ nećemo napustiti božanstva naša, mi tebi ne vjerujemo. Mi kažemo samo to da te je neko božanstvo naše zlom pogodilo. 'Ja pozivam Allaha za svjedoka'- reče on -,'a i vi posvjedočite da ja nemam ništa s tim što vi druge Njemu ravne smatrate, pored Njega; i zato svi zajedno protiv mene lukavstva smislite i nimalo mi vremena ne dajte.' Hud, 53-55.

Kraj njihove laži i nevjerstva bila je uništavajuća kazna. Allah, dž.š, spasio je Huda i vjernike a uništio ohole lažove. 'I mi smo iz milosti Naše njega i one koji su bili uz njega spasili, a do posljednjeg istrijebili one koji dokaze Naše nisu priznavali i koji nisu vjerovali.' El-Ea'raf, 72.

Bolan završetak

Kraj Ada je bio bolan. U njemu im je Allah, dž.š, spojio srčanu i tjelesnu kaznu. Dok su čekali plodnu kišu nakon duge suše i dok su se radovali dolasku prvih oblaka, vjesnika prvih kapi blagoslovljene kiše, koja im je toliko bila potrebna, u takvom iščekivanju došla im je kiša kazne umjesto blagoslovljene. 'I kad ugledaše oblak na obzorju, koji se prema dolinama njihovim kretao, povikaše: 'Ovaj nam oblak kišu donosi! Ne, to je ono što ste požurivali: vjetar koji vam bolnu patnju nosi, koji, voljom Gospodara svoga, sve ruši. I ujutro su se vidjele samo nastambe njihove: i tako Mi kažnjavamo narod grješni.' El-Ahkaf, 24-25.

I tako je završila njihova civilizacija i nestala njihova kultura. Nije ih njihova snaga zaštitila od Allahove, dž.š, kazne niti im je išta bila od koristi. I tako su zaradili i navukli na sebe Allahovo, dž.š, prokletstvo i ovoga i budućeg svijeta. 'I prokletstvo je na ovom svijetu stalno bilo s njim, a biće i na Sudnjem danu. Ad, doista, nije vjerovao u Gospodara svog; daleko neka je Ad, narod Hudov.' Hud, 60.

Zaista je u primjeru Ada pouka za one koji pouku primaju i koji imaju srce živo i oči i sluh nezapečaćen.

Savremena civilizacija Zapada

Kazivanje o Adu smatra se jednim od najčudnijih kazivanja koja se neprestano ponavljaju u ljudskoj povijesti. Međutim, malo je onih koji su uzeli pouku iz toga.

To kazivanje upućuje da kada Allah, dž.š, prospe svoje blagodati na neki narod ili pojedinca pa se nakon toga taj narod ili pojedinac ne zaštiti imanom protiv šejtana i svog nefsa onda je neminovno da njihov kraj i završetak bude propast i uništenje ma koliko posjedovali bogatstva, ugleda, sile i superiornosti.

'Zar ne znaš šta je Gospodar tvoj sa Adom uradio, sa stanovnicima Irema, puna palata na stubovima, kojima ravna ni u jednoj zemlji nije bilo.' El-Fedžr, 6-8.

Suvremenom čovjeku koji živi u ovoj blistavoj civilizaciji i koji uživa njene raskoši Allah, dž.š, podario je bezbrojne blagodati. Dao mu je mogućnost da  koristi ovu Zemlju, da na njoj izgradi veličanstvene nebodere i brojne druge objekte. Allah, dž.š, mu je 'omekšao' željezo, pomoću njega čovjek je izgradio brojne fabrike i koristi ga u različite korisne stvari. Od njega je napravio i različita prevozna sredstva koja ga nose na kopnu, moru i vazduhu što mu je omogućilo da može preći cijelu Zemlju, od istoka do zapada i od juga do sjevera, za samo nekoliko sati.

Suvremeni čovjek je uspio da uđe u dubinu Zemlje i koristi se njenim riznicama. Uspio je koristiti željezo zajedno sa ostalim zemljinim blagodatima pa je različita mehanizacija u farmama i industriji tako pokrenuta da proizvodi ljudima hranu, piće, odjeću, užitke i raskoš.

Bez sumnje, rezultati su to ove veličanstvene civilizacije, kao što su i impozantne i ogromne građevine i brz napredak. Međutim, postavlja se pitanje da li je suvremeni čovjek uzeo pouku od nestalih naroda i civilizacija!? Da li je suvremeni čovjek upotrijebio blagodati koje mu je Allah, dž.š, dao za ono čime je On zadovoljan? 'Uistinu, čovjek se uzobijesti čim se neovisnim osjeti.' El-Alek, 6-7.

Suvremeni čovjek uzobijestio se prema svome Gospodaru pa je zanijekao Njegove blagodati. Proglasio je ateizam i nevjerstvo kada je shvatio da je on centar svemira i kada je osjetio da se u njemu može ponašati kako hoće. Suvremeni čovjek smatra da će stoljeće medija i informacija uništiti ono što se naziva ideologijama, gdje spada i islam.

čovjek je postao nepravedan prema čovjeku pa je poveo rat protiv njega i to različitim sredstvima pa i izgladnjivanjem. Cijeli narodi su poubijani a da nisu znali ni zašto. Velesile bacaju višak prehrambenih proizvoda u mora i okeane, dok, na drugoj strani ljudi umiru od gladi.

Na Zapadu se prave i osnivaju kuće, skloništa, hoteli i bolnice za pse i mačke, a na drugoj strani ljudi umiru od siromaštva i bijede. I, ne samo to, nego je čovjek sam sebi nanio nepravdu i propast. Proizveo je i izmislio sredstva za zabavu i fesad, što će ga iznutra uništiti i razne vrste oruđa i oružje koje će ga biološki dokrajčiti.

Kakva je to civilizacija čiji su se projektanti okrenuli od Allaha, dž.š, predali se svojim prohtjevima i strastima i uzeli ih za svoja božanstva?! Bez sumnje, takva civilizacija vodi uništenju i propasti čovječanstva, svejedno bila ta propast trenutačna ili prolongirana.

Zar sljedbenici suvremene civilizacije pored svoje 'inteligencije i dalekovidnosti' nisu mogli uzeti pouku iz civilizacija Ada, Semuda, naroda Ibrahima, a.s, Lutova naroda, faraona, Hamana, Karuna, grčke i rimske civilizacije? Zar im u njihovu završetku nije bila pouka?!

Mora nam svima biti jasno da se čovječanstvo, iz nevolje u koju je zapalo, neće spasiti, niti će sačuvati i održati njegovu civilizaciju ništa drugo osim samo prihvatanje i slijeđenje vjere i njenih načela i učenja i to ne svake vjere, nego samo Islama - jedine vjere koju Allah priznaje.

To je jasno potvrdio i španski učenjak Vila Spaza, kada je rekao: 'Sva čudna zapadnjačka otkrića nisu vrijedna ni jedne suze niti jednog osmijeha. Samo su istočnjački narodi, koji su vjerni arapsko-islamskoj kulturi, moćni da postave konačnu granicu zapadnjačkom odvratnom moralnom nazadovanju koje gura čovječanstvo u provaliju divljaštva i dominaciju materije.( )

_______________________________________________________________________________

ISLAMSKI BONTON PRILIKOM SPAVANJA

priredio: dr. Šefik Kurdić

Izvršavajući obaveze prema svome Gospodaru, prema ljudima, porodici i samome sebi, čovjek se umori i neophodan mu je odmor. Allah Plemeniti, znajući za ljudske mogućnosti, odredio mu je spavanje – noćno i podnevno - kao odmor, koje će mu povratiti snagu i podstaći ga na nove aktivnosti. Ovaj tekst tretira islamski stav prilikom spavanja i lijeganja i načine na koje to treba činiti.

Allah Uzvišeni je dva kosmička fenomena: noć i dan, učinio znakom Svoje milosti. On je kretanje Kosmosa i njegovih fenomena rasporedio sukladno kretanju i potrebi života, i upravo onako kako je čovjeku podario tajnu sna i počinka, nakon napornog rada i izvjesnih dnevnih aktivnosti, On je uspostavio u Kosmosu pojavu noći, da bi bila neka vrsta odijela ili pokrivača kojim se dovršava počinak i povlačenje i uspostavio je dan da bi se u njemu kretalo, radilo i privređivalo.

Ako dublje analiziramo ove kosmičke fenomene, doći ćemo do nezaobilaznog zaključka da je ovaj počinak Allahova blagodat čije tajne samo On zna. Pogledajmo kako Allah Plemeniti pita ljude i inicira ih na neophodnost dubljeg meditiranja: «Reci: - Kažite vi meni – ako bi Allah dao da vam dan potraje vječno, do Sudnjeg dana, koji bog bi vam, osim Allaha, noć dao da u njoj otpočinete? Zar ne vidite?». Nakon te, logičke zapitanosti, Plemeniti Gospodar otkriva zbog čega je uspostavio ova dva kosmička fenomena: «Iz Milosti Svoje On vam je dao noć i dan: da se u njoj odmarate, a da iz dobara Njegovih privređujete i da zahvalni budete».

Osim sna, kao počinka, i noći, kao prekrivača, kako to Allah Plemeniti lijepo opisuje u Svojoj mudroj Knjizi: «i san vaš počinkom učinili, i noć pokrivačem dali», u kojoj se tijelo odmori, nervi smiraj dočekaju a duša postane potpuno smirena, nalaze se i druge tajne, koje Plemeniti Gospodar pruža čovjeku, kojom prilikom nastaje preokret u njegovom biću i potpuna obnova njegove snage, volje i ličnosti, kao što je to On učinio sa muslimanima na Bedru, kada ih je, upravo snom, učvrstio i ulio im samopouzdanje: «kad je On učinio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete».

S obzirom na svakodnevno ponavljanje ova dva kosmička fenomena, smjenu noći i dana, ljudi zaboravljaju na važnost njihove uloge u ljudskom životu i malo ko se sjeti zahvaliti Gospodaru Plemenitom na ovim blagodatima. Allah Plemeniti je i ova dva kosmička fenomena dao da bi ljude inicirao na razmišljanje. U poglavlju En-Neml On, eksplicite, to potcrtava: «Zar nisu vidjeli da smo učinili noć da u njoj otpočinu, a dan vidnim? – to su, zaista, dokazi za narod koji vjeruje».

Ovaj tekst će nam, bar unekoliko, ilustrirati Poslanikovo, s.a.v.s, ponašanje kada je u pitanju fenomen sna i spavanja i njegov način zahvaljivanja Allahu Uzvišenom na toj blagodati koja je podarena čovjeku.

Abdestiti se i leći

Lijepo je uzeti abdest prije nego se ode na počinak, kako je preporučio Allahov Poslanik, s.a.v.s., što se temelji na predaji El-Beraa b. 'Aziba, r.a: «Kada pođeš na spavanje, uzmi abdest kao što uzimaš za namaz!». Ovaj imperativ nije obaveza, nego – kako ističe Ibn Hadžer – mendub, zato što u slučaju eventualne smrti, osoba odlazi svome Gospodaru s abdestom a, takođe, snovi osobe koja je s abdstom su istinitiji i manje je šejtansko došaptavanje prilikom spavanja.

Mudžahid prenosi da mu je Ibn 'Abbas, r.a, rekao: «Nemoj zanoćivati bez abdesta, jer će duše biti proživljene onakve kakve su i usmrćene!». Ibn Hadžer navodi predaju Ebu Miraje el-'Adželija, a slično navodi i Tavus. U toj predaji se kaže: «Ko ode u postelju čist – s abdestom i zaspi spominjući Allaha Uzvišenog, njegova postelja bit će mesdžid a on će biti u namazu i zikru sve dok se ne probudi!».

Sličnu predaju bilježi Ibnu-s-Sunni, od Ebu Umame el-Bahilija, r.a, u kojoj Vjerovjesnik, s.a.v.s, kaže: «Ko legne s abdestom i bude zikr činio Allaha Uzvišenog dok ga san savlada, neće se prevrnuti ni jedanput u toku sna, moleći Allaha Uzvišenog za dunjalučko ili ahiretsko dobro, a da mu On to ne usliša!».

Ima predaja, koje doduše Ebu Hatim i Zehebi smatraju slabim a Albani čak apokrifnim, u kojima će osoba s abdestom koja umre spavajući dostići stepen šehida. U Enesovoj, r.a, predaji doslovce stoji: «Ko zanoći s abdestom, pa tu noć umre – umro je kao šehid!».

Rezimirajući naprijed navedeno, može se sa sigurnošću utvrditi da je mendub – lijepo leći s abdestom, kako navode Buhari i Muslim, pa se treba truditi, kada za to imamo mogućnosti, da tako i postupimo. Na kraju, treba pripomenuti da ko i ne uzme abdest prije odlaska na počinak - nije griješan, jer mu to nije obaveza!

Leći na desnu stranu

Brojne predaje ukazuju na činjenicu da je Poslanik islama, s.a.v.s, lijegao na desnu stranu i preporučivao svojim sljedbenicima da to čine. U nastavku naprijed citirane predaje El-Beraa b. 'Aziba, r.a, Vjerovjesnik, s.a.v.s, kaže: «...zatim lezi na svoju desnu stranu!». Ova preporuka temelji se, kako navode Ibn Hadžer, Ibnu-l-Dževzi i dr, na zdravstvenim razlozima, jer je za tijelo daleko zdravije spavanje na desnoj strani. Naime, islamski učenjaci tvrde da je mnogo bolje leći, u početku, kako i hadis nalaže na desnu stranu, a onda kasnije leći na lijevu stranu. Oni to obrazlažu činjenicom da ležanje prvo na desnoj strani spusti i složi hranu a, nakon toga, ležanje na lijevoj strani doprinosi jetri i drugim organima da bolje probave hranu i učine je korisnijom za tijelo.

Zabrana ležanja na stomaku

Allahov Poslanik, s.a.v.s, upozoravao je one koji su ležali na stomaku, kazavši da taj položaj Allah Uzvišeni ne voli. U novije vrijeme medicina dolazi do zaključka da je taj položaj prilikom spavanja, uistinu, štetan po čovjeka i njegovo zdravlje. Poslanik islama, s.a.v.s, prije četrnaest stoljeća, kako prenosi Ebu Hurejre, r.a, upozorio je jednog ashaba koji je spavao na sofi njegove džamije na stomaku: «Allah, uistinu, mrzi ovaj položaj!».

Zna se da će stanovnici Džehennema biti u takvom položaju: okrenuti licem i stomakom ka tlu, odnosno vatri. Poslanik, s.a.v.s, je u jednoj predaji, koju prenosi Ebu Umame, r.a, upozorio da se ne spava na licu i stomaku okrenutim ka zemlji, naglasivši: «To je džehennemsko spavanje!».

Staviti desnu ruku ispod obraza

Osoba će, kada legne na desnu stranu, desnu ruku staviti ispod svog obraza, što se temelji, posredstvom poznatog ashaba Huzejfe, r.a, na vjerodostojnoj predaji u kojoj se ističe: «Kada bi Resulullah, s.a.v.s, legao u postelju stavio bi desnu ruku ispod svog obraza».

Dova prilikom lijeganja

U hadiskim zbirkama spominje se više različitih dova koje je Allahov Poslanik, s.a.v.s, učio prilikom odlaska na počinak. Spomenut ćemo neke:

El-Bera' b. 'Azib, r.a, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, kada bi krenuo u postelju, legao na desnu stranu i proučio bi: «Allahumme eslemtu nefsi ilejke, ve vedždžehtu vedžhi ilejke, ve fevvedtu emri ilejke, ve eldže'tu zahri ilejke, ragbeten ve rehbeten ilejke, la meldže'e ve la mendža minke illa ilejke. Amentu bi Kitabikellezi enzelte ve bi Nebijjikellezi erselte». - «Allahu, Tebi se predajem, Tebi okrećem svoje lice, Tebi prepuštam svoju sudbinu, od Tebe tražim pomoć i zaštitu, iz žudnje i strahopoštovanja prema Tebi, nema utočišta i spasa od Tebe mimo Tebe. Vjerujem u Knjigu koju si objavio i u Vjerovjesnika kojeg Si poslao!».

Huzejfe, r. a, prenosi da bi Vjerovjesnik, s.a.v.s., kada bi legao u postelju, stavio desnu ruku ispod obraza i proučio: «Allahumme bismike emutu ve ahja» - «S Tvojim imenom, Allahu, umirem i živim!».

Zikr prije spavanja

Najbolje bi bilo biti u zikrullahu sve dok nas san ne savlada. Ukoliko bismo se tako ponašali to bi se tretiralo, kako je već navedeno u jednoj predaji, kao da smo u zikru sve dok se ne probudimo. Lijepo bi bilo, prije spavanja, proučiti tespih, tahmid i tekbir. Naime, Fatima, r.a, Vjerovjesnikova, s.a.v.s, kćerka, radila je težak posao, pa se požalila ocu na težak život, očekujući da joj nađe slugu, koji bi je mogao zamijeniti, na što je Poslanik, s.a.v.s, njoj i Aliji, r.a, preporučio: «Hoćete li da vas dvoje uputim na nešto što vam je bolje od sluge?! Kada pođete na spavanje proučite: Subhanallahi - 33 puta, El-hamdu lillahi - 33 puta i Allahu ekber - 34 puta i to će vam biti bolje od bilo kakvog sluge!»

Vrijednost zikrullaha prilikom spavanja

Vanredne nagrade predviđaju se za one koji prouče, prilikom odlaska na spavanje, sljedeći zikr: «La ilahe illellahu vahdehu la šerike leh. Lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu ve huve 'ala kulli šej'in kadir. La havle ve la kuvvete illa billah. Subhanellahi ve-l-hamdu lillahi ve la ilahe illallahu vallahu ekber!» - «Nema boga osim Allaha jedinog. Njemu nikoga kao druga ne pripisujem! Njemu pripada vlast, svaka hvala i On je nad svim moćan! Slava i hvala Allahu, nema drugog boga osim Njega i Allah je najveći!». Ko ove riječi bude učio prije nego zaspi, Vjerovjesnik, s.a.v.s, u predaji Ebu Hurejrea, r.a, obećava da će mu Allah Uzvišeni oprostiti grijehe, pa makar ih imao koliko pjene na moru!!!

Učenje kur'anskih sura i ajeta

Lijepo je proučiti naveče dva posljednja ajeta sure El-Bekara, kako je preporučio Allahov Poslanik, s.a.v.s, u autentičnim predajama, koje prenose Buhari i dr. Takođe je lijepo proučiti prije nego se legne sure Es-Sedžde i El-Mulk, kako je činio Vjerovjesnik, s.a.v.s, a kako bilježe Tirmizi i Nesai.

Posebno je dobro, radi zaštite, proučiti prije spavanja sure El-Ihlas, El-Felek i En-Nas. To je činio i Allahov Poslanik, s.a.v.s. Aiša, r.a, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, svaku noć, kada bi legao u postelju, sakupio ruke i proučio, pušući u njih: Kul huvellahu ehad, Kul e'uzu bi Rabbi-l-felek i Kul e'uzu bi Rabbi-n-nas, a onda bi rukama potrao po svome tijelu, počevši od glave i lica, pa sve dokle bi mogao doprijeti. To je činio tri puta.

Inače, pohvalno je učenje bilo koje sure iz Kur'ana prilikom odlaska u postelju, jer ko to učini, kako kaže Poslanik, s.a.v.s, u predaji Šeddada b. Evsa, r.a, «Allah odredi jednog meleka koji ne dozvoljava da mu se približi nešto što bi ga uznemirilo!»

Imam Nevevi navodi dvije predaje Alije b. ebi Taliba, r.a, u vezi s učenjem kur'anskih ajeta. U prvoj predaji, za koju Nevevi tvrdi da je autentična prema uvjetima Buharija i Muslima, Alija, r.a, kaže: «Nisam sreo ni jednu pametnu i odraslu osobu, koja prije spavanja nije proučila posljednja tri ajeta sure El-Bekare!», a u drugoj predaji, koja se ocjenjuje dobrom, navodi: «Nisam vidio ni jednu punoljetnu osobu koja je primila islam da je zaspala prije nego je proučila Ajetu-l-kursiju!».

El-Kafirun je zaštita od širka

Dobro bi bilo proučiti suru El-Kjafirun prije spavanja. Poslanik, s.a.v.s, to je definirao kao zaštitu od širka. Obraćajući se Nevfelu, r.a, on mu napominje: «Prouči Kul ja ejjuhe-l-kjafirun do kraja, a zatim spavaj, jer će ti ona biti zaštita od širka!».

Ajetu-l-kursijom štiti se do svanuća

Ajetu-l-kursija je ajet koji se uči u raznim prilikama. Njegova važnost i značaj je, uglavnom, poznat. Značajno je napomenuti da Ajetu-l-kursija, ukoliko je neko cijelu prouči prije spavanja, kako navode autentični izvori, postaje uzrokom da Allah, dž.š., toj osobi odredi čuvara tako da joj se šejtan ne približi u toku noći, sve do svanuća!

Pregledati postelju prije spavanja

Prije nego legnemo, pregledat ćemo postelju i otresti čaršafe i posteljinu, da se ne bi zadesilo, eventualno, nešto što bi nas uznemiravalo. To treba učiniti i ako smo izvjesno vrijeme boravili van postelje, pa se ponovo u nju vratili. To je preventiva koju je Vjerovjesnik, s.a.v.s, u autentičnim predajama preporučio. U Ebu Hurejreovoj, r.a, predaji to se jasno naglašava: «Kada neko od vas odlazi ili se vraća u postelju, neka je pregleda i otrese posteljinu tri puta, jer on ne zna šta je poslije njega u nju ušlo!»

Zabrana spavanja na balkonu ili krovu bez zaštite

Koliko islam vodi brigu o čovjeku jasno se nazire iz Vjerovjesnikovih, s.a.v.s, predaja u kojima se zabranjuje da musliman spava na krovu ili balkonu bez ograde i zaštite. To je, što je uočljivo, preventiva od pada s krova ili balkona ili, pak, mogućnosti dolaska do te osobe, čime bi bila ugrožena njena sigurnost ili moralna dimenzija.

Džabir, r.a, prenosi: «Allahov Poslanik, s.a.v.s, zabranio je da čovjek, bez zaštite, spava na krovu!»

Dova ukoliko se osjeti strah ili nemir u snu

Ukoliko se osjeti strah ili nemir u snu, treba proučiti dovu koju je Vjerovjesnik, s.a.v.s, preporučio jednom čovjeku koji mu se žalio na strah koji je doživio prilikom spavanja: «Kada pođeš u postelju, prouči: «E'uzu bi kelimatillahi-t-tammati min gadabihi ve 'ikabihi ve šerri 'ibadihi ve min hemezati-š-šejatini ve en jahdurun» - «Zaštitu tražim pomoću Allahovih savršenih riječi, od srdžbe Njegove i kazne Njegove, protiv zla robova Njegovih, šejtanskog nagovaranja na zlo i njihova prisustva».

Šta se uči nakon snoviđenja?

Snoviđenje lijepog dolazi od Allaha, dž.š., a snoviđenje ružnog od šejtana. Zato se prilikom lijeganja uči dova da nam snovi budu dobri i da nas nešto loše od snova ne zadesi. Ukoliko se, pak, prilikom spavanja pojave snovi koji nas uznemiravaju, onda ćemo se prevrnuti na drugu stranu a na lijevu stranu ćemo puhnuti i pljucnuti i proučiti E'uzu billahi, tj. zatražiti od Allaha Moćnog zaštitu od prokletog šejtana i njegovog zla.

Tako je Ebu Katade sanjao ružne snove koji su ga uznemiravali i dovodili gotovo do bolesti, pa se potužio Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, koji mu je, na to, rekao: «Dobri snovi su od Allaha, a loši od šejtana. Kada neko od vas sanja dobar san, neka ga ispriča samo onome ko mu je drag. Ako, pak, sanja san koji mu nije drag, neka u lijevu stranu pljucne (puhne) tri puta i neka zatraži od Allaha zaštitu od šejtana i njegovog zla i neka taj san nikome ne priča – pa mu neće naškoditi!».

Probuditi se u posljednjoj trećini noći

Lijepo je u posljednjoj trećini noći ustati i provesti dio vremena u noćnom namazu ili nekoj drugoj vrsti ibadeta. Poslanik islama, s.a.v.s, to je redovno činio, preporučivši i nama da to radimo, jer se Allah Uzvišeni svaku noć spušta na nama najbliže nebo, i pita, kako prenosi Ebu Hurejre, r.a, a bilježi Buhari: «Ima li ko da me moli – da mu uslišam dovu; ima li ko da traži – da mu dadnem i ima li ko da traži oprosta – da mu oprostim?!».

Dova kada ustanemo

Kada se probudimo i završimo spavanje treba proučiti dovu i zahvaliti Allahu Uzvišenom što nas je oživio nakon mrtvila sna, kao što je to činio Vjerovjesnik, s.a.v.s, u vjerodostojnoj predaji koja nam dolazi posredstvom poznatog ashaba Huzejfe, r.a. Naime, Poslanik, s.a.v.s, bi, nakon buđenja, proučio: «El-Hamdu lillahillezi ahjana ba'de ma ematena ve ilejhi-n-nušur» - «Hvala Allahu koji nas je oživio nakon što nas je umrtvio i Njemu se, konačno, sve vraća!»

Na kraju

Analizirajući naprijed navedeno nedvojbeno se dolazi do zaključka da je islam sa velikom dozom pažnje i topline prišao čovjeku i regulirao svaki njegov postupak. Allah Plemeniti ga nije samo zadužio određenim propisima, nego mu je odredio noć za počinak i potreban odmor, kako bi bio raspoložen za daljnje aktivnosti. I ne samo to. Allah Milostivi je preko Svog Poslanika, s.a.v.s, preporučio čak i dnevni odmor, koji se naziva kajlula, koji su prakticirali i sam Vjerovjesnik, s.a.v.s, i sve ranije generacije muslimana, a što bi trebalo biti i naša praksa tj. izbjegavati spavanje nakon sabah-namaza, a prakticirati popodnevno spavanje ili odmor – kao izraz Allahove milosti čovjeku.

Uz to, veoma važno je ponašati se onako kako Allah i Njegov Poslnik, s.a.v.s, vole, a posebno imati na umu zahvalnost Gospodaru svjetova na blagodati sna, spavanja i odmora.

_________________________________________________

OD UPUTE ISLAMA JE SAMILOST PREMA ŽIVOTINJAMA

 حَدَّثَنَا قُتَيْبَةُ بْنُ سَعِيدٍ عَنْ مَالِكِ بْنِ أَنَسٍ فِيمَا قُرِئَ عَلَيْهِ عَنْ سُمَىٍّ مَوْلَى أَبِى بَكْرٍ عَنْ أَبِى صَالِحٍ السَّمَّانِ عَنْ أَبِى هُرَيْرَةَ أَنَّ رَسُولَ الله -صلى الله عليه وسلم- قَالَ:«بَيْنَمَا رَجُلٌ يَمْشِى بِطَرِيقٍ اشْتَدَّ عَلَيْهِ الْعَطَشُ فَوَجَدَ بِئْرًا فَنَزَلَ فِيهَا فَشَرِبَ ثُمَّ خَرَجَ فَإِذَا كَلْبٌ يَلْهَثُ يَأْكُلُ الثَّرَى مِنَ الْعَطَشِ فَقَالَ الرَّجُلُ لَقَدْ بَلَغَ هَذَا الْكَلْبَ مِنَ الْعَطَشِ مِثْلُ الَّذِى كَانَ بَلَغَ مِنِّى. فَنَزَلَ الْبِئْرَ فَمَلأَ خُفَّهُ مَاءً ثُمَّ أَمْسَكَهُ بِفِيهِ حَتَّى رَقِىَ فَسَقَى الْكَلْبَ فَشَكَرَ الله لَهُ فَغَفَرَ لَهُ ». قَالُوا يَا رَسُولَ الله وَإِنَّ لَنَا فِى هَذِهِ الْبَهَائِمِ لأَجْرًا فَقَالَ: «فِى كُلِّ كَبِدٍ رَطْبَةٍ أَجْرٌ».

         Prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sall’Allahu alejhi ve sellem, rekao:

"Idući putem neki čovjek jako je ožednio, pa kad nađe bunar, siđe u njega i napi se vode, a zatim izađe. Kad odjedanput pas, od žeđi isplazio jezik i jede vlažno tlo. 'Ovog psa je snašla jaka žeđ kao što je i mene bila snašla', reče taj čovjek, te siđe u bunar i napuni svoju cipelu vodom, a zatim je stavi u svoja usta da bi se popeo, te napoji psa. Uzvišeni Allah mu se zahvali i oprosti grijehe." 

Rekoše ashabi: "Allahov Poslaniče, zar u činjenju dobročinstva  prema životinjama imamo nagradu?" a on odgovori: "U činjenju dobročinstva svakom živom hajvanu čovjek ima nagradu."^[1]

         Biografija ravije:

         Abdurrahman  ibn Sahr ed-Devsi, radijallahu anhu, je plemeniti ashab. Primio je islam u godini Bitke na Hajberu, tj. 7. god. po Hidžri. Stalno je bio uz Poslanika, sall’Allahu alejhi ve sellem, nastojeći da što više stekne znanja. Smatra se ashabom koji je zapamtio najviše hadisa. Preselio je 57. god. po Hidžri, s tim da ima i drugih mišljenja o godini njegove smrti.

         Kratki komentar hadisa:

         Naš din islam je din milosti. Ta milost nije ograničena na ljudski rod nego ona obuhvata i blagost prema životinjama.

         Islam podstiče muslimana da bude milostiv prema ljudima i prema hajvanima. Ovo je priča o čovjeku koji je išao putem i jako ožednio, te je sišao u bunar i napio se vode. A nakon što je izašao vidio je psa kako je isplazio jezik i liže vlažno tlo od žestoke žeđi koja ga je snašla. Pa reče sam sebi: "Zaista je ovaj hajvan osjetio žestoku žeđ kao što sam i ja bio osjetio", te odluči da ga napoji, zatim siđe po drugi put u bunar napuni svoju obuću vodom i napoji psa. Pa mu se Allah zahvali na tom postupku i oprosti mu njegove grijehe.

         Ako su ljudi u savremenom dobu upoznali kroz oblike društvene aktivnosti, organizacije koje pozivaju na samilost prema životinjama, pa islam stavlja ovaj hadis kao najbolji primjer ove samilosti. Tako da nema nikakvog prostora za sumnju u uzvišenost i plemenitost ciljeva ove vjere i u njenom prednjačenju u svakom korisnom civilizacijskom napretku.

         Pouke hadisa:

1. Islam podstiče na blagost i samilost prema životinjama.
2. Samilost u islamu nije ograničena samo na ljudsku vrstu.

---

[1]  Buharija (2/870), broj 2466, Knjiga o žalbama, poglavlje: Bunari na putu kada nikom ne smetaju, i (5/2238), broj 6009, Knjiga o adabima, poglavlje: Samilost prema ljudima i životinjama, i Muslim (4/1761), broj 2244, Knjiga o selamu, poglavlje: Vrijednost napajanja i hranjenja životinja.  

ISLAMOFOBIJA - MISLI SVOJOM GLAVOM - KRATKI FILM

TARIK IBN ZIJAD - OSVAJANJE ŠPANIJE - HISTORIJSKI ANIMIRANI FILM © HD 720p

MORE LJUBAVI - PREMA SUPRUGU