subota, 30. ožujka 2013.

KOGA MUSLIMANI OBOŽAVAJU ?

Hvala Allahu. Prije odgovora želimo iskazati divljenje tvome interesovanju za vjeru islam, uprkos tvojoj mladosti. Možda ti Allah, zahvaljujući ovome pitanju, otvori vrata velikog dobra i propiše ti uputu na koju nisi računala. Uzvišeni kaže: “To je Allahova uputa kojom On upućuje one koje hoće od robova Svojih.” (El-En’am, 88) Na drugom mjestu kaže: “Onome koga Allah želi da uputi - On srce njegovo prema islamu raspoloži.” (El-En’am, 125)

Što se tiče značajnog pitanja: Koga muslimani obožavaju? odgovor uzimamo iz Kur’ana - Knjige islama i iz riječi poslanika islama - Muhammeda, s.a.v.s., koji je dobivao Objavu od svoga Gospodara. Uzvišeni kaže: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo, Milostivog, Samilosnog, Vladara Dana sudnjeg, samo Tebi ibadet činimo i samo od Tebe pomoć tražimo! Uputi nas na pravi put”. (El-Fatiha)

Allah, dž.š., kaže: “O ljudi, ibadet činite Gospodaru svome, Koji je stvorio vas i one prije vas, da biste bogobojazni bili.” (El-Bekare, 21) Također kaže: “To vam je Allah, Gospodar vaš, nema drugog boga osim Njega, Stvoritelja svega; zato Njemu ibadet činite; On nad svim bdi“. (El-En’am, 102) Na drugom mjestu kaže: “Gospodar tvoj zapovijeda da samo Njemu ibadet činite i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: 'Uh' - i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim.“ (El-Isra', 23) 

Muslimani obožavaju Allaha Kojeg su obožavali svi poslanici. Uzvišeni kaže: “Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni čas došao i kad je sinove svoje upitao: 'Kome ćete, poslije mene, ibadet činiti?' 'Obožavaćemo' - odgovorili su - 'Boga tvoga, Boga tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome! i mi se Njemu pokoravamo!'“ (El-Bekare, 133)

Muslimani obožavaju Allaha i pozivaju pripadnike drugih vjera da i oni obožavaju samo Allaha, kao što kaže Uzvišeni: “Reci: 'O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!' Pa ako oni ne pristanu, vi recite: 'Budite svjedoci da smo mi muslimani!'“ (Ali Imran, 64)

Nuh, a.s., poziva svoj narod da obožavaju samo Allaha, dž.š. Uzvišeni kaže: “Mi smo poslali Nuha narodu njegovu. 'O narode moj,' - govorio je on - 'Allaha obožavajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Ja se doista plašim za vas patnje na Velikom danu!'” (El-Ea’raf, 59) Isa, a.s., poziva svoj narod da obožavaju samo Allaha, kao što to Allah kaže: “Nevjernici su oni koji govore: 'Bog je - Mesih, sin Merjemin!' A Mesih je govorio: 'O sinovi Israilovi, ibadet činite Allahu, i mome i vašem Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo Džehennem će biti; a nevjernicima neće niko pomoći.'” (El-Maide, 72) 

Na drugom mjestu kaže: “A kada Allah rekne: 'O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: 'Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!' - on će reći: 'Hvaljen neka si Ti! Meni nije prilično da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš; Ti znaš šta ja znam, a ja ne znam šta Ti znaš; samo Ti jedini sve što je skriveno znaš.'” (El-Maide, 116-117) 

Kad je Allah, dž.š., govorio sa Svojim poslanikom Musaom, a.s., rekao mu je: “Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato samo Mene obožavaj i namaz obavljaj - da bih ti uvijek na umu bio!“ (Ta ha, 14) Allah, dž.š., naređuje Svome poslaniku Muhammedu, s.a.v.s.: “Reci: 'O ljudi, ako vi sumnjate u ispravnost moje vjere, - pa, ja neću obožavati one koje, mimo Allaha, vi obožavate, već ću ibadet činiti Allahu, Koji će vam duše uzeti. Meni je naređeno da budem vjernik.'” (Junus, 104)

Njega Jedinog, koji nema sudruga, obožavaju meleki i pored Njega ne obožavaju nikog drugog, kao što Uzvišeni kaže: “Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod Njega ne zaziru da Ga obožavaju, i ne zamaraju se.” (El-Enbija, 19) Nijedno božanstvo osim Allaha ne može nanijeti štetu niti korist, ne može stvarati niti davati nafaku. Allah kaže: “Reci: 'Kako možete, pored Allaha, da obožavate onoga koji nije u stanju da vam kakvu štetu učini, a ni da vam neku korist pribavi, Allah je Taj Koji sve čuje i zna?'” (El-Maide, 76) Na drugom mjestu kaže: “Vi se mimo Allaha, kumirima klanjate i laži smišljate. Oni kojima vi, mimo Allaha, ibadet činite ne mogu vas nikakvom hranom nahraniti; vi hranu od Allaha tražite i Njemu se klanjate i Njemu zahvalni budite! - Njemu ćete se vratiti.” (El-Ankebut, 17)

Nakon odgovora želimo upotpuniti ovu temu slijedećim pitanjem: 

Zašto obožavamo jedinog Allaha koji nema sudruga ?

Prvo:

Zato što u cijelom kosmosu jedino On zaslužuje da se obožava, jer je On Stvoritelj, Onaj Koji opskrbljuje, Koji iz ništa stvara, Koji nam je dao blagodati...Uzvišeni kaže: “Pa hvaljen neka je Allah kad god omrknete i kad god osvanete, - Njemu neka je pohvala i na nebesima i na Zemlji, - i predvečer i u podne! - On iz neživog stvara živo i pretvara u neživo. On oživljava zemlju nakon mrtvila njezina, - isto tako ćete i vi biti oživljeni. Jedan od dokaza Njegovih je to što vas od zemlje stvara, i odjednom vas, ljudi, svuda ima razasutih; i jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju; i jedan od dokaza Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje, i raznovrsnost jezika vaših i boja vaših; to su, zaista pouke za one koji znaju; i jedan od dokaza Njegovih je san vaš noću i po danu, i nastojanje vaše da steknete nešto iz obilja Njegova; to su, zaista, pouke za ljude koji čuju; i jedan od dokaza Njegovih je to što vam pokazuje munju, da se pobojite i ponadate, i to što spušta s neba kišu i oživljava njome zemlju poslije mrtvila njezina; to su, zaista, pouke za ljude koji razumiju. I jedan od dokaza Njegovih je i to što nebo i Zemlja postoje voljom Njegovom. Zatim to što ćete, čim vas On samo jednom iz zemlje pozove, brzo ustati. Njemu pripada sve što je na nebesima i na Zemlji, sve je Njemu poslušno. On je Taj Koji iz ničega stvara i On će to ponovo učiniti, to je Njemu lahko; On je uzvišen i na nebesima i na Zemlji; On je silan i mudar.” (Er-Rum, 17-27)

Na drugom mjestu Uzvišeni kaže: “Onaj Koji je nebesa i Zemlju stvorio i Koji vam spušta s neba kišu pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne, - nemoguće je da vi učinite da izraste drveće njihovo. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, ali oni su narod koji druge s Njim izjednačuje; Onaj Koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, nego većina njih u neznanju živi; Onaj Koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako vi nikako pouke da primite! - Onaj Koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako je Allah visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju! Onaj Koji sve iz ničega stvara, Koji će zatim to ponovo učiniti, i Koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Reci: 'Dokažite, ako istinu govorite!' Reci: 'Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna što će se dogoditi; i oni ne znaju kada će oživljeni biti.'” (En-Neml, 60-65) Pa da li postoji neko osim Allaha ko zaslužuje obožavanje?

Drugo:

Allah nas je stvorio samo radi toga da mu ibadet činimo. On kaže: “Džinne i ljude sam stvorio samo zato da Mene obožavaju.“ (Ez-Zarijat, 56)

Treće:

Na Sudnjem danu će se spasiti samo onaj ko je uistinu obožavao Allaha. On će nakon smrti proživjeti ljude da bi im sudio za njihova djela. Tada će se spasiti samo onaj ko je obožavao jedino Allaha, dok će ostali biti potjerani u Džehennemu koji je užasno boravište. Poslanik, s.a.v.s., je odgovarajući na pitanje ashaba: - Da li ćemo na Sudnjem danu vidjeti našeg Gospodara, rekao: - Jeste li bili spriječeni u viđenju Sunce i mjeseca kada je vedro? - Rekli smo: - Ne! On tada reče: - Vi nećete biti zaklonjeni u viđenju vašeg Gospodara toga dana kao što niste zaklonjeni u viđenju njih, zatim reče: “Pozvaće glasnik: - Neka svaki narod ode onome što su obožavali! - Pa će otići obožavaoci krsta sa svojim krstom, obožavaoci idola sa svojim idolima, obožavaoci svakog božanstva sa svojim božanstvom dok ne ostanu oni koji su obožavali Allaha od pobožnih ili nevaljalih. Potom će biti doveden Džehennem, pokazaće se kao da je priviđenje, pa će se reći židovima: - Koga ste bili obožavali? - Obožavali smo Uzejra, Božijeg sina! - reći će, pa će im se kazati: - Slagali ste, Allah nije imao ni žene ni djeteta, pa šta vi tražite? Oni će reći: - Želimo da nas napojiš, - pa će im se kazati: - Pijte, - te će popadati u Džehennem. Zatim će se reći kršćanima: - Šta ste bili obožavali, - te će reći: - Obožavali smo Mesiha sina Božijeg, - pa će im biti rečeno: - Slagali ste, Allah nije imao ni žene ni djeteta, pa šta vi hoćete? Oni će reći: - Želimo da nas napojiš! - Reći će im se: - Pijte! - pa će popadati u Džehennem, dok ne ostanu oni koji su obožavali Allaha od pobožnih ili nevaljalih. Potom će im se reći: - Šta vas zadržava, ljudi su već otišli. - Mi smo ih napustili kad su nam bili potrebniji nego danas, a čuli smo kako glasnik doziva da se pridruži svaki narod onome što su bili obožavali, a mi čekamo načeg Gospodara. - reći će. I doći će im Silni te će reći: - Ja sam Vaš Gospodar, - a oni će reći: - Ti si naš Gospodar! Sa Njim će govoriti samo vjerovjesnici, pa će mu sedždu učiniti svaki mumin.” (Prenosi ga Buhari, br. 6886.)

Ovi mumini su stanovnici Dženneta, za njih nema straha niti će biti zabrinuti i biće vječno i zauvijek u njemu. 

Nadamo se da je ovo pitanje postalo jasno i nakon ovoga ne kažemo ništa drugo do ono što kaže Uzvišeni Allah: “...ko bude na uputi taj je na uputi za svoju korist, a ko zaluta taj luta na svoju štetu.” (El-Isra', 15) Neka je spas na onoga ko slijedi uputu.

Odgovori o islamskom vjerovanju - Muhammed Salih Munedždžid 4-6 str.

Koga muslimani obožavaju ?

Hvala Allahu. Prije odgovora želimo iskazati divljenje tvome interesovanju za vjeru islam, uprkos tvojoj mladosti. Možda ti Allah, zahvaljujući ovome pitanju, otvori vrata velikog dobra i propiše ti uputu na koju nisi računala. Uzvišeni kaže: “To je Allahova uputa kojom On upućuje one koje hoće od robova Svojih.” (El-En’am, 88) Na drugom mjestu kaže: “Onome koga Allah želi da uputi - On srce njegovo prema islamu raspoloži.” (El-En’am, 125)

Što se tiče značajnog pitanja: Koga muslimani obožavaju? odgovor uzimamo iz Kur’ana - Knjige islama i iz riječi poslanika islama - Muhammeda, s.a.v.s., koji je dobivao Objavu od svoga Gospodara. Uzvišeni kaže: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo, Milostivog, Samilosnog, Vladara Dana sudnjeg, samo Tebi ibadet činimo i samo od Tebe pomoć tražimo! Uputi nas na pravi put”. (El-Fatiha)

Allah, dž.š., kaže: “O ljudi, ibadet činite Gospodaru svome, Koji je stvorio vas i one prije vas, da biste bogobojazni bili.” (El-Bekare, 21) Također kaže: “To vam je Allah, Gospodar vaš, nema drugog boga osim Njega, Stvoritelja svega; zato Njemu ibadet činite; On nad svim bdi“. (El-En’am, 102) Na drugom mjestu kaže: “Gospodar tvoj zapovijeda da samo Njemu ibadet činite i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: 'Uh' - i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim.“ (El-Isra', 23) 

Muslimani obožavaju Allaha Kojeg su obožavali svi poslanici. Uzvišeni kaže: “Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni čas došao i kad je sinove svoje upitao: 'Kome ćete, poslije mene, ibadet činiti?' 'Obožavaćemo' - odgovorili su - 'Boga tvoga, Boga tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome! i mi se Njemu pokoravamo!'“ (El-Bekare, 133)

Muslimani obožavaju Allaha i pozivaju pripadnike drugih vjera da i oni obožavaju samo Allaha, kao što kaže Uzvišeni: “Reci: 'O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!' Pa ako oni ne pristanu, vi recite: 'Budite svjedoci da smo mi muslimani!'“ (Ali Imran, 64)

Nuh, a.s., poziva svoj narod da obožavaju samo Allaha, dž.š. Uzvišeni kaže: “Mi smo poslali Nuha narodu njegovu. 'O narode moj,' - govorio je on - 'Allaha obožavajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Ja se doista plašim za vas patnje na Velikom danu!'” (El-Ea’raf, 59) Isa, a.s., poziva svoj narod da obožavaju samo Allaha, kao što to Allah kaže: “Nevjernici su oni koji govore: 'Bog je - Mesih, sin Merjemin!' A Mesih je govorio: 'O sinovi Israilovi, ibadet činite Allahu, i mome i vašem Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo Džehennem će biti; a nevjernicima neće niko pomoći.'” (El-Maide, 72) 

Na drugom mjestu kaže: “A kada Allah rekne: 'O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: 'Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!' - on će reći: 'Hvaljen neka si Ti! Meni nije prilično da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš; Ti znaš šta ja znam, a ja ne znam šta Ti znaš; samo Ti jedini sve što je skriveno znaš.'” (El-Maide, 116-117) 

Kad je Allah, dž.š., govorio sa Svojim poslanikom Musaom, a.s., rekao mu je: “Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato samo Mene obožavaj i namaz obavljaj - da bih ti uvijek na umu bio!“ (Ta ha, 14) Allah, dž.š., naređuje Svome poslaniku Muhammedu, s.a.v.s.: “Reci: 'O ljudi, ako vi sumnjate u ispravnost moje vjere, - pa, ja neću obožavati one koje, mimo Allaha, vi obožavate, već ću ibadet činiti Allahu, Koji će vam duše uzeti. Meni je naređeno da budem vjernik.'” (Junus, 104)

Njega Jedinog, koji nema sudruga, obožavaju meleki i pored Njega ne obožavaju nikog drugog, kao što Uzvišeni kaže: “Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod Njega ne zaziru da Ga obožavaju, i ne zamaraju se.” (El-Enbija, 19) Nijedno božanstvo osim Allaha ne može nanijeti štetu niti korist, ne može stvarati niti davati nafaku. Allah kaže: “Reci: 'Kako možete, pored Allaha, da obožavate onoga koji nije u stanju da vam kakvu štetu učini, a ni da vam neku korist pribavi, Allah je Taj Koji sve čuje i zna?'” (El-Maide, 76) Na drugom mjestu kaže: “Vi se mimo Allaha, kumirima klanjate i laži smišljate. Oni kojima vi, mimo Allaha, ibadet činite ne mogu vas nikakvom hranom nahraniti; vi hranu od Allaha tražite i Njemu se klanjate i Njemu zahvalni budite! - Njemu ćete se vratiti.” (El-Ankebut, 17)

Nakon odgovora želimo upotpuniti ovu temu slijedećim pitanjem: 

Zašto obožavamo jedinog Allaha koji nema sudruga ?

Prvo:

Zato što u cijelom kosmosu jedino On zaslužuje da se obožava, jer je On Stvoritelj, Onaj Koji opskrbljuje, Koji iz ništa stvara, Koji nam je dao blagodati...Uzvišeni kaže: “Pa hvaljen neka je Allah kad god omrknete i kad god osvanete, - Njemu neka je pohvala i na nebesima i na Zemlji, - i predvečer i u podne! - On iz neživog stvara živo i pretvara u neživo. On oživljava zemlju nakon mrtvila njezina, - isto tako ćete i vi biti oživljeni. Jedan od dokaza Njegovih je to što vas od zemlje stvara, i odjednom vas, ljudi, svuda ima razasutih; i jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju; i jedan od dokaza Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje, i raznovrsnost jezika vaših i boja vaših; to su, zaista pouke za one koji znaju; i jedan od dokaza Njegovih je san vaš noću i po danu, i nastojanje vaše da steknete nešto iz obilja Njegova; to su, zaista, pouke za ljude koji čuju; i jedan od dokaza Njegovih je to što vam pokazuje munju, da se pobojite i ponadate, i to što spušta s neba kišu i oživljava njome zemlju poslije mrtvila njezina; to su, zaista, pouke za ljude koji razumiju. I jedan od dokaza Njegovih je i to što nebo i Zemlja postoje voljom Njegovom. Zatim to što ćete, čim vas On samo jednom iz zemlje pozove, brzo ustati. Njemu pripada sve što je na nebesima i na Zemlji, sve je Njemu poslušno. On je Taj Koji iz ničega stvara i On će to ponovo učiniti, to je Njemu lahko; On je uzvišen i na nebesima i na Zemlji; On je silan i mudar.” (Er-Rum, 17-27)

Na drugom mjestu Uzvišeni kaže: “Onaj Koji je nebesa i Zemlju stvorio i Koji vam spušta s neba kišu pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne, - nemoguće je da vi učinite da izraste drveće njihovo. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, ali oni su narod koji druge s Njim izjednačuje; Onaj Koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, nego većina njih u neznanju živi; Onaj Koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako vi nikako pouke da primite! - Onaj Koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako je Allah visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju! Onaj Koji sve iz ničega stvara, Koji će zatim to ponovo učiniti, i Koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Reci: 'Dokažite, ako istinu govorite!' Reci: 'Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna što će se dogoditi; i oni ne znaju kada će oživljeni biti.'” (En-Neml, 60-65) Pa da li postoji neko osim Allaha ko zaslužuje obožavanje?

Drugo:

Allah nas je stvorio samo radi toga da mu ibadet činimo. On kaže: “Džinne i ljude sam stvorio samo zato da Mene obožavaju.“ (Ez-Zarijat, 56)

Treće:

Na Sudnjem danu će se spasiti samo onaj ko je uistinu obožavao Allaha. On će nakon smrti proživjeti ljude da bi im sudio za njihova djela. Tada će se spasiti samo onaj ko je obožavao jedino Allaha, dok će ostali biti potjerani u Džehennemu koji je užasno boravište. Poslanik, s.a.v.s., je odgovarajući na pitanje ashaba: - Da li ćemo na Sudnjem danu vidjeti našeg Gospodara, rekao: - Jeste li bili spriječeni u viđenju Sunce i mjeseca kada je vedro? - Rekli smo: - Ne! On tada reče: - Vi nećete biti zaklonjeni u viđenju vašeg Gospodara toga dana kao što niste zaklonjeni u viđenju njih, zatim reče: “Pozvaće glasnik: - Neka svaki narod ode onome što su obožavali! - Pa će otići obožavaoci krsta sa svojim krstom, obožavaoci idola sa svojim idolima, obožavaoci svakog božanstva sa svojim božanstvom dok ne ostanu oni koji su obožavali Allaha od pobožnih ili nevaljalih. Potom će biti doveden Džehennem, pokazaće se kao da je priviđenje, pa će se reći židovima: - Koga ste bili obožavali? - Obožavali smo Uzejra, Božijeg sina! - reći će, pa će im se kazati: - Slagali ste, Allah nije imao ni žene ni djeteta, pa šta vi tražite? Oni će reći: - Želimo da nas napojiš, - pa će im se kazati: - Pijte, - te će popadati u Džehennem. Zatim će se reći kršćanima: - Šta ste bili obožavali, - te će reći: - Obožavali smo Mesiha sina Božijeg, - pa će im biti rečeno: - Slagali ste, Allah nije imao ni žene ni djeteta, pa šta vi hoćete? Oni će reći: - Želimo da nas napojiš! - Reći će im se: - Pijte! - pa će popadati u Džehennem, dok ne ostanu oni koji su obožavali Allaha od pobožnih ili nevaljalih. Potom će im se reći: - Šta vas zadržava, ljudi su već otišli. - Mi smo ih napustili kad su nam bili potrebniji nego danas, a čuli smo kako glasnik doziva da se pridruži svaki narod onome što su bili obožavali, a mi čekamo načeg Gospodara. - reći će. I doći će im Silni te će reći: - Ja sam Vaš Gospodar, - a oni će reći: - Ti si naš Gospodar! Sa Njim će govoriti samo vjerovjesnici, pa će mu sedždu učiniti svaki mumin.” (Prenosi ga Buhari, br. 6886.)

Ovi mumini su stanovnici Dženneta, za njih nema straha niti će biti zabrinuti i biće vječno i zauvijek u njemu. 

Nadamo se da je ovo pitanje postalo jasno i nakon ovoga ne kažemo ništa drugo do ono što kaže Uzvišeni Allah: “...ko bude na uputi taj je na uputi za svoju korist, a ko zaluta taj luta na svoju štetu.” (El-Isra', 15) Neka je spas na onoga ko slijedi uputu.

Odgovori o islamskom vjerovanju - Muhammed Salih Munedždžid 4-6 str.

subota, 16. ožujka 2013.

Sura EL-BEKARE 1-5 - Tefsir Ibn Kesir

OBJAVLJENA U MEDINI NAKON SURE MUTAFFIFIN. IMA 286 AJETA.

U IME ALLAHA, SVEMILOSNOG, MILOSTIVOG

1. Elif Lam Mim

U značenju simboličkog početka ove sure slovima kao i svih drugih sličnih početaka sura, komentatori Kur’ana se razilaze.

Ima nekoliko mišljenja:

- To su nejasni ajeti, čija značenja zna samo Allah Uzvišeni, On jedini zna njihovo unutarnje značenje i njihov smisao.

- To su imena Allaha Uzvišenog

- To su višeznačni ajeti koje Allah nije objavio slučajno, niti bez razloga, iako ima mišljenja laika da u Kur’anu ima ajeta kojima je izraž‍ena pobožnost bez apsolutno ikakvog značenja, što je sasvim netačno. Dakle ovi počeci sura imaju svoj poseban smisao i o tome se može suditi na osnovi sigurnog znanja koje je do nas došlo od Poslanika s.a.v.s. U suprotnom slučaju dužni smo reći: ”u to vjerujemo, jer sve je od Gospodara našeg.” Ali Imran 7

Što se tiče posebnog smisla navođenja ovih kratica, neki učenjaci navode da je njihov cilj upozorenje idolopoklonika kako bi čuli Allahov govor. Ovo je, međutim, vrlo slabo mišljenje, budući da počeci s ovim slovima ne postoje u svim surama, a i ove dvije sure Bekare i Ali Imran, objavljenje su u Medini, gdje nije bilo idolopokolonika. [Ja bih dodao: "Slabost ovog mišljenja potvrđuje i činjenica da je dokaz istine u pojedinim surama nekada u sredini, a nekada na kraju, zavisno od konkretne situacije i potrebe dokazivanja, te da se tu ne navode posebna odvojena slova kako bi se učila (čitala) u cilju upozorenja idolopoklonika na istinu koja će se navesti.]

Ima mišljenja da ovi ajeti ukazuju na nedostižnost Kur’ana, odnosno, da su stvorena bića nemoćna da ga dostignu i odupru mu se. To smatra veliki broj islamskih autoriteta, među kojima je i Šejhul Islam Ibn Tejmijje r.a. Kao dokaz tome ističe se da se iza ovih početaka sura sa pojedinačnim slovima u Kur’anu spominje Kur’an i njegova objava od Gospodara svjetova, kao na primjer:

"Elif lam mim. To je Knjiga…", “Ha mim. Tako mi jasne Knjige…", "Elif lam mim. Allah je, osim Kojega drugog boga nema, Živi je i Vječni. On tebi objavljuje Knjigu...", "Elif lam mim. Knjiga koju tebi objavljujemo…" itd.

2. Ovo je Knjiga u koju nema sumnje, uputa je onima koji se Allaha boje

“To, taj” znači ”OVA, OVO”, što se često koristi u arapskom jeziku. Kur’an, koji je jedinstveno stjecište arapskog jezika, upotrebljava dakle ovaj način izražavanja.

Allah Uzvišeni kaže: "ni stara, ni mlada, nego između ovo dvoje” Bekare 68

Zatim kaž‍e: "Ovo vam je Allahova odredba kojom sudi među vama” Mumtehina 10

Zatim: ”Ovo vam je Allah, Gospodar vaš.” En'am 102

“KNJIGA” - Ima komentatora koji svojim tumačenjima tvrde da se to odnosi na Tevrat i Indž‍il, što je dosta slabo tumačenje, odnosno neutemeljena interpretacija. Tačno je da se odnosi na Kur’an.

“U KOJU NEMA SUMNJE," međutim ima i ovakvih čitanja: “OVO JE KNJIGA, U KOJU NEMA SUMNJE.“ s tačkom, stajanjem na riječi "SUMNJA", a zatim "U NJOJ JE UPUTA BOGOBOJAZNIMA“. Ispravno je, međutim, stajanje na “U KOJU NEMA SUMNJE,“ a potom se nastavlja “UPUTA JE BOGOBOJAZNIMA“, što je ispravnije ako se ima u vidu da je riječ 'UPUTA' ovdje atribut, čime je postignut bolji stilski efekat od sintagme “u kojoj je uputa“, odnosno u kojoj je nešto.

"UPUTA JE BOGOBOJAZNIMA“, tj. svjetlo za bogobojazne vjernike koji se čuvaju idolopoklonstva, koji vjeruju u Allaha Jedinog, koji djeluju pokoravajući Mu se, boje se Njegove kazne, nadaju se Njegovoj milosti i čuvaju se Njegovih zabrana. To je sasvim u skladu sa značenjem ajeta koji slijedi iza ovog i sadrž‍i svojstva bogobojaznih vjernika kako ih Allah opisuje riječima:

3. Onima koji u gajb vjeruju, koji obavljaju namaz i dijele od onoga čime smo ih Mi opskrbili


“ONIMA KOJI U GAJB VJERUJU” - Iman (vjerovanje) predstavlja čin potvrđivanja istinitosti riječju, djelom, uvjerenjem, povećava se djelima pokornosti, a smanjuje se griješenjem. Vjerovanje, u navedenom smislu, rezultira strahopoštovanjem prema Allahu s.v.t. tako da onaj koji je to prihvatio neće učiniti bilo kakvo uvjerenje ili kazati nešto suprotno Allahovoj naredbi. Vjera u nevidljivo, ustvari je vjera u ono što je u vidu nedostupno; to je potvrda, odnosno vjerovanje u ono što ti je dostavljeno. U šerijatskom smislu, vjera u gajb je vjera u Allaha, Njegove meleke, Njegove Knjige, Njegove poslanike, vjera u Sudnji dan, Njegovo određenje dobra i zla, vjera u ož‍ivljenje poslije smrti, u D‍žennet i D‍žehenem. Sve je to “gajb”, nedostupno oku ljudskom, transcendentno. “I KOJI NAMAZ OBAVLJAJU I DIJELE OD ONOGA ČIME SMO IH OPSKRBILI” “I KOJI NAMAZ OBAVLJAJU” - šerijatski to je poseban vid klanjanja Allahu koji se sastoji od: rukua, sed‍žde i drugih posebnih dijelova, određeno vrijeme, s određenim uvjetima, specifičnostima i vrstama, to je Allah Uzvišeni naredio kao obavezu pet puta u toku dana i noći. To je druga osnovna islamska dužnost.

Namaz obavlja se, tj. čini se redovno, u posebnim vremenskim terminima, uz uzimanje abdesta, stajanje, naklon, usklađenost pokreta, padanje ničice, učenje Kur’ana, sjedenje i posvjedočenje i blagosiljanje Poslanika s.a.v.s. Time se obavlja namaz.

"DIJELE OD ONOGA ČIME SMO IH OPSKRBILI" - U početku islama riječ koja je označavala trošak koji je čovjek činio za svoju porodicu prije nego li je propisan zekat. Dijeljenje sadake i zekata koji se prije svega odnosi na bli‍žnje članove porodice, sluge, a potom na druge. Ovaj vid trošenja mora biti obavljen zasigurno u ime Allaha s ciljem izraž‍avanja pokornosti Njemu, želje za nagradom i Njegovim zadovoljstvom, te iz bojazni od Njegove srdž‍be i kazne, a ne zbog bilo čega drugog. "DIJELE OD ONOGA ČIME SMO IH OPSKRBILI" - obuhvaćene su sve vrste ovih troškova, bili oni dobrovoljni ili obavezni. To potvrđuje predanje od Ibn Omera r.a. navedeno u oba Sahiha, da je Poslanik s.a.v.s. rekao: "Islam je zasnovan na pet temelja: svjedočanstvu da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, postu mjeseca Ramazana i hodočašću Kabi." O zekatu će, inša'Allah kasnije biti govora.

4. I onima koji vjeruju u ono što je objavljeno tebi i što je objavljeno prije tebe, i koji u ahiret čvrsto vjeruju.

"I ONIMA KOJI VJERUJU U ONO ŠTO JE OBJAVLJENO TEBI" - tj. koji potvrđuju istinitost Kur'ana koji je od Gospodara tvoga objavljen. "I ŠTO JE OBJAVLJENO PRIJE TEBE" - tj. prihvaćaju istinitost Tevrata, Indž‍ila, Zebura i drugih spisa koje su dostavili poslanici prije tebe, ne praveći razliku između njih i ne niječući ništa što su ovi dostavili od Gospodara svoga. "I KOJI U AHIRET ČVRSTO VJERUJU" - čvrsto uvjerenje suprotno sumnji, tako da se ne dozvoljava ni najmanja sumnja u ahiret, tako ni u ož‍ivljenje, Sudnji dan, D‍žennet, Dž‍ehenem, polaganje računa i mizan. Ahiret je dobio ovaj naziv budući da dolazi kao drugi svijet, nakon ovog svijeta. Oni koji vjeruju u Poslanika, to su općenito vjernici, kako Arapi tako i sljedbenici Knjige. Svi ljudi i d‍ini koji vjeruju u Poslanika s.a.v.s. potvrđujući istinitost vjere i ostvarujući osobine vjernika navedene u predhodnim ajetima do Sudnjeg dana.

5. To su oni koji su na uputi Gospodara svoga i to su oni koji su spašeni.


"TO SU ONI KOJI SU NA UPUTI SU SVOGA GOSPODARA" - odnosno, na putu svjetla, izvjesnosti spoznaje Allaha Uzvišenog. "TO SU ONI KOJI SU SPAŠENI" - tj. oni će uspjeti svojim djelima i vjerom u Allaha, Njegove knjige i poslanike, steći sevap i vječni boravak u Dž‍ennetu, odnosno spas od kazne pripremljene za Allahove neprijatelje.

Iz tefsira Hafiza Ibn Kesira
____________________________________________________________

srijeda, 13. ožujka 2013.

ISLAM JE ZABRANIO NERED I NASILJE, ALI ČOVJEK NIKAKO DA SE OPAMETI !

priredio: dr. Sulejman Topoljak

Allah, dž.š, apsolutno je pravedan. Sve što radi, određuje i sve što se dešava u kosmosu i što će se dešavati na onom svijetu odvijat će se u svjetlu Njegove pravde. Pitanje vjerovanja u kada i kader treba također shvatiti u okrilju ovog božanskog atributa. Nije to samo činjenica ili konstatacija koju treba istaknuti, nego je to dio vjerovanja bez kojeg iman jednog muslimana neće biti upotpunjen i primljen.

Allahova pravda i volja htjela je da ovu našu planetu uredi potpuno savršenim, stalnim i preciznim zakonima koji, ako se ne budu remetili, garantuju red, mir i stabilnost svim stvorenjima. U tome se ogleda apsolutna Allahova, dž.š, pravda. On je stvorenjima kojima je određeno da žive na Zemlji učinio Zemlju pogodnom za normalan život, dao im sve potrebne mogućnosti i pomagala, olakšavajući im da se snađu i opstanu u toj novoj sredini. Svoje najodabranije biće odlikovao je posebnim odlikama koje proističu iz višeg svijeta i omogućio mu da sva ostala stvorenja pokori i stavi sebi u službu.

Znajući da su ti božanski darovi izazovni i da će šejtan preko njih lahko nagovoriti lahkomislenog čovjeka da zaboravi svoje mjesto i zadaću koja mu je namijenjena u kosmosu. Allah, dž.š, je, iz svoje prevelike milosti, obećao čovjeku, i obećanje izvršio, da ga neće ostaviti samog, zbunjenog i prepuštenog neprijatelju šejtanu. Obećao je da će mu slati na Zemlju uputu i strogo zacrtao da se te upute mora čvrsto pridržavati ako želi sebi i onima s kojima živi: mir, normalan život i spas ovoga i budućeg svijeta. «Izlazite iz njega svi» reče On, «jedni drugima ćete neprijatelji biti!» Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti.

A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepa proživjeti,» Taha, 123-124.

Međutim, i pored tako jasne i nedvosmislene poruke, suvremeni čovjek ne samo da je zaboravio Onog ko ga je stvorio već Ga je zanijekao i na Njegovo mjesto stavio sebe ili, tačnije rečeno, darove kojim ga je Allah, dž.š, obdario i počeo njih obožavati. Stavljanje nečega na mjesto koje mu ne odgovara i ne pripada nepravda je i nasilje i ono što je protiv pravde, a sve što je postavljeno na nepravdi i nasilju ili sve što proistekne iz nepravde i nasilja je nepravda i nasilje.

Kada se sve to ima na umu onda je jasno zbog čega su na Zemlji, koju je Allah, dž.š, prvobitno uredio Svojim zakonima, nastali nered, anarhija, tjeskoba, nepravda i nesreća. Suvremeni čovjek je umiješao svoje prste u sve svetinje koje nije smio dirati već samo vjerovati, poštivati i primjenjivati.

Kolika je opasnost dirati u Allahove, dž.š, zakone kojim je uredio našu planetu vidi se i iz mnogobrojnih kur'anskih ajeta koji nam jasno, strogo i nedvosmisleno zabranjuju da nered činimo na Zemlji.

Uzvišeni je rekao: «I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen,» El-Ea'raf, 56.

Kada je Allah, dž.š, dao sinovima Israilovim da u pustinji provrije dvanaest izvora slatke vode, rekao im je: «Jedite i pijte Allahove darove, i ne činite zlo po Zemlji nered praveći,» El-Bekare, 60.

Šu’ajb je rekao svom narodu: «Zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je već na njoj uspostavljen red. To je bolje za vas ako vjerujete,» El-Ea'raf, 85.

A prije toga Salih, a.s., savjetovao je svoj narod govoreći mu: «I sjetite se da ste Njegovom voljom postali nasljednici Ada i da vas je On na Zemlji nastanio: u ravnicama njezinim palate gradite, a u brdima kuće klešete. I neka su vam uvijek na umu Allahove blagodati, i ne činite zlo po Zemlji nered praveći!» El-’Araf, 74.

Dvije dimenzije nereda na Zemlji

Dvije su dimenzije nereda na Zemlji. Materijalna dimenzija feseda (nereda) ogleda se u remećenju reda uspostavljenog na Zemlji, u zagađivanju flore i faune, u uništavanju života na njoj, u upropaštavanju njenih blagodati, pasivno ili aktivno, i u svemu onome što ugrožava normalan i zdrav život na Zemlji.

Nematerijalna dimenzija fesada (nereda) na Zemlji ogleda se u širenju, propagiranju i podržavanju nepravde i nasilja, bez obzira nad kim se ono vršilo, u širenju laži i obmana, u potpomaganju i jačanju svih vrsta zala, u zagađivanju ljudskih duša, srca i savjesti, kao i u zabluđivanju najvećeg ljudskog dara kojim je odlikovan a to je racio (ljudski um).

Obje spomenute vrste nereda Allah, dž.š, prezire i ne voli one koji ih čine i šire na Zemlji. Zbog toga se u Kur'anu na mnogo mjesta ponavljaju iskazi «Allah ne voli nered», «Allah ne voli one koji prave nered.»

Allah, dž.š, osudio je židove zbog ovih osobine i rekao: «Oni nastoje da na Zemlji nered naprave, a Allah ne voli one koji nered prave,» El-Maide, 64.

Islam u svojim osnovnim izvorima mnogo prostora posvećuje šerijatskim normama koje traže od muslimana da poštuju, čuvaju, pravilno koriste, upotrebljavaju i budu zahvalni Allahu, dž.š, na prirodnim resursima i blagodatima koje im je podario. Sve to su Allahove, dž.š, blagodati koje je On dao svojim stvorenjima. Dužnost je onda da Mu ta stvorenja budu zahvalna na tome. Allahu, dž.š, ćemo se zahvaliti na tim nimetima ako ih budemo čuvali od neplanskog iskorištavanja, upropaštavanja, zagađivanja itd. jer se svi ti postupci u islamu smatraju jednom vrstom nereda na Zemlji a nered je kategorički zabranjen u Allahovom, dž.š, zakonu.

Mi, Bošnjaci, jučer smo bili gladni i istinski smo, na svojoj koži, mogli osjetiti šta znače blagodati opskrbe, toplog doma i sigurnosti. Međutim, moramo priznati da smo to prebrzo zaboravili. Dokaz za to je što po kontejnerima možemo naći mnogo zdrave i upotrebljive hrane, počevši od hljeba pa do najukusnijih jela. Dokaz je i to što se Bošnjaci danas nadmeću ko će više ukrasti i posjeći šume, a muslimani iz islamskih zemalja, ko će izvesti više nafte na svjetsko tržište. Kao da su to neprisušni izvori energije i kao da će poslije njih nastupiti Sudnji dan pa se boje da te Allahove, dž.š, blagodati ne ostanu badava, neiskorištene.

Islam i očuvanje prirodnih resursa

Nebriga prema prirodnim resursima, njihovo nepravilno korištenje ili nekorištenje, takođe spada u fesad. Sljedećih osam tačaka sažeto govore o tome.

1. Stavljanje izvan upotrebe i funkcije nekih poljoprivrednih i životinjskih resursa islam smatra idolopokloničkom praksom.

Kur'an je osudio vrstu nereda koja je bila raširena kod arapskih idolopklonika koji prije islama nisu koristili neke poljoprivredne i životinjske resurse zbog mušričkih uvjerenja i laži o kojima Allah, dž.š, nikakvih dokaza nije objavio. U suri El-En’am Allah, dž.š., o tome je rekao: «Oni govore: «Ova i ova stoka i ti i ti zemaljski plodovi su zabranjeni, smiju ih jesti samo oni kojima mi dozvolimo», tvrde oni, «a i ove i ove kamile je zabranjeno jahati.» Ima stoke prilikom čijeg klanja ne spominju Allahovo ime, izmišljajući o Njemu laži. A On će ih sigurno zbog onoga što izmišljaju kazniti,» (El-En’am, 138).

U suri Junus Allah, dž.š, ih o tome provokativno pita i kaže: «Reci: «Kažite vi meni zašto jednu hranu koju vam Allah daje smatrate zabranjenom, a drugu dopuštenom?» Recite: Da li vam je presuđivanje o tome Allah prepustio ili o Allahu laži iznosite?» (Junus, 59). 

2. Žestoka prijetnja za bespotrebno ubijanje vrapca


U Poslanikovu sunnetu ćemo naći različite metode, motivirajuće i zastrašujuće, kojim se naređuje očuvanje i zaštita prirodnih resursa i Allahovih, dž.š, blagodati datih ljudima. Ovdje ćemo navesti dva hadisa koji potvrđuju spomenutu konstataciju.

Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao je: «Ko ubije bespotrebno jednog vrapca, on će se na Sudnjem danu požaliti Allahu govoreći: Bože, ovaj me je ubio bespotrebno a nije me ubio radi neke koristi.»1

«Svaki musliman koji ubije bespravno vrapca ili nešto veće od njega, Allah će ga za to sigurno pitati.»

Rečeno je: «Allahov poslaniče, kad se smatra njegovo ubistvo legalnim? Rekao je: Kad ga zakolješ i pojedeš a ne da mu odrubiš glavu i baciš ga.»2

Dva spomenuta hadisa upućuju na nužnost poštivanja svakog živog bića i zabranu njihova bespotrebnog ubijanja i uništavanja, kao i nužnost očuvanja prirodnih resursa i zabranu njihova bespotrebna i nesvrsishodna trošenja tj. bez ikakve ekonomske svrhe i koristi.

Oni, također, indirektno zabranjuju uništavanje prirode i njene flore i faune koja je danas uveliko ugrožena tehnološkim napretkom i razvojem.

3. Onaj ko bude bespotrebno sijekao lotosovo drvo ići će u vatru džehennemsku.

To potvrđuje sljedeći hadis: «Ko posiječe lotosovo drvo, Allah će mu staviti izravno glavu u vatru džehennemsku.»3

Komentarišući ovaj hadis Ebu Davud je rekao: «To znači da ko i u pustinji posiječe lotosovo drvo pod kojim se odmaraju putnici i planduje stoka bespotrebno i nasilnički, bez ikakvog prava, Allah će takvom glavu izravno staviti u džehennemsku vatru.»4

Hadis upozorava na obaveznost čuvanja drveća, šuma i voćnjaka radi njihove velike koristi. Zato islam strogo zabranjuje neplansku sječu šuma i drveća. Islam to dozvoljava samo po potrebi i planski, uz uslov da se za svako posječeno drvo ili voćku zasadi drugo drvo i voćka koja će u skoroj budućnosti nadomjestiti ono što je posječeno i uništeno.

4. Obaveznost čuvanja životinja od zaraznih bolesti.


Poslanik je u jednom od brojnih hadisa uputio sljedeći savjet stočarima: «Nikako ne miješajte zdravu stoku s bolesnom.»5

To znači da je onome ko posjeduje bolesnu stoku dužnost liječiti je ili, još bolje, zaštiti je od zaraznih i ostalih bolesti. Jer, riječ je o živom biću, s jedne, i što je to imatek koji smo obavezni čuvati, njegovati i brinuti o njegovom uvećanju, s druge strane. To se ne može postići bez dobro razvijene i opremljene veterinarske službe. U islamskom pravu poznato je pravilo da sve bez čega se vadžib ne može realizovati postaje vadžibom. Prema tome, proučavanje stočnih bolesti i uspostava svih institucija koje su neophodne za to ima status vadžiba u islamu.

5. Pri klanju treba paziti da se ne zakolje životinja koja se muze.

Od fascinirajućih hadisa koji podstiču na čuvanje prirodnih resursa je i hadis u kom Allahov poslanik, s.a.v.s., upozorava svog domaćina, koji je htio da ga ugosti, da ne kolje ovcu koja se muze. Poslanik, s.a.v.s., ga upozorava i kaže: «Pazi da ne zakolješ ovcu koja se muze.»6

To mu je rekao kada je čovjek uzeo nož i poveo ovcu da je zakolje.

Iz hadisa se razumije da je Poslanik, s.a.v.s., zabranio svom domaćinu da zakolje ovcu koja daje mlijeko i koristi mu, jer bi njenim klanjem domaćin izgubio njeno mlijeko i nanio štetu sebi i zajednici, što nije slučaj s ovcom koja nema takve osobine.

Možda će neko reći da jedna ovca ne znači ništa za ogromne potencijale i resurse jednog društva i ummeta.

Međutim, Poslanik, s.a.v.s., nastoji da odgoji svoj ummet sukladno određenim etičkim vrijednostima i kodeksu ponašanja koji vredi za sve članove njegova ummeta, jer ukoliko se ummet pridržava tih načela, prihodi će biti ogromni za one koji to razumiju.

6. Poslanik, s.a.v.s., naređuje da se iskoristi čak i koža uginule ovce.


Kada je jednom prilikom Poslanik, s.a.v.s., vidio uginulu ovcu, upitao je ashabe: «čija je ovo ovca?» Odgovorili su: «Oslobođene robinje, majke pravovjernih, Mejmune.» Rekao je: «Zašto niste iskoristili njenu kožu?» Rekli su: «Ovca je uginula?!» Rekao je: «Zabranjeno je samo jesti njeno meso.»7

Vidimo ovdje da ih Poslanik, s.a.v.s, upozorava na korištenje kože, čak i od uginule životinje, da se uštavi i na taj način očisti i iskoristi.

7. Poslanik, s.a.v.s., upozorava da se ni jedan zalogaj koji spadne sa sofre ne ostavlja šejtanu.

U jednom hadisu Poslanik, s.a.v.s., je rekao: «Kada nekom od vas ispadne zalogaj neka ga uzme, neka ukloni s njega neugodnosti potom neka ga pojede i ne ostavlja šejtanu.»8

Enes je rekao: «Naređeno nam je da posude u kojim je bila hrana oližemo ili otaremo kako u njima ne bi ostali ostaci hrane.»

Takav je slučaj i sa zalogajem koji ispadne i ostane zanemaren pa od njega niko nema koristi jer završi u kontejneru. Poslanik, s.a.v.s., rekao je da je takva hrana ostavljena šejtanu, kao i sve ostalo što se upropasti i ne iskoristi za neki hajr.

A trebalo je samo malo truda da se sve to iskoristi. Da je ta hrana očišćena i uklonjena prašina s nje, mogla se iskoristiti. To su, u isto vrijeme, veličanstvene moralne i ekonomske upute.

Koliko li su današnji muslimani daleko od njih? Danas ćemo kod muslimana u raznim krajevima svijeta, a naročito u onim bogatim naftom naći prepune kontejnere hrane: mesa, riže, hljeba i itd. Na drugoj strani pak njihova siromašna braća sanjaju o takvoj hrani i umiru od gladi.

Ove poslaničke upute ne bi trebalo zanemariti ni sa moralne ni sa ekonomske strane. Ako bi bile primijenjene na nivou cijelog ummeta, ummet bi uštedio milione pa čak i milijarde dolara.

8. Kultiviranje zapuštene i neobrađene zemlje

Od svih prirodnih resursa islam je najviše pažnje posvetio obradivoj zemlji koja je izvor ljudske hrane i opskrbe. Uzvišeni je rekao: «Neka čovjek pogleda u hranu svoju; Mi obilnu kišu prolivamo, zatim zemlju pukotinama rasijecamo i činimo da iz nje žito izrasta i grožđe i povrće, i masline i palme, i bašče guste, i voće i pića, na uživanja vama i stoci vašoj,» ’Abese, 24-32.

Od najboljih dobrih djela na koje podstiče islam i za koje je onom ko ih bude radio obećana velika nagrada je kultiviranje i obrada neobrađene i neiskorištene zemlje. Jer, na taj način povećava se obradiva površina a time se povećavaju i mogućnosti proizvodnje.

Kultiviranju i obradi neobrađene zemlje islamsko pravo posvetilo je jedno cijelo poglavlje pod veoma interesantnim naslovom «Ihjaul-mevat» ili «Ihjaul erdil-mejjiti», što bi, u prijevodu značilo: «Oživljavanje zamrle zemlje».

Allahov poslanik, s.a.v.s., o tom problemu rekao je: «Ko oživi zamrlu zemlju ona pripada njemu i svako stvorenje koje pojede bilo koji plod s te oživljene zemlje računat će mu se kao sadaka.»9

Poznato je da je politika Poslanika, s.a.v.s., kao i pravednih halifa poslije njega bila - dodjela dijela neobrađene zemlje ljudima koji su izvršili posebne zadatke za islamsku državu. To im je, s jedne strane, bila nagrada, a s druge strane, to je bila motivacija za oživljavanje i obrađivanje neobrađene zemlje.

Međutim, halifa je imao pravo da oduzme zemlju onome kome bi bila dodijeljena ta zemlja, a on je potom zapustio. Ta zemlja dodjeljivana je potom onome ko će je sijati i obrađivati.

Prenose Ebu Ubejd i drugi od Bilala b. Harisa el-Mizenija da je Bilalu Poslanik, s.a.v.s., dodijelio dio neobrađene zemlje u Medini. Kada je Omer preuzeo hilafet rekao je Bilalu: «Allahov poslanik, s.a.v.s., ti nije dodijelio tu zemlju da imaš monopol nad njom. Dao ti ju je samo zbog toga da je obrađuješ. Zato, od nje uzmi koliko možeš obrađivati a ostatak vrati.»10

Abdullah b. Omer je rekao: «Omer b. Hattab držao je hutbu na ovom minberu i između ostalog rekao: «Ko oživi neku zapuštenu zemlju ona pripada njemu.» Rekao je to zato što su neki ljudi prisvajali zemlju koju nisu obrađivali.11

Umjesto zaključka
Ovo nekoliko primjera dovoljno je da se shvati koliko islam podstiče svoje sljedbenike na očuvanje, zaštitu i ulaganje u prirodne resurse. Njihovo zanemarivanje, zagađivanje, uništavanje, upropaštavanje i nenamjensko korištenje bez obzira o kome je riječ, smatra se neredom i nasiljem na zemlji. Sve to islam je najstrožije zabranio jer se takvim postupcima ne zahvaljuje Allahu, dž.š., na Njegovim blagodatima a njihovo korištenje tj. nekorištenje, u suprotnosti je s islamskim propisima. Tako se čini nepravda ostalim stvorenjima i direktno suprotstavlja Allahovoj, dž.š, volji i mudrosti. Svaki postupak s kojim se direktno ili indirektno dolazi u kontradiktornost i sukob s Allahovom, dž.š, intencijom i mudrosti u nekom djelu, postupku ili normi je šerijatski nelegalan i zabranjen, kako je to jasno istakao imam Šatibi u kapitalnom djelu «El-Muvafekat», poglavlje o šerijatskim intencijama.

___________________________________________________

ISLAM JE ZABRANIO NERED I NASILJE, ALI ČOVJEK NIKAKO DA SE OPAMETI !

priredio: dr. Sulejman Topoljak

Allah, dž.š, apsolutno je pravedan. Sve što radi, određuje i sve što se dešava u kosmosu i što će se dešavati na onom svijetu odvijat će se u svjetlu Njegove pravde. Pitanje vjerovanja u kada i kader treba također shvatiti u okrilju ovog božanskog atributa. Nije to samo činjenica ili konstatacija koju treba istaknuti, nego je to dio vjerovanja bez kojeg iman jednog muslimana neće biti upotpunjen i primljen.

Allahova pravda i volja htjela je da ovu našu planetu uredi potpuno savršenim, stalnim i preciznim zakonima koji, ako se ne budu remetili, garantuju red, mir i stabilnost svim stvorenjima. U tome se ogleda apsolutna Allahova, dž.š, pravda. On je stvorenjima kojima je određeno da žive na Zemlji učinio Zemlju pogodnom za normalan život, dao im sve potrebne mogućnosti i pomagala, olakšavajući im da se snađu i opstanu u toj novoj sredini. Svoje najodabranije biće odlikovao je posebnim odlikama koje proističu iz višeg svijeta i omogućio mu da sva ostala stvorenja pokori i stavi sebi u službu.

Znajući da su ti božanski darovi izazovni i da će šejtan preko njih lahko nagovoriti lahkomislenog čovjeka da zaboravi svoje mjesto i zadaću koja mu je namijenjena u kosmosu. Allah, dž.š, je, iz svoje prevelike milosti, obećao čovjeku, i obećanje izvršio, da ga neće ostaviti samog, zbunjenog i prepuštenog neprijatelju šejtanu. Obećao je da će mu slati na Zemlju uputu i strogo zacrtao da se te upute mora čvrsto pridržavati ako želi sebi i onima s kojima živi: mir, normalan život i spas ovoga i budućeg svijeta. «Izlazite iz njega svi» reče On, «jedni drugima ćete neprijatelji biti!» Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti.

A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepa proživjeti,» Taha, 123-124.

Međutim, i pored tako jasne i nedvosmislene poruke, suvremeni čovjek ne samo da je zaboravio Onog ko ga je stvorio već Ga je zanijekao i na Njegovo mjesto stavio sebe ili, tačnije rečeno, darove kojim ga je Allah, dž.š, obdario i počeo njih obožavati. Stavljanje nečega na mjesto koje mu ne odgovara i ne pripada nepravda je i nasilje i ono što je protiv pravde, a sve što je postavljeno na nepravdi i nasilju ili sve što proistekne iz nepravde i nasilja je nepravda i nasilje.

Kada se sve to ima na umu onda je jasno zbog čega su na Zemlji, koju je Allah, dž.š, prvobitno uredio Svojim zakonima, nastali nered, anarhija, tjeskoba, nepravda i nesreća. Suvremeni čovjek je umiješao svoje prste u sve svetinje koje nije smio dirati već samo vjerovati, poštivati i primjenjivati.

Kolika je opasnost dirati u Allahove, dž.š, zakone kojim je uredio našu planetu vidi se i iz mnogobrojnih kur'anskih ajeta koji nam jasno, strogo i nedvosmisleno zabranjuju da nered činimo na Zemlji.

Uzvišeni je rekao: «I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen,» El-Ea'raf, 56.

Kada je Allah, dž.š, dao sinovima Israilovim da u pustinji provrije dvanaest izvora slatke vode, rekao im je: «Jedite i pijte Allahove darove, i ne činite zlo po Zemlji nered praveći,» El-Bekare, 60.

Šu’ajb je rekao svom narodu: «Zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je već na njoj uspostavljen red. To je bolje za vas ako vjerujete,» El-Ea'raf, 85.

A prije toga Salih, a.s., savjetovao je svoj narod govoreći mu: «I sjetite se da ste Njegovom voljom postali nasljednici Ada i da vas je On na Zemlji nastanio: u ravnicama njezinim palate gradite, a u brdima kuće klešete. I neka su vam uvijek na umu Allahove blagodati, i ne činite zlo po Zemlji nered praveći!» El-’Araf, 74.

Dvije dimenzije nereda na Zemlji

Dvije su dimenzije nereda na Zemlji. Materijalna dimenzija feseda (nereda) ogleda se u remećenju reda uspostavljenog na Zemlji, u zagađivanju flore i faune, u uništavanju života na njoj, u upropaštavanju njenih blagodati, pasivno ili aktivno, i u svemu onome što ugrožava normalan i zdrav život na Zemlji.

Nematerijalna dimenzija fesada (nereda) na Zemlji ogleda se u širenju, propagiranju i podržavanju nepravde i nasilja, bez obzira nad kim se ono vršilo, u širenju laži i obmana, u potpomaganju i jačanju svih vrsta zala, u zagađivanju ljudskih duša, srca i savjesti, kao i u zabluđivanju najvećeg ljudskog dara kojim je odlikovan a to je racio (ljudski um).

Obje spomenute vrste nereda Allah, dž.š, prezire i ne voli one koji ih čine i šire na Zemlji. Zbog toga se u Kur'anu na mnogo mjesta ponavljaju iskazi «Allah ne voli nered», «Allah ne voli one koji prave nered.»

Allah, dž.š, osudio je židove zbog ovih osobine i rekao: «Oni nastoje da na Zemlji nered naprave, a Allah ne voli one koji nered prave,» El-Maide, 64.

Islam u svojim osnovnim izvorima mnogo prostora posvećuje šerijatskim normama koje traže od muslimana da poštuju, čuvaju, pravilno koriste, upotrebljavaju i budu zahvalni Allahu, dž.š, na prirodnim resursima i blagodatima koje im je podario. Sve to su Allahove, dž.š, blagodati koje je On dao svojim stvorenjima. Dužnost je onda da Mu ta stvorenja budu zahvalna na tome. Allahu, dž.š, ćemo se zahvaliti na tim nimetima ako ih budemo čuvali od neplanskog iskorištavanja, upropaštavanja, zagađivanja itd. jer se svi ti postupci u islamu smatraju jednom vrstom nereda na Zemlji a nered je kategorički zabranjen u Allahovom, dž.š, zakonu.

Mi, Bošnjaci, jučer smo bili gladni i istinski smo, na svojoj koži, mogli osjetiti šta znače blagodati opskrbe, toplog doma i sigurnosti. Međutim, moramo priznati da smo to prebrzo zaboravili. Dokaz za to je što po kontejnerima možemo naći mnogo zdrave i upotrebljive hrane, počevši od hljeba pa do najukusnijih jela. Dokaz je i to što se Bošnjaci danas nadmeću ko će više ukrasti i posjeći šume, a muslimani iz islamskih zemalja, ko će izvesti više nafte na svjetsko tržište. Kao da su to neprisušni izvori energije i kao da će poslije njih nastupiti Sudnji dan pa se boje da te Allahove, dž.š, blagodati ne ostanu badava, neiskorištene.

Islam i očuvanje prirodnih resursa

Nebriga prema prirodnim resursima, njihovo nepravilno korištenje ili nekorištenje, takođe spada u fesad. Sljedećih osam tačaka sažeto govore o tome.

1. Stavljanje izvan upotrebe i funkcije nekih poljoprivrednih i životinjskih resursa islam smatra idolopokloničkom praksom.

Kur'an je osudio vrstu nereda koja je bila raširena kod arapskih idolopklonika koji prije islama nisu koristili neke poljoprivredne i životinjske resurse zbog mušričkih uvjerenja i laži o kojima Allah, dž.š, nikakvih dokaza nije objavio. U suri El-En’am Allah, dž.š., o tome je rekao: «Oni govore: «Ova i ova stoka i ti i ti zemaljski plodovi su zabranjeni, smiju ih jesti samo oni kojima mi dozvolimo», tvrde oni, «a i ove i ove kamile je zabranjeno jahati.» Ima stoke prilikom čijeg klanja ne spominju Allahovo ime, izmišljajući o Njemu laži. A On će ih sigurno zbog onoga što izmišljaju kazniti,» (El-En’am, 138).

U suri Junus Allah, dž.š, ih o tome provokativno pita i kaže: «Reci: «Kažite vi meni zašto jednu hranu koju vam Allah daje smatrate zabranjenom, a drugu dopuštenom?» Recite: Da li vam je presuđivanje o tome Allah prepustio ili o Allahu laži iznosite?» (Junus, 59). 

2. Žestoka prijetnja za bespotrebno ubijanje vrapca


U Poslanikovu sunnetu ćemo naći različite metode, motivirajuće i zastrašujuće, kojim se naređuje očuvanje i zaštita prirodnih resursa i Allahovih, dž.š, blagodati datih ljudima. Ovdje ćemo navesti dva hadisa koji potvrđuju spomenutu konstataciju.

Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao je: «Ko ubije bespotrebno jednog vrapca, on će se na Sudnjem danu požaliti Allahu govoreći: Bože, ovaj me je ubio bespotrebno a nije me ubio radi neke koristi.»1

«Svaki musliman koji ubije bespravno vrapca ili nešto veće od njega, Allah će ga za to sigurno pitati.»

Rečeno je: «Allahov poslaniče, kad se smatra njegovo ubistvo legalnim? Rekao je: Kad ga zakolješ i pojedeš a ne da mu odrubiš glavu i baciš ga.»2

Dva spomenuta hadisa upućuju na nužnost poštivanja svakog živog bića i zabranu njihova bespotrebnog ubijanja i uništavanja, kao i nužnost očuvanja prirodnih resursa i zabranu njihova bespotrebna i nesvrsishodna trošenja tj. bez ikakve ekonomske svrhe i koristi.

Oni, također, indirektno zabranjuju uništavanje prirode i njene flore i faune koja je danas uveliko ugrožena tehnološkim napretkom i razvojem.

3. Onaj ko bude bespotrebno sijekao lotosovo drvo ići će u vatru džehennemsku.

To potvrđuje sljedeći hadis: «Ko posiječe lotosovo drvo, Allah će mu staviti izravno glavu u vatru džehennemsku.»3

Komentarišući ovaj hadis Ebu Davud je rekao: «To znači da ko i u pustinji posiječe lotosovo drvo pod kojim se odmaraju putnici i planduje stoka bespotrebno i nasilnički, bez ikakvog prava, Allah će takvom glavu izravno staviti u džehennemsku vatru.»4

Hadis upozorava na obaveznost čuvanja drveća, šuma i voćnjaka radi njihove velike koristi. Zato islam strogo zabranjuje neplansku sječu šuma i drveća. Islam to dozvoljava samo po potrebi i planski, uz uslov da se za svako posječeno drvo ili voćku zasadi drugo drvo i voćka koja će u skoroj budućnosti nadomjestiti ono što je posječeno i uništeno.

4. Obaveznost čuvanja životinja od zaraznih bolesti.


Poslanik je u jednom od brojnih hadisa uputio sljedeći savjet stočarima: «Nikako ne miješajte zdravu stoku s bolesnom.»5

To znači da je onome ko posjeduje bolesnu stoku dužnost liječiti je ili, još bolje, zaštiti je od zaraznih i ostalih bolesti. Jer, riječ je o živom biću, s jedne, i što je to imatek koji smo obavezni čuvati, njegovati i brinuti o njegovom uvećanju, s druge strane. To se ne može postići bez dobro razvijene i opremljene veterinarske službe. U islamskom pravu poznato je pravilo da sve bez čega se vadžib ne može realizovati postaje vadžibom. Prema tome, proučavanje stočnih bolesti i uspostava svih institucija koje su neophodne za to ima status vadžiba u islamu.

5. Pri klanju treba paziti da se ne zakolje životinja koja se muze.

Od fascinirajućih hadisa koji podstiču na čuvanje prirodnih resursa je i hadis u kom Allahov poslanik, s.a.v.s., upozorava svog domaćina, koji je htio da ga ugosti, da ne kolje ovcu koja se muze. Poslanik, s.a.v.s., ga upozorava i kaže: «Pazi da ne zakolješ ovcu koja se muze.»6

To mu je rekao kada je čovjek uzeo nož i poveo ovcu da je zakolje.

Iz hadisa se razumije da je Poslanik, s.a.v.s., zabranio svom domaćinu da zakolje ovcu koja daje mlijeko i koristi mu, jer bi njenim klanjem domaćin izgubio njeno mlijeko i nanio štetu sebi i zajednici, što nije slučaj s ovcom koja nema takve osobine.

Možda će neko reći da jedna ovca ne znači ništa za ogromne potencijale i resurse jednog društva i ummeta.

Međutim, Poslanik, s.a.v.s., nastoji da odgoji svoj ummet sukladno određenim etičkim vrijednostima i kodeksu ponašanja koji vredi za sve članove njegova ummeta, jer ukoliko se ummet pridržava tih načela, prihodi će biti ogromni za one koji to razumiju.

6. Poslanik, s.a.v.s., naređuje da se iskoristi čak i koža uginule ovce.


Kada je jednom prilikom Poslanik, s.a.v.s., vidio uginulu ovcu, upitao je ashabe: «čija je ovo ovca?» Odgovorili su: «Oslobođene robinje, majke pravovjernih, Mejmune.» Rekao je: «Zašto niste iskoristili njenu kožu?» Rekli su: «Ovca je uginula?!» Rekao je: «Zabranjeno je samo jesti njeno meso.»7

Vidimo ovdje da ih Poslanik, s.a.v.s, upozorava na korištenje kože, čak i od uginule životinje, da se uštavi i na taj način očisti i iskoristi.

7. Poslanik, s.a.v.s., upozorava da se ni jedan zalogaj koji spadne sa sofre ne ostavlja šejtanu.

U jednom hadisu Poslanik, s.a.v.s., je rekao: «Kada nekom od vas ispadne zalogaj neka ga uzme, neka ukloni s njega neugodnosti potom neka ga pojede i ne ostavlja šejtanu.»8

Enes je rekao: «Naređeno nam je da posude u kojim je bila hrana oližemo ili otaremo kako u njima ne bi ostali ostaci hrane.»

Takav je slučaj i sa zalogajem koji ispadne i ostane zanemaren pa od njega niko nema koristi jer završi u kontejneru. Poslanik, s.a.v.s., rekao je da je takva hrana ostavljena šejtanu, kao i sve ostalo što se upropasti i ne iskoristi za neki hajr.

A trebalo je samo malo truda da se sve to iskoristi. Da je ta hrana očišćena i uklonjena prašina s nje, mogla se iskoristiti. To su, u isto vrijeme, veličanstvene moralne i ekonomske upute.

Koliko li su današnji muslimani daleko od njih? Danas ćemo kod muslimana u raznim krajevima svijeta, a naročito u onim bogatim naftom naći prepune kontejnere hrane: mesa, riže, hljeba i itd. Na drugoj strani pak njihova siromašna braća sanjaju o takvoj hrani i umiru od gladi.

Ove poslaničke upute ne bi trebalo zanemariti ni sa moralne ni sa ekonomske strane. Ako bi bile primijenjene na nivou cijelog ummeta, ummet bi uštedio milione pa čak i milijarde dolara.

8. Kultiviranje zapuštene i neobrađene zemlje

Od svih prirodnih resursa islam je najviše pažnje posvetio obradivoj zemlji koja je izvor ljudske hrane i opskrbe. Uzvišeni je rekao: «Neka čovjek pogleda u hranu svoju; Mi obilnu kišu prolivamo, zatim zemlju pukotinama rasijecamo i činimo da iz nje žito izrasta i grožđe i povrće, i masline i palme, i bašče guste, i voće i pića, na uživanja vama i stoci vašoj,» ’Abese, 24-32.

Od najboljih dobrih djela na koje podstiče islam i za koje je onom ko ih bude radio obećana velika nagrada je kultiviranje i obrada neobrađene i neiskorištene zemlje. Jer, na taj način povećava se obradiva površina a time se povećavaju i mogućnosti proizvodnje.

Kultiviranju i obradi neobrađene zemlje islamsko pravo posvetilo je jedno cijelo poglavlje pod veoma interesantnim naslovom «Ihjaul-mevat» ili «Ihjaul erdil-mejjiti», što bi, u prijevodu značilo: «Oživljavanje zamrle zemlje».

Allahov poslanik, s.a.v.s., o tom problemu rekao je: «Ko oživi zamrlu zemlju ona pripada njemu i svako stvorenje koje pojede bilo koji plod s te oživljene zemlje računat će mu se kao sadaka.»9

Poznato je da je politika Poslanika, s.a.v.s., kao i pravednih halifa poslije njega bila - dodjela dijela neobrađene zemlje ljudima koji su izvršili posebne zadatke za islamsku državu. To im je, s jedne strane, bila nagrada, a s druge strane, to je bila motivacija za oživljavanje i obrađivanje neobrađene zemlje.

Međutim, halifa je imao pravo da oduzme zemlju onome kome bi bila dodijeljena ta zemlja, a on je potom zapustio. Ta zemlja dodjeljivana je potom onome ko će je sijati i obrađivati.

Prenose Ebu Ubejd i drugi od Bilala b. Harisa el-Mizenija da je Bilalu Poslanik, s.a.v.s., dodijelio dio neobrađene zemlje u Medini. Kada je Omer preuzeo hilafet rekao je Bilalu: «Allahov poslanik, s.a.v.s., ti nije dodijelio tu zemlju da imaš monopol nad njom. Dao ti ju je samo zbog toga da je obrađuješ. Zato, od nje uzmi koliko možeš obrađivati a ostatak vrati.»10

Abdullah b. Omer je rekao: «Omer b. Hattab držao je hutbu na ovom minberu i između ostalog rekao: «Ko oživi neku zapuštenu zemlju ona pripada njemu.» Rekao je to zato što su neki ljudi prisvajali zemlju koju nisu obrađivali.11

Umjesto zaključka
Ovo nekoliko primjera dovoljno je da se shvati koliko islam podstiče svoje sljedbenike na očuvanje, zaštitu i ulaganje u prirodne resurse. Njihovo zanemarivanje, zagađivanje, uništavanje, upropaštavanje i nenamjensko korištenje bez obzira o kome je riječ, smatra se neredom i nasiljem na zemlji. Sve to islam je najstrožije zabranio jer se takvim postupcima ne zahvaljuje Allahu, dž.š., na Njegovim blagodatima a njihovo korištenje tj. nekorištenje, u suprotnosti je s islamskim propisima. Tako se čini nepravda ostalim stvorenjima i direktno suprotstavlja Allahovoj, dž.š, volji i mudrosti. Svaki postupak s kojim se direktno ili indirektno dolazi u kontradiktornost i sukob s Allahovom, dž.š, intencijom i mudrosti u nekom djelu, postupku ili normi je šerijatski nelegalan i zabranjen, kako je to jasno istakao imam Šatibi u kapitalnom djelu «El-Muvafekat», poglavlje o šerijatskim intencijama.

___________________________________________________

Dizanje ruku u namazu i tehijjetul mesdžid ?

Pitanje br. 9
 
Esselamu alejkum braćo u islamu. Zanima me oko ove nove pojave obavljanja namaza konkretno oko dizanje ruku, zikr iza farz namaza, i kad čovjek uđe u džamiju, je li mora klanjati dva rekata ili može da sjedne dok iščekuje vrijeme namaza? Allah vas nagradio.
 
 Odgovor br. 9
 
Vezano za dizanje ruku u namazu – potvrđeno je u četiri položaja u namazu: 1. Tekbiratul ihram – tekbir stupanja u namaz, i ovo nije sporno. 2. i  3. dizanje ruku prije ruku'a i kada se uspravljaš sa ruku'a. Ovu predaju prenose 22. ashaba da je na ovaj način klanjao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, a to bilježe Buharija, Muslim i Bejheki, također bilježi ga Ebu Davud, Ahmed i Tirmizi koji kaže da je sahih. A što se tiče zikra iza farza svi dokazi ukazuju da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem zikrio poslije farza, a ne poslije sunneta, a onaj ko ima nešto suprotno tome neka donese dokaz. Što se tiče dva rekata ulaska u mesdžid poznat je po nazivu tehijjetul mesdžid – bilježe ga Buhari i Muslim od Ebu Katade radijallahu anhu da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: ''Ako neko od vas ulazi u mesdžid neka ne sjeda dok ne klanja dva rekata!'' A od Džabira radijallahu anhu se prenosi da je rekao: ''Kad je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem držao hutbu ušao je jedan čovjek, pa mu je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Da li si klanjao?"  Reče: "Nisam."  Pa mu reče Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: "Ustani i klanjaj!" A u drugoj predaji Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: ''Ako neko od vas dođe na džumu namaz dok imam drži hutbu, neka klanja dva rekata, ali neka ih skrati.'' Prvu predaju bilježi Buharija, drugu Muslim.

Šejh Imad el-Misri

Dizanje ruku u namazu i tehijjetul mesdžid ?

Pitanje br. 9
 
Esselamu alejkum braćo u islamu. Zanima me oko ove nove pojave obavljanja namaza konkretno oko dizanje ruku, zikr iza farz namaza, i kad čovjek uđe u džamiju, je li mora klanjati dva rekata ili može da sjedne dok iščekuje vrijeme namaza? Allah vas nagradio.
 
 Odgovor br. 9
 
Vezano za dizanje ruku u namazu – potvrđeno je u četiri položaja u namazu: 1. Tekbiratul ihram – tekbir stupanja u namaz, i ovo nije sporno. 2. i  3. dizanje ruku prije ruku'a i kada se uspravljaš sa ruku'a. Ovu predaju prenose 22. ashaba da je na ovaj način klanjao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, a to bilježe Buharija, Muslim i Bejheki, također bilježi ga Ebu Davud, Ahmed i Tirmizi koji kaže da je sahih. A što se tiče zikra iza farza svi dokazi ukazuju da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem zikrio poslije farza, a ne poslije sunneta, a onaj ko ima nešto suprotno tome neka donese dokaz. Što se tiče dva rekata ulaska u mesdžid poznat je po nazivu tehijjetul mesdžid – bilježe ga Buhari i Muslim od Ebu Katade radijallahu anhu da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: ''Ako neko od vas ulazi u mesdžid neka ne sjeda dok ne klanja dva rekata!'' A od Džabira radijallahu anhu se prenosi da je rekao: ''Kad je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem držao hutbu ušao je jedan čovjek, pa mu je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Da li si klanjao?"  Reče: "Nisam."  Pa mu reče Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: "Ustani i klanjaj!" A u drugoj predaji Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: ''Ako neko od vas dođe na džumu namaz dok imam drži hutbu, neka klanja dva rekata, ali neka ih skrati.'' Prvu predaju bilježi Buharija, drugu Muslim.

Šejh Imad el-Misri

Granice u intimnom odnosu sa suprugom

Pitanje br. 1
 
Selam alejkum! Imam par pitanja koja su možda malo smiješna, ali kao novooženjen moram da dobijem odgovor na njih, pa ako neko misli da mi može dati konkretan odgovor molim ga da mi i odgovori. Interesuju me granice u intimnom odnosu sa suprugom. Šta je OK, a šta ne smije da se radi. Kao što sam rekao trebaju mi konkretni odgovori i molim vas da ne omalovažavate ovo pitanje. Znam da su pitanja o intimnim odnosima TABU tema među muslimanima, ali vi koji ste bili ili ste u sličnoj situaciji ćete me razumjeti. Mahsus selam od Bilala.
 
 Odgovor br. 1
 
Allah te nagradio brate Bilale za tvoju pažnju, naročito što se ne ustručavaš da pitaš za ovu temu o kojoj se mnogi ljudi danas stide razgovarati, a koje čovjek ne zna. Tako je rekla Aiša radijallahu anha: ''Divan je primjer žena ensarijki, njihov stid ih ne sprječava da pitaju i uče vjeru.'' Bilježi Buhari u poglavlju o ilmu. Što se tiče tvog pitanja kaže Allah subhanehu ve te'ala u 223. ajetu sure Bekare: ''Žene vaše su njive vaše, i vi njivama svojim prilazite kako hoćete, a pripremite što i za duše svoje. I bojte se Allaha i znajte da ćete pred Njega stati. A ti obraduj prave vjernike!'' Kaže Ibn Abbas radijallahu anhuma: ''To znači kako vi hoćete: sprijeda ili straga, ali u jedan otvor (samo ispred).'' A svakako ne smije (strogo zabranjeno) u analni otvor (duburu). Za ovo ima puno dokaza: od njih bilježi imam Ahmed od Huzejma el Hatemija radijallahu anhu da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: ''Stidite se, zaista, Allah subhanehu ve te'ala se ne stidi od istine, nemojte imati snošaj sa ženom u duburu (analni otvor).'' Bilježi Tirmizi od Ibn Abbasa radijallahu anhuma da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: ''Allah ne gleda u čovjeka koji ima odnos sa čovjekom ili sa ženom s kojom ima odnos u stražnjicu.''

Šejh Imad el-Misri
 

Granice u intimnom odnosu sa suprugom

Pitanje br. 1
 
Selam alejkum! Imam par pitanja koja su možda malo smiješna, ali kao novooženjen moram da dobijem odgovor na njih, pa ako neko misli da mi može dati konkretan odgovor molim ga da mi i odgovori. Interesuju me granice u intimnom odnosu sa suprugom. Šta je OK, a šta ne smije da se radi. Kao što sam rekao trebaju mi konkretni odgovori i molim vas da ne omalovažavate ovo pitanje. Znam da su pitanja o intimnim odnosima TABU tema među muslimanima, ali vi koji ste bili ili ste u sličnoj situaciji ćete me razumjeti. Mahsus selam od Bilala.
 
 Odgovor br. 1
 
Allah te nagradio brate Bilale za tvoju pažnju, naročito što se ne ustručavaš da pitaš za ovu temu o kojoj se mnogi ljudi danas stide razgovarati, a koje čovjek ne zna. Tako je rekla Aiša radijallahu anha: ''Divan je primjer žena ensarijki, njihov stid ih ne sprječava da pitaju i uče vjeru.'' Bilježi Buhari u poglavlju o ilmu. Što se tiče tvog pitanja kaže Allah subhanehu ve te'ala u 223. ajetu sure Bekare: ''Žene vaše su njive vaše, i vi njivama svojim prilazite kako hoćete, a pripremite što i za duše svoje. I bojte se Allaha i znajte da ćete pred Njega stati. A ti obraduj prave vjernike!'' Kaže Ibn Abbas radijallahu anhuma: ''To znači kako vi hoćete: sprijeda ili straga, ali u jedan otvor (samo ispred).'' A svakako ne smije (strogo zabranjeno) u analni otvor (duburu). Za ovo ima puno dokaza: od njih bilježi imam Ahmed od Huzejma el Hatemija radijallahu anhu da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: ''Stidite se, zaista, Allah subhanehu ve te'ala se ne stidi od istine, nemojte imati snošaj sa ženom u duburu (analni otvor).'' Bilježi Tirmizi od Ibn Abbasa radijallahu anhuma da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: ''Allah ne gleda u čovjeka koji ima odnos sa čovjekom ili sa ženom s kojom ima odnos u stražnjicu.''

Šejh Imad el-Misri
 

Učenje Jasina za i uzimanje para ?

Pitanje br. 114
 
Ako te neko pita da proučiš Jasin za umrlu mu rodbinu i ako ti daje pare za to, da li je grijeh te pare uzeti?
 
 Odgovor br. 114
 
Nije dozvoljeno učiti Kur'an za pare, bez razilaženja među islamskim učenjacima. Rekao je Ibn Ebil-Izz el-hanefi u "Komentaru Tahavijine poslanice o akidi": "Niko od prvih generacija nije plaćao učenje Kur'ana, niti je takvo nešto odobrio ili naredio. Nema razilaženja među islamskim učenjacima, oko zabrane učenja Kur'ana za pare." (Pogledaj: "Teshilu fehmi šerhi-t-tahavijje", 519). Prenosi Tirmizi od Imrana ibn Husejna da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Onaj ko bude učio Kur'an neka traži od Allaha, dželle šenuhu, njime. Bit će u mom ummetu ljudi koji će učiti Kur'an i tražiti od ljudi da im daju nadoknadu za to". Prenose Ahmed, Taberani, Bejheki od Abdurahmana ibn Šibla da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Učite Kur'an i radite po njemu. Ne budite nemarni prema njemu i ne pretjerujte. Ne stičite i ne zgrćite imetak putem njega." (Šejh El-Albani je ocijenio ove hadise vjerodostojnim u "Sahihu-l-džamiu-s-sagiru ve zijadetihi", 1/258 str., hadisi: 1168, 1169). Zabrana je općeg karaktera i podjednako obuhvata učenje uz traženje nadoknade i dobrovoljno davanje od tražioca usluge. Allah najbolje zna.

Dipl. isl. pravnik - Semir Imamović

Učenje Jasina za i uzimanje para ?

Pitanje br. 114
 
Ako te neko pita da proučiš Jasin za umrlu mu rodbinu i ako ti daje pare za to, da li je grijeh te pare uzeti?
 
 Odgovor br. 114
 
Nije dozvoljeno učiti Kur'an za pare, bez razilaženja među islamskim učenjacima. Rekao je Ibn Ebil-Izz el-hanefi u "Komentaru Tahavijine poslanice o akidi": "Niko od prvih generacija nije plaćao učenje Kur'ana, niti je takvo nešto odobrio ili naredio. Nema razilaženja među islamskim učenjacima, oko zabrane učenja Kur'ana za pare." (Pogledaj: "Teshilu fehmi šerhi-t-tahavijje", 519). Prenosi Tirmizi od Imrana ibn Husejna da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Onaj ko bude učio Kur'an neka traži od Allaha, dželle šenuhu, njime. Bit će u mom ummetu ljudi koji će učiti Kur'an i tražiti od ljudi da im daju nadoknadu za to". Prenose Ahmed, Taberani, Bejheki od Abdurahmana ibn Šibla da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Učite Kur'an i radite po njemu. Ne budite nemarni prema njemu i ne pretjerujte. Ne stičite i ne zgrćite imetak putem njega." (Šejh El-Albani je ocijenio ove hadise vjerodostojnim u "Sahihu-l-džamiu-s-sagiru ve zijadetihi", 1/258 str., hadisi: 1168, 1169). Zabrana je općeg karaktera i podjednako obuhvata učenje uz traženje nadoknade i dobrovoljno davanje od tražioca usluge. Allah najbolje zna.

Dipl. isl. pravnik - Semir Imamović

Klanjanje na poslu samo farz podne namaza ?

Pitanje br. 76
 
Es-selamu alejkum. Da li je bolje da klanjam na poslu u pravo vrijeme samo farz ili je bolje da kući na isteku vremena namaza klanjam i sunnete ?
 
 Odgovor br. 76
 
Poštovani brate u vjeri, dužan si (bolje ti je, naravno) klanjati farzove u njihovo vrijeme na poslu, nego ih odgađati dok dođeš kući radi sunneta i time izađe njihovo vrijeme, a sunnete možeš ostaviti potpuno, a možeš ih klanjati kada dođeš kući – ako hoćeš – jer je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem klanjao podnevske sunnete iza ikindije, kada ga je spriječila neka delegacija da ih obavi uz podnevski farz. Ako ih ne klanjaš nisi kriv, jer su samo sunneti kojima je prošlo vrijeme. Nikako ne smiješ ostavljati farz radi toga da bi klanjao kasnije sve i sunnete i farze.

Abdulmelik Bašić - Apsolvent isl. fakulteta u Arapskim Emiratima

Klanjanje na poslu samo farz podne namaza ?

Pitanje br. 76
 
Es-selamu alejkum. Da li je bolje da klanjam na poslu u pravo vrijeme samo farz ili je bolje da kući na isteku vremena namaza klanjam i sunnete ?
 
 Odgovor br. 76
 
Poštovani brate u vjeri, dužan si (bolje ti je, naravno) klanjati farzove u njihovo vrijeme na poslu, nego ih odgađati dok dođeš kući radi sunneta i time izađe njihovo vrijeme, a sunnete možeš ostaviti potpuno, a možeš ih klanjati kada dođeš kući – ako hoćeš – jer je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem klanjao podnevske sunnete iza ikindije, kada ga je spriječila neka delegacija da ih obavi uz podnevski farz. Ako ih ne klanjaš nisi kriv, jer su samo sunneti kojima je prošlo vrijeme. Nikako ne smiješ ostavljati farz radi toga da bi klanjao kasnije sve i sunnete i farze.

Abdulmelik Bašić - Apsolvent isl. fakulteta u Arapskim Emiratima

Uzimanje procenta sa satnice radnika ?

Pitanje br. 34
 
Da li je dozvoljeno uzimanje određenog procenta sa satnice radnika od strane preuzimača posla?
 
 Odgovor br. 34
 
Ako preuzimač posla, pri samom sklapanju ugovora sa radnicima, obznani radnicima da će uzimati jedan dio njihove zarade (npr. za svaki sat 2 KM) i oni na to pristanu, on time ne čini nikakav šerijatski prijestup i obadvije strane su se dužne držati dogovorenog, na osnovu riječi Poslanika sallallahu alejhi ve selleme: "Muslimani se pridržavaju uvjeta (šartova) koje jedni drugima postave, osim onih uvjeta koji dozvoljavaju ono što je Allah zabranio i zabranjuju ono što je Allah dozvolio."

Dipl. isl. pravnik - Semir Imamović

Uzimanje procenta sa satnice radnika ?

Pitanje br. 34
 
Da li je dozvoljeno uzimanje određenog procenta sa satnice radnika od strane preuzimača posla?
 
 Odgovor br. 34
 
Ako preuzimač posla, pri samom sklapanju ugovora sa radnicima, obznani radnicima da će uzimati jedan dio njihove zarade (npr. za svaki sat 2 KM) i oni na to pristanu, on time ne čini nikakav šerijatski prijestup i obadvije strane su se dužne držati dogovorenog, na osnovu riječi Poslanika sallallahu alejhi ve selleme: "Muslimani se pridržavaju uvjeta (šartova) koje jedni drugima postave, osim onih uvjeta koji dozvoljavaju ono što je Allah zabranio i zabranjuju ono što je Allah dozvolio."

Dipl. isl. pravnik - Semir Imamović