utorak, 15. siječnja 2013.

I'TIKAF

Jezičko značenje
 
I'tikaf u arapskom jeziku znači: posvetiti se nečemu i to kontinuirano raditi, tj. ne napuštati i ne razdvajati se od toga. (Muhtaru-s-sihah, 395; Mu'džemu-l-vesit, 619).

Šeriatsko značenje
 
Što se tiče i'tikafa u šeriatu on ima drugo značenje, s tim da je zadržao svoje jezičko značenje. Učenjaci četiri mezheba su dali različite definicije i'tikafa. Ja sam odabrao onu najlakšu i najkraću, jer nju neki spominju kao potpunu definiciju, a oni koji navode duže definicije spominju je kao dio te definicije. Ona glasi: I'tikaf je stalno boravljenje u mesdžidu, određen vremenski period, radi činjenja ibadeta Allahu, dželle še'nuhu.

Propisanost i'tkafa
 
I'tikaf je propisan Kur'anom, sunnetom Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, i koncenzusom islamskih učenjaka.

1. Propisanost Kur'anom: Allah, dželle še'nuhu u Kur'anu kaže: "Sa ženama ne smjete općiti dok ste u i'tikafu u džamijama." (El-Bekare, 187)

2. Propisanost sunnetom: To je hadis kojeg prenosi Aiša radijallahu te'ala anha, a u kojem stoji: "Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je činio i'tikaf u zadnjih deset dana ramazana sve dok nije preselio na ahiret, a poslije njega to su činile njegove žene". (El-Buhari, 2026; Muslim 1172).

3. Propisanost koncenzusom: Nije poznato razilaženje po tom pitanju između islamske uleme, kao i da je on Sunnet. (Pogledaj El-Mebsut, 1/3/116; El-Medžmu', 6/323; El-Mugni, 4/455-456; Bidajetu' Mudžtehid, 2/609.)

Vrste i'tkafa
 
Pravnici hanefijskog mezheba i'tikaf dijele na tri vrste: Vadžib, sunne muekkede i mustehab ili sunne gajri muekkede. (Tebjinul-Hakaik, 2/221,222; Bahru-Raik, 2/469, 461; Hašijetu-ibn Abidin, 3/383)

1. Vadžib i'tikaf je zavjetni i'tikaf tj. da se neko zavjetuje da će boraviti u i'tikafu određeno vrijeme. Dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: "Ko se zavjetuje na pokornost Allahu neka to učini". (El-Buhari, 6696)
Također hadis Omera, radijallahu te'ala anh, u kome stoji da rekao Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme: "O Allahov Poslaniče! Ja sam se zavjetovao da ću provesti jednu noć u i'tikafu u mesdžidu i Haramu." "Ispuni svoje obećanje" - reče Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme." (Buhari)

2. I'tikaf koji je sunne muekkede je i'tikaf zadnjih deset dana ramazana. Dokaz da je on sunne muekkede je hadis Aiše, radijallahu te'ala anha: "Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je činio i'tikaf u zadnjih deset dana ramazana." (Hadis je predhodno citiran)

3. Mustehab i'tikaf je i'tikaf koji nije ni vadžib (zavjetni), ni sunne muekkede, to je dobrovoljni i'tikaf za koji se nije zavjetovao, a čini ga van ramazana. Dokaz za to je praksa Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, kada je jedne prilike prekinuo i'tikaf, a i njegove žene koje su bile s njim u i'tikafu, pa je Allahov Poslanik dobrovoljno nadoknadio i'tikaf u ševvalu, a njegove žene to nisu uradile.

U drugim mezhebima nisam naišao na ovakvu podjelu, nego ga oni (i'tikaf) dijele na vadžib i sunnet. Koliko sam ja uspio shvatiti tu se radi u razilaženju u usulu, jer kod hanefija postoji razlika između sunneta i mustehaba, i kod njih, kada kažu, sunnet to znači sunne muekkede. Kod drugih to su sinonimi. Kad kažu sunnet to znači i mustehab, a kad kažu mustehab to znači i sunnet. Tako na osnovu ovog obrazloženja, slobodno možemo reći da i kod ostalih postoji ova podjela, a Allah najbolje zna. To se da zaključiti iz njihovog obrazloženja da ga je dozvoljeno činiti van ramazana.

Sastavni dijelovi i'tikafa (ruknovi i'tikafa): 
 
1. akif ili mu'tekif, to je osoba koja čini i'tikaf,
2. mutekef fihi, mjesto u kome se čini i'tikaf, a to je mesdžid,
3. boravljenje u mesdžidu,
4. činjenje ibadeta.

Ukoliko nedostaje jedan od ovih ruknova i'tikaf je neispravan.

Uvjeti za valjanost i'tikafa
 
Neki od ovih uvjeta tiču se akifa, neki mesdžida, neki boravljenja u mesdžidu, a neki ibadeta kojeg čini akif.

Uvjeti koji se vraćaju na akifa:

1. Islam. Opšte je poznato da Allah, dželle še'nuhu, ne prima djela osim od muslimana. Tako i i'tikaf nije ispravan od bilo kojeg kafira, bilo da je u osnovi kafir kao što su jevreji i kršćani itd. ili od kafira murteda, tj. koji je bio musliman, pa poslije postao kafir ili bolje rečeno odmetnuo se od vjere. (Pogledaj Bedai'u-s-Senaiu, 2/174; El-Medžmu', 6/324)

2. Da je osoba pametna ,tj. da nije luda, jer nijjet lude osobe nije ispravan. Isto tako, i'tikaf nije ispravan osobi koja je u osnovi pametna, normalna, pa joj se na bilo koji način oduzme pamet, bilo da izgubi svijest ili da se napije i sl. (Pogledaj Bedai'u-s-Senaiu, 2/174; El-Medžmu', 6/324) Ispravan je i'tikaf djeteta koje je pametno, tj. koje je već počelo da razlikuje stvari, dok i'tikaf djeteta koje nije počelo razlikovati stvari nije ispravan. (Pogledaj Bedai'u-s-Senaiu, 2/174; El- Medžmu', 6/324)

3. Nijjet. Za ispravnost svakog ibadeta potreban je nijjet. Pošto je i'tikaf ibadet, tako je nijjet jedan od njegovih uvjeta. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: "Zaista se djela vrednuju prema (namjeri) nijjetu, i zaista čovjeku pripada samo ono što nanijeti". (El Buhari, 1). A u suri Bejjine Allah, dželle še'nuhu, kaže: "A naređeno im je da se samo Allahu klanjaju da mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovjedaju". (Prijevod značenja 5.ajeta) Za ispravnost nijjeta se uvjetuje islam i pamet, tj. dva prethodna uvjeta koja smo naveli. Tako u nekoj literaturi stoji da je uvjet za valjanost i'tikafa nijjet, a ne stoji islam i pamet. To je zbog toga što su oni uvjet za nijjet te ih je suvišno spominjati. Predhodno citirani ajet i hadis upućuju na još jedan uvjet za ispravnost nijjeta, a time samog i i'tikafa, ili bilo kojeg drugog ibadeta, a to je iskrenost nijjeta, tj. da bude samo u ime Allaha, dželle še'nuhu. Bude li u nijjetu bilo kakve primjese, nijjet,a time i i'tikaf nije ispravan. Npr. kao da u nijjetu sam sebi kaže: "Odoh u i'tikaf zato što je taj i taj u i'tikafu" - i sl.

- Napomena: Nije dozvoljeno izgovaranje nijjeta jezikom kod bilo kojeg ibadeta, pa tako i kod nijjeta za i'tikaf, jer je to novotarija. Izuzetak je samo hadždž. Prvo to nije radio Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme. Drugo da je to dozvoljeno on bi to uradio radi pojašnjenja dozvoljenosti. Treće da je to obaveza Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme , bi to uradio da upotpuni svoju poslanicu. Četvrto, fikhsko pravilo glasi: "Pojašnjenje za propis ne kasni od momenta u kome je nepotrebno".-Šta hoću reći- pojedinci kažu: "I izgovor jezikom je obaveza", - ovim pravilom pobijamo to mišljenje, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, toliko namaza obavio i to u džematu, zatim toliko abdesta uzeo i da nikada nije zanijetio jezikom. Ashabi koji su učili vjeru od Allahovog Poslanika sve su to pratili kako treba, šta treba, i to nama prenjeli. Niko od njih nije prenio nijjet jezikom. Da je to obaveza onda abdest svih ashaba ne bi bio ispravan, jer nisu nijetili jezikom. Onaj koji tvrdi da je sunnet neka dođe s hadisom kao dokazom za to ili u najmanju ruku s govorom od nekih ashaba, radijallahu te'ala anhum. Onaj koji kaže da je to dozvoljeno tj. da nije novotarija pitamo šta ćemo s pravilom koje glasi: "U ibadetima je sve zabranjeno dok ne dođe dokaz da je dozvoljeno?" Gdje je dokaz za dozvolu? I kako možemo raditi ono što Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, nije radio i tvrditi kako je to lijepo itd. To se njemu objavljuje novi šeriat?! A hadis jasno kaže: "Ko u vjeru uvede nešto što nije od nje, to se odbija". (Mutefekun alejhi)

4. Da osoba nije džunub, jer osobi koja je džunub nije dozvoljeno boraviti u mesdžidu.

5. Da žena nije u hajzu ili nifasu, jer za njih važe isti propisi kao i za ženu koja je džunub. (Pogledaj Bedai'u-s-Senaiu, 2/174; El-Medžmu', 6/324)

6. Za ženu se uvjetuje da traži dozvolu od muža za boravak u i'tikafu. Dokaz za to jeste da su žene Poslanikove, sallallahu alejhi ve selleme, tražile dozvolu od njega za i'tikaf. (El- Buhari, 2033) (Opširnije o ovome pogledaj: Bedai'u-s- Senaiu, 2/174; El-Medžmu', 6/324,325; El-Mugni, 4/485; El- Bahru-r-Raik, 2/473; Šerh Sahih Muslim, 5/8.)

7. Da boravak bude u mesdžidu. Ovaj se uvjet kako vidimo tiče boravka.

8. Što se tiče slobodnog čovjeka, slobodno možemo reći da se ulema složila da mu je i'tikaf ispravan samo u mesdžidu. Dokaz za to su riječi Allaha, dželle še'nuhu: "I nemojte sa ženama općiti, dok boravite u i'tikafu, u džamijama." (Prijevod značenja 187. ajeta sure El-Bekare) Dio ajeta "...u džamujama" dokaz je da i'tikaf nije ispravan osim u mesdžidu. Da je i'tikaf ispravan van mesdžida, ne bi zabrana općenja posebno važila za mesdžid, ili bolje rečeno, Uzvišeni Allah je opisao ljude u i'tikafu u mesdžidu, jer da mesdžid nije uvjet Allah ga ne bi spomenuo. (Pogledaj Bedai'u-s- Senaiu, 2/174; El-Medžmu', 6/325-327; El-Mugni, 4/461; Fethu-l-Bari, 4/345) Gore navedeno potvrđuje i hadis Aiše, radijallahu te'ala anha, u kome stoji: "Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, bi, kada bi boravio u i'tikafu, nagnuo glavu iz mesdžida u kuću, pa bi je ja češljala, i nije izlazio iz mesdžida osim zbog obavljanja prirodne nužde". (Mutefekun alejhi) Kada bi neko prigovorio da ajet može imati suprotno značenje, tj. da ajet ima dvostruko značenje, jedno koje smo već naveli, a glasi: "Kao sam ajet: 'Ne općite sa ženama dok ste u i'tikafu, u džamijama' - i drugo suprotno ovome; a ako ne boravite u i'tikafu u džamijama onda općite". Kažemo mu da je ovo pogrešno razumjevanje suprotnog, jer prvo da pogledamo povod objave šta tu stoji? Povod objave ovog ajeta je kada bi ušli u mesdžid radi i'tikafa, onda bi neko izašao radi prirode nužde, zatim sreo svoju ženu i općio bi s njom ako bi htio pa je objavljen ovaj ajet. (Fethu-l-Bari, 4/345) Drugo: Suprotno ovom ajetu glasi: "A ako niste uopšte u i'tikafu i niste u džamijama, onda općite". Jer je osnova da je dozvoljeno općenje van džamije, a ovdje je zabranjeno zbog i'tikafa u džamijama. Tako da je ono što je suprotno, i'tikafu u džamijama, ustvari ne boravljenje u i'tikafu, jer je općenje i van i'tikafa zabranjeno u mesdžidu. Ovdje se radi o zabrani izlaska iz mesdžida radi općenja, ako nanijeti i'tikaf, od svog boravka u mesdžidu, međutim ako ne nanijeti i'tikaf od boravka onda mu je dozvoljeno izaći radi općenja.

Ulema se razišla u kojem je mesdžidu ispravan i'tikaf. Ovo razilaženje dotira čak iz vremena ashaba, radijallahu te'ala anhum. Prenosi se od Huzejfe da i'tikaf nije ispravan osim u tri mesdžida: Mesdžidu-l- Haramu u Meki, Poslanikovom Mesdžidu u Medini i Mesdžid El Aksa u Palestini. Jednom je Huzejfe, radijallahu te'ala anh, kada je vidio narod u i'tikafu, u Kufi u jednom mesdžidu rekao ibn Mesudu, radijallahu te'ala anh: "Zar ti nije čudan narod koji misli da je u i'tikafu između tvoje kuće i kuće Ebi Musa El-Ešarija? –"možda su ispravno postupili a ti pogriješio, i naučili a ti zaboravio?!" - odgovori mu ibn Mesud, radijallahu te'ala anh. Na to mu Huzejfe reče: "Ja sam naučio da nema i'tikafa osim u tri mesdžida". (Ibn Ebi Šejbe u svom Musannefu). Međutim, takođe je preneseno od Huzejfe, radijallahu te'ala anh, da je i'tikaf ispravan u svakom mesdžidu koji ima muezzina i u kome se obavlja pet vakata namaza. Prenosi se od Seid ibnu-l-Musejjeba, da je i'tikaf ispravan samo u Poslanikovom mesdžidu. (El-Mebsut, 1/3/116,117; El-Bedaiu, 2/184; El-Medžmu', 6/326-328; Et-Temhid, 7/323,324; El-Mugni, 4/325,326)

Stav četiri mezheba po tom pitanju? 
 
Stav imama Ebu Hanife, rahmetullahi te'ala alejh. Ono što je preneseno od njega jeste da nema bilo kojeg od tri vrste i'tikafa osim u mesdžidu koji ima muezzina i imama, i da se u njemu obavlja pet vakata namaza, svejedno obavlja se džuma ili ne. (Ovo je od njega prenio Hasan ibn Zijad) Ovo mišljenje zastupa i njegov učenik imam Ebu Jusuf, rahmetullahi te'ala alejh, po pitanju i'tikafa koji je vadžib, dok imam Muhammed, rahmetullahi te'ala alejh, -drugi učenik- zastupa mišljenje da je svaki i'tikaf ispravan, u svakom mesdžidu, svejedno obavljali se namazi u njemu ili ne. Ovaj stav zastupa imam Ebu Jusuf po pitanju i'tikafa koji je mustehab. (Pogledaj: El-Bedaiu, 2/181; El-Ihtijar, 1/77; El-Hašije, 3/381; El-Bahru-r-Raik, 2/371; El-Binaje, 4/125,126; Tebjinu-l-Hakaik, 2/225; Fethu Babi-l-Inaje, 1/525; El-Lubab, 1/163)

Dokazi Ebu Hanife: 
 
1. Da je dozvoljeno i u drugim, a ne samo u tri mesdžida:
U ajetu je došlo uopšte u džamijama, mesdžidima. Allah, dželle še'nuhu, u ajetu nije ograničio nijedan mesdžid, što je dokaz da je i'tikaf ispravan i u drugima, a ne samo u tri mesdžida. (El-Bahru Raik, 2/472)
2. Da nije ispravan osim u mesdžidu koji ima imama i muezzina i da se u njemu obavljaju namazi:
a) Hadis Aiše, radijallahu te'ala anha, u kome stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: "Nema i'tikafa osim u mesdžidu u kome se obavljaju namazi". (Darekutni, Ebu Davud, Bejhaki, sva trojca kažu da ovaj hadis nije od govora Allahovog Poslanika i da su na početku hadisa riječi -"od sunneta je"- umetnute. (Pogledaj: Nasbu-r-Raje, 2/516,517)
Međutim kaže šejh Albani da je ovaj hadis sahih i da je on od govora Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, jer kako kaže on u Irvau: "Slaganje tri pouzdana prenosioca, da je ovo hadis, pobija tvrdnju onih koji kažu da je to "od suneta je" umetnuto". (Pogledaj Irvau-l-Galil, 3/139,140) Ovaj hadis smatra ispravnim hafiz Sujuti, rahmetullahi te'ala alejh. Njegovu ocjenu je prenio imam Zufer u djelu I'lau-s-Sunen, 9/177, hadis br. 2545, 2546.

b. Hadis Huzejfe, radijallahu te'ala anh, u kome stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: "I'tikaf se obavlja u svakom mesdžidu koji ima imama i muezzina". Kaže imam Nevevi u Medžmuu, 6/328, da je ovo mursel daif (neispravan murssel), i da ne može poslužiti kao dokaz.

c. Zato što će puno izlaziti iz mesdžida, što je suprotno i'tikafu, a namaz u džematu je vadžib.

3. Dokaz da je ispravan i ako se u njemu i ne obavlja džuma namaz. Džuma je jednom u sedmici, a ona je fardi ajn, tako obaveza izlaska jednom u sedmici radi džume nije suprotna i'tikafu.

Šta je danas stav hanefijskog mezheba? 

Prvo da naglasim da su se učenjaci hanefijskog mezheba razišli u odabiranju jednog od gore navedenih mišljenja. U Hidaji i Ihtijaru je odabran stav Ebu Hanife, rahmetullahi te'ala alejh, El Binaje sa Hidajom, 4/125; El-Ihtijar, 1/77; to je odabrao i imam Kerhi, dok je imam Tahavi, rahmetullahi te'ala alejh, odabrao stav imama Muhammeda El Bedaiu, 2/161; El Binaje; 4/126. Danas je mezheb na mišljenju imama Muhameda i Ebu Jusufa, rahmetullahi te'ala alejhima, a to je da je i'tikaf ispravan u svakom mesdžidu. Kaže Ibn Abidin: "Potrebno je da ovo mišljenje prevagne i da se njemu priklonimo, zato što je ono olakšavajuće pogotovo u našem vremenu". (El-Hašie, 3/381; Fikhu-l-hanefi fi sevbi-l-džedid, 1/431)

Napomena: Sve gore navedeno tiče se ispravnosti i'tikafa, međutim kada je u pitanju u kojem mesdžidu je bolje boraviti u i'tikafu, unda su se svi učenjaci mezheba složili za slijedeći redoslijed:
Najbolje je boraviti u i'tikafu u Mesdžidu-l-haramu u Meki, zatim u Poslanikovom mesdžidu u Medini, zatim u mesdžidu-l-aksa u Palestini, zatim u mesdžidu u kome se obavlja džuma i pet vakata, zatim u kome se obavlja samo pet vakata itd. I što je mesdžid veći sve je bolje. (Pogledaj Hašie, 13/381, El-Bahr, 2/372) 

Stav imama Malika, rahmetullahi te'ala alejh: 
 
Imam Malik po ovom pitanju ima dva stava:
Prvi: Da nema i'tikafa osim u mesdžidu u kome se ubavlja džuma namaz. (Et-Temhid, 7/324)

Drugi: Da je i'tikaf ispravan u svakom mesdžidu. (Et-Temhid, 7/324; Bidajetu-l-mudžtehid, 2/610; to je kako kaže Ibn Rušd u Bidajetu-l-mudžtehidu, njegov najpoznatiji stav. To je danas mezheb Malikija)

Dokazi imama Malika, rahmetullahi te'ala alejh:
1. Dokaz da je ispravan u ostalim mesdžidima, a ne samo u tri mesdžida jeste općenitost Allahovog govora: "u mesdžidima". (Et- Temhid, 6/324)
Prema prvom stavu, imam Malik je uvjetovao da se u njemu obavlja džuma namaz, zato što kod njega svaki izlazak kvari i'tikaf osim onog za obavljanje prirodne nužde i izlaska zbog onog što je neizbježno, a džuma mu ne spada u ono što je neizbježno. (Pogledaj Fethu-l-bari, 4/345)
U oba stava imam Malik nije uvjetovao da se obavlja pet vakata, zato što je kod njega namaz u džematu sunne muekkede i time čovjek nije obavezan prisustvuvati džematu. (Pogledaj El-Mugni, 4/463)
Prema njegovom drugom stavu dozvoljano je izaći iz i'tikafa.

Upozorenje: Da čitaoci ne bi pogrešno shvatili stav imama Malika, rahmetullahi te'ala alejh, a i stav svih imama koji imaju slične stavove po ovom pitanju, tj. da je i'tikaf ispravan u svakom mesdžidu i da imam Malik preporučuje da se u takvom mesdžidu čini i'tikaf, ovdje se radi o tome kada čovjek ne bi mogao i'tikafiti osim u ovakom mesdžidu da bi mu i'tikaf bio ispravan. Šta mislite kada bi se u jednom mjestu nalazila dva mesdžida jedan u kome se obavlja pet vakata, a u drugim ne, da bi imam Malik, rahmetullahi te'ala alejh, preporučio onaj u kome se ne obavlja namaz?!

Stav imama Šafije, rahmetullahi te'ala alejh: 
 
Što se tiče stava imama Šafije on ima isto mišljenje kao i imam Malik, a to je da je i'tikaf ispravan u svakom mesdžidu, obavljali se u njemu namazi ili ne, s tim da je bolje u mesdžidu u kome se obavlja džuma. (Pogledaj: El-Medžmu', 6/326; Šerh Sahih Muslim, 5/6; Fethu-l-bari, 4/345)

Imam Šafija u drugom svom mišljenu za ispravnost i'tikafa uvjetuje obavljanje džume namaza u mesdžidu. Međutim, kako kaže imam Nevevi, rahmetullahi te'ala alejh,(El-Medžmu', 6/326), to je slabo poznato mišljenje od imama Šafije, i da je njegovo mišljenje ispravnost i'tikafa u svakom mesdžidu. Ovo je i danas stav šafijskog mezheba.

Dokazi imama Šafije, rahmetullahi te'ala alejh:
Allah dž.š. je rekao: "...u mesdžidima" – općenito, tako da ajet obuhvata sve mesdžide, svejedno obavljala se u njemu džuma ili ne, svejedno obavljalo se pet dnevnih namaza ili ne. Tako onaj ko hoće da odredi jednu vrstu mesdžida ili da da svojstva mesdžidu i da je i'tikaf samo u tom mesdžidu ispravan, treba doći s dokazom, a za to ne postoji ispravan i jasan dokaz. (Pogledaj El-Medžmu', 6/326,327)

Napomena : Imam Šafija, rahmetullahi te'ala alejh, ima ovakav stav i zbog toga što je kod njega namaz u džematu fardu-l-kifaje.

Stav imama Ahmeda, rahmetullahi te'ala alejh: 
 
Mišljenje ili stav imama Ahmeda je kao mišljenje Ebu Hanife, rahmetullahi te'ala alejhima, a ono glasi: I'tikaf nije ispravan osim u mesdžidu u kome se obavljaju namazi. (El-Mugni, 4/426; Šerhu-l-mumti'a ala Zadi-l-musteknia, 3/121,122; El Udde, 214)

Dokazi imama Ahmeda, rahmetullahi te'ala alejh:

1. Dokaz da je ispravan i drugim a ne samo u Tri mesdžida općenitost Allahovog dž.š. govora -"u mesdžidima"- tako da tu ulaze svi mesdžidi.

2. Dokazi da nije ispravan osim u mesdžidu u kome se obavljaju namazi:

a) Hadis Aiše, radijallahu te'ala anha: "Nema i'tikafa osim u mesdžidu u kome se obavljaju namazi". (Hadis je ranije citiran. Pogledaj Mugni, 4/462,463)

b) Hadis Huzejfe, radijallahu te'ala anh: "I'tikaf se obavlja u svakom mesdžidu koji ima imama i muezzina". (Hadis ranije citiran)
Autor Mugnija ibn Kudame, rahmetullahi te'ala alejh kaže: "Govor Allaha, dželle še'nuhu -"u mesdžidima"- ukazuje na to da je i'tikaf ispravan u svakom mesdžidu, osim što se on ograničava na mesdžide u kojima se obavljaju namazi sa haberima". El-Mugni, 4/463)
c) Zbog toga što je namaz u džematu vadžib i što bi mutekif radi toga puno izlazio, što je u suprotnosti sa i'tikafom. (El-Udde, 214)

3. Dokaz da je ispravan ako se u njemu i ne obavlja džuma:
Džuma se ne ponavlja, tako da obaveza izlaska na džumu ne šteti i'tikafu, kao žena koje čini i'tikaf pa je zadese dani hajza. (El-Mugni, 4/463)
Napomena: I nanbelijski mezheb je stava da je bolje obavljati i'tikaf u mesdžidima u kojima se obavlja džuma namaz, pod uvjetom da se u njemu obavljaju i ostali namazi. (El-Udde, 214)

Odabrano mišljenje: 
 
Mislim da je mišljenje imama Ebu Hanife i imama Ahmeda, rahmetullahi te'ala alejhima, ispravnije zbog izloženih dokaza. Tako, ako bi u mjestu bila dva mesdžida, jedan u kome se obavljaju namazi i drugi u kome se ne obavljaju, pa osoba ode u i'tikaf u kome se ne obavljaju namazi, i'tikaf ne bi bio ispravan. Zašto? Zato što mu je obavezno, vadžib, prisustvo svim dnevnim namazima, tako da mora pet puta na dan izlaziti iz mesdžida, što je suprotno i'tikafu, jer cilj i'tikafa jeste da se osoba povuče i ibadeti. Zatim hadis Poslanika je jasan: "Nema i'tikafa osim u mesdžidu u kome se obavljaju namazi". U hadisu je izrečena negacija ispravnosti i'tikafa.
Međutim, ako u nekom mjestu nema drugog mesdžida osim onog u kome se ne obavljaju svi namazi i u tom mjestu se nigdje ne obavljaju namazi u džematu, onda mu je i'tikaf ispravan i u tom mesdžidu, a Allah, dželle še'nuhu, najbolje zna.

Da li je ispravan i'tikaf žene u kući? 
 
Kako smo predhodno vidjeli ulema se složila, da i'tikaf čovjeka nije ispravan osim u mesdžidu. Što se tiče žene, neka ulema smatra da joj je i'tikaf ispravan i u kući, dok su drugi stava da je on i za ženu ispravan samo u mesdžidu.

Mišljenje da je i'tikaf žene ispravan i bolji u mesdžidu njene kuće (mjesto koje je žena sebi odredila samo za namaz), međutim, ako žena nema određeno mjesto u kući nije joj ispravan i'tikaf u kući, (Bedaia, 2/182), zastupaju imam Ibrahim en-Nehai, Ebu Hanife, Sufijan es-Sevri, a samo ga dozvolili u kući, Šafija u jednom od svojih prijašnjih mišljenja, Ibn Abdu-l-Ber, jedan dio Šafija i Malikija, rahmetullahi te'ala alejhim džemian. (Pogledaj: El Mebsut, 1/3/120; Bediau-s-Sanaiu, 2/182; Et-Temhid, 7/332,334; El- Medžmu', 6/326; El-Mugni, 4/464; Šerh Muslim, 5/6; Fethu-l-Bari, 5/349,350)

Mišljenje da je i'tikaf žene u kući neispravan zastupaju imam Malik, Šafija u svom novijem mišljenju, imam Ahmed kao i kompletan hanbelijski mezheb, rahmetullahi te'ala alejhim. (Et-Temhid, 7/334; El-Medžmu', 6/326; El-Mugni, 4/464; Šerh Sahih Muslim, 5/6)
Ovaj stav zastupa većina malikijskog i šafijskog mezheba kao i većina uleme.

Razlog razilaženja: 
 
Ibn Rušd, rahmetullahi te'ala alejh, u Bidajetu-l-Mudžtehidu, 2/611, kaže: "Što se tiče razilaženja po pitanju i'tikafa žene ono je došlo zbog suprostavljanja kijasa jednom od hadisa".

Dokaz onih koji su dozvolili i'tikaf žene u mesdžidu njene kuće: 
 
Prvo da naglasim da kod hanefijskih pravnika i'tikaf žene ispravan u kući samo na mjestu kojeg je ona sebi odredila za namaz, tj. da ima određeno mjesto za namaz da ga tu stalno obavlja. Ukoliko žena nema takvo mjesto u kući, nego ga obavlja na bilo kojem mjestu, onda joj i'tikaf u kući nije ispravan. (Pogledaj: Bedai'u-s-Senaiu, 2/182; Imdadu-l-Fettah šerh Nuru-l-Idah, 708)

1. Žena kada sebi odredi mjesto za obavljanje namaza i nazove to mjesto mesdžidom, onda to ulazi u općenitost Allahovog govora -"u mesdžidima"- tako da joj je tu i'tikaf ispravan, jer to mjesto za nju ima propis mesdžida, kako po pitanju namaza tako i po pitanju i'tikafa. (Pogledaj: Bedai'u-s-Senaiu, 2/182; Fethu Babi-l-Inaje, 1/598)
Međutim, ova tvrdnja je pobijena. Šejh ibn Usejmin, rahmetullahi te'ala alejh, kaže: "Mjesto koje je ona sebi odredila za namaz, kako nije mesdžid u stvarnosti tako nije ni pravno, jer kada bi čovjek prodao tu kuću, dozvoljena mu je prodaja i tog mjesta, dok mesdžid nije dozvoljeno prodavati. Također je dozvoljen boravak džunubu i ženi u hajzu i nifasu na takvom mjestu, dok u mesdžidu nije". (Šerh-l-Mumtia, 3/123)

2 Hadis Aiše, radijallahu te'ala anha, gdje ona kaže: "Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, kada bi htio i'tikafiti, klanjao bi sabah, pa onda stupio u i'tikaf, pa je naredio da mu se napravi šator, pa je napravljen. Htio je činiti i'tikaf zadnjih deset dana ramazana, zatim je naredila Zejneb, pa joj je napravljen šator, a zatim druge od žena Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, pa su im napravljeni šatori. Kada je Allahov Poslanik završio s namazom ugledao je šatore a zatim rekao: "Zar ste dobročinstvo htjele?!" Naredio je da se poruši njegov šator pa je to i učinjeno. Tog ramazana Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, nije i'tikafio, nego je to učinio u prvoj trećini ševala". (Muslim, br.1173. Ovaj hadis bilježi i imam Buhari br. 2033, međutim u njegovoj verziji stoji da su žene Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, tražile dozvolu za izlazak u i'tikaf)
Kaže ibn Hadžer, rahmetullahi te'ala alejh: "Ovaj hadis je uzeo imam Šafija, rahmetullahi te'ala alejh, kao dokaz da je ženi mekruh boraviti u bilo kojem mesdžidu, osim u mesdžidu njene kuće, jer se ona izlaže pogledima ljudi. A ibn Abdu-l-Berr, rahmetullahi te'ala alejh, je rekao da ibn Ujejne prenosilac hadisa, u hadisu nije dodao da su one tj. Poslanikove, sallallahu alejhi ve selleme, žene tražile dozvolu za i'tikaf, odlučno bih rekao da je i'tikaf žene u mesdžidu u kojem se obavlja namaz u džematu neispravan". (Fethu-l-Bari, 4/349,350; Et-Temhid, 7/332)
Međutim, uzimanje za dokaz ovog hadisa je pobijeno. Ibn Kudame, rahmetullahi te'ala alejh, kaže: "Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je zabranio i'tikaf svojim ženama, radi toga što je vidio da se one natječu da budu u njegovoj blizini, a da je i'tikaf za njih bio bolji u njihovoj kući, on bi ih na to uputio i to im naredio, a ne bi im dozvolio da i'tikafe u mesdžidu." (El Mugni, 4/464)
Međutim i ova tvrdnja je pobijena. Prvo tvrdnja da bi im zabranio i'tikaf u mesdžidu je neispravna, zato što je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, jasno i otvoreno rekao da je ženi namaz bolji u kući, ali je isto tako rekao da se ženama ne zabranjuje odlazak u mesdžide kada za to zatraže dozvolu.
Tako je i i'tikaf bolji u kući, ali kada zatraži dozvolu za mesdžid niko nema pravo da joj to zabrani.
Zatim je uzimanje Muslimove verzije, u kojoj nema traženja dozvole od strane Poslanikovih, sallallahu alejhi ve selleme, žena, za dokaz pobijena Buharijevom verzijom u kojoj su one tražile dozvolu.
I da je bliže ibn Kudamino obrazloženje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, kada je jednoj dozvolio, onda je njih više tražilo dozvolu što ukazuje da je to bilo nadmetanje radi toga da budu u njegovoj blizini. Međutim, fikh ne bi bio fikh da i ovo mišljenje nije pobijeno.
Kaže imam Ebu Bekr El-Džesas: "Ako bi nam neko prigovorio da su one u drugom rivajetu hadisa tražile dozvolu, pa im je on dozvolio, odgovorit ćemo mu ovako: 'Nema u hadisu dokaza da je on njima dozvolio i'tikaf u mesdžidu. Prije postoji mugućnost da je on njima dozvolio da itikafe u kućama' (Ahkamu-l-Kur'an, 1/296), -jer na to ukazuje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, kada je vidio njihove šatore, pitao: "Šta je ovo?" -pa su ga obavjestili da je to šator Aiše, Hafse i Zejnebe, radijallahu te'ala anhunne, na što je on rekao: "Zar ste dobročinstvo htjele?!" - jer da im je Allahov Poslanik dozvolio da i'tikafe u mesdžidu, ne bi pitao- "Šta je ovo?"- i znao bi da su to šatori njegovih žena, a da je negirao njihov i'tikaf radi njihovog natjecanja, da budu blizu njega, ne bi sačekao da mu odgovore na pitanje, nego bi odmah rekao: "Zar ste dobročinstvo htjele?!"
Da bi čitaocu bilo jasnije ovo Poslanikovo, sallallahu alejhi ve selleme, pitanje, navest ćemo jedan primjer. Npr. kada nekog znate i vidite ga da nešto radi što ne bi trebao i hoćete da mu to negirate prvo što će te uraditi jeste da će te mu reći: "Šta radiš bolan?!" i nećete čekati da vam odgovori nego će te nastaviti da ga grdite.
Jer pitanje koje ste mu postavili nije u stvari pitanje nego negiranje postupka.
Tako i u hadisu da je pitanje bilo negirajuće, ne bi Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, čekao odgovor, nego bi odmah rekao: "Zar ste dobročinstvo htjele?!" -kao što je Poslanik nakon postavljenog pitanja koje nije bilo negirajuće, sačekao odgovor, isto tako da su prisutni razumjeli pitanje kao negirajuće ne bi odgovorili na njega, a Allah, dželle še'nuhu, najbolje zna.
Sve ovo pojačava govor Huzejfe, radijallahu te'ala anh, da nema nijednog rivajeta, koji upućuje da je Zejneb trašila dozvolu". (Fethu-l-Bari, 4/350)
I za ovo obrazloženje postoji odgovor. Međutim oduljilo bi navođenje svih odgovora i obrazloženja.

3. Kaže Ebu Bekr El-Džesas: "Od Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, je preneseno da je rekao: "Ne zabranjujte Allahovim robinjama Negove mesdžide, a kuće su, njihove, za njih bolje", pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, obavjestio, da je kuća bolja uopšte, bez obzira radilo se o namazu ili i'tikafu. (Ahkamu-l-Kur'an, 1/295)
Ovo su odprilike dokazi onih koji koji kažu da joj je i'tikaf dozvoljen u kući. Da joj je bolje i'tikafiti u kući dokaz im je kijas na namaz, jer ga je bolje obavljati u kući, i ovaj predhodni hadis: "...a kuće su njihove za njih bolje." U njemu je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, uopšteno o tome obavjestio bez razlike radilo se o i'tikafu ili namazu.

Dokazi onih koji ne dozvoljavaju i'tikaf žene osim u mesdžidu: 
 
1. Allah, dželle še'nuhu, je rekao: "...u mesdžidima", tako da ovaj dio ajeta ukazuje da je i'tikaf ispravan samo u mesdžidu, a žena kada sebi odredi mjesto u kući za obavljanje namaza, nema status mesdžida, niti u stvarnosti niti pravno, tako da ne ulazi u Allahov dželle še'nuhu, govor "...u mesdžidima". Ovo je njihov najjači dokaz. Ostali dokazi su im isti kao i kod drugih samo što ih oni drukčije tumače. Ova njihova tumačenja sam ja navodio, prilikom citiranja dokaza onih koji dozvoljavaju i'tikaf žene u kući, tako da ih ovdje nemam potrebe navoditi. Još da navedem da oni ne dozvoljavaju kijas i'tikafa na namaz.

Odabrano mišljenje: 
 
Mislim da su oba mišljenja ispravna. Neko će se zapitati -kako to da dva suprotna mišljenja budu ispravna? Kažemo jedno mišljenje je ispravno u jednoj,a drugo u drugoj situaciji.
Situacija u kojoj je ženi boje i'tikafiti u mesdžidu: ukoliko u mjesnom mesdžidu postoji posebno mjesto, gdje žene obavljaju namaz, tj. da su odvojene od muškaraca i da ih muškarci ne mogu vidjeti, tj. da je sigurna od fitne, onda je bolje za ženu da i'tikafi u mjesnom mesdžidu.
Svi su složni da joj je dozvoljeno i'tikafiti u mesdžidu, i tako da joj je ovo bolje radi izbjegavanja razilaženja i niko joj neće reći da joj je i'tikaf neispravan.
Međutim, ako u mesdžidu nema takvog mjesta i žena bude izložena pogledima ljudi i mješanjem s ljudima, tj. nije sigurna od fitne, u toj situaciji joj je bolje i'tikafiti u mesdžidu svoje kuće.
Zbog izloženosti žene pogledima muškaraca i mješanja s njima, hanefijski učenjaci su dali prednost mesdžidu njene kuće nad i'tikafom u mjesnom mesdžidu.
Ova fetva posebno vrijedi za naše područje. Zašto?
Prvo zato što većina naših džamija nema takvo mjesto i žena biva izložena pogledima ljudi,
Drugo zbog mentaliteta našeg naroda. Većinom naš narod nije upoznat s propisima koji su vezani za ljude i žene i zbog toga što je kod nas mješanje muškaraca i žena normalna stvar, te vođenje razgovora, što je sve u islamu zabranjeno između muškarca i žene koji se mogu vjenčati.
Od tako odgojenog čovjeka ne možeš očekivati da obori pogled kada bi slučajno vidio tvoju ženu. Treće: Naši mesdžidi ne ispunjavaju uvjete za to, noću se zaključavaju pa kada bi njih bilo i više ne bi bile sigurne u njemu.
Jer naši ljudi kakvi su svejedno bi im bilo otići i prisluškivati ili ih posmatrati i praviti im probleme, pogotovo ako su to žene koje se pridržavaju islama. Radi svega ovoga, hanefijski učenjaci uvjetuju da s njom u i'tikafu bude muž ili mahrem, tj. osoba s kojom ne može stupiti u brak, kao otac ili brat itd.
Radi ovih okolnosti ženi na našim područjima je bolje, ukoliko hoće da i'tikafi da odredi jednu sobu, tj. da je učini mesdždom i da i'tikafi u njoj uz dozvolu muža. Naravano za nju će važiti isti propisi i uvjeti kao i u i'tikafu u mjesnom mesdžidu, koje će mo kasnije spomenuti, s Allahovom dozvolom.

Napomena: Kod nas je nekad bio običaj da se u kući odredi jedna prostorija koja je služila samo za namaz. Taj običaj je bio kod svih muslimana, kako kaže šejh ibn Usejmin, rahmetullahi te'ala alejh. Taj običaj bi trebalo ponovo oživjeti, jer danas kad čovjek pravi kuću planira kuhinju, te ovu sobu, te onu, te ovu prostoriju, te onu a niko ne planira mjesto za obavljanje namaza. Kada se kod nas zadesi tri-četiri čovjeka i treba klanjati u džematu, smeta sto, zatim ormar, smeta ovo, smeta ono.
I još jedna napomena: Kada je ulema govorila o i'tikafu žene u mesdžidu kuće govorila je o i'tikafu u ovoj prostoriji, kao što smo objasnili, tako da joj i'tikaf nije ispravan osim u ovoj prostoriji tj. kućnom mesdžidu. A Allah, dželle še'nuhu, najbolje zna


PRIPREMIO: ESNAF IMAMOVIĆ
_______________________