ponedjeljak, 26. ožujka 2012.

PRETVARANJE - RIJA’


Pretvaranje je osobina koja treba da bude strana svakom muslimanu, jer iskrenost koja krasi pripadnike islama ne može da egzistira u srcu koje se pretvara i licemjerje čini. Zbog velike opasnosti pretvaranja mnogi kur’anski ajeti i hadisi upozoravaju sljedbenike islama da se klone tog svojstva. Allah dž.š. kaže: “A teško onima koji, kada molitvu obavljaju, molitvu svoju kako treba ne izvršavaju, koji se samo pretvaraju i nikome ništa ni u naruč ne daju.” (Kur’an, CVII:4-7) Pretvaranje u molitvi je npr. kada čovjek u nečijem prisustvu (npr. dok je u džamiji) bolje “dotjeruje” svoj namaz, a kad je sam on ga klanja na brzinu ne vodeći puno računa o skrušenosti i tadili erkanu. Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Najviše se za vas bojim malog širka.” Upitali su ga: “A šta je to mali širk Allahov poslaniče ?” Odgovorio je: “To je pretvaranje (rija’). Uzvišeni Allah će reći, kada bude presuđivao ljudima na Sudnjem danu: Idite onima pred kojima ste se pretvarali na dunjaluku pa vidite hoće li vas oni nagraditi.” (Ahmed ibn-Hanbel, Musned, 5/428) Iz ovog hadisa razumijemo da djela koja su popraćena pretvaranjem neće biti primljena kod Allaha dž.š. Zbog toga je neophodno da svjesno odbacimo pretvaranje i da djela radimo samo radi Allahovog dž.š. zadovoljstva.


Šta se podrazumjeva pod pretvaranjem ? 



Suština pretvaranja se ogleda u nastojanju čovjeka da stekne ugled kod drugih ljudi time što će im pokazati svoje lijepe osobine. Te osobine on može da izrazi kroz izgled svoga tijela, govora, odijela, rada itd.

Pretvaranje putem tijela se najčešće izražava na licu, tako što se čovjek pretvara izrazima svoga lica npr. da puno razmišlja, da se boji ispita na Sudnjem danu, da ga boli loše stanje muslimana itd. Isti je slučaj sa izražavanjem lažne tuge, ili veselja s ciljem da se udovolji onima koji se zbog nečeg raduju, ili za nečim tuguju.

Pretvaranje putem tijela može biti izraženo i u načinu hoda, kao npr. da se čovjek pretvara da je skrušen tako što uvijek, dok hoda, gleda ispred sebe i korača umjerenim korakom. Pretvaranje putem tijela može biti izraženo u pokretima koje čovjek čini rukama, nogama, glavom itd., zatim namjernim ostavljanjem tragova sedžde i sličnog, kako bi to ljudi vidjeli. Pretvaranje se čak može ogledati i u frizuri koju čovjek nosi.

Pretvaranje govorom je kad čovjek vazi, savjetuje, govori o onome što je dobro i korisno za ljude, ne s namjerom da ljude uputi na dobro i da im pomogne, nego s ciljem da lažno pokaže ljudima kako se on brine za njih, ili da istakne svoju superiornost nad njima. Isti je slučaj kada čovjek pokreće usne pretvarajući se da čini zikr itd.

Pretvaranje izgledom odijela je kad čovjek oblači odjeću kojom se želi dodvoriti svojoj sredini prikazujući sebe kao skrušenog i dobrog čovjeka, a u svojoj duši on nije i ne želi biti dobar čovjek.

Pretvaranje u djelima je npr. kad se čovjek druži, poziva u goste itd. dobre ljude samo da bi svijet vidio kako se on nalazi u društvu dobrih ljudi. Pretvaranje je i kad čovjek uredno klanja namaz u prisustvu drugih, a kad je sam on u obavljanju namaza nije tako precizan. Tu se ubrajaju i drugi dobri poslovi koje čovjek radi da bi ga ljudi vidjeli, a ne radi ih radi Allahovog dž.š. zadovoljstva.

Pretvaranje, kao što smo vidjeli, može biti izraženo u različitim vidovima. Međutim, zajednička osobina svakog pretvaranja je da je ono u čemu se čovjek pretvara vezano za interes ljudi, a ne za interes Alahovog dž.š. zadovoljstva.

Tajnovito (nesvjesno) pretvaranje

Otvoreni vid pretvaranja je kad čovjek svjesno želi da se predstavi u svjetlu kakav on nije u svojoj suštini. Ovaj vid pretvaranja je vezan za prave licemjere (munafike). Međutim, vrlo je važno znati da ni najbolji i najiskreniji vjernici nisu pošteđeni pretvaranja i da oni ponekad padnu u njegovu zamku. Zbog toga i oni trebaju biti oprezni i uvijek pokajanje činiti moleći Allaha dž.š. da im oprosti grijehe za koje oni znaju i za one koji oni ne znaju. Kada ulema govori o nesvjesnom pretvaranju ona često navodi primjer čovjeka koji npr. ima naviku da redovito klanja noćni namaz. Međutim, on to čini s određenom poteškoćom, ali kad ima gosta on zaboravi na tu poteškoću. Isto tako je i slučaj sa pobožnim čovjekom koji želi da mu se zbog njegove pobožnosti ukazuje poštovanje, da ga ljudi poselamljuju, hvale, pomažu mu u njegovim poslovima, jeftinije mu prodaju, ustaju ispred njega itd., a ukoliko mu nešto od toga bude uskraćeno njemu bude teško.

Iz straha od tajnovitog pretvaranja iskreni vjernici nastoje da sakriju vidove svoga takvaluka za koje je normalno da se ne obznanjuju. Želja im je da njihova djela ne budu pomiješana sa bilo kakvim interesima osim jednog i jedinog, a to je da njihova djela budu urađena isključivo radi Allahovog dž.š. zadovoljstva i da Allah dž.š. sa njima bude zadovoljan. Iskreni vjernici su svjesni da Allah dž.š. prima samo ono što je iskreno u ime Njegovo učinjeno.

Zbog čega se čovjek pretvara ?

Vrlo su različiti razlozi i motivi koji navode ljude da se pretvaraju. U cjelini to su određeni dunjalučki interesi koji sami po sebi mogu biti dozvoljeni (halal), ili zabranjeni (haram). Tako npr. neko se pretvara da je pošten i povjerljiv da bi se domogao položaja blagajnika kako bi mogao što više krasti. Znam jednog čovjeka koji je, na jakoj kiši, klanjao nafila namaze pred kućom čovjeka od kojeg je imao namjeru da kupi konje. Vlasnik konja je tom “dobrom muslimanu” dao konje na veresiju i normalno stigao do suda u potrazi da mu se naknada za konje isplati. Allahu dž.š. su najmrži ovakvi koji se pretvaraju čineci dobra djela kako bi im to omogućilo da urade ono što je zabranjeno (haram).

Manje griješan vid pretvaranja je kad se čovjek pretvara, ne da bi postigao ugled koji će mu omogućiti da uradi ono što je zabranjeno, nego iz želje da sakrije svoje mahane. Iako je ovaj vid pretvaranja manje opasan, nema sumnje da je i on zabranjen, jer čovjek musliman treba da radi dobra djela samo radi Allahovog dž.š. zadovoljstva.

Liječenje bolesti pretvaranja


Pretvaranje biva uzrokom propadanja dobrih djela i ne primanja istih od strane Allaha dž.š. Kako smo iz spomenutog hadisa vidjeli Allah dž.š. će one koji su se pretvarali poslati da traže sebi nagradu od onih kojima su se pretvarali, a ovi ih neće moći za to nagraditi, jer je On taj koji jedini nagrađuje na Sudnjem danu. Zbog ove činjenice, svaki iskreni vjernik treba uložiti maksimalan napor da se kloni pretvaranja u bilo kom obliku i da moli Allaha dž.š. da mu oprosti svako nesvjesno pretvaranje, od kojeg se čovjek vrlo teško može sačuvati.

Da bi čovjek izliječio ovu opaku bolest potrebno je sasjeći njene korijene koji se ogledaju u tri želje: želji da te ljudi hvale, da te ne kude, ili da ti se otvore putevi da od njih izvučeš neku korist. Ove tri želje često navode ljude da se pretvaraju, svjesno, ili nesvjesno. Prema tome, ovakve želje čovjek treba ukloniti iz svoga srca. Na njihovo mjesto čovjek treba usaditi želju da Allah dž.š. bude zadovoljan s njegovim djelima i da njegova djela budu primljena, kao dobra djela, kod Allaha dž.š.

U cilju liječenja ove bolesti vrlo je važno spoznati njenu opasnost koja se ogleda u uništavanju dobrih djela. Kada čovjek zna da od djela popraćenog pretvaranjem neće imati koristi na Sudnjem danu, normalno je da će se on kloniti pretvaranja. Nadalje, onaj ko spozna ovu činjenicu uvidjet će da eventualne dunjalučke interese, koje može postići pretvaranjem, nisu vrijedne da za njih proda džennetska uživanja na ahiretu, ili da zbog njih Džehennem zaradi.

U cilju borbe protiv pretvaranja vrlo je važno svjesno odbijanje šejtanskog došaptavanja. Ovaj vid borbe je potrebno naučiti i uvijek ga primjenjivati. Ovo je naročito važno kada su ibadeti u pitanju. Naime, ukoliko čovjek i uspije da od sebe odagna gore spomenute tri želje, šejtan ga neće ostaviti, nego će nastojati da ga podstakne na pretvaranje, naročito dok čini ibadet u nečijem prisustvu. Kad god čovjeku dođu takve misli on treba da ih otjera od sebe, da potvrdi svoju odlučnost da on taj ibadet ne čini radi ljudi, nego radi Allahovog dž.š. zadovoljstva, da ga nije briga da li ga ljudi gledaju, ili ne gledaju.

U borbi protiv pretvaranja vrlo je važno često se sjećati loših posljedica koje pretvaranje donosi čovjeku na dunjaluku i ahiretu. Zbog toga, kako smo već naglasili, preporučuje se često sjećanje na to da dobro djelo, popraćeno pretvaranjem, neće biti primljeno kod Allaha dž.š.

Šejtanova zamka vezana za pretvaranje


Šejtan je veoma lukav i vjernik se mora čuvati njegovih zamki. Jedna od njegovih zamki vezanih za pretvaranje je i ta da on nagovara čovjeka da ne čini dobra djela “kako bi izbjegao pretvaranje”. Čovjek ne smije slušati šejtana, nego treba gledati da li je namjera (nijet) koja stoji iza tog njegovog djela ispravna i da li je to djelo šerijatski dozvoljeno. Ukoliko je nijet ispravan i djelo dozvoljeno čovjek se ne smije osvrtati na ovakva šejtanska došaptavanja, jer ukoliko na njih bude obraćao pažnju on će prestati raditi dobra djela u potpunosti, a to je isto tako opasno kao i samo pretvaranje.

U nastojanju čovjeka da se čuva pretvaranja, da izbjegne šejtanove zamke, čovjek treba da zna da mu je u tome najvažnija Allahova dž.š. pomoć, a zatim pomoć njegove braće i sestara u islamu koji ga podstiču na dobro i odvraćaju od zla. Zbog toga čovjek mora puno moliti Allaha dž.š. za pomoć i kretati se u čestitom i moralnom društvu. 

prof. dr. Šukri Ramić - Časopis Hilal br.15 -

PRETVARANJE - RIJA’


Pretvaranje je osobina koja treba da bude strana svakom muslimanu, jer iskrenost koja krasi pripadnike islama ne može da egzistira u srcu koje se pretvara i licemjerje čini. Zbog velike opasnosti pretvaranja mnogi kur’anski ajeti i hadisi upozoravaju sljedbenike islama da se klone tog svojstva. Allah dž.š. kaže: “A teško onima koji, kada molitvu obavljaju, molitvu svoju kako treba ne izvršavaju, koji se samo pretvaraju i nikome ništa ni u naruč ne daju.” (Kur’an, CVII:4-7) Pretvaranje u molitvi je npr. kada čovjek u nečijem prisustvu (npr. dok je u džamiji) bolje “dotjeruje” svoj namaz, a kad je sam on ga klanja na brzinu ne vodeći puno računa o skrušenosti i tadili erkanu. Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Najviše se za vas bojim malog širka.” Upitali su ga: “A šta je to mali širk Allahov poslaniče ?” Odgovorio je: “To je pretvaranje (rija’). Uzvišeni Allah će reći, kada bude presuđivao ljudima na Sudnjem danu: Idite onima pred kojima ste se pretvarali na dunjaluku pa vidite hoće li vas oni nagraditi.” (Ahmed ibn-Hanbel, Musned, 5/428) Iz ovog hadisa razumijemo da djela koja su popraćena pretvaranjem neće biti primljena kod Allaha dž.š. Zbog toga je neophodno da svjesno odbacimo pretvaranje i da djela radimo samo radi Allahovog dž.š. zadovoljstva.


Šta se podrazumjeva pod pretvaranjem ? 



Suština pretvaranja se ogleda u nastojanju čovjeka da stekne ugled kod drugih ljudi time što će im pokazati svoje lijepe osobine. Te osobine on može da izrazi kroz izgled svoga tijela, govora, odijela, rada itd.

Pretvaranje putem tijela se najčešće izražava na licu, tako što se čovjek pretvara izrazima svoga lica npr. da puno razmišlja, da se boji ispita na Sudnjem danu, da ga boli loše stanje muslimana itd. Isti je slučaj sa izražavanjem lažne tuge, ili veselja s ciljem da se udovolji onima koji se zbog nečeg raduju, ili za nečim tuguju.

Pretvaranje putem tijela može biti izraženo i u načinu hoda, kao npr. da se čovjek pretvara da je skrušen tako što uvijek, dok hoda, gleda ispred sebe i korača umjerenim korakom. Pretvaranje putem tijela može biti izraženo u pokretima koje čovjek čini rukama, nogama, glavom itd., zatim namjernim ostavljanjem tragova sedžde i sličnog, kako bi to ljudi vidjeli. Pretvaranje se čak može ogledati i u frizuri koju čovjek nosi.

Pretvaranje govorom je kad čovjek vazi, savjetuje, govori o onome što je dobro i korisno za ljude, ne s namjerom da ljude uputi na dobro i da im pomogne, nego s ciljem da lažno pokaže ljudima kako se on brine za njih, ili da istakne svoju superiornost nad njima. Isti je slučaj kada čovjek pokreće usne pretvarajući se da čini zikr itd.

Pretvaranje izgledom odijela je kad čovjek oblači odjeću kojom se želi dodvoriti svojoj sredini prikazujući sebe kao skrušenog i dobrog čovjeka, a u svojoj duši on nije i ne želi biti dobar čovjek.

Pretvaranje u djelima je npr. kad se čovjek druži, poziva u goste itd. dobre ljude samo da bi svijet vidio kako se on nalazi u društvu dobrih ljudi. Pretvaranje je i kad čovjek uredno klanja namaz u prisustvu drugih, a kad je sam on u obavljanju namaza nije tako precizan. Tu se ubrajaju i drugi dobri poslovi koje čovjek radi da bi ga ljudi vidjeli, a ne radi ih radi Allahovog dž.š. zadovoljstva.

Pretvaranje, kao što smo vidjeli, može biti izraženo u različitim vidovima. Međutim, zajednička osobina svakog pretvaranja je da je ono u čemu se čovjek pretvara vezano za interes ljudi, a ne za interes Alahovog dž.š. zadovoljstva.

Tajnovito (nesvjesno) pretvaranje

Otvoreni vid pretvaranja je kad čovjek svjesno želi da se predstavi u svjetlu kakav on nije u svojoj suštini. Ovaj vid pretvaranja je vezan za prave licemjere (munafike). Međutim, vrlo je važno znati da ni najbolji i najiskreniji vjernici nisu pošteđeni pretvaranja i da oni ponekad padnu u njegovu zamku. Zbog toga i oni trebaju biti oprezni i uvijek pokajanje činiti moleći Allaha dž.š. da im oprosti grijehe za koje oni znaju i za one koji oni ne znaju. Kada ulema govori o nesvjesnom pretvaranju ona često navodi primjer čovjeka koji npr. ima naviku da redovito klanja noćni namaz. Međutim, on to čini s određenom poteškoćom, ali kad ima gosta on zaboravi na tu poteškoću. Isto tako je i slučaj sa pobožnim čovjekom koji želi da mu se zbog njegove pobožnosti ukazuje poštovanje, da ga ljudi poselamljuju, hvale, pomažu mu u njegovim poslovima, jeftinije mu prodaju, ustaju ispred njega itd., a ukoliko mu nešto od toga bude uskraćeno njemu bude teško.

Iz straha od tajnovitog pretvaranja iskreni vjernici nastoje da sakriju vidove svoga takvaluka za koje je normalno da se ne obznanjuju. Želja im je da njihova djela ne budu pomiješana sa bilo kakvim interesima osim jednog i jedinog, a to je da njihova djela budu urađena isključivo radi Allahovog dž.š. zadovoljstva i da Allah dž.š. sa njima bude zadovoljan. Iskreni vjernici su svjesni da Allah dž.š. prima samo ono što je iskreno u ime Njegovo učinjeno.

Zbog čega se čovjek pretvara ?

Vrlo su različiti razlozi i motivi koji navode ljude da se pretvaraju. U cjelini to su određeni dunjalučki interesi koji sami po sebi mogu biti dozvoljeni (halal), ili zabranjeni (haram). Tako npr. neko se pretvara da je pošten i povjerljiv da bi se domogao položaja blagajnika kako bi mogao što više krasti. Znam jednog čovjeka koji je, na jakoj kiši, klanjao nafila namaze pred kućom čovjeka od kojeg je imao namjeru da kupi konje. Vlasnik konja je tom “dobrom muslimanu” dao konje na veresiju i normalno stigao do suda u potrazi da mu se naknada za konje isplati. Allahu dž.š. su najmrži ovakvi koji se pretvaraju čineci dobra djela kako bi im to omogućilo da urade ono što je zabranjeno (haram).

Manje griješan vid pretvaranja je kad se čovjek pretvara, ne da bi postigao ugled koji će mu omogućiti da uradi ono što je zabranjeno, nego iz želje da sakrije svoje mahane. Iako je ovaj vid pretvaranja manje opasan, nema sumnje da je i on zabranjen, jer čovjek musliman treba da radi dobra djela samo radi Allahovog dž.š. zadovoljstva.

Liječenje bolesti pretvaranja


Pretvaranje biva uzrokom propadanja dobrih djela i ne primanja istih od strane Allaha dž.š. Kako smo iz spomenutog hadisa vidjeli Allah dž.š. će one koji su se pretvarali poslati da traže sebi nagradu od onih kojima su se pretvarali, a ovi ih neće moći za to nagraditi, jer je On taj koji jedini nagrađuje na Sudnjem danu. Zbog ove činjenice, svaki iskreni vjernik treba uložiti maksimalan napor da se kloni pretvaranja u bilo kom obliku i da moli Allaha dž.š. da mu oprosti svako nesvjesno pretvaranje, od kojeg se čovjek vrlo teško može sačuvati.

Da bi čovjek izliječio ovu opaku bolest potrebno je sasjeći njene korijene koji se ogledaju u tri želje: želji da te ljudi hvale, da te ne kude, ili da ti se otvore putevi da od njih izvučeš neku korist. Ove tri želje često navode ljude da se pretvaraju, svjesno, ili nesvjesno. Prema tome, ovakve želje čovjek treba ukloniti iz svoga srca. Na njihovo mjesto čovjek treba usaditi želju da Allah dž.š. bude zadovoljan s njegovim djelima i da njegova djela budu primljena, kao dobra djela, kod Allaha dž.š.

U cilju liječenja ove bolesti vrlo je važno spoznati njenu opasnost koja se ogleda u uništavanju dobrih djela. Kada čovjek zna da od djela popraćenog pretvaranjem neće imati koristi na Sudnjem danu, normalno je da će se on kloniti pretvaranja. Nadalje, onaj ko spozna ovu činjenicu uvidjet će da eventualne dunjalučke interese, koje može postići pretvaranjem, nisu vrijedne da za njih proda džennetska uživanja na ahiretu, ili da zbog njih Džehennem zaradi.

U cilju borbe protiv pretvaranja vrlo je važno svjesno odbijanje šejtanskog došaptavanja. Ovaj vid borbe je potrebno naučiti i uvijek ga primjenjivati. Ovo je naročito važno kada su ibadeti u pitanju. Naime, ukoliko čovjek i uspije da od sebe odagna gore spomenute tri želje, šejtan ga neće ostaviti, nego će nastojati da ga podstakne na pretvaranje, naročito dok čini ibadet u nečijem prisustvu. Kad god čovjeku dođu takve misli on treba da ih otjera od sebe, da potvrdi svoju odlučnost da on taj ibadet ne čini radi ljudi, nego radi Allahovog dž.š. zadovoljstva, da ga nije briga da li ga ljudi gledaju, ili ne gledaju.

U borbi protiv pretvaranja vrlo je važno često se sjećati loših posljedica koje pretvaranje donosi čovjeku na dunjaluku i ahiretu. Zbog toga, kako smo već naglasili, preporučuje se često sjećanje na to da dobro djelo, popraćeno pretvaranjem, neće biti primljeno kod Allaha dž.š.

Šejtanova zamka vezana za pretvaranje


Šejtan je veoma lukav i vjernik se mora čuvati njegovih zamki. Jedna od njegovih zamki vezanih za pretvaranje je i ta da on nagovara čovjeka da ne čini dobra djela “kako bi izbjegao pretvaranje”. Čovjek ne smije slušati šejtana, nego treba gledati da li je namjera (nijet) koja stoji iza tog njegovog djela ispravna i da li je to djelo šerijatski dozvoljeno. Ukoliko je nijet ispravan i djelo dozvoljeno čovjek se ne smije osvrtati na ovakva šejtanska došaptavanja, jer ukoliko na njih bude obraćao pažnju on će prestati raditi dobra djela u potpunosti, a to je isto tako opasno kao i samo pretvaranje.

U nastojanju čovjeka da se čuva pretvaranja, da izbjegne šejtanove zamke, čovjek treba da zna da mu je u tome najvažnija Allahova dž.š. pomoć, a zatim pomoć njegove braće i sestara u islamu koji ga podstiču na dobro i odvraćaju od zla. Zbog toga čovjek mora puno moliti Allaha dž.š. za pomoć i kretati se u čestitom i moralnom društvu. 

prof. dr. Šukri Ramić - Časopis Hilal br.15 -

nedjelja, 25. ožujka 2012.

NACIONALIZAM ili ISLAM ?

Džundub b. Abdullah el-Bedželi, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

‏ ‏ ‏ ‏من قتل تحت راية ‏ ‏عمية ‏ ‏يدعو عصبية أو ينصر عصبية فقتلة جاهلية

"Ko pogine naslijepo, pozivajući u pristrasnost narodu ili je pomažući, poginuo je kao neznabožac". Muslim (1850).

‏Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

إِنَّ اللَّهَ قَدْ أَذْهَبْ عَنْكُمْ عُبِّيَّةَ الْجَاهِلِيَّةِ وَفَخْرَهَا بِالآبَاءِ ، مُؤْمِنٌ تَقِيٌّ ، وَفَاجِرٌ شَقِيٌّ ، النَّاسُ بَنُو آدَمَ ، وَآدَمُ مِنْ تُرَابٍ ، لَيَدَعَنَّ رِجَالٌ فَخْرَهُمْ بِأَقْوَامٍ ، إِنَّمَا هُمْ فَحْمٌ مِنْ جَهَنَّمَ ، أَوْ لَيَكُونَنَّ أَهْوَنَ عَلَى اللَّهِ مِنَ الْجِعْلانِ الَّتِي تَدْفَعُ بِأَنْفِهَا النَّتْنَ

"Svevišnji je Allah od vas odstranio pagansku oholost i ponošenje precima. Bogobojazni vjernik i nesretni griješnik — svi su Ademovi potomci, a Adem je stvoren od zemlje. Ili će se ljudi prestati ponositi prethodnicima, koji su odavno stanovnici Džehennema, ili će u Allaha biti bezvredniji od kotrljana, koji svojim nosom gura nečistoću. " Ahmed (8736, 8792 i 10781), Ebu Davud (5116) i Et-Tirmizi (3956).

El-Haris el-Eš'ari, radijallahu anhu, kazivao je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

ومَن ادّعى دعوى الجاهلية فإنّه من جثاء جهنّم فقال رجل يا رسول الله: وإن صلّى وصام، فقال: وإن صلّى وصام، فادعوا الله الّذي سمّاكم المسلمين المؤمنين عباد الله

"Ko se poziva na paganstvo, on je džehenemsko gorivo. " Neki čovjek upita: "Allahov Poslaniče, makar namaz klanjao i postio?" "Makar namaz klanjao i postio. Pozivajte se na Allahovu vjeru jer vas je On muslimanima, Allahovim robovima nazvao", zaključi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. Ahmed (17170) i Et-Tirmizi (2863 i 2864)

Džabir, radijallahu anhu, pripovijeda:

عن جَابِرِ بْنِ عَبْدِ اللَّهِ -رضي الله عنهما- قَالَ: كُنَّا فِي غَزَاةٍ فَكَسَعَ رَجُلٌ مِنْ الْمُهَاجِرِينَ رَجُلًا مِنْ الْأَنْصَارِ، فَقَالَ الْأَنْصَارِيُّ: يَا لَلْأَنْصَارِ، وَقَالَ الْمُهَاجِرِيُّ: يَا لَلْمُهَاجِرِينَ، فَسَمِعَ ذَلِكَ رَسُولُ اللَّهِ -صلى الله عليه وسلم- فَقَالَ: (مَا بَالُ دَعْوَى الْجَاهِلِيَّةِ؟) قَالُوا: يَا رَسُولَ اللَّهِ: كَسَعَ رَجُلٌ مِنْ الْمُهَاجِرِينَ رَجُلًا مِنْ الْأَنْصَارِ، فَقَالَ: (دَعُوهَا فَإِنَّهَا مُنْتِنَةٌ). فَسَمِعَ بِذَلِكَ عَبْدُ اللَّهِ بْنُ أُبَيٍّ، فَقَالَ: فَعَلُوهَا، أَمَا وَاللَّهِ لَئِنْ رَجَعْنَا إِلَى الْمَدِينَةِ لَيُخْرِجَنَّ الْأَعَزُّ مِنْهَا الْأَذَلَّ. فَبَلَغَ النَّبِيَّ -صلى الله عليه وسلم-، فَقَامَ عُمَرُ، فَقَالَ يَا رَسُولَ اللَّهِ: دَعْنِي أَضْرِبْ عُنُقَ هَذَا الْمُنَافِقِ، فَقَالَ النَّبِيُّ -صلى الله عليه وسلم-: (دَعْهُ، لَا يَتَحَدَّثُ النَّاسُ أَنَّ مُحَمَّدًا يَقْتُلُ أَصْحَابَهُ)

"Kad smo bili s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, u jednoj bici jedan muhadžir, koji se inače često šalio, udario je ensariju po zadnjici, na šta se ovaj žestoko naljutio, te su pozvali svoje ljude. Ensarija povika: 'O ensarije!', a muhadžir pozva: 'O muhadžiri!' Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, izašao je iz šatora i upitao: 'Šta je ljudima pa se pozivaju na poganstvo? Šta se desilo?' Kad su mu kazali da je muhadžir udario ensariju po zadnjici, rekao je: 'Izbjegavajte pozivanje na poganstvo jer je ono odvratno!' To je čuo Abdullah b. Ubejj i izjavio: 'Već su se pozvali na paganstvo. Allaha mi, kad se vratimo u Medinu, sigurno će jači istjerati iz nje slabije!' Omer b. el-Hattab reče: 'Dopusti mi da ubijem ovog licemjera!' Na to mu Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kaza: 'Ostavi ga! Ne želim da ljudi pričaju da Muhammed ubija svoje drugove. "' El-Buhari (3518, 4905 i 4907) i Muslim (6583).

NACIONALIZAM ili ISLAM ?

Džundub b. Abdullah el-Bedželi, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

‏ ‏ ‏ ‏من قتل تحت راية ‏ ‏عمية ‏ ‏يدعو عصبية أو ينصر عصبية فقتلة جاهلية

"Ko pogine naslijepo, pozivajući u pristrasnost narodu ili je pomažući, poginuo je kao neznabožac". Muslim (1850).

‏Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

إِنَّ اللَّهَ قَدْ أَذْهَبْ عَنْكُمْ عُبِّيَّةَ الْجَاهِلِيَّةِ وَفَخْرَهَا بِالآبَاءِ ، مُؤْمِنٌ تَقِيٌّ ، وَفَاجِرٌ شَقِيٌّ ، النَّاسُ بَنُو آدَمَ ، وَآدَمُ مِنْ تُرَابٍ ، لَيَدَعَنَّ رِجَالٌ فَخْرَهُمْ بِأَقْوَامٍ ، إِنَّمَا هُمْ فَحْمٌ مِنْ جَهَنَّمَ ، أَوْ لَيَكُونَنَّ أَهْوَنَ عَلَى اللَّهِ مِنَ الْجِعْلانِ الَّتِي تَدْفَعُ بِأَنْفِهَا النَّتْنَ

"Svevišnji je Allah od vas odstranio pagansku oholost i ponošenje precima. Bogobojazni vjernik i nesretni griješnik — svi su Ademovi potomci, a Adem je stvoren od zemlje. Ili će se ljudi prestati ponositi prethodnicima, koji su odavno stanovnici Džehennema, ili će u Allaha biti bezvredniji od kotrljana, koji svojim nosom gura nečistoću. " Ahmed (8736, 8792 i 10781), Ebu Davud (5116) i Et-Tirmizi (3956).

El-Haris el-Eš'ari, radijallahu anhu, kazivao je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

ومَن ادّعى دعوى الجاهلية فإنّه من جثاء جهنّم فقال رجل يا رسول الله: وإن صلّى وصام، فقال: وإن صلّى وصام، فادعوا الله الّذي سمّاكم المسلمين المؤمنين عباد الله

"Ko se poziva na paganstvo, on je džehenemsko gorivo. " Neki čovjek upita: "Allahov Poslaniče, makar namaz klanjao i postio?" "Makar namaz klanjao i postio. Pozivajte se na Allahovu vjeru jer vas je On muslimanima, Allahovim robovima nazvao", zaključi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. Ahmed (17170) i Et-Tirmizi (2863 i 2864)

Džabir, radijallahu anhu, pripovijeda:

عن جَابِرِ بْنِ عَبْدِ اللَّهِ -رضي الله عنهما- قَالَ: كُنَّا فِي غَزَاةٍ فَكَسَعَ رَجُلٌ مِنْ الْمُهَاجِرِينَ رَجُلًا مِنْ الْأَنْصَارِ، فَقَالَ الْأَنْصَارِيُّ: يَا لَلْأَنْصَارِ، وَقَالَ الْمُهَاجِرِيُّ: يَا لَلْمُهَاجِرِينَ، فَسَمِعَ ذَلِكَ رَسُولُ اللَّهِ -صلى الله عليه وسلم- فَقَالَ: (مَا بَالُ دَعْوَى الْجَاهِلِيَّةِ؟) قَالُوا: يَا رَسُولَ اللَّهِ: كَسَعَ رَجُلٌ مِنْ الْمُهَاجِرِينَ رَجُلًا مِنْ الْأَنْصَارِ، فَقَالَ: (دَعُوهَا فَإِنَّهَا مُنْتِنَةٌ). فَسَمِعَ بِذَلِكَ عَبْدُ اللَّهِ بْنُ أُبَيٍّ، فَقَالَ: فَعَلُوهَا، أَمَا وَاللَّهِ لَئِنْ رَجَعْنَا إِلَى الْمَدِينَةِ لَيُخْرِجَنَّ الْأَعَزُّ مِنْهَا الْأَذَلَّ. فَبَلَغَ النَّبِيَّ -صلى الله عليه وسلم-، فَقَامَ عُمَرُ، فَقَالَ يَا رَسُولَ اللَّهِ: دَعْنِي أَضْرِبْ عُنُقَ هَذَا الْمُنَافِقِ، فَقَالَ النَّبِيُّ -صلى الله عليه وسلم-: (دَعْهُ، لَا يَتَحَدَّثُ النَّاسُ أَنَّ مُحَمَّدًا يَقْتُلُ أَصْحَابَهُ)

"Kad smo bili s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, u jednoj bici jedan muhadžir, koji se inače često šalio, udario je ensariju po zadnjici, na šta se ovaj žestoko naljutio, te su pozvali svoje ljude. Ensarija povika: 'O ensarije!', a muhadžir pozva: 'O muhadžiri!' Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, izašao je iz šatora i upitao: 'Šta je ljudima pa se pozivaju na poganstvo? Šta se desilo?' Kad su mu kazali da je muhadžir udario ensariju po zadnjici, rekao je: 'Izbjegavajte pozivanje na poganstvo jer je ono odvratno!' To je čuo Abdullah b. Ubejj i izjavio: 'Već su se pozvali na paganstvo. Allaha mi, kad se vratimo u Medinu, sigurno će jači istjerati iz nje slabije!' Omer b. el-Hattab reče: 'Dopusti mi da ubijem ovog licemjera!' Na to mu Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kaza: 'Ostavi ga! Ne želim da ljudi pričaju da Muhammed ubija svoje drugove. "' El-Buhari (3518, 4905 i 4907) i Muslim (6583).

METODE I SREDSTVA ZAPADNOG UTICAJA NA MUSLIMANE

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog


Neprijatelji islama su znali da su muslimani bez Kur'ana kao vojska bez naoružanja. Otuda  je  u  ova  dva  posljednja  stoljeća  bilo  smišljeno, perfidno i organizirano puženje  kršćanskog - zapadnog svijeta prema  muslimanskom istoku. Nažalost, to zapadno - kršćansko puženje nije bilo samo vojnog  karaktera, kao u doba čuvenih krstaških ratova, nego je to pucanje u sebi sadržavalo i vojne, i političke, i socijalne, i kulturne i  dr. aspiracije.  Zapadno  uništavanje je  bilo  usmjereno na rušenje islamskog vjerovanja,  misli,  vrednota,  morala  i  tradicije, tako da  se to rušenje očima primijetiti ne može, niti rukama opipati,  ali  su  se  uspjeli  podjarmiti  čitavi narodi bez ijednog metka ili sablje.

Oni su, naime, uspjeli ubaciti otrov sumnje  u  Božanski  program  koga  Allah dz.š. iznosi u Kur'anu. U početku se kolonizator koji dolazi sa Zapada ne trudi da spriječi nasilno  vjerovanje kod ljudi nego se usmjerio na  organiziranje vođstva za budućnost, odgajao  je  muslimanske  generacije  za  sebe, hranio ih i zadajao ih svojom kulturom  i  mišlju  i  usađivao  u  njih svetost svog programa, metoda  i filozofije. Pripremanje  te generacije koja će emanirati zapadnom mišlju bila je najveća briga kolonizatora. Njihova najveća pobjeda nije vojno osvajanje islamskog Istoka, nego ostvarenje  zacrtanog  cilja  u  borbi između  njih i islamskog istoka. To je njihova najveća pobjeda od vremena  Heraklija i od Jermuka do današnjeg dana.

Bernard Lewis, profesor  na Odsjeku za historiju na Fakultetu za orijentalne studije londonskog  univerziteta,  iznosi  zanimljive  detalje: "Islam  je  prošao kroz veoma opasan  period   kada  je  u isto vrijeme napadnut i sa Istoka i sa Zapada. Islam je pobijedio i jedne i druge i prevazišao opasnost negativnog uticaja koja mu je prijetila. Dolaze Turci da ruše islam, ali ostaju odani muslimani i najjači stubovi islamske Umme.  Tatari,  takođe,  napadaju  i ruše islamski Istok, ali i oni ubrzo prelaze na islam. Tako se po drugi puta u istoriji čovječanstva ponavlja fenomen do tada nezabilježen: pobjednici prihvataju vjeru pobijedjenih!"

Profesor Lewis upoređuje napad Mongola na islamski Istok i osvajanje kolonizatora u posljednjim vjekovima: "Islam je imao šamara kroz historiju.Prvi je napad Mongola i rušenje postojećeg Hilafeta. To je bilo prvi puta  da  se islamska vlast pretvara u neislamsku od vremena Allahovog Poslanika a.s. do tog napada Mongola. Drugi šamar islamski Istok  je  pretrpio  od Zapada. Ovaj drugi šamar je daleko opasniji, suroviji i perfidniji.Od ovog drugog šamara i dan-danas muslimani osjećaju bolove. 

Pokušajmo analizirati  metode  i  sredstva kojima je Zapad "natjerao" islamski Istok da zaboravi sebe, izgubi svoj identitet i postane preko noci skrušeni ucenik zapadne civilizacije. Zapad se u tom pogledu koristio sa više metoda i sredstava.

1 SREDSTVO: OBRAZOVANJE I ODGOJ

Kolonizator  je  odabrao ovo sredstvo kao prvu metodu kojom je uticao na islamski Istok  promijenio njegovu fizionomiju, usmjerivši svoju  aktivnost  na  sve  uzraste, služeći  se u tom pogledu različitim putevima:

a) Istraživanje (studije) na Zapadu:

Podstiču slanje omladine  na  zapadne fakultete. Ne šalju  ih  da  uče podsticajne, proizvodne  i  tehničke znanosti,  da  kada  se  vrate  u  svoje zemlje tehnološki i privredno  jačaju  svoje potencijale,  već  naprotiv  šalju  ih  da  uče, uglavnom, društvene  nauke  i  književnost,  jer,  normalno  je, one kreiraju čovjekovu misao, njegove  kriterije,  vrijednosti  i  njegov  moral.  Otuda  nije  ni  čudo  što su takvi omladinci otišli  na  Zapad kao muslimani-istočnjaci,  a  vraćali  se,  uglavnom, kao muslimani-prozapadnjaci, laici, bez stvarne vjere. Doduše, nisu oni izmijenili svoja imena, niti zvaničnu vjeru, ali su itekako promijenili svoja razmišljanja, vrijednosti, pogled na vlastitu vjeru, život  i  ljude, na prošlost i sadašnjost, na islamske propise, zakone i tradicije.

b) Strane misionarske škole:

Jedna od veoma uticajnih metoda kojom se služio kolonizator u islamskim zemljama bila  je  osnivanje  i  izgradnja zapadnih misionarskih škola,  u  kojima  se na jedan veoma perfidan način borilo protiv islama i ubacivao falsifikat u islamsko učenje.

c) Savremene Škole:

U  njima  je  izučavanje  bilo  na  isti zapadni način. Cilj kolonizatora nije bio da prevede muslimane iz islama u kršćanstvo, nego samo da ih odvoji od islama, ubaci sumnju  u  ispravnost  i sposobnost islama da se suoči sa suvremenim problemima svijeta,  da  iskrivi  sliku  islama  i  predstavi  je  u  očima  muslimana krnjavom, uz propagandu da je zapadna kultura i civilizacija oslobođena svake mahane i jedina u stanju predvoditi čovječanstvo. Osnovna briga kolonizatora  je  bila da muslimani ne budu zadovoljni Allahom  kao  Gospodarom, islamom  kao  vjerom, Kur'anom kao svojim programom  i  ustavom, Muhammed a.s. kao poslanikom, uzorom i vođom u cjelokupnom životu. Otuda, Ebu - l - Hasan en-Nedewi citira Muhammeda Ikbala, kada govori o sukobu islamskog  i  zapadnog  mišljenja,  koji  veli  da  je obrazovanje zapadnog stila kao kiselina koja topi živu ličnost,  a  zatim je oblikuje kako želi. Ova kiselina je jača od bilo koje hemijske materije. Ona je  u  stanju, veli dalje Ikbal,  da  od visokog brda sačini gomilu zemlje.

2 SREDSTVO: ŠTAMPA I INFORMACIJE:

Ovom  metodom  kolonizator  je  mijenjao  javno  mnjenje  i oblikovao misao kako je htio. Poznati engleski orijentalista Gibb  u svojoj knjizi  "Vid´hetu-l-islam" govoreći o  važnosti  štampe  i  informacija  u  domenu misaone borbe, kaže: "Škole i naučni instituti nisu dovoljni. To je samo prvi korak na tom putu. Mora se radit na tome da se utiče na izgrađivanje javnog mnjenja,  a  put  da  se to postigne jeste štampa. Štampa je najjače evropsko sredstvo u islamskom svijetu."

Riječima ovog orijentaliste nije potreban nikakav komentar!

3 SREDSTVO: DRUŠTVENA BORBA:

To  se  očituje  u  direktnoj društvenoj borbi ubacivanjem svojih običaja, tradicije i zapadnog ukusa u život muslimanske porodice i muslimanskog društva. Ovaj metod je  bio  daleko  opasniji  od  političkih  i  vojnih  pohoda.  Ovaj   uticaj   zapadnog kolonijalizma još nije prestao djelovati. Moglo  bi se reći da što više vrijeme prolazi Zapad upotrebljava  sve perfidnije metode  u  iskrivljavanju slike islama  i  ispiranju mozgova kod muslimana.

Nažalost, njihov uticaj  i  na Bosanske muslimane nije bio bez odjeka. Čitave generacije pate od ispiranja mozgova i nejasne slike o islamu. Nažalost...Očekivati  je da nove generacije shvate ovaj perfidni način djelovanja Zapada i da konačno  pokušaju  u  islamu  naći  odgovore  na  sva  suvremena  kretanja  i sve probleme koje život kao takav donosi sa sobom.

Piše: mr  Šefik Kurdić

METODE I SREDSTVA ZAPADNOG UTICAJA NA MUSLIMANE

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog


Neprijatelji islama su znali da su muslimani bez Kur'ana kao vojska bez naoružanja. Otuda  je  u  ova  dva  posljednja  stoljeća  bilo  smišljeno, perfidno i organizirano puženje  kršćanskog - zapadnog svijeta prema  muslimanskom istoku. Nažalost, to zapadno - kršćansko puženje nije bilo samo vojnog  karaktera, kao u doba čuvenih krstaških ratova, nego je to pucanje u sebi sadržavalo i vojne, i političke, i socijalne, i kulturne i  dr. aspiracije.  Zapadno  uništavanje je  bilo  usmjereno na rušenje islamskog vjerovanja,  misli,  vrednota,  morala  i  tradicije, tako da  se to rušenje očima primijetiti ne može, niti rukama opipati,  ali  su  se  uspjeli  podjarmiti  čitavi narodi bez ijednog metka ili sablje.

Oni su, naime, uspjeli ubaciti otrov sumnje  u  Božanski  program  koga  Allah dz.š. iznosi u Kur'anu. U početku se kolonizator koji dolazi sa Zapada ne trudi da spriječi nasilno  vjerovanje kod ljudi nego se usmjerio na  organiziranje vođstva za budućnost, odgajao  je  muslimanske  generacije  za  sebe, hranio ih i zadajao ih svojom kulturom  i  mišlju  i  usađivao  u  njih svetost svog programa, metoda  i filozofije. Pripremanje  te generacije koja će emanirati zapadnom mišlju bila je najveća briga kolonizatora. Njihova najveća pobjeda nije vojno osvajanje islamskog Istoka, nego ostvarenje  zacrtanog  cilja  u  borbi između  njih i islamskog istoka. To je njihova najveća pobjeda od vremena  Heraklija i od Jermuka do današnjeg dana.

Bernard Lewis, profesor  na Odsjeku za historiju na Fakultetu za orijentalne studije londonskog  univerziteta,  iznosi  zanimljive  detalje: "Islam  je  prošao kroz veoma opasan  period   kada  je  u isto vrijeme napadnut i sa Istoka i sa Zapada. Islam je pobijedio i jedne i druge i prevazišao opasnost negativnog uticaja koja mu je prijetila. Dolaze Turci da ruše islam, ali ostaju odani muslimani i najjači stubovi islamske Umme.  Tatari,  takođe,  napadaju  i ruše islamski Istok, ali i oni ubrzo prelaze na islam. Tako se po drugi puta u istoriji čovječanstva ponavlja fenomen do tada nezabilježen: pobjednici prihvataju vjeru pobijedjenih!"

Profesor Lewis upoređuje napad Mongola na islamski Istok i osvajanje kolonizatora u posljednjim vjekovima: "Islam je imao šamara kroz historiju.Prvi je napad Mongola i rušenje postojećeg Hilafeta. To je bilo prvi puta  da  se islamska vlast pretvara u neislamsku od vremena Allahovog Poslanika a.s. do tog napada Mongola. Drugi šamar islamski Istok  je  pretrpio  od Zapada. Ovaj drugi šamar je daleko opasniji, suroviji i perfidniji.Od ovog drugog šamara i dan-danas muslimani osjećaju bolove. 

Pokušajmo analizirati  metode  i  sredstva kojima je Zapad "natjerao" islamski Istok da zaboravi sebe, izgubi svoj identitet i postane preko noci skrušeni ucenik zapadne civilizacije. Zapad se u tom pogledu koristio sa više metoda i sredstava.

1 SREDSTVO: OBRAZOVANJE I ODGOJ

Kolonizator  je  odabrao ovo sredstvo kao prvu metodu kojom je uticao na islamski Istok  promijenio njegovu fizionomiju, usmjerivši svoju  aktivnost  na  sve  uzraste, služeći  se u tom pogledu različitim putevima:

a) Istraživanje (studije) na Zapadu:

Podstiču slanje omladine  na  zapadne fakultete. Ne šalju  ih  da  uče podsticajne, proizvodne  i  tehničke znanosti,  da  kada  se  vrate  u  svoje zemlje tehnološki i privredno  jačaju  svoje potencijale,  već  naprotiv  šalju  ih  da  uče, uglavnom, društvene  nauke  i  književnost,  jer,  normalno  je, one kreiraju čovjekovu misao, njegove  kriterije,  vrijednosti  i  njegov  moral.  Otuda  nije  ni  čudo  što su takvi omladinci otišli  na  Zapad kao muslimani-istočnjaci,  a  vraćali  se,  uglavnom, kao muslimani-prozapadnjaci, laici, bez stvarne vjere. Doduše, nisu oni izmijenili svoja imena, niti zvaničnu vjeru, ali su itekako promijenili svoja razmišljanja, vrijednosti, pogled na vlastitu vjeru, život  i  ljude, na prošlost i sadašnjost, na islamske propise, zakone i tradicije.

b) Strane misionarske škole:

Jedna od veoma uticajnih metoda kojom se služio kolonizator u islamskim zemljama bila  je  osnivanje  i  izgradnja zapadnih misionarskih škola,  u  kojima  se na jedan veoma perfidan način borilo protiv islama i ubacivao falsifikat u islamsko učenje.

c) Savremene Škole:

U  njima  je  izučavanje  bilo  na  isti zapadni način. Cilj kolonizatora nije bio da prevede muslimane iz islama u kršćanstvo, nego samo da ih odvoji od islama, ubaci sumnju  u  ispravnost  i sposobnost islama da se suoči sa suvremenim problemima svijeta,  da  iskrivi  sliku  islama  i  predstavi  je  u  očima  muslimana krnjavom, uz propagandu da je zapadna kultura i civilizacija oslobođena svake mahane i jedina u stanju predvoditi čovječanstvo. Osnovna briga kolonizatora  je  bila da muslimani ne budu zadovoljni Allahom  kao  Gospodarom, islamom  kao  vjerom, Kur'anom kao svojim programom  i  ustavom, Muhammed a.s. kao poslanikom, uzorom i vođom u cjelokupnom životu. Otuda, Ebu - l - Hasan en-Nedewi citira Muhammeda Ikbala, kada govori o sukobu islamskog  i  zapadnog  mišljenja,  koji  veli  da  je obrazovanje zapadnog stila kao kiselina koja topi živu ličnost,  a  zatim je oblikuje kako želi. Ova kiselina je jača od bilo koje hemijske materije. Ona je  u  stanju, veli dalje Ikbal,  da  od visokog brda sačini gomilu zemlje.

2 SREDSTVO: ŠTAMPA I INFORMACIJE:

Ovom  metodom  kolonizator  je  mijenjao  javno  mnjenje  i oblikovao misao kako je htio. Poznati engleski orijentalista Gibb  u svojoj knjizi  "Vid´hetu-l-islam" govoreći o  važnosti  štampe  i  informacija  u  domenu misaone borbe, kaže: "Škole i naučni instituti nisu dovoljni. To je samo prvi korak na tom putu. Mora se radit na tome da se utiče na izgrađivanje javnog mnjenja,  a  put  da  se to postigne jeste štampa. Štampa je najjače evropsko sredstvo u islamskom svijetu."

Riječima ovog orijentaliste nije potreban nikakav komentar!

3 SREDSTVO: DRUŠTVENA BORBA:

To  se  očituje  u  direktnoj društvenoj borbi ubacivanjem svojih običaja, tradicije i zapadnog ukusa u život muslimanske porodice i muslimanskog društva. Ovaj metod je  bio  daleko  opasniji  od  političkih  i  vojnih  pohoda.  Ovaj   uticaj   zapadnog kolonijalizma još nije prestao djelovati. Moglo  bi se reći da što više vrijeme prolazi Zapad upotrebljava  sve perfidnije metode  u  iskrivljavanju slike islama  i  ispiranju mozgova kod muslimana.

Nažalost, njihov uticaj  i  na Bosanske muslimane nije bio bez odjeka. Čitave generacije pate od ispiranja mozgova i nejasne slike o islamu. Nažalost...Očekivati  je da nove generacije shvate ovaj perfidni način djelovanja Zapada i da konačno  pokušaju  u  islamu  naći  odgovore  na  sva  suvremena  kretanja  i sve probleme koje život kao takav donosi sa sobom.

Piše: mr  Šefik Kurdić

petak, 23. ožujka 2012.

OHOLOST - KIBR



OHOLOST - KIBR

Oholost je jedna od najružnijih i najopasnijih osobina koja se može nalaziti kod nekog ljudskog bića. Koliko je oholost opasna po muslimana najbolje možemo vidjeti iz hadisa u kojem Poslanik s.a.v.s. kaže: “U džennet neće ući onaj u čijem srcu bude trunka oholosti.” Neki čovjek je tada upitao: “A šta ako čovjek voli da mu odjeća i obuća bude lijepa i uredna ?” Poslanik s.a.v.s. je odgovorio: “Zaista je Allah lijep i voli ljepotu. Oholost je neprihvatanje i odbijanje istine i ponižavanje ljudi.” (Muslim, Poglavlje o imanu) U mnogim kur’anskim ajetima Allah dž.š. spominje oholost upozoravajući na opasnost koju ta osobina može prouzrokovati i donijeti ljudima. Te opasnosti se ogledaju u mnogim vidovima:  
 
a) Oholom će biti onemogućeno da spozna Allaha dž.š. kroz Njegova znamenja. Allah dž.š. kaže: “Odvratiću od znamenja Mojih one koji se budu bez ikakva osnova na Zemlji oholili...” (Kur’an, VII:146) Dakle, onaj ko je ohol nikada neće spoznati Allaha dž.š., jer neće biti u stanju da primijeti i spozna Allahove dž.š. znakove i Njegova znamenja, mada su ona neizmjerno brojna. Međutim, koga Allah dž.š. kazni zbog oholosti i odvrati ga od znamenja Njegovih, on ta znamenja, koja se nalaze na nebesima, Zemlji i u čovjeku samom, neće moći ni primjetiti, a kamo li da će ih moći spoznati. Ova činjenica nam daje objašnjenje zašto su mnogi ljudi indiferentni kada su Allahova dž.š. znamenja u pitanju i zašto oni prolaze pored njih kao da ista i ne postoje.  
 
b) Oholost može biti razlogom da Allah dž.š. zapečati ljudsko srce, a kada Allah dž.š. to uradi onda takvom srcu nema spasa, jer se ono kufra ne može osloboditi, niti u njega iman može prodrijeti. Kaže Allah dž.š.: “... Tako Allah pečati srce svakog oholog i nasilnog.” (Kur’an, XL:35)  
 
c) Oholost je razlog zbog kojeg Allah dž.š. nekoga mrzi, jer On ne voli one koji se ohole. Allah dž.š. jasno šalje poruku oholima pa kaže: “... On doista ne voli one koji se ohole.” (Kur’an, XVI:23)  
 
d) Oholima je obećana džehennemska kazna: “Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju, ući će, sigurno, u džehennem poniženi.” (Kur’an, XL:60) Iz ovog ajeta vidimo da oholi, ne samo da će džehennem zaslužiti, (a ima li išta teže od toga) nego će još uz to i poniženi biti. 
 
Ovo su samo neke od loših posljedica kojima je direktni uzročnik ljudska oholost koja se ogleda u neprihvatanju istine kada se čovjeku ponudi i ponižavanju drugih ljudi. Svaki čovjek koji želi da živi islamskim životom mora biti svjestan da je oholost nespojiva sa islamskom ličnošću, jer oholost mrzi Uzvišeni Allah dž.š. U borbi protiv ovog lošeg svojstva čovjek mora uložiti maksimalne napore, jer šejtan čovjeku neprestano došaptava i podstiče ga na oholost. Šejtan zna koliko mu oholost može pomoći (i sam je stradao zbog tog svojstva) u njegovom poslu i on čovjeku neprestano spominje povode kako bi se čovjek uzoholio. 

Povodi oholosti 
 
Ljudi uzimaju različite povode da se ohole, da se uzdižu iznad drugih ljudi i da ih ponižavaju. Ovdje ćemo spomenuti samo neke: 
 
a) Dunjalučko bogatstvo. Bogatstvo je često povod oholosti kod mnogih bogataša. Bogataš koji nije svjestan da je njegov imetak blagodat i kušnja na ovom dunjaluku, da je bogastvo prolazno i da on nije stvarni vlasnik svoga imetka, uzdiže se iznad onih koji su siromašni prkoseći im svojim bogatstvom. Svaki imućan čovjek treba da vodi veliku borbu sa svojim nefsom i protiv šejtanske vesvese kako ne bi postao ohol. Bogataš treba da bude svjestan da je bogatstvo veliko iskušenje. Neka uvijek ima na umu da njegovo bogatstvo može nestati u jednom trenutku, da može biti pokraden, da moze bankrotirati, da može zemljotres, požar, ili neki drugi uzrok uništiti sav njegov imetak, tako da preko noći ostane sam na ulici, bez ičega. Historija je puna takvih primjera. Razmišljanje o svemu tome će pomoći bogatašu u borbi protiv oholosti. 
 
b) Steceno znanje. Mnogi ljudi čim se dočepaju diplome pomisle da su pokupili svo znanje, da su postali veliki i dostojanstveni, a da je ostali svijet bezvrijedan i da ga treba ponižavati. Ovo je slučaj posebno kod onih koji su stekli niska zvanja i prikupili malo znanja, ukoliko ne vjeruju, ili ne znaju riječi Allaha dž.š.: “... a vama je dato samo malo znanja.” (Kur’an, XVII:85) Svjestan vjernik, ma koliko bio učen, zna da je veliki neznalica u odnosu na Sveznajućeg Allaha dž.š. koji kaže: “Reci: “Kad bi more bilo mastilo da se ispišu  riječi Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i riječi Gospodara moga, pa kad bismo se pomogli još jednim sličnim.” (Kur’an, XVIII:109) Svjestan vjernik zna da “...nad svakim znalcem ima još znaniji.” (Kur’an, XII:76) i zbog toga se ne oholi svojim znanjem kojeg posjeduje, nego želi da i drugi ljudi isto znaju i budu učeni, jer je zekat na nauku njeno širenje. 
Učen čovjek zna da oholost izaziva Allahovu dž.š. srdžbu, a da Allah dž.š. uzdiže onoga ko je skroman i Njemu ponizan. Zbog toga, za onog ko se oholi, ma koliko on imao znanje, ili zvanje, mozemo reći da nije učen. 
 
c) Oholost zbog ljepote. Oni koji ne vjeruju u Allaha dž.š. i ne znaju da je On stvorio čovjeka u najljepšem obliku uzdižu se iznad drugih kada osjete, uz šejtansko došaptavanje, da su ljepši od drugih i da je fizionomija građe njihovog tijela skladnija. Pravi vjernik odbacuje šejtanska došaptavanja. Kada osjeti da je lijep vjernik se zahvaljuje svome Stvoritelju i uči dovu govoreći: 
 “Allahumme ahsin khuluqi kema ahsente khalqi.” (Allahu, uljepšaj moj moral kao što si uljepšao moj izgled.) 
 
d) Oholost zbog mnoštva potomstva, sljedbenika i štovalaca. Ovo je posebno izražajno u svijetu politike, u današnje vrijeme. Vjernik treba da zna da je to naslijeđe iz džahilijeta kojeg mora da se kloni. Pravom vjerniku su uzor Poslanik s.a.v.s. i njegovi ashabi. Oni nisu bili oholi mada su imali puno štovalaca, a neki su bili i izuzetno bogati.. Uvijek se trebamo sjećati njihove skromnosti, ljudskog dostojanstva i visokog morala. U isto vrijeme trebamo se sjećati kako su završili mnogi diktatori kroz dugu historiju čovječanstva. Primjera ružnog završetka, onih koji su se oholili i diktatorski odnosili prema svojim podanicima, imamo puno i u našoj suvremenoj historiji. 
 
e) Oholost zbog porijekla. Česta je pojava među ljudima, pa čak i među muslimanima, da se uzohole zbog pripadnosti uglednoj porodici, naciji itd. To je takođe naslijeđe džahilijeta i nespojivo je sa islamom. Sjetimo se kada je Ebu-Zerr optužio jednog ashaba, spominjući porijeklo njegove majke, kako je na to reagovao Poslanik s.a.v.s. Rekao mu je: “O Ebu-Zerre, u tebi još ima džahilijeta. Oni su tvoja braća.” (Bukhari, sahih el- Bukhari, Knjiga o imanu) 

Vidovi izražavanja oholosti 
 
Oholi izražavaju svoju oholost na različite načine; u govoru, hodu, sjedanju, ustajanju, odijevanju, jelu, piću itd. Oholost je da čovjek zahtjeva da drugi ustaju ispred njega, da bez opravdana razloga zahtjeva da iza njega uvijek ide pratnja, da traži da ga sluge opslužuju u poslovima u kojima svako sebe treba lično da opslužuje itd. Neko izražava svoju oholost kroz neka od ovih djela i aktivnosti, dok kod nekih svaki pokret zrači ohološću. 

Vjernik je skroman i zahvalan 
 
Historija islama je puna svijetlih primjera skromnih i ponosnih muslimana, počev od najboljeg primjera Muhammeda s.a.v.s. preko njegovih časnih halifa, ostalih njegovih ashaba i svih onih koji su ih slijedili od kasnijih generacija. Prenosi se da je Ibn Ebi Seleme rekao Ebu Sezidu el-Khudriju: “Šta misliš o novinama u odijevanju, piću, prijevozu i jelu ?” On mu je odgovorio: “Bratiću moj, jedi radi Allahovog zadovoljstva, pij radi Allahovog zadovoljstva i oblači se radi Allahovog zadovoljstva. U bilo šta od toga ako uđe ponos, oholost, isticanje, pretvaranje i prestiž to postaje grijeh, nepokornost i rasipništvo. Radi u svojoj kući što je radio Allahov Poslanik s.a.v.s. On je muzao ovcu, krpio obuću i odjeću, jeo zajedno sa svojim slugom, kupovao na pijaci. Nije se stidio da nosi posudu u svojoj ruci. Rukovao se sa bogatim i siromašnim. Prvi bi nazivao selam s kim bi se susreo, bio on dijete, ili odrasla osoba. Odazivao se pozivu i nije omalovažavao hranu koja mu je ponuđena. Bio je blag prema stvorenjima, lijepog odnosa, vesela lica, oštar bez grubosti, skroman u svemu u čemu nije poniženje, darežljiv bez rasipništva, nježnog srca.” Aiša je na ovo još dodala da se on nije nikada najeo do sitosti, niti se ikome žalio. Govorio je: “Skromnost u odijevanju je dio imana.” (Ebu-Davud, Sunen, br. hadisa 4143) Ako imamo u vidu da je Poslanik s.a.v.s. najodabraniji čovjek koji je hodio po ovoj Zemlji, da je on Allahov dž.š. miljenik, tek onda ćemo moći pravilno vrednovati vrijednost skromnosti u islamu. 

Liječenje oholosti 
 
Dužnost je svakom vjerniku da otkloni od sebe svojstvo oholosti, jer zbog oholosti neće moći spoznati Allaha dž.š., a ako umre, a u njegovom srcu bude i koliko trunka oholosti, neće ući u Džennet. Da bi liječenje ove opake bolesti bilo uspješno potrebno je da čovjek prvo spozna suštinu i bit ljudskog postojanja, da upozna svoje mane i manjkavosti, da upozna svoje slabosti, da upozna prolaznost i relativnost dunjalučkog života i njegovih ukrasa. Nadalje, potrebno je da upozna svojstva Allaha dž.š., Stvoritelja svih svjetova, Mudrog Tvorca svih zakona koji vladaju na nebesima i Zemlji. Tek kada čovjek spozna i shvati svoju malenkost i spozna veličinu i moć svoga Gospodara, tek onda će moći shvatiti da mu ne dolikuje nego da bude skroman i ponizan pred svojim Gospodarom. 
 
Na kraju želim uputiti poruku svima onima koji se ohole, koji naprasito i oholo hodaju po zemlji. Ta poruka je sadržana u kur’anskom ajetu u kojem Allah dž.š. poručuje svakom oholom čovjeku: “Nemoj po zemlji ponosito hodati; sigurno ti nećes nigdje zemlju rascijepiti, niti visinu brda dostići.” (Kur’an, XVII:37)  
 
U isto vrijeme skrećem pažnju da vjernik musliman treba da osjeća da je iznad onih koji ne vjeruju, da je vrijedniji, bolji i dostojanstveniji od onih koji ne slijede istinu islama i da je konačna pobjeda obezbjeđena vjernicima. Allah dž.š. vjernicima poručuje: “I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ste iznad njih (vi ćete ih pobjediti) ako budete pravi vjernici.” (Kur’an, III:139)  

prof. dr. Šukri Ramić - Časopis Hilal br.15 -

OHOLOST - KIBR



OHOLOST - KIBR

Oholost je jedna od najružnijih i najopasnijih osobina koja se može nalaziti kod nekog ljudskog bića. Koliko je oholost opasna po muslimana najbolje možemo vidjeti iz hadisa u kojem Poslanik s.a.v.s. kaže: “U džennet neće ući onaj u čijem srcu bude trunka oholosti.” Neki čovjek je tada upitao: “A šta ako čovjek voli da mu odjeća i obuća bude lijepa i uredna ?” Poslanik s.a.v.s. je odgovorio: “Zaista je Allah lijep i voli ljepotu. Oholost je neprihvatanje i odbijanje istine i ponižavanje ljudi.” (Muslim, Poglavlje o imanu) U mnogim kur’anskim ajetima Allah dž.š. spominje oholost upozoravajući na opasnost koju ta osobina može prouzrokovati i donijeti ljudima. Te opasnosti se ogledaju u mnogim vidovima:  
 
a) Oholom će biti onemogućeno da spozna Allaha dž.š. kroz Njegova znamenja. Allah dž.š. kaže: “Odvratiću od znamenja Mojih one koji se budu bez ikakva osnova na Zemlji oholili...” (Kur’an, VII:146) Dakle, onaj ko je ohol nikada neće spoznati Allaha dž.š., jer neće biti u stanju da primijeti i spozna Allahove dž.š. znakove i Njegova znamenja, mada su ona neizmjerno brojna. Međutim, koga Allah dž.š. kazni zbog oholosti i odvrati ga od znamenja Njegovih, on ta znamenja, koja se nalaze na nebesima, Zemlji i u čovjeku samom, neće moći ni primjetiti, a kamo li da će ih moći spoznati. Ova činjenica nam daje objašnjenje zašto su mnogi ljudi indiferentni kada su Allahova dž.š. znamenja u pitanju i zašto oni prolaze pored njih kao da ista i ne postoje.  
 
b) Oholost može biti razlogom da Allah dž.š. zapečati ljudsko srce, a kada Allah dž.š. to uradi onda takvom srcu nema spasa, jer se ono kufra ne može osloboditi, niti u njega iman može prodrijeti. Kaže Allah dž.š.: “... Tako Allah pečati srce svakog oholog i nasilnog.” (Kur’an, XL:35)  
 
c) Oholost je razlog zbog kojeg Allah dž.š. nekoga mrzi, jer On ne voli one koji se ohole. Allah dž.š. jasno šalje poruku oholima pa kaže: “... On doista ne voli one koji se ohole.” (Kur’an, XVI:23)  
 
d) Oholima je obećana džehennemska kazna: “Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju, ući će, sigurno, u džehennem poniženi.” (Kur’an, XL:60) Iz ovog ajeta vidimo da oholi, ne samo da će džehennem zaslužiti, (a ima li išta teže od toga) nego će još uz to i poniženi biti. 
 
Ovo su samo neke od loših posljedica kojima je direktni uzročnik ljudska oholost koja se ogleda u neprihvatanju istine kada se čovjeku ponudi i ponižavanju drugih ljudi. Svaki čovjek koji želi da živi islamskim životom mora biti svjestan da je oholost nespojiva sa islamskom ličnošću, jer oholost mrzi Uzvišeni Allah dž.š. U borbi protiv ovog lošeg svojstva čovjek mora uložiti maksimalne napore, jer šejtan čovjeku neprestano došaptava i podstiče ga na oholost. Šejtan zna koliko mu oholost može pomoći (i sam je stradao zbog tog svojstva) u njegovom poslu i on čovjeku neprestano spominje povode kako bi se čovjek uzoholio. 

Povodi oholosti 
 
Ljudi uzimaju različite povode da se ohole, da se uzdižu iznad drugih ljudi i da ih ponižavaju. Ovdje ćemo spomenuti samo neke: 
 
a) Dunjalučko bogatstvo. Bogatstvo je često povod oholosti kod mnogih bogataša. Bogataš koji nije svjestan da je njegov imetak blagodat i kušnja na ovom dunjaluku, da je bogastvo prolazno i da on nije stvarni vlasnik svoga imetka, uzdiže se iznad onih koji su siromašni prkoseći im svojim bogatstvom. Svaki imućan čovjek treba da vodi veliku borbu sa svojim nefsom i protiv šejtanske vesvese kako ne bi postao ohol. Bogataš treba da bude svjestan da je bogatstvo veliko iskušenje. Neka uvijek ima na umu da njegovo bogatstvo može nestati u jednom trenutku, da može biti pokraden, da moze bankrotirati, da može zemljotres, požar, ili neki drugi uzrok uništiti sav njegov imetak, tako da preko noći ostane sam na ulici, bez ičega. Historija je puna takvih primjera. Razmišljanje o svemu tome će pomoći bogatašu u borbi protiv oholosti. 
 
b) Steceno znanje. Mnogi ljudi čim se dočepaju diplome pomisle da su pokupili svo znanje, da su postali veliki i dostojanstveni, a da je ostali svijet bezvrijedan i da ga treba ponižavati. Ovo je slučaj posebno kod onih koji su stekli niska zvanja i prikupili malo znanja, ukoliko ne vjeruju, ili ne znaju riječi Allaha dž.š.: “... a vama je dato samo malo znanja.” (Kur’an, XVII:85) Svjestan vjernik, ma koliko bio učen, zna da je veliki neznalica u odnosu na Sveznajućeg Allaha dž.š. koji kaže: “Reci: “Kad bi more bilo mastilo da se ispišu  riječi Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i riječi Gospodara moga, pa kad bismo se pomogli još jednim sličnim.” (Kur’an, XVIII:109) Svjestan vjernik zna da “...nad svakim znalcem ima još znaniji.” (Kur’an, XII:76) i zbog toga se ne oholi svojim znanjem kojeg posjeduje, nego želi da i drugi ljudi isto znaju i budu učeni, jer je zekat na nauku njeno širenje. 
Učen čovjek zna da oholost izaziva Allahovu dž.š. srdžbu, a da Allah dž.š. uzdiže onoga ko je skroman i Njemu ponizan. Zbog toga, za onog ko se oholi, ma koliko on imao znanje, ili zvanje, mozemo reći da nije učen. 
 
c) Oholost zbog ljepote. Oni koji ne vjeruju u Allaha dž.š. i ne znaju da je On stvorio čovjeka u najljepšem obliku uzdižu se iznad drugih kada osjete, uz šejtansko došaptavanje, da su ljepši od drugih i da je fizionomija građe njihovog tijela skladnija. Pravi vjernik odbacuje šejtanska došaptavanja. Kada osjeti da je lijep vjernik se zahvaljuje svome Stvoritelju i uči dovu govoreći: 
 “Allahumme ahsin khuluqi kema ahsente khalqi.” (Allahu, uljepšaj moj moral kao što si uljepšao moj izgled.) 
 
d) Oholost zbog mnoštva potomstva, sljedbenika i štovalaca. Ovo je posebno izražajno u svijetu politike, u današnje vrijeme. Vjernik treba da zna da je to naslijeđe iz džahilijeta kojeg mora da se kloni. Pravom vjerniku su uzor Poslanik s.a.v.s. i njegovi ashabi. Oni nisu bili oholi mada su imali puno štovalaca, a neki su bili i izuzetno bogati.. Uvijek se trebamo sjećati njihove skromnosti, ljudskog dostojanstva i visokog morala. U isto vrijeme trebamo se sjećati kako su završili mnogi diktatori kroz dugu historiju čovječanstva. Primjera ružnog završetka, onih koji su se oholili i diktatorski odnosili prema svojim podanicima, imamo puno i u našoj suvremenoj historiji. 
 
e) Oholost zbog porijekla. Česta je pojava među ljudima, pa čak i među muslimanima, da se uzohole zbog pripadnosti uglednoj porodici, naciji itd. To je takođe naslijeđe džahilijeta i nespojivo je sa islamom. Sjetimo se kada je Ebu-Zerr optužio jednog ashaba, spominjući porijeklo njegove majke, kako je na to reagovao Poslanik s.a.v.s. Rekao mu je: “O Ebu-Zerre, u tebi još ima džahilijeta. Oni su tvoja braća.” (Bukhari, sahih el- Bukhari, Knjiga o imanu) 

Vidovi izražavanja oholosti 
 
Oholi izražavaju svoju oholost na različite načine; u govoru, hodu, sjedanju, ustajanju, odijevanju, jelu, piću itd. Oholost je da čovjek zahtjeva da drugi ustaju ispred njega, da bez opravdana razloga zahtjeva da iza njega uvijek ide pratnja, da traži da ga sluge opslužuju u poslovima u kojima svako sebe treba lično da opslužuje itd. Neko izražava svoju oholost kroz neka od ovih djela i aktivnosti, dok kod nekih svaki pokret zrači ohološću. 

Vjernik je skroman i zahvalan 
 
Historija islama je puna svijetlih primjera skromnih i ponosnih muslimana, počev od najboljeg primjera Muhammeda s.a.v.s. preko njegovih časnih halifa, ostalih njegovih ashaba i svih onih koji su ih slijedili od kasnijih generacija. Prenosi se da je Ibn Ebi Seleme rekao Ebu Sezidu el-Khudriju: “Šta misliš o novinama u odijevanju, piću, prijevozu i jelu ?” On mu je odgovorio: “Bratiću moj, jedi radi Allahovog zadovoljstva, pij radi Allahovog zadovoljstva i oblači se radi Allahovog zadovoljstva. U bilo šta od toga ako uđe ponos, oholost, isticanje, pretvaranje i prestiž to postaje grijeh, nepokornost i rasipništvo. Radi u svojoj kući što je radio Allahov Poslanik s.a.v.s. On je muzao ovcu, krpio obuću i odjeću, jeo zajedno sa svojim slugom, kupovao na pijaci. Nije se stidio da nosi posudu u svojoj ruci. Rukovao se sa bogatim i siromašnim. Prvi bi nazivao selam s kim bi se susreo, bio on dijete, ili odrasla osoba. Odazivao se pozivu i nije omalovažavao hranu koja mu je ponuđena. Bio je blag prema stvorenjima, lijepog odnosa, vesela lica, oštar bez grubosti, skroman u svemu u čemu nije poniženje, darežljiv bez rasipništva, nježnog srca.” Aiša je na ovo još dodala da se on nije nikada najeo do sitosti, niti se ikome žalio. Govorio je: “Skromnost u odijevanju je dio imana.” (Ebu-Davud, Sunen, br. hadisa 4143) Ako imamo u vidu da je Poslanik s.a.v.s. najodabraniji čovjek koji je hodio po ovoj Zemlji, da je on Allahov dž.š. miljenik, tek onda ćemo moći pravilno vrednovati vrijednost skromnosti u islamu. 

Liječenje oholosti 
 
Dužnost je svakom vjerniku da otkloni od sebe svojstvo oholosti, jer zbog oholosti neće moći spoznati Allaha dž.š., a ako umre, a u njegovom srcu bude i koliko trunka oholosti, neće ući u Džennet. Da bi liječenje ove opake bolesti bilo uspješno potrebno je da čovjek prvo spozna suštinu i bit ljudskog postojanja, da upozna svoje mane i manjkavosti, da upozna svoje slabosti, da upozna prolaznost i relativnost dunjalučkog života i njegovih ukrasa. Nadalje, potrebno je da upozna svojstva Allaha dž.š., Stvoritelja svih svjetova, Mudrog Tvorca svih zakona koji vladaju na nebesima i Zemlji. Tek kada čovjek spozna i shvati svoju malenkost i spozna veličinu i moć svoga Gospodara, tek onda će moći shvatiti da mu ne dolikuje nego da bude skroman i ponizan pred svojim Gospodarom. 
 
Na kraju želim uputiti poruku svima onima koji se ohole, koji naprasito i oholo hodaju po zemlji. Ta poruka je sadržana u kur’anskom ajetu u kojem Allah dž.š. poručuje svakom oholom čovjeku: “Nemoj po zemlji ponosito hodati; sigurno ti nećes nigdje zemlju rascijepiti, niti visinu brda dostići.” (Kur’an, XVII:37)  
 
U isto vrijeme skrećem pažnju da vjernik musliman treba da osjeća da je iznad onih koji ne vjeruju, da je vrijedniji, bolji i dostojanstveniji od onih koji ne slijede istinu islama i da je konačna pobjeda obezbjeđena vjernicima. Allah dž.š. vjernicima poručuje: “I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ste iznad njih (vi ćete ih pobjediti) ako budete pravi vjernici.” (Kur’an, III:139)  

prof. dr. Šukri Ramić - Časopis Hilal br.15 -

40 KUDSI HADISA

1. Kada je Allah stvorio stvorenja u Knjizi koja je kod Njega, obavezao se: "Uistinu milost Moja preteže nad srdžbom Mojom." 

Bilježe Muslim, Buhari, Nesai i Ibn Madždže.

2. Uzvišeni Allah kaže: "Čovjek Me poriče, a to mu nije dozvoljeno; čovjek Me vrijeđa, a to mu nije dozvoljeno! Poriče Me kada govori: Allah me neće ponovo stvoriti kao što me je prvi put stvorio! A prvo stvaranje nije nimalo lakše od ponovnog proživljenja! Vrijeđa Me kada govori: "Allah ima sina!" - a Ja sam Jedan, utočište svakome! Nisam rodio niti sam rođen, i niko Mi nije ravan!" 


Bilježe Buhari i Nesai.

3. Zeid b. Halid el-Džuheni, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., nakon kišne noći na Hudejbijji klanjao sabah-namaz, i kada se okrenuo prema ljudima, zapita: "Znate li šta vam vaš Gospodar kaže?"

- Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju - odgovoriše.

- Među robovima Mojim ima onih koji su osvanuli kao vjernici i kao nevjernici. Vjernik je onaj koji je rekao: kiša je padala iz Allahove dobrote i milosti - poričući tako moć zvijezda; a onaj koji je rekao: kiša je padala zbog uticaja te i te zvijezde, taj ne vjeruje u mene, nego vjeruje u zvijezde!" 


Bilježe Buhari Malik i Nesai.

4. Allah kaže: "Ljudi psuju vrijeme, a Ja sam vrijeme, u mojoj ruci su noć i dan."



Bilježe Buhari i Muslim.




5. Uzvišeni Allah kaže: "Ja sam Sebi dovoljan i ne treba Mi drug. Ko učini neko djelo u ime nekog osim Mene, Ja ću ga prepustiti tome drugome."


Muslim i IbnMadždže.



6. Na Sudnjem danu će prvo biti presuđeno čovjeku koji je poginuo kao šehid na Allahovom putu. Allah će mu pokazati sve svoje blagodati i čovjek će ih priznati, pa će ga Allah zapitati:

- Šta si učinio sa blagodatima?

- Borio sam se na Tvom putu dok nisam poginuo - odgovoriće.

- Lažeš, borio si se da ti ljudi kažu: kako je hrabar! - i eto, hvalili su te! - a zatim će narediti da ga naglavačke bace u vatru Džehenema.

I čovjeku učenjaku koji je podučavao druge i mnogo učio Kur'an. Allah će ga podsjetiti na svoje blagodati, on će ih priznati, a Allah će ga zapitati:

- Šta si učinio sa blagodatima?

- Učio sam Kur'an i podučavao druge u Tvoje ime.

- Lažeš, učio si da ti drugi kažu: kako je učen! - i učio si Kur'an da ti kažu: mnogo uči! - i eto, hvalili su te! A zatim će narediti da ga naglavačke bace u vatru Džehenema.

I čovjeku kome je Allah dao obilan i raznovrstan imetak. Allah će ga podsjetiti na Svoje blagodati, on će ih priznati, pa će ga Allah zapitati:

- Šta si učinio sa blagodatima?

- Dijelio sam imetak na svaki način za koji sam znao da si Ti zadovoljan - odgovoriće.

- Lažeš, dijelio si imetak da ti drugi kažu: kako je darežljiv! - i eto, govorili su!, a zatim će Allah narediti da ga naglavačke bace u vatru Džehenema."


Bilježe Muslim Tirmizi i Nesai.


7. Allah je ushićen pastirom koji po vrhovima planina uči ezan i klanja namaz. Tada Uzvišeni Allah kaže: "Pogledajte ovog Mog roba, uči ezan i klanja namaz bojeći se Mene. Već sam Mom robu oprostio i uveo ga u Džennet."


Bilježi Nesai hadis je sahih.


8. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko u namazu ne prouči Fatihu, namaz mu nije potpun - ponovivši tri puta riječi nije potpun.

Upitaše Ebu Hurejreta: - A šta kada klanjamo za imamom ?

- Prouči Fatihu u sebi, jer čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: Uzvišeni Allah kaže: Namaz je podijeljen između Mene i Mog roba, i njemu pripada sve što zamoli. Kada kaže Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Allah odgovori: Moj rob Mi zahvaljuje; kada kaže Milostivom, Samilosnom, Allah odgovori: Moj rob Me hvali; kada kaže Vladaru Sudnjeg dana, Allah odgovori: Moj rob Me uzvisuje; kada kaže Tebi robujemo i od Tebe pomoć tražimo, Allah odgovori: Ovo je između Mene i Mog roba, i njemu pripada ono što traži; kada kaže Uputi nas na pravi put, na put onih kojima si blagodat svoju darovao, a ne na put onih na koje si se rasrdio, niti onih koji su zalutali, Allah odgovori: Ovo pripada Mome robu, i njemu ću dati ono što zamoli !"


Bilježe Muslim, Malik, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Ibn Madždže.


9. Namaz je prvo za što će čovjek odgovarati na Sudnjem danu. Ako mu namaz bude ispravan, biće spašen i sretan, a ako bude neispravan, propašće i ostati bez nade. Ako mu zafali farzova, Uzvišeni Allah će reći melekima: Pogledajte ima li Moj rob nafile-namaza da mu se upotpune farzovi? Tako će biti i sa ostalim djelima njegovim."


Bilježe Tirmizi, Ahmed, Ebu Davud, Nesai i Ibn Madždže, hadis hasen.

10. Uzvišeni Allah kaže: "Post je Moj i ja za njega nagrađujem. Postač ostavlja strast, jelo i piće zarad mene. Post je štit. Postač ima dvije radosti: radost kada iftari i radost kada se susretne sa Gospodarom svojim. Zadah iz usta postača draži je Allahu od mirisa miska."


Bilježe Buhari, Malik, Muslim, Tirmizi, Nesai i Ibn Madždže.

11. Allah kaže: "Čovječe, dijeli pa ću i Ja tebi udijeliti !"


Bilježe Buhari i Muslim.




12. Jednom imućnom čovjeku iz ummeta prije vas obračunavana su djela, i jedino dobro djelo mu je bilo poslovanje sa ljudima. Naređivao je svojim ljudima da oproste dug svakom dužniku koji ga ne može izmiriti. Allah mu reče: Mi smo preči od tebe da tako učinimo. Prođite ga se !



Bilježe Muslim, Buhari i Nesai. 

13. 'Adijj b. Hatim, r.a., je kazivao: "Bio sam kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada dođoše dva čovjeka. Jedan se žalio na siromaštvo, a drugi na razbojništvo na putu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., im reče:

- Što se tiče razbojništva na putu, za kratko vrijeme ćeš doživjeti da karavane putuju iz Meke bez pratnje. A što se tiče siromaštva, nastupiće vrijeme prije Kijametskog dana kada će čovjek tragati kome da udijeli sadaku i neće mu je niko primiti.. Zatim će biti izveden pred Allaha - a između njega i Allaha neće biti zastora niti prevodioca - pa će ga Allah upitati:

- Zar ti nisam dao imetak?

- Jesi - odgovoriće.

- Zar ti nisam poslao Poslanika?

- Jesi - odgovoriće.

Tada će pogledati na desnu stranu i vidjeće samo vatru, zatim će pogledati na lijevu stranu i vidjeće samo vatru. Zato se čuvajte vatre, pa makar koliko je pola hurme, a ako ne, onda makar lijepom riječju.


Bilježi Buhari.


14. Uzvišeni i Moćni Allah je odredio meleke koji putuju tračžeći skupove u kojima se Allah spominje. Kada nađu takav skup, pridruže se okupljenim i prekriju ih krilima sve do najbližeg neba. Nakon što se okupljeni raziđu, meleki se uzdignu na nebo i Uzvišeni Allah ih zapita - a On najbolje zna:

- Odakle dolazite?

- Dolazimo između Tvojih robova sa Zemlje, koji Tebe slave, veličaju i uznose, hvale Te i mole.

- Zašto Me mole?

- Mole Te za Džennet...

- A jesu li vidjeli Moj Džennet?

- Nisu, Gospodaru naš.

- A šta bi tek da su ga vidjeli?

- ...I traže Tvoju zaštitu.

- Od čega traže Moju zaštitu?

- Od Tvoje vatre, Gospodaru.

- A jesu li vidjeli Moju vatru?

- Nisu, Gospodaru naš.

- A šta bi tek da su je vidjeli?

- ...I mole te za oprost.

- Ja sam im već oprostio, dao im ono za što su Me molili i zaštitio ih od onoga od čega su tražili Moju zaštitu.

- Gospodaru, - rekoše meleki - među njima je jedan grešnik, naišao je i sjeo uz njih?

- I njemu sam oprostio, oni su skup na kojem nijedan učesnik neće biti nesretan."


Bilježe Muslim, Buhari, Tirmizi i Nesai.


15. Uzvišeni Allah kaže: Ja sam tamo gdje Moj rob zamisli i Ja sam uz njega kad Me spomene. Ako me spomene u sebi, Ja ga spomenem u sebi; a ako me spomene u skupu, Ja ga spomenem u skupu odabranijem od njegovog. Ako Mi se približi koliko jedan pedalj, Ja mu se približim koliko lakat. Ako Mi se približi lakat, ja mu se približim hvat. Ako Mi u susret krene idući, Ja krenem njemu žureći."


Bilježe Buhari, Muslim, Tirmizi i Ibn Madždže. 

16. Uzvišeni Allah je odredio šta je dobro, a šta je zlo, i objasnio: ko naumi da učini dobro djelo, pa ga ne učini, Allah mu ga upiše kao da ga je i učinio; a ko naumi da učini dobro i učini ga, Allah mu upiše nagradu od deset do sedam stotina puta, ili još mnogo veću. Ko naumi da učini loše djelo, pa ga ne učini, Allah mu to upiše kao dobro djelo; a ko naumi da učini loše djelo i učini ga, Allah mu upiše samo jedno loše djelo.


Bilježe Buhari i Muslim. 

17. Uzvišeni Allah kaže: "Robovi moji, Ja sam Sebi zabranio nasilje, i vama sam ga učinio zabranjenim, pa ne činite jedni drugima nepravdu. Robovi Moji, svi ste vi zalutali osim onoga koga Ja uputim, pa tražite da vas uputim i Ja ću vas uputiti. Robovi Moji, svi ste vi gladni osim onoga koga Ja nahranim pa tražite da vas nahranim i Ja ću vas nahraniti. Robovi Moji, svi ste vi neodjeveni osim onoga koga Ja odjenem, pa tražite da vas odjenem i Ja ću vas odjenuti. Robovi Moji, vi griješite i noću i danju, a Ja sve grijehe opraštam pa tražite da vam oprostim. Robovi Moji, vi nikada ne možete doći do onoga što bi Meni štetu nanijelo pa da Mi naštetite; niti možete doći do onoga što bi Meni koristilo pa da Mi koristite. Robovi Moji, kada bi svi vi, i prvi i zadnji, i ljudi i džini, imali srce najpobožnijeg čovjeka, to ništa ne bi povećalo Moju vlast. Robovi Moji, kada biste se svi vi, i prvi i zadnji, i ljudi i džini, sakupili na jedno mjesto, pa Mi svi uputili molbe i Ja udovoljio svačijoj molbi, to ne bi umanjilo Moju vlast ni koliko se umanji more kada se u njega zamoči igla. Robovi Moji, sve je do vaših djela koja vam Ja zapisujem, a potom ću vam za njih dati odgovarajuću naknadu. Pa ko zatekne dobro neka zahvali Allahu, a ko zatekne loše neka kori samoga sebe."
 

Bilježe Muslim, Tirmizi i Ibn Madždže.

18. Uzvišeni Allah će na Sudnjem danu reći:

- Čovječe, razbolio sam se a ti Me nisi obišao!

- Gospodaru, kako da Te obiđem kada si Ti Gospodar svjetova?

- Zar se nije razbolio taj i taj, pa ga nisi obišao? Zar nisi znao, da si njega obišao, da bi Mene našao pored njega?

- Čovječe, tražio sam da Me nahraniš, pa Me nisi nahranio!

- Gospodaru, kako da Te nahranim kada si Ti Gospodar svjetova?

- Zar te nije taj i taj Moj rob molio da ga nahraniš, pa ga nisi nahranio? Zar nisi znao, da si ga nahranio, da bi za to kod Mene našao nagradu?

- Čovječe, tražio sam da Me napojiš, pa Me nisi napojio?

- Gospodaru, kako da Te napojim kada si Ti Gospodar svjetova?

- Molio te je taj i taj Moj rob da ga napojiš pa ga nisi napojio? Zar nisi znao, da si ga napojio, da bi za to našao nagradu kod Mene?"
 

Bilježi Muslim.

19. Uzvišeni Allah je rekao: "Ponos je Moja odjeća a veličina Moj ogrtač! Baciću u vatru onoga ko Mi se bilo kojem od njih suprotstavi."
 

Bilježe Ebu Davud, Ahmed i Ibn Madždže, sahih hadis. 

20. Vrata Dženneta se otvaraju svakog ponedjeljka i četvrtka i oprosti se svakom robu koji Allahu ne pripisuje druga, osim čovjeku koji ne govori sa svojim bratom. Tada se kaže: Sačekajte neće li se ova dvojica pomiriti! Sačekajte neće li se ova dvojica pomiriti! Sačekajte neće li se ova dvojica pomiriti! 


Bilježe Muslim, Malik i Ebu Davud.

21. Uzvišeni Allah kaže: "Ja ću na Sudnjem danu biti protivnik trojici ljudi: čovjeku koji sa Mojim imenom zada riječ pa prevari; čovjeku koji slobodnog čovjeka proda kao roba i taj novac potroši; i čovjeku koji ne dadne platu kada iznajmi radnika a ovaj mu završi ugovoreni posao."
 

Bilježe Buhari, Ahmed i Ibn Madždže.

22. Ebu Se'id, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Neka niko sam sebe ne ponižava."

- Allahov Poslaniče, kako može neko sebe ponižavati?

- Kada nešto što se Allaha tiše vidi, a što može spriječiti, pa ne spriječi, na Kijametskom danu Uzvišeni Allah će ga zapitati: Šta te je spriječilo da govoriš o tome i tome?

- Bojao sam se ljudi - odgovoriće.

- Zar nije bilo preče da se Mene bojiš? - reći će On.
 


Bilježi Ibn Madždže, hadis sahih. 

23. Na Sudnjem danu će Allah reći: Gdje su oni što su se voljeli u ime Moje uzvišenosti? Danas ću ih uvesti u Moj hlad, kada nema drugog hlada osim Moga!
 

Bilježe Buhari i Malik.

24. Kada Allah zavoli nekog Svog roba, pozove Džibrila i kaže mu: Ja volim tog i tog, pa ga voli i ti - i Džibril ga zavoli. Potom Džibril kaže stanovnicima nebesa: Allah voli tog i tog, pa ga volite i vi - i oni ga zavole. Tada ga zavole i stanovnici Zemlje.

A kada Allah zamrzi nekog Svog roba, pozove Džibrila i kaže mu: Ja mrzim tog i tog, pa ga i ti mrzi - i Džibril ga zamrzi. Potom Džibril kaže stanovnicima nebesa: Allah mrzi tog i tog, pa ga i vi mrzite - i oni ga zamrze. Tada ga zamrze i stanovnici Zemlje.
 

Bilježe Muslim, Malik, Buhari i Tirmizi.


25. Uzvišeni Allah kaže: "Objavio sam rat onome ko bude neprijatelj Mome prijatelju. Najdraže čime Mi se Moj rob može približiti jesu farzovi. Moj rob Mi se približuje nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, Ja postanem njegov sluh kojim čuje, njegov vid kojim vidi, njegova ruka kojom prihvata i njegova noga kojom hodi. Ako Me zamoli, udovoljiću, ako zatraži Moju zaštitu, zaštitiću ga. Ni za šta se ne dvoumim koliko se dvoumim da uzmem dušu vjerniku. On ne želi smrt, a Ja ne želim da ga ožalostim."
 

Bilježi Buhari.

26. Ebu Umame, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Uzvišeni Allah kaže: Zaista je u najzavidnijem položaju kod Mene od štićenika Mojih siromašni mu'min koji mnogo klanja, iskreno robuje svome gospodaru i pokoran Mu je u samoći. Među svijetom je nepoznat, a u njega niko ne upire prstom i strpljivo živi od nasušnog hljeba.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., otrese ruke i reče: Rano umrije, malo ga ko oplakiva i ostavi malo nasljedstva."


Bilježi Tirmizi, Ahmed i Ibn Madždže, sahih hadis.

27. Mesruk pripovjeda da je pitao Abdullaha b. Mes'uda, r.a., o značenju ajeta: Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu poginuli! Ne, oni su živi i u izobilju su kod svoga Gospodara. (Ali 'Imran, 169.)

- Za ovaj ajet smo pitali Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa nam je rekao: "Njihove duše su u utrobama zelenih ptica, čiji kandilji vise o Aršu, lete po Džennetu kuda zažele, a potom se ugnijezde u kandiljima. Allah ih pogleda i upita: Želite li nešto?

- Šta možemo poželjeti kada slobodno hodamo po Džennetu kuda zaželimo?

Allah ih upita tri puta, i kada vidješe da će ponovo biti upitani, rekoše: Želimo da nam povratiš naše duše pa da ponovo poginemo na Tvome putu. Pošto vide da nemaju neke potrebe bijahu ostavljeni.


Bilježe Muslim, Tirmizi, Nesai i Ibn Madždže. 

28. U narodu prije vas bio je jedan čovjek ranjenik. Bilo mu je teško i on nožem poreza ruku. Krv je tekla dok nije umro. Tada Uzvišeni Allah reče: Moj rob me preduhitrio sa svojom dušom, i zato sam mu zabranio Džennet.


Bilježi Buhari.
 

29. Uzvišeni Allah kaže: "Džennet je jedina nagrada Mome robu kada uzmem dušu njegovom najboljem prijatelju, pa on to u Moje ime strpljivo podnese."

Bilježi Buhari.

30. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Uzvišeni Allah kaže: Kada Moj rob voli susret sa Mnom i Ja volim susret sa njim, a kada ne voli susret sa Mnom i Ja ne volim susret sa njim."
 

Bilježe Buhari i Malik. 

Ovaj hadis pojašnjava Muslimova predaja koju bilježi od 'Ajše r.a.: "Allah voli susret sa onim ko voli susret sa Allahom, a Allah ne voli susret sa onim ko ne voli susret sa Njim.

- Allahov vjerovjesniče, je li to zato što on ne voli smrt? Ta niko od nas ne voli smrt!

- Ne, nije za to, nego kada mu'mina obraduju Allahovim rahmetom, zadovoljstvom i Džennetom, on zaželi susret sa Allahom; a kada nevjerniku nagovijeste kaznu i srdžbu, on ne želi susret sa Allahom, pa Allah ne želi susret sa njim."

31. Jedan čovjek se zaklinjao: "Tako mi Allaha, Allah neće oprostiti tom i tom čovjeku! - pa mu je Allah Uzvišeni odgovorio: Ko je taj što se Mojim imenom zaklinje da neće biti oprošteno? Njemu sam već oprostio, a tebi djela poništio!"
 

Bilježi Muslim.

32. Jedan čovjek se ogriješio prema sebi., jer je oporučio kada mu je došao smrtni čas sinovima svojim:

- Kada umrem, spalite me, smrvite me i bacite u more, jer, tako mi Allaha, ako me Allah oživi, kazniće me kaznom kakvom nikoga nije kaznio! I oni učiniše onako kako je oporučio. Potom Allah naredi zemlji: Vrati ono što si uzela! - i on odjednom stajaše (živ).

- Šta te je navelo da činiš ono što si učinio? - upita ga Allah.

- Strah od Tebe, Gospodaru moj - odgovori.

I Allah mu zato oprosti."
 

Bilježe Muslim, Buhari, Nesai i Ibn Madždže.
 

33. Čovjek učini grijeh pa zamoli: Gospodaru moj, oprosti mi grijeh! Uzvišeni Allah odgovori: Moj rob učini grijeh, a zna da ima Gospodara koji grijeh oprašta ili za grijeh kažnjava. Čovjek ponovo učini grijeh i zamoli: Gospodaru moj, oprosti mi grijeh! Uzvišeni Allah odgovori: Moj rob učini grijeh, a zna da ima Gospodara koji grijeh oprašta ili za grijeh kažnjava. Čovjek ponovo učini grijeh i zamoli: Gospodaru moj, oprosti mi grijeh! Uzvišeni Allah odgovori: Moj rob učini grijeh, a zna da ima Gospodara koji grijeh oprašta ili za grijeh kažnjava. Čini šta hoćeš, već sam ti oprostio!  

Bilježe Muslim i Buhari.

34. Uzvišeni Allah kaže: "Čovječe, opraštaću ti grijehe ne obazirući se na njih sve dok me budeš dozivao i molio. Čovječe, kada bi imao grijeha koliko do neba pa Me zamolio za oprost, oprostio bih ti. Čovječe, kada bi Mi došao sa grijesima velikim kao Zemlja i susreo Me bez truna širka, obasuo bih te sa isto toliko oprosta!"
 

Bilježe Tirmizi i Ahmed, sahih hadis.

35. Svake noći kada preostane zadnja trećina noći, Naš Gospodar, slavljen i uzvišen je On - silazi na najbliže nebo i kaže: Ima li ko da Me moli pa da mu molbi udovoljim? Ima li ko da od Mene traži pa da mu dam ? Ima li ko da traži oprost pa da mu oprostim ?
 

Bilježe Buhari, Malik, Muslim, Ebu Davud i Tirmizi. 
 

36. Na Sudnjem danu će se sakupiti mu'mini i reći: Kad bismo zatražili da se neko zauzme kod našeg Gospodara! Tada će doći Ademu, a.s., i reći:

- Ti si otac čovječanstva, Allah te je stvorio Svojom rukom, naredio melekima da ti učine sedždu i podučio te imenima svih stvari, pa se zauzmi za nas kod tvog Gospodara, ne bi li nas oslobodio mjesta na kojem smo sada!

- Ne pripada šefa'at meni - reći će on - i spomenuće svoj grijeh zbog kojeg će se postidjeti. - Otiđite Nuhu, jer je on prvi poslanik kojeg je Allah poslao ljudima.

Kada dođu Nuhu, a.s., reći će im: Ne pripada meni šefa'at - i spomenuće im molbu Gospodaru svom za ono što nije znao, i postidjeće se. - Otiđite Allahovom prijatelju, Ibrahimu.

Kada dođu Ibrahimu, a.s., reći će im: Ne pripada šefa'at meni, nego otiđite Musau, robu sa kojim je Allah govorio i kojem je objavio Tevrat. Kada dođu Musau, a.s., reći će im: Ne pripada meni šefa'at - i spomenuće da je nepravedno ubio čovjeka, i postidjeće se pred svojim Gospodarom, i reći će im: - Otiđite Isau, Allahovom robu i poslaniku, Allahovoj Riječi i Duhu od Njega.

Kada dođu 'Isa, a.s., reći će im: Ne pripada šefa'at meni, nego otiđite Muhammedu, s.a.v.s., robu kojem je Allah oprostio sve ranije i kasnije grijehe. I oni će mi doći.

Tada ću ja zamoliti Gospodara za dopuštenje i On će mi dopustiti, a kada ugledam Gospodara svoga, pašću ničice na sedždu, gdje ću ostati koliko Allah htjedne. Zatim će mi biti rečeno:

- Podigni glavu, zamoli, daće ti se, reci, uslišaće ti se, zauzimaj se, šefa'at će ti biti primljen.

Podignuću glavu i zahvaliti Allahu zahvalom kojom će me On poučiti. Potom ću tražiti šefa'at i On će mi odabrati skupinu koju ću uvesti u Džennet. Kada se ponovo vratim, ugledaću svog Gospodara i pasti na sedždu kao i prije. Zatražiću šefa'at i On će mi odabrati drugu skupinu koju ću uvesti u Džennet. Zatim ću se vratiti treći, pa četvrti put i reći: U Džehennemu je ostao samo onaj koga je Kur'an zadržao, gdje će vječno ostati."
 

Bilježe Buhari, Muslim, Tirmizi i Ibn Madždže.
 

U drugoj Buharijinoj predaji navodi se sljedeći dodatak: Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: "Iz Džehennema će izaći svako ko je izgovorio LA ILAHE ILLALLAH i u čijem srcu bude dobra koliko ječmeno zrno. Zatim će iz Džehennema izaći svako ko je izgovorio LA ILAHE ILLALLAH i u čijem srcu bude dobra koliko pšenično zrno. Potom će iz Džehennema izaći svako ko je izgovorio LA ILAHE ILLALLAH i u čijem srcu bude dobra koliko jedan trun.

37. Uzvišeni Allah kaže: "Mojim dobrim robovima sam pripremio nešto što oči nisu vidjele, za što uši nisu čule, niti je ikad na um palo ljudskom srcu."

Proučite ako hoćete ajet I niko ne zna kakve ih skrivene radosti čekaju kao nagrada za njihova djela. (Es-Sedžde, 17.)


Bilježe Buhari, Muslim, Tirmizi i Ibn Madždže.

38. Kada je Allah stvorio Džennet i Džehennem, poslao je Džibrila u Džennet i rekao mu: Otiđi, pogledaj Džennet i nagradu koju sam pripremio stanovnicima Dženneta.

Džibril ode, pogleda Džennet i nagradu pripremljenu njegovim stanovnicima, i kada se vrati, reče Uzvišenom Allahu:

- Tvoje mi moći, u Džennet će ući svako ko za njega čuje!

Allah naredi pa se Džennet okruži neugodnostima i reče Džibrilu: Vrati se i pogledaj kakvu sam nagradu pripremio stanovnicima Dženneta. Kada se Džibril vrati do Dženneta - ugleda Džennet okružen neugodnostima i odmah se vrati Allahu:

- Tvoje mi moći, bojim se da će iko ući u Džennet!

- Otiđi i pogledaj Džehennem i kaznu koju sam pripremio stanovnicima Džehennema - naredi mu Allah.

Kada dođe do Džehennema i ugleda njegovu razbuktalu vatru, vrati se nazad i reče:

- Tvoje mi moći, niko ko čuje za Džehennem neće ući u njega!

Allah naredi da se Džehennem okruži strastima, i reče Džibrilu da ga ponovo pogleda. Kada ugleda Džehennem, Džibril progovori:

- Tvoje mi moći, bojim se da će se iko spasiti Džehennema!"
 

Bilježe Tirmizi Ebu Davud i Nesai, hadis hasen-sahih.

39. Prepirali su se Džennet i Džehennem. Džehennem reče: U meni su silnici i oholi! - U meni su nemoćni i siromašni - odgovori Džennet. Tada im Allah presudi: Ti, Džennete, si Moja milost kojom ću se smilovati onome kome hoću; a ti, Džehenneme, si Moja kazna kojom ću kazniti onoga koga hoću, a na Meni je da vas oba napunim."
 

Bilježe Muslim, Buhari i Tirmizi.
 

40. Allah će reći stanovnicima Dženneta: O, vi u Džennetu!

- Gospodaru naš, s radošću Ti se odazivamo, u Tebe je svako dobro.

- Jeste li zadovoljni? - upitaće ih.

- Kako ne bismo bili zadovoljni kada si nam darovao ono što nisi darovao ni jednom stvorenju?

- Hoćete li da vam darujem i nešto bolje od toga?

- Gospodaru, šta može biti bolje od dara kojeg si nam već darovao?

- Obasuću vas Mojim zadovoljstvom i više se nikada na vas neću rasrditi! - odgovoriće im Allah.
 

Bilježe Buhari, Muslim i Tirmizi.